REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2090/2023-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Autotrans d.d., Cres, Šetalište 20. travnja 18, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Babić, odvjetnik u Puli, Radićeva 47, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe FlixBus CEE South d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37b, radi oglašivanja ništavim/poništenja voznog reda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1340/22-12 od 30. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1340/22-12 od 30. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 30. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-02/17-05/235, URBROJ: 530-08-1-2- 1-22-31 od 14. studenog 2022. te radi oglašivanja ništavom/poništenja dozvole broj: [broj dozvole] za linijski prijevoz autobusom između država članica u skladu s Uredbom (EEZ) broj 1073/2009, izdanom od tuženika zainteresiranoj osobi FlixBus CEE South d.o.o., KLASA: UP/I-340-02/17-05/235, na međunarodnoj liniji [adresa], broj linije u Upisniku: HR-CZ-18 od 1. travnja 2019., s izmijenjenim Planom vožnje od 15. travnja 2022. kao sastavnim dijelom navedene dozvole, u dijelu u kojem je izmijenjenim planom vožnje odobren prihvat i otprema autobusa i putnika na [adresa] u terminu 21:35 sati u dolasku i 07:20 sati u polasku (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj žalbom osporava zakonitost pobijane presude zbog svih zakonom propisanih razloga, a osobito ističe razloge zbog kojih smatra da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo te detaljno navodi kronologiju postupka i radnje poduzete u postupku. Smatra da je izmjena plana vožnje u predmetnom slučaju nezakonita jer je odobreno pristajanje na autobusnim kolodvorima tužitelja protivno članku 63. stavku 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine”, 41/18., 98/19., 30/21. i 89/21. - dalje ZPCP). Navodi da iz mjerodavnih odredbi proizlazi obveza poštivanja propisanih zakonskih uvjeta i u slučaju naknadne izmjene dozvole (odnosno u konkretnom slučaju naknadne izmjene plana vožnje kao sastavnog dijela dozvole za međunarodni prijevoz između država članica). Smatra da je pravilnim tumačenjem i primjenom propisa trebalo utvrditi da se članak 63. stavak 4. navedenog zakona primjenjuje i u slučaju izmjene dozvole te da je primjenom navedene zakonske odredbe u vezi s člankom 8. stavkom 4 b) Uredbe (EZ) broj 1073/2009 Europskog parlamenta i vijeća Europske unije od 21. listopada 2009. (dalje: Uredba) trebalo zaključiti da se izmjena plana vožnje ne može odobriti ako prijevoznik ne ishodi suglasnost onih autobusnih kolodvora na koje se predmetna izmjena odnosi. U suprotnom dolazi do neodržive situacije da autobusni kolodvori nemaju nikakvog utjecaja na to koji će autobusi u kojim terminima pristajati na njihov kolodvor, što ugrožava sigurno i efikasno obavljanje kolodvorske djelatnosti te neometan dolazak i odlazak autobusa prema raspoloživim kapacitetima svakog pojedinog autobusnog kolodvora. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje članak 9. stavak 2. Uredbe koja se primjenjuje samo na dio postupka propisanog člankom 8. Uredbe koji se odnosi na ishođenje suglasnosti i iznošenje primjedbi od strane ostalih država članica, a ne na obveze prijevoznika da prilikom svakog izdavanja ili izmjene dozvole zadovolje sve propisane uvjete i zahtjeve, neovisno o tome je li za to potrebna suglasnost ostalih država članica ili im se o toj izmjeni samo šalje obavijest. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da naknadi trošak upravnog spora, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi neosnovani, uključujući i prigovore koji se tiču pravilnosti primjene relevantnih odredbi mjerodavnih propisa. Dodaje i da u slučaju manjih izmjena uvjeta prijevoza, tijelo koje izdaje dozvolu samo obavješćuje o izmjeni ostale države članice te obrazlaže razloge zbog kojih smatra da tužitelj pogrešno tumači članak 63. stavak 4. ZPCP-a. Pojašnjava da se u konkretnom slučaju radi o već izdanoj dozvoli na međunarodnoj liniji, zbog čega se u odnosu na kasniju izmjenu voznog reda ne primjenjuje članak 63. stavak 4. navedenog zakona. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, pri čemu se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na žalbu. Smatra da su stajališta i zaključci prvostupanjskog suda iz pobijane presude pravilni i zakoniti. Potvrđuje zaključak suda da tuženik zainteresiranoj osobi nije izdao novu dozvolu, već se radi o postojećoj dozvoli, u kojem slučaju nije propisana obveza da se pribavi suglasnost kolodvora za prihvat i otpremu autobusa i putnika na navedenoj liniji. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a imajući na umu činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik 1. travnja 2019. izdao zainteresiranoj osobi dozvolu Zajednice za linijski prijevoz autobusom između država članica na međunarodnoj liniji Crikvenica - Prag s rokom važenja do 19. svibnja 2023. i da je Autobusni kolodvor Rijeka izdao suglasnost na tu dozvolu.
10. Sporno je što je izmijenjen vozni red 15. travnja 2022. na navedenoj liniji tako da je odobreno pristajanje na Autobusni kolodvor Rijeka u terminu 21:35 sati u dolasku i 07:20 sati u polasku, a da od tužitelja nije traženo da izda suglasnost.
11. Člankom 63. stavkom 1. ZPCP-a propisano je da dozvolu Zajednice u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, ovdje tuženik, na zahtjev prijevoznika, a dozvola se izdaje sukladno Uredbi, o čemu se odlučuje rješenjem. Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole Zajednice nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 2).
12. Člankom 63. stavkom 3. ZPCP-a propisano je da međunarodni linijski prijevoz putnika na području država članica prijevoznik može obavljati isključivo na temelju dozvole Zajednice i u skladu s tom dozvolom, a prije izdavanja dozvole Zajednice prijevoznik je obvezan pribaviti suglasnost svih autobusnih kolodvora koje koristi po voznom redu o raspoloživosti slobodnih perona i o mogućnosti prihvata i otpreme autobusa i putnika na liniji, radi obavljanja prijevoza na temelju te dozvole (stavak 4.).
13. U obrazloženju pobijane presude navodi se, također, da je postupak za izdavanje dozvole Zajednice propisan člankom 8. Uredbe (EZ) broj: 1073/2009 Europskog parlamenta i vijeća Europske unije od 21. listopada 2009., pri čemu se dozvola izdaje u dogovoru s tijelima svih država članica na čijem se državnim područjima putnici ukrcavaju ili iskrcavaju. Članak 9. stavak 2. Uredbe propisuje da u slučaju manjih izmjena uvjeta prijevoza, posebno prilagodbi vremenskih intervala, vozarina i redova vožnje, tijelo koje izdaje dozvolu samo obavješćuje o izmjeni ostale dotične države članice.
14. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u predmetnom slučaju ne primjenjuje članak 63. stavak 4. ZPCP-a, jer se sukladno članku 9. stavku 2. Uredbe radi o prilagodbi vremenskih intervala i redova vožnje, a u kojem slučaju tijelo koje je izdalo dozvolu, samo obavješćuje o izmjeni ostale dotične države članice, dok se suglasnost kolodvora traži samo prije izdavanja dozvole Zajednice za obavljanje međunarodnog linijskog prijevoza putnika.
15. Slijedom iznesenog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja da se poništi odnosno oglasi ništavom izmjena dozvole. Ovakav stav je već izražen u presudama ovog Suda, poslovnih brojeva: Usž-1327/2023 od 1. lipnja 2023. i Usž-2098/23-2 od 10. siječnja 2024. u istovrsnim predmetima.
16. U odnosu na ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra da su neosnovani i bez u utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, a o kojima se prvostupanjski sud očitovao, odnosno dao je razloge i zaključke s kojima je ovaj Sud suglasan.
17. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
18. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
