Poslovni broj: Us I-1854/2023-42

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ([adresa]), zastupan po opunomoćeniku Branku Čutura, odvjetniku u Splitu, Pojišanksa 18., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) UŽ, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03457382311, Urbroj: 341-99-05/3-23-2075 od 30. lipnja 2023.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/22-01/03457382311, Urbroj: 341-18-05/3-22- 32314 od 28. siječnja 2023..

III. Tužitelju FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog 100% bolešću, počevši od 07. studenog 2022.

IV.Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate, a temeljem utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti.

V.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.581,81 eur dok se za više traženo u iznosu od 18,19 eur zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03457382311, Urbroj: 341-99-05/3-23-2075 od 30. lipnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja, rođenog **.**.1962., izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/22-01/03457382311, Urbroj: 341-18-05/3-22-32314 od 28. siječnja 2023., a kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu. Izražava nezadovoljstvo vještačenjem u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku navodeći u bitnome da je neosporna činjenica da su vještaci oba stupnja Zavoda za vještačenje ishitreno i paušalno odlučili te da se pri vještačenju nije pristupilo sukladno zakonskim odredbama. Time da su narušili i temeljna ljudska prava, a što da dokazuje činjenica da tužitelj nije imao prigodu predočiti svu medicinsku dokumentaciju koja mu ide u prilog te da nije izvršen neposredan pregled tužitelja od strane Liječničke komisije. Predlaže da se poništi osporavano drugostupanjsko rješenje od 30. lipnja 2023.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno iz razloga navedenih u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 912516 od 27. lipnja 2023., a kojim da je potvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022 - skraćeno: ZOMO). Postupak ocjene radne sposobnosti da je proveden sukladno odredbama ZOMO i Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/2017, 56/2018 16/2022) te da je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donesen temeljem osobnog pregleda i prema cjelokupno dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji. Ujedno, radi pojašnjenja ukazuje tužitelju na odredbe članka 129. stavak 1. i 2. ZOMO-a. Tuženik smatra da je osporavano rješenje utemeljeno na zakonu. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je na ročištima za raspravu ostao pri navodima tužbe.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Milani Varinac Barač, dr. med. te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji.

8.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužitelj dana 27. lipnja 2022. podnio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu/ocjenu radne sposobnosti.

12.Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

13.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je u povodu navedenog zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja 829072 od 08. studenog 2022. kojim je, po pregledu cjelokupne medicinske dokumentacije koja prileži spisu upravnog tijela i pregledu tužitelja, utvrđeno da je kod tužitelja zbog bolesti 100% dana 07. studenog 2022. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ZOMO- a;

-da je potom u skladu sa odredbom članka 125. stavka 3. i članka 129. ZOMO-a obavljena revizija te je vještak-revizor Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike svojim mišljenjem, evidencijski broj revizije: 21826 od 27. prosinca 2022. utvrdio da je navedeni nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje o potpunom gubitku radne sposobnosti nepravilan te da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, uz obrazloženje da su anksiozno depresivni sindrom u komorbiditetu s PTSP-om te cervikalni i lumbalni sindrom kroničnog tijeka, degenerativne podloge i sekvele eksplozivne ozljede u fazama pogoršanja dostupna liječenju korištenjem prava iz zdravstvene zaštite, no, uvažavajući priloženi opis poslova, da ne umanjuju trajno radnu sposobnost za više od polovice;

-da je sukladno mišljenju revizije pribavljen novi nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područni ured Split, evidencijski broj vještačenja: 853757 od 10. siječnja 2023. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a;

-da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2023. kojim tužitelju nije priznato predmetno pravo;

-da je da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 912516 od 27. lipnja 2023., a u obrazloženju kojeg se navodi: „60/61 godišnji žalitelj, SSS, na zadnjem poslu administrativnih poslova, VRO, radni staž oko 30 godina, prema obrascu 2IN od 07.11.2022. Pripadnik je HVO-a od 24.04.1992.-14.07.1994. Ostvario je 20% RVI na osnovi ranjavanja za stalno (Liječnička komisija u postupku po Zakonu provođenja kontrole 13.09.2019. na pregledu nalazi da je samostalno pokretan, urednog hoda na petama, na prstima otežano desno, uz vidljiv ožiljak na desnom stopalu, bez navedenih drugih posebnosti).Vijeće vještaka 10.01.2023., nakon usuglašavanja s vještakom revizorom MRMS-a od 27.12.2022., utvrđuje da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Žalitelj je 03.08.1992. ranjen u desno stopalo, a 17.05.1993. u predio glave uz strana metalna tijela, uz udarac u leđa, uz potres mozga. Navodi se blast ozljeda pri eksploziji granate s akustičkom traumom uz zaostale gelere po tijelu, uz zaostale glavobolje, poremećaj ravnoteže uz bolove u rukama. Prema Liječničkoj komisiji od 13.09.2019. zaostaje otežan hod na prstima desnog stopala, bez drugih posebnosti. Ima degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice uz radikulopatije. MSCT pokaže protruziju diska L4L5S1, uz kliničku sliku lumboishialgije desno, uz oslabljen hod na prstima desno, na petama obostrano uredan (ortoped 07.07.2020.). Indicira se pregled neurokirurga, koji 06.11.2019. i 17.07.2020. ne indicira operativno liječenje, uz preporuku vađenja stranog tijela iz desnog stopala, uz EMNG i provođenje povremene fizikalne terapije. Ortoped 18.03.2022. navodi novu bolnost lijevog koljena, uz fleksiju do 110 stupnjeva, a nakon artroskopske toalete lijevog koljena 2002. Rtg desnog koljena nema znakova artroze 06.03.2019. godine. MSCT vratne kralježnice 25.07.2020, evidentira protruzije diska od C2-C5, uz disk spondilofit komplekse od C5-C7, uz kompresiju neuralnih foramena. Provodi fizikalnu terapiju. Fizijatar 02.05.2022 navodi i deformacije prstiju desne šake, nejasnog uzroka. Kirurg 05.09.2017. navodi bolove i trnjenje II i III prsta desne šake te desnog gležnja, uz uredan klinički nalaz prstiju, uz edem desnog gležnja. Neurokirurg 17.07.2020. opisuje metalno strano tijelo na kraniogramu u području lubanje. Zbog vrtoglavica i glavobolja je pregledan po neurologu (07.2018, 01.2022.) koji nalazi uredan MSCT mozga, F poz. desno, titubira u Rombergu, bez drugih posebnosti. Nakon ukidanja antidepresiva pogoršale su se tegobe. Audiološka obrada, zadnja 22.09.2010. pokaže zadovoljavajući sluh u govornom području, ali se navodi vertigo i zabrana rada na visini i sa strojevima. Zbog psihičkih poteškoća testiran je po psihologu u više navrata, a koji 27.10.2021. navodi teži anksiozno depresivni sindrom, u komorbiditetu s PTSP-om. Liječenje provodi po psihijatru ambulantno, uz prisutne nesanice i neurotske smetnje pogoršane uz prisutne bolne sindrome, uz povremene agresivne tendencije. Pregledan je i po anesteziologu, zadnje u 01.2022., zbog slike lijevostrane lumboishialgije. Ima kamenac u žučnom mjehuru. Liječen zbog bilijarne kolike hospitalno u 07.2014. u SKB Mostar, otpušten poboljšan. Postupajući po žalbi, nakon uvida u dostavljenu medicinsku dokumentaciju i navode žalbe, uzimajući u obzir zadnje radno mjesto administrativnog radnika prema obrascu 2IN te zaostale posljedice nakon ranjavanja i ozljede kao i drugih bolesnih stanja, ne nalazimo osnove za promjenom utvrđene ocjene uz mogućnost korištenja liječenja i prava iz zdravstvene zaštite u fazama pogoršanja."

-da je tuženik, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da su tijela stručnog vještačenja u oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a, osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

14.Tužitelj tužbom sadržajno osporava nalaz i mišljenje vještaka u upravnom postupku smatrajući da nisu uzeti u obzir svi medicinski nalazi te da su nalazi i mišljenja paušalni i da nisu sukladni zakonskim odredbama.

15.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji mr.sc. Milani Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada.

16.Iz nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje, zaprimljenog kod ovoga suda dana 13. lipnja 2024., je razvidno da je ista pregledala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i drugu dokumentaciju koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Sudska vještakinja smatra da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer je njegova radna sposobnost smanjena za više od polovice prema zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe ili sposobnosti, imajući u vidu poslove koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima tužitelja, a smatraju se odgovarajućim njegovim dotadašnjim poslovima, a sve sukladno članku 39. ZOMO-a i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja. Ističe naime da je potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja nastao onda kada je pregledan od strane vještaka u prvom stupnju, odnosno 07. studenog 2022. a uzrok potpune radne nesposobnosti je bolest 100%. Sudska vještakinja svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je iz pregledane medicinske dokumentacije u spisu tuženog tijela razvidno da je tužitelj kao pripadnik oružanih snaga HVO-a ranjen 1992. i 1993. godine. Kao trajne posljedica ranjavanja kod tužitelja je zaostala kontraktura desnog stopala i desnog TC zgloba uz prisustvo metalnog stranog tijela uz kost 2. MTT kosti te metalnih stranih tijela (gelera) u predjelu glave i obje ruke. Nadalje kao posljedica sudjelovanja u postrojbama HVO-a kod tužitelja se razvio kronični oblik PTSP-a uz teži oblik anksiozno-depresivnog poremećaja a kasnije i trajne promjene osobnosti u prilog čega govori obimna medicinska dokumentacija u spisu. Unatoč činjenici da PTSP nije priznat od strane nadležnih tijela kao posljedica doživljenih ratnih traumatskih zbivanja, psihijatrijska dokumentacija, odnosno simptomatika koja je prisutna kod tužitelja upravo govori za „ratni" PTSP. I izvršena psihologijska testiranja nad tužiteljem a posebno ono od 27.10.2021. govore da se kod tužitelja radi o težem ankskiozno-depresivnom poremećaju u komorbiditetu s kroničnim oblikom PTSP-a i trajnim promjenama osobnosti. Iz navedenog psihologijskog testiranja je razvidno da je kognitivno funkcioniranje u razini prosjeka i bez značajnijih kognitivnih deficita ali se uočavaju promjene slabije efikasnosti kod trajnijeg mentalnog napora, te povremene poteškoće u motivaciji, smetnje koncentracije, pažnje, i pamćenja. Dakle, sva provedena psihologijska obrada ukazuje da kod tužitelja postoje teže emocionalne smetnje (poremećaj pažnje, koncentracije, pamćenja) uz evidentne poteškoće u psihosocijalnoj prilagodbi kao i disfunkcionalnosti u interpersonalnim odnosima. Za obavljanje administrativnih poslova neophodan je uredan emocionalni status, uz psihosocijalnu adaptabilnost a koje poteškoće su prisutne kod tužitelja i čine ga radno nesposobnim za ove poslove. Za obavljanje poslova njegovog osnovnog zanimanja-arhitektonski tehničar potrebna je među ostalim i sposobnost rješavanja različitih tehničkih problema mehanizmima logičnog razmišljanja te povezivanja i razumijevanja, izrade pojedinih troškovnika, samostalnog vođenja gradilišta i kontrole izvođenja radova na istima, sukladno Zakonu o graditeljstvu, a koje sposobnosti, prema psihologijskom testiranju te kliničkom psihijatrijskom stanju tužitelj ne posjeduje. Kod donošenja ove ocjene radne sposobnosti važno je uzeti u obzir i starosnu dob tužitelja te činjenicu da do sada provedeno psihijatrijsko liječenje nije polučilo željene rezultate već se naprotiv bilježi progresija psihičkih tegoba. Kod tužitelja se također bilježe degenerativne promjene u segmentu vratne i lumbalne kralježnice u smislu protruzije i.v. diskusa sa EMNG registriranim srednje teškim kroničnim promjenama 15 desno te lakšim do srednje teškim promjena u razini 51 obostrano. Nalaz EMNG-a od 16.07.2020. govori u prilog radikulopatskih promjena u navedenim razinama i aksonalnog oštećenja senzornih vlakana desnog peronealnog živca. Takoder se bilježe spondilodegenerativne promjene u segmentu vratne kralježnice u smislu protruzije i.v diskusa u razini C2-C4, C4-C7 sa radikulopatijom C6-C7. Zbog navedenog stanja vratne i lumbalne kralježnice tužitelj je višekratno provodio fizikalnu terapiju koja nije polučila značajnije rezultate, a u nalazu fizijatra od 03.06.2022, navodi se da je provedena rehabilitacija neučinkovita osim za prevenciju i održavanje. Iz svih priloženih nalaza proizlazi da se navedeno stanje oštećenja funkcije kralježnice provođenjem fizikalne terapije ne može poboljšati, a takav stupanj oštećenja funkcije direktno utječe na radnu sposobnost tužitelj za poslove njegovog osnovnog zanimanja. Kod tužitelja se nakon predmetnog ranjavanja 15.05.1993. bilježe učestale glavobolje sa čestim vrtoglavicama zbog čega je višekratno pregledan i liječen po neurologu i zbog čega mu je zabranjen rad na visini a što je od direktnog utjecaja na obavljanje poslova njegovog osnovnog zanimanja u situacijama kada nadgleda i vodi radove na gradilištima. Kod donošenja svog nalaza i mišljenja, sa motrišta specijaliste medicine rada, vještaci HZMO-a u prvom stupnju pravilno su ocijenili radnu sposobnost tužitelja, sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja i odredbama članka 39. ZOMO-a. Vještaci u drugostupanjskom postupku, kod donošenja ocjene radne sposobnosti tužitelja, nisu dovoljno razmotrili nastanak, dinamiku nastanka psihičkog stanje tužitelja, rezultate provedenog liječenja te na koncu nisu pravilno ocijenili stupanj oštećenja psihičkih funkcija, sukladno kliničkom nalazu i psihologijskim testiranjima a u odnosu na zahtijeva radnog mjesta administrativnog radnika, za koje je prema priloženom obrascu 2-IN potrebna odgovornost, koncentracija, pamćenje, adaptabilnost, socijabilnost, sposobnost organiziranja.

17.Tužitelj se u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 11. srpnja 2024. suglasio sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje te nije imao primjedbi na isti.

18.Tuženik je uz podnesak od 05. srpnja 2024. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje Središnjeg ureda u Zagrebu od 04. srpnja 2024. na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač. Iz ovog očitovanja proizlazi da vijeće viših vještaka nije suglasno s nalazom i mišljenjem iste te ne nalazi osnove za promjenom utvrđene ocjene radne sposobnosti uz mogućnost korištenja liječenja i prava iz zdravstvene zaštite u fazama pogoršanja; po psihijatru preporučeno daljnje ambulantno liječenje bez postavljene indikacije i provedbe dnevnobolničkog i stacionarnog psihijatrijskog liječenja; po ortopedu i fizijatru provođenje fizikalne terapije uz preporučeno vađenje stranog tijela iz desnog stopala i bez, za sada, neurokirurške indikacije za operativnim liječenjem.

19.Tužitelj je uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda dana 10. rujna 2024. dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju navodeći da je njegovo zdravstveno stanje svakim danom sve lošije.

20.Navedeni podnesak tužitelja sa priloženom medicinskom dokumentacijom je uredno dostavljen tuženiku dana 10. rujna 2024., no, tuženik se na istu nije očitovao.

21.Vezano za prigovore tuženika odnosno gore navedeno očitovanje vijeća viših vještaka te medicinsku dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz podnesak tužitelja od 10. rujna 2024. stalna sudska vještakinja mr.sc. Milana Varinac Barač je izradila dopunski nalaz i mišljenje, koji je kod ovoga suda zaprimljen dana 18. prosinca 2024. U istom je sudska vještakinja navela da se u navedenom očitovanju vijeća viših vještaka kronološki navodi tijek liječenja tužitelja sa osnova ranjavanja 03. kolovoza 1992. te 17. svibnja 1993. za vrijeme sudjelovanja tužitelja kao pripadnika HVO-a. Nadalje, da u svom očitovanju vijeće viših vještaka navodi da je tužitelj ranjen u desno stopalo ali se ne navodi koje su trajne posljedice zaostale nakon provedenog liječenja (kontraktura desnog stopala i desnog TC zgloba) a što je, prema ocjeni sudske vještakinje, bitno za donošenje ocjene radne sposobnosti, pogotovu za poslove njegovog osnovnog zanimanja. Također navodi da je ranjavanjem 17. svibnja 1993. zadobio lacerokontuznu ranu zatiljnog dijela glave sa stranim metalnim tijelima uz potres mozga te udarac u leđa kao i da je pretrpio blast ozljedu pri eksploziji granate s akustičnom traumom uz zaostale gelere po tijelu te posljedično zaostale glavobolje i poremećaj ravnoteže uz bolove u rukama. Medicinska dokumentacija u spisu tuženog tijela upravo ukazuje da je zbog učestalih i izraženih glavobolja kao i poremećaja ravnoteže tužitelj provodio višekratno liječenje po neurologu koje nije polučilo značajnije rezultate te je upravo zbog posttraumatskog poremećaja ravnoteže tužitelju zabranjen rad na visini, koju činjenicu Vijeće viših vještaka ne uzima u obzir kod donošenja ocjene radne sposobnosti, a što je sa motrišta specijaliste medicine rada od izuzetne važnosti za obavljanje poslova tužiteljevog osnovnog zanimanja u situacijama kada vodi i nadgleda radove na gradilištu. Činjenica da se u audiološkoj obradi od 22. rujna 2010. (koja je pokazala zadovoljavajući sluh u govornom području) ne navodi vertigo i zabrana rada na visini i na strojevima ne znači da ona uistinu i ne postoje jer u prilog postojanja govori ostala medicinska dokumentacija. Među ostalim u nalazu fizijatra od 03. lipnja 2022., nakon provedenog liječenja fizikalnom terapijom, u sadašnjem stanju se navode jake glavobolje, "mantanja" te da se u Rombergu gotovo ruši a koje stanje je u pogoršanju u odnosu na klinički nalaz od 13. rujna 2019. koji Viši vještaci navode da je izvršen prema Liječničkoj komisiji u postupku po Zakonu provođenja kontrole. Viši vještaci se dalje pozivaju na nalaz ortopeda od 07. srpnja 2020. te da tužitelj ima degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice uz radikulopatije uz verificirane protruzije i.v. diskova u razini L4-L5-S1 uz kliničku sliku lumboishilagije desno uz oslabljen hod na prstima desno dok je na petama obostrano uredan te da neurokirurg ne indicira operativno liječenje. Također se navodi da MSCT vratne kralježnice od 25. srpnja 2020.godine evidentira protruzije diska C2-C5, disk spondilofit kompleks od C5-C7 uz kompresiju neuralnih foramena te da se indicira provođenje fizikalne terapije. Vezano za navedeno sudska vještakinja napominje da je nesporno da se kod tužitelja radi o težim degenerativnim promjenama u prvom redu slabinske a potom i vratne kralježnice zbog čega je tužitelj provodio višekratno liječenje fizikalnom terapijom koje nije polučilo značajnije rezultate čemu u prilog govori nalaz fizijatra od 03. lipnja 2022. u čijem zaključku se navodi upravo da stanje nakon provedene fizikalne terapije nije bolje, da je vrlo složeno i ustaljeno, da je funkcijski deficit znatan i trajan te da je rehabilitacija neučinkovita osim za prevenciju i održavanje. Nadalje sudska vještakinja navodi da je tužitelj u lipnju 2023. proveo i liječenje akupunkturom zbog cervikobrahijalnog i lumbosakralnog sindroma u cilju održavanja postojećeg stanja. Sveukupno stanje sa osnova degenerativnih promjena i stanja vratne i slabinske kralježnice sa motrišta specijaliste medicine rada od utjecaja je na tužiteljevu radnu sposobnost za poslove njegovog osnovnog zanimanja, jer daljnje liječenje fizikalnom terapijom, uzimajući u obzir starosnu dob tužitelja može se provoditi samo u cilju održavanja postojećeg stanja. Viši vještaci prezentiraju nalaz ortopeda od 18. ožujka 2022. u kome se navodi bolnost lijevog koljena uz fleksiju od 110 stupnjeva, a nakon artroskopske toalete. Međutim, u spis je priložen nalaz Klinike za kirurgiju Sveučilišne KB Mostar od 10. ožujka 2023. iz koga je razvidno da je zbog gonartroze lijevog koljena postavljena indikacija za operativno-artroskopsko liječenje koje je izvršeno 09. ožujka 2023. ali nema podatka o konačnom funkcijskom statusu koljena nakon ovog zahvata. U odnosu na psihičke poteškoće zbog kojih se liječi tužitelj Viši vještaci Zavoda navode da tužitelj ima teži anksiozno depresivni sindrom u komorbiditetu s PTSP-om ali nigdje ne navode da su se prve psihičke smetnje kod tužitelja javile nakon ozljede glave 1993. godine zbog čega se u početku povremeno kontrolirao kod neuropsihijatra ali se tegobe intenziviraju i pogoršavaju tijekom godina te se postavlja dijagnoza Trajne promjene osobnosti (uz raniji teži oblik anksiozno depresivnog poremećaja i kronificirani PTSP)a tijekom liječenja 2023. godine i dijagnoza depresivnog poremećaja i paranoidnosti, što pokazuju provedena psihologijska testiranja od kojih je posljednje izvršeno 22. veljače 2023. Rezultati posljednjeg psihologijskog testiranja ukazuju na prosječnu intelektualnu efikasnost. Ističe se dominantna depresivnost i paranoidnost (nepsihotična, nepovjerljivost, hostilno projektivne obrane). Također su povišene ljestvice konverzivnosti, anksioznosti i shizofrenije (poteškoće mišljenja i koncentracije). Na razini strukture povlačenje, nepovjerenje, slabi adaptacijski mehanizmi, naglašena depresivnost i anksioznost. Afirmira visoku PTSP simptomatiku. Sva psihologijska testiranja koja su provedena nad tužiteljem ukazuju na postojanje težih emocionalnih smetnji (poremećaj pažnje, koncentracije i pamćenja) uz evidentne poteškoće u psihosocijalnoj prilagodbi kao i disfunkcionalnosti u interpersonalnim odnosima. Ovakav stupanj oštećenja psihičkih funkcija u apsolutnoj je koliziji sa obavljanjem poslova administrativnog službenika na kojima je tužitelj radio jer isti zahtijevaju uredan psihički status, a što Vijeće viših vještaka također nije uzelo u obzir kod donošenja ocjene radne sposobnosti tužitelja. Činjenica da je tužitelj liječen samo u ambulantnom tretmanu po psihijatru, odnosno da nije liječen bolnički, ne znači nužno da oštećenje njegovih psihičkih funkcija nije izraženo u stupnju koji bi utjecao na njegovu radnu sposobnost. Sudska vještakinja je zaključno navela da sa motrišta specijaliste medicine rada kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno članka 39. ZOMO-a jer je njegova radna sposobnost smanjena za više od polovice prema zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti imajući u vidu poslove koji odgovaraju njegovim dotadašnjim poslovima.

