Poslovni broj: Usž-326/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UN, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obnove postupka u predmetu starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-227/20-6 od 18. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio- 227/20-6 od 18. siječnja 2021.

II. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/20-01/03216825936, URBROJ: 341-99-05/3-20-959 od 24. travnja 2020. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Ovosudnom presudom poslovni broj:Usž-1365/21-2 od 4. studenoga 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-227/20-6 od 18. siječnja 2021.

2. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:U-III-1199/2022 od 12. lipnja 2024. ustavna tužba tužitelja UN je usvojena te je ukinuta navedena presuda ovoga Suda poslovni broj:Usž-1365/2021-2 od 4. studenoga 2021. i predmet je vraćen ovom Sudu na ponovno odlučivanje.

3. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-227/20-6 od 18. siječnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/20- 01/03216825936, URBROJ: 341-99-05/3-20-959 od 24. travnja 2020.

4. Osporenim rješenjem tuženika od 24. travnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/19-01/03216825936, URBROJ: 341-18-05/3- 19-37135, broj spisa: 252854 od 16. siječnja 2020.

5. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u obnovljenom postupku određena, počevši od 1. kolovoza 2019., starosna mirovina u svoti od 4.914,91 kn mjesečno, a isplata te mirovine pripada počevši od 1. kolovoza 2019. Ujedno je tim rješenjem izmijenjeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj spisa: 252854 od 20. ožujka 2017., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju.

6. Tužitelj pobija presudu žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS). U žalbi ponavlja navode iz tužbe i, u bitnome, ustraje u tvrdnji da mu starosna mirovina, izračunata na temelju novih podataka, pripada od 1. listopada 2011., od kada mu je priznato pravo na starosnu mirovinu, a to što su doprinosi za mirovinsko osiguranje uplaćeni tek 2019. godine, po pravomoćnoj presudi, nije njegova krivnja i zbog toga ne treba biti kažnjen. Naime, uplatu poreza, prireza i doprinosa za mirovinsko osiguranje uplaćuje poslodavac iz plaće i u njegovom slučaju poslodavac je protivno zakonu propustio to uplatiti. Ističe da svoj zahtjev temelji na članku 82. stavcima 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tumači navedene odredbe kao i način na koji je trebalo izračunati njegovu mirovinu, a nakon što su po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje za razdoblje od 2003. do 2010. godine, u kojem razdoblju se tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi obračunava mirovina, odnosno na temelju 10 najpovoljnijih uzastopnih kalendarskih godina kao što to propisuje Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu.

7. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga iz obrazloženja osporenog rješenja kao i odgovora na tužbu te smatra da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje i u skladu sa svim važećim propisima. Predlaže žalbu odbiti.

8. Tužitelj je naknadno dostavio podnesak u kojem ponavlja da je tuženik bio dužan svoje rješenje donijeti na temelju članka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju.

9. Žalba je osnovana.

10. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, imajući na umu članak 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 99/99., 29/02. i 49/02.) prema kojem su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

11. Naime, u ustavnosudskoj odluci, (točki 6.1.) navedeno je: “U konkretnom predmetu nije sporno da je rješenjem HZMO-a od 16. prosinca 2011. podnositelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. listopada 2011. kao i da je u vrijeme donošenja navedenog rješenja u tijeku bio sudski spor kojeg je podnositelj vodio protiv Republike Hrvatske kao poslodavca zbog neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 2003. do 2010. godine. Taj spor, pokrenut tužbom podnositelja podnesenom 26. listopada 2007., okončan je presudom Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2019. na temelju koje je Republika Hrvatska isplatila neisplaćene dodatke na plaću (uključujući i pripadajuće doprinose)“.

„Nije sporno da u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju visina mirovine podnositelja ovisi o visini uplaćenih doprinosa iz plaće u razdoblju od 2001. do 2010. i da bi svota podnositeljeve mirovine određena rješenjem od 16. prosinca 2011. nesporno bila viša da je Republika Hrvatska kao poslodavac pravovremeno uplatila sve dodatke na plaću, a koje je podnositelj ostvario tek u parničnom postupku okončanom 2019." (točka 6.2).

„Isplata uvećane svote mirovine (obračunate na temelju doprinosa uplaćenih po presudi Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2019.) podnositelju je rješenjem HZMO-a određena počevši od 1. kolovoza 2019." (točka 6.3.).

„U konkretnom predmetu miješanje u podnositeljevo pravo odnosi se na djelomični gubitak prava na punu mirovinu, odnosno manje priznat i isplaćen iznos mirovine u razdoblju od listopada 2011. do kolovoza 2019. a do kojeg je došlo jer država, kao njegov poslodavac, nije pravovremeno podnositelju isplatila plaće sa svim pripadajućim dodacima u razdoblju od 2003. do 2010." (točka 6.5.).

12. U točki 6.7. ustavnosudske odluke navedeno je: “Upravna tijela kao i upravni sudovi ocijenili su da podnositelju pripada pravo na uvećanu mirovinu počevši od 1. kolovoza 2019. (kao prvog dana mjeseca nakon što je podnositelj podnio zahtjev za obnovu po pravomoćnosti presude Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2019), a ne i od trenutka umirovljenja podnositelja (od 1. listopada 2011. do kolovoza 2019.). Tu ocjenu sudovi su utemeljili na članku 134. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju iz kojeg proizlazi da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju nakon podnošenja zahtjeva za obnovu. Podnositelj osporava pravilnost takve odluke smatrajući da mu pravo na isplatu uvećane svote mirovine i za ranije razdoblje pripada na temelju članaka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tim navodima podnositelj osporava da je ispunjen uvjet zakonitosti osporenih odluka odnosno zakonitosti ograničenja prava na isplatu pune mirovine za čitavo razdoblje od njegova umirovljenja“.

„Osim toga, prema stajalištu sudova na kojima su utemeljili osporene odluke, podnositelj je pravo na isplatu uvećane svote mirovine mogao ostvariti tek nakon podnošenja zahtjeva za obnovu, što znači tek nakon okončanja parničnog postupka. Ako se pođe i od takvog stajališta proizlazi da bi u slučaju da je parnični postupak pred nadležnim sudovima okončan ranije, podnositelj bi ranije ostvario pravo na isplatu mirovine u većoj svoti" (točka 6.11.).

„Dakle, iz navedenog proizlazi da osim što država kao poslodavac nije pravovremeno isplatila plaću podnositelju, sa svim njenim dodacima, država nije ni osigurala dovršetak parničnog postupka u razumnom roku, te je cijelo opterećenje zbog grešaka i propusta države prebačeno na teret podnositelju" (točka 6.12.).

13. Zaključno: “U tim okolnostima Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom predmetu uskraćivanjem isplate iznosa pune mirovine stečene uplaćenim doprinosima iz plaće u razdoblju prije podnošenja podnositeljevog zahtjeva za obnovu postupka, nije postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa i interesa i prava podnositelja. Stoga je došlo do povrede članka 48. stavka 1. Ustava i članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju" (točka 6.13).

14. Stoga je, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:U-III- 1199/2022 od 12. lipnja 2024., u izvršenju koje se donosi ova presuda, u konkretnom predmetu, poništena presuda Upravnog suda u Splitu od 18. siječnja 2021., poništeno rješenje tuženika od 24. travnja 2020. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak radi otklanjanja propusta koji su rezultirali povredom ustavnih i konvencijskih prava.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan