Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-476/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ane Jeleč Pecirep, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravke Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene CV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Milanu Remetin, odvjetniku u Trogiru, radi predaje i isplate, odlučujući o žalbi tužene podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu br. P-1047/2016-38 od dana 20. kolovoza 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužene te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1047/2016-38 od dana 20. kolovoza 2024. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odluku će donijeti prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženoj da preda tužitelju suposjed svih prizemnih prostorija i svih prostorija na prvom katu kuće izgrađene na nekretnini opisanoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška], ZK tijelo II, K. O. [katastarska općina], na način da preda tužitelju ključeve ulaznih vrata navedenih prostorija. U toč. II. izreke zabranjuje se tuženoj ubuduće na bilo koji način onemogućavati tužitelju suposjed i pristup bilo kojem dijelu nekretnine iz toč. I. izreke. U toč. III. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 15.926,74 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako je pobliže navedeno u izreci, do isplate. U toč. IV izreke naloženo je tuženoj počevši od 1. ožujka 2016. godine pa do predaje u suposjed prizemnih prostorija i prostorija na prvom katu kuće opisanih u toč. I. izreke isplatiti tužitelju najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec iznos od 265,45 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15-tog u mjesecu do isplate. U toč. V. izreke naloženo je tuženoj platiti tužitelju trošak u iznosu 7.921,87 eur sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužena pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je predložio da se pobijana presuda potvrdi i žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Iako tužena uvodno žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. ZPP ne navodi pobliže u čemu bi se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje onih povreda na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

6. Osnovana je žalba izjavljena iz žalbenog razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1.Iz pobijane presude bi proizlazilo da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz z.k. izvatka suda br. Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 9. veljače 2016. godine proizlazi na su na čest. zgr. [katastarska čestica] II zk tijelo kao suvlasnici upisani ŽV za 6/49 dijela, NV za 6/49 dijela, OV za 6/49 dijela, tužena za 6/49 dijela i tužitelj za 25/49 dijela cjeline;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta GV proizlazi da se predmetna zgrada, u naravi kuća, sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata, s tim da je drugi kat visoko potkrovlje; da se u prizemlju s južne strane nalazi useljiv stan površine 60 m[2] kojeg koristi OV, središnji dio prizemlja je u naravi stambeni prostora prema sjeveru se nalazi ostava, na sjevernoj strani nalazi se stan od 35 m[2] kojeg koristi NV, dok je tužena u posjedu srednjeg i sjevernog dijela prizemlja;

- da tužitelj nije u suposjedu predmeta spora, iako je upisan kao suvlasnik, te da ga je upravo tužena isključila iz suposjeda nekretnine;

- da iz potvrde Porezne uprave, područni ured Split, od 7. studenog 2017. godine proizlazi da je iznos od 1.000,00 kn minimalna mjesečna najamnina za najam stanova iznad 20 m[2] , što sve ovisno o kvadraturi u izračunu, opremljenosti i namjeni mijenja prema trenutnom stanju na tržištu i slobodnoj volji ugovaratelja.

7. Slijedom svega naprijed navedenog prvostupanjski je sud utvrdio da je tužena nepošteni posjednik predmeta spora i da nije mogla steći vlasništvo istog dosjelošću jer je znala da je nekretnina u suvlasništvu nje i njenih sestara, pa tako i pok. LV, majke tužitelja. Stoga je sud primijenio članak 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev koji glasi na predaju nekretnine u suposjed, zabranu budućeg onemogućavanja i pristupa u bilo koji dio čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te isplatu naknade u smislu citiranog članka.

8. Osnovano tužena ističe u žalbi da je prvostupanjski sud propustio raspraviti prigovor istaknut od strane tužene u provedenom postupku – da je među nasljednicima pok. DV, a glede čest. zgr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] 19. lipnja 1982. godine postignut sporazum prema kojem je prednici tužitelja LV pripalo zemljište na kojem je sagradila svoju kuću, te da se ista odrekla svog dijela upravo na predmetu spora. Prema daljnjim navodima isticanim tijekom postupka, koji su ostali neraspravljeni, ovaj sporazum je finaliziran i kasnijim ugovorom o diobi, te je tužena tijekom postupka isticala da je vlasništvo prijepora stekla temeljem dosjelosti upravo stoga jer je, isto kao i ostali suvlasnici, stupila u posjed predmeta spora temeljem navedenih ugovora/sporazuma.

8.1. Prvostupanjski sud je, međutim, u pobijanoj presudi propustio ocijeniti dokaze i to Sporazum od 19. lipnja 1982. godine i Ugovor o diobi od 20. kolovoza 1984. godine, iako su ti dokazi izvedeni u provedenom postupku. Obzirom da istaknuti prigovor dosjelosti tužena temelji upravo na navedenim dokazima i tvrdnji da je stupila u posjed predmeta spora još 19. lipnja 1982. godine sukladno postignutom Sporazumu, navedeno predstavlja odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari, te o istome ovisi postojanje prava na posjed tužene (čl. 163. st. 1. ZV) a time i ocjena osnovanosti istaknutog prigovora dosjelosti.

9. Stoga je žalbu tužene valjalo prihvatiti i temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

10. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ocijeniti dokaze na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem te utvrditi je li tužena ima pravo na posjed predmeta spora i jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa će pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

11. Odluka o troškovima postupka (toč. II. izreke) temelji se na članku 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 29. travnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč Pecirep