22.Tuženik je uz podnesak od 10. veljače 2025. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje , Sektora za vještačenje Središnjeg ureda u Zagrebu od 04. veljače 2025. na dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje mr.sc. Milane Varnac Barač, spec. medicine rada. Iz tog očitovanja proizlazi da vijeće viših vještaka ostaje pri danom mišljenju u svom očitovanju od dana 04. srpnja 2024. Nadalje se navodi da se predmetnom spisu prilaže opsežna nova medicinska dokumentacija koja nije bila predmetom vještačenja u Prvostupanjskom postupku 08. studenog 2022. niti je priložena uz žalbu za Drugostupanjsko vještačenje 26. lipnja 2023., te da je priložena i medicinska dokumentacija koja datira nakon 26. lipnja 2023. (nalaz neurologa i EMG od 19.01.2024., EMG ruku od 18.11.2023., nalazi psihijatra od 13.09.2023., 06.12.2023., 28.03.2024., 20.06.2024., 08.08.2024.). Smatraju da je ta novopriložena medicinska dokumentacija predmet novog vještačenja.

23.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na ročištu za raspravu održanom dana 11. travnja 2025. naveo da, kao što je istakao u svojim podnescima, u cijelosti suglasan sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje dr. Milane Varinac Barač kao i s dopunom tog nalaza. Što se tiče podnesaka tuženika te istim priležećih očitovanja Vijeća viših vještaka naveo je da su u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za medicinu rada, da se radi o institucionalnim tijelima vještačenja te da ih smatra neshvatljivim obzirom da je tužitelj dva puta ranjen te da ime brojne zdravstvene tegobe.

24.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na istom ročištu za raspravu izričito naveo da tuženik ne predlaže da se sudska vještakinja pozove na raspravu radi dodatnog vještačenja ili pojašnjenja pisanih nalaza i mišljenja a jednako tako da ne predlaže da se izvede dokaz vještačenjem po drugom sudskom vještaku već je ustrajao u nalazima i mišljenjima provedenim u upravnom postupku.

25.Polazeći od svih prednjih utvrđenja ovaj sud je poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač, kao i gore navedenoj dopuni njenog nalaza i mišljenja kao potpunim i danim u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Naime, za isteći je da je sudska vještakinja Milana Varinac Barač specijalista medicine rada, dok, s druge strane u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka u upravnom postupku nije razvidna specijalnost vještaka. Ujedno je sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju kao i dopuni istog, za razliku od vještaka u upravnom postupku, detaljno izložila podatke o liječenju tužitelja pri tome imajući u vidu zadnje poslove koje je obavljao kao i njegovo osnovno zanimanje te je iscrpno obrazložila svoj zaključak zbog čega smatra da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavak 4. ZOMO-a, uzrokovano 100% bolešću, počevši od 07. studenog 2023. Naime, sudska vještakinja je utvrdila da su kao trajne posljedice ranjavanja tužitelja, pripadnika oružanih snaga HVO, 1992. i 1993. zaostala kontraktura desnog stopala i desnog CT zgloba uz prisustvo metalnog stranog tijela uz kost 2 MTT kosti te metalnih stranih tijela (gelera) u predjelu glave i obje ruke, da se kao posljedica sudjelovanja u postrojbama HVO razvio i kronični oblik PTSP-a uz teži oblik anksiozno-depresivnog poremećaja i trajne promjene osobnosti (ratni PTSP), da kod istog postoje promjene teže emocionalne smetnje u vidu slabije efikasnosti kod trajnijeg mentalnog napora, povremene poteškoće u motivaciji, smetnje koncentracije, pažnje, pamćenja uz evidentne poteškoće u psihosocijalnoj prilagodbi kao i disfunkcionalnost u interpersonalnim odnosima te da provedeno psihijatrijsko vještačenje nije polučilo željene rezultate već postoji progresija psihičkih tegoba, a koje poteškoće tužitelja čine nesposobnim za obavljanja administrativnih poslova kao i za obavljanje poslova njegovog osnovnog zanimanja – arhitektonski tehničar. Nadalje, kod tužitelja postoje i degenerativne promjene u segmentu vratne i lumbalne kralježnice te radiulopatske promjene i aksonalno oštećenje senzornih vlakana desnog peronealnog živca te spodnilodegenerativne promjene u segmentu vratne kralježnice radi čega je tužitelj višekratno provodio fizikalnu terapiju koja nije polučila značajnije rezultate, štoviše, provedena rehabilitacija je neučinkovita osim za prevenciju i održavanje te da se provođenjem fizikalne terapije stanje ne može poboljšati, a što sve također direktno utječe na radnu sposobnost tužitelja za poslove njegovog osnovnog zanimanja. Nadalje, kod tužitelja su kao posljedica ranjavanja 15. svibnja 1993. zaostale učestale glavobolje sa čestim vrtoglavicama zbog čega mu je zabranjen rad na visini a što je također od direktnog utjecaja na obavljanje njegovog osnovnog zanimanja u situacijama kada nadgleda i vodi radove na gradilištima. Sve navedeno ukazuje, a kako to navodi i sudska vještakinja, da vještaci u drugostupanjskom postupku nisu dovoljno razmotrili nastanak, dinamiku nastanka psihičkog stanja tužitelja, rezultate provedenog liječenja, stupanj oštećenja psihičkih funkcija u odnosu na zahtjeve mjesta administrativnog radnika za koje je potrebna odgovornost, koncentracija pamćenje, adaptibilnost, socijabilnost te sposobnost organiziranja (obrazac 2 IN).

26.Nadalje iz dopune nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da vijeće viših vještaka u svojim očitovanjima ne navodi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice nakon ranjavanja 1992. i 1993.godine u vidu kontrakture desnog stopala i desnog TC zgloba, iako je to bitno za donošenje ocjene radne sposobnosti za poslove njegovog osnovnog zanimanja a jednako tako da nije uzelo u obzir da je tužitelju zbog poremećaja ravnoteže zabranjen rad na visini iako je to bitno za obavljanje poslova njegovog osnovnog zanimanja. Vijeće viših vještaka nije uzelo u obzir ni da su se kod tužitelja prve psihičke tegobe javile nakon ozljede glave 1993.godine a koje tegobe su se intenzivirale i pogoršale tijekom godina radi čega mu je uz raniji teži oblik anksiozno depresivnog poremećaja i kronificirani PTSP postavljena i dijagnoza trajne promjene osobnosti. Nadalje, sudska vještakinja je jasno navela da su i degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice od utjecaja na tužiteljevu radnu sposobnost za poslove njegovog osnovnog zanimanja jer se daljnje liječenje fizikalnom terapijom, obzirom na starosnu dob tužitelja, može provoditi samo u cilju održavanja postojećeg stanja. Osim toga vijeće viših vještaka nije uzelo u obzir medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio tijekom ovog upravnog spora, iako za to, po ocjeni ovoga suda, nije bilo valjanog razloga. Ovo tim prije što iz dopune nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da iz novopriložene dokumentacije proizlazi da je kod tužitelja došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja obzirom da je istome zbog gonartroze lijevog koljena postavljena indikacija za operativno-artroskopsko liječenje koje je izvršeno 09. ožujka 2023. te da rezultati psihijatrijskog testiranja ukazuju na dominantnu depresivnost i paranoidnost, da su povišene ljestvice konverzivnosti, anksioznosti i shizofrenije, da je na razini strukture prisutno povlačenje, nepovjerenje, slabi adaptacijski mehanizmi, naglašena depresivnost i anksioznost te da afirmira visoku PTSP simptomatiku a koji stupanj oštećenja psihičkih funkcija je u koliziji sa obavljanjem poslova administrativnog službenika na kojima je tužitelj radio jer zahtijevaju uredan psihički status, a što vijeće viših vještaka nije uzelo u obzir kod donošenja ocjene radne sposobnosti tužitelja.

27.Sam tuženik nije predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi doveli u sumnju nalaz i mišljenje sudske vještakinje odnosno nije iskoristio svoje procesna ovlaštenja predlaganja izvođenja dokaza u ovom sporu po drugom sudskom vještaku. Štoviše, tuženik je po svojoj opunomoćenici, kako je i gore navedeno, izričito naveo da ne predlaže da se sudska vještakinja pozove na raspravu radi dodatnog vještačenja ili pojašnjenja pisanih nalaza i mišljenja te da ne predlaže da se izvede dokaz vještačenjem po drugom sudskom vještaku već je ustrajao u nalazima i mišljenjima provedenim u upravnom postupku.

28.Uzevši u obzir sve izloženo ne mogu se kao uvjerljivi prihvatiti nalazi i mišljenja vještaka u upravnom postupku da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a. Ti nalazi i mišljenja nisu potpuni, jasni niti dovoljno obrazloženi i ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog nalaza i mišljenja. Za ponoviti je da iz nalaza i mišljenja u upravnom postupku nije vidljivo da su u donošenju istih sudjelovali liječnici odgovarajuće specijalnosti.

29.Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu iz kojeg jasno proizlazi da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavak 4. ZOMO-a, počevši od 07. studenog 2022.,uzrok koje je bolest 100%, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

30.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, ista valjalo poništiti, priznati tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti te naložiti prvostupanjskom tijelu da donese odgovarajuće rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate iste, odnosno odlučiti kao pod točkom I., II., III. i IV. izreke presude.

31.Napominje se da je odredbom članka 151. ZUS-a propisano da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje, s tim da je obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (stavak 1. i 2.).

32.Tužitelj je zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora i to za zastupanje na ročištu za raspravu od 11. travnja 2025. Sa pripadajućim PDV-om te trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eur.

33.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

34.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

35.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je tužitelju priznati kao opravdan trošak zastupanje na ročištu od 11. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eur što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 250,00 eur ukupno iznosi 1.250,00 eur. Tužitelju je kao opravdan trošak valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur tako da sveukupan trošak ovog upravnog spora iznosi 1.581,81 eur. Za više traženo u iznosu od 18,19 eur s osnova troškova vještačenja zahtjev tužitelja je kao neosnovan valjalo odbiti. Navedenim je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

U Splitu, 29. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.