Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-461/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zbog naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn-563/2020-34 od dana 21. travnja 2023. godine, u sjednici održanoj dana 29. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika, ukida presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn-563/2020-34 od dana 21. travnja 2023. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 37.000,00 kuna/4.910,74 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 14. ožujka 2020. godine do isplate (točka I. izreke), nadalje, s osnova imovinske štete iznos od 1.000,00 kuna/132,72 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 14. ožujka 2020. godie do isplate (točka II. izreke), te parnični trošak u iznosu od 3.241,43 eura/24.422,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući je uvodno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je odštetni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je prema činjeničnim navodima tužbe zadobio na ulazu Kliničkog bolničkog centra Split, u Splitu dana 13. prosinca 2019. godine kada je pao na mokrom podu na ulazu u bolnicu, te zadobio tjelesnu ozljedu kuka.

6. Premda prvostupanjsku presudu tužitelj uvodno osporava i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojao taj žalbeni razlog, a kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tuženika iz ovog žalbenog razloga neosnovana, pri čemu treba reći da i pored toga što je u izreci presude, očito greškom, odnosno prihvaćanjem zahtjeva tužbe sa takvom greškom, naveden kao osnov za naknadu "neimovinska šteta kao posljedice prometne nezgode", a za imovinsku štetu "troškovi prijevoza kao posljedica prometne nezgode", niti u žalbenom postupku nije sporno da bi se utužena neimovinska i imovinska šteta odnosile upravo na utuženi događaj.

7. Osnovano, međutim, osporava tuženik pravilnost presude prvostupanjskog suda zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Iz razloga obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku, iz policijske potvrdnice (Posebnog izviješća II PP Split upućeno ODO-u Split kao i službene zabilješke PP Ploče od dana 3. siječnja 2020. godine) utvrdio da je tužitelj izvijestio nadležna policijska tijela o događaju koji mu se zbio, te na temelju iskaza svjedoka, očevica EG, koji je na ročištu glavne rasprave dana 5. rujna 2022. godine kazao da je kritične prigode dovezao tužitelja i njegovu obitelj do bolnice jer je tužitelj imao pregled, da je tužitelja doveo do glavnog ulaza pri čemu je tužitelju čak pridržao i vrata i da je tužitelj sa dvije štake u rukama ušao u prostor bolnice hodajući stazom-tepihom (možda gumenim, svjedok nije bio siguran) i u trenutku prije nego li će pasti, štake da su se nalazile ukoso, mimo tepiha, nakon čega je tužitelj naglo i s treskom pao na prsa, a na ulazu u bolnicu da se nije nalazio nikakav natpis ili tabla koja bi upozoravala na sklizak pod, zaključio da se ova nezgoda dogodila upravo na način na koji je to tužitelj opisao u tužbi, jer da nema drugog razloga osim skliskog poda da tužitelj, koji je kritične prigode bio u društvu obitelji (supruge i kćeri) kao i prijatelja, saslušanog svjedoka EG, padne i doživi ozljedu kuka zbog koje se liječio, te da je očito i sam tuženik svjestan da je potrebno prilagoditi njegove prostorije sigurnosti posjetitelja pa se na ulazu nalazio tepih odnosno podloga koja bi trebala zaštititi posjetitelje prilikom ulaska.

9. Ujedno, iz razloga obrazloženja proizlazi da prvostupanjski sud zaključuje da odgovornost tuženika leži upravo u tome što je propustio postavljanjem odgovarajuće table upozoriti korisnike na poseban oprez prilikom hoda po skliskom i mokrom podu, pa je takav propust doveo do toga da se tuženik ozlijedi, te se pozvao na odredbu članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), kojom je uređen institut odgovornosti po osnovi krivnje i prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Tuženik u žalbi ističe da u presudi nije utvrđeno koji bi propis prekršio tuženik, odnosno po kojem je propisu bio dužan postaviti tablu "mokar pod" u svakom trenutku i na svakom dijelu bolnice površine 10.000,00 m2, čime osporava protupravnost u svom ponašanju i zaključak o krivnji za nastalu štetu, a ujedno ističe da se ne radi ni o objektivnoj odgovornosti, jer se ne radi o ozljedi na radu, jer tužitelj da nije zaposlenik tuženika, te u konačnici ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz razloga što prvostupanjski sud na temelju nespornih činjenica vremenskih uvjeta, izostanka dužne pažnje prilikom hoda sa štakama, te nepravilno postavljenih štaka izvan protuklizajuće gumene podloge, nije utvrdio da je tužitelj djelomično suodgovoran za nastanak štete.

11. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, činjenični navodi tužbe u kojima je tužitelj naveo da je zadobio ozljedu utužene prigode na način da je pao na mokrom podu, na ulazu u bolnicu, kada je krenuo do aparata za kavu koji se nalazio uz mjesto nezgode, na glavnom ulazu, te da zbog toga što nije bilo oznake "klizav pod" nije znao, niti morao znati za opasnost – upućuju na tvrdnju o odgovornost tuženika bez obzira na krivnju, jer bi mokar, skliski pod, na ulazu u javnu ustanovu namijenjenu za liječenje građana sa zdravstvenim tegobama, a zbog položaja izložen vanjskim utjecajima (kiši, vlazi, itd...), zbog svojih svojstava i položaja bio opasna stvar, pa bi mjerodavna bila odredba članka 1045. stavak 3. ZOO, te odredbe članka 1063. – 1072. ZOO, pri čemu treba imati u vidu da i prvostupanjski sud zaključuje da je očito i sam tuženik bio svjestan da je potrebno prilagoditi njegove prostorije sigurnosti posjetitelja, pa se na ulazu nalazio tepih odnosno podloga koja bi trebala zaštititi posjetitelje prilikom ulaska.

12. Međutim, tuženik je tijekom postupka (jednako i u žalbi) isticao, da bi, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz iskaza očevica proizlazilo da je do pada došlo zbog toga što je tužitelj neispravno koristio štake, te ih postavio koso izvan označene protuklizajuće gumene staze, čime osporava postojanje uzročno posljedične veze između mokrog poda kao razloga za poskliznuće i nastale ozljede. Kako iz iskaza svjedoka EG proizlazi da se tužitelj kretao otežano podupirući se sa dvije štake, da ga je dovezao u pratnji supruge i kćerke na neki pregled, da je do pada došlo kada je već ušao na vrata u prostor bolnice, "gdje ima neka staza, tepih, čini mi se da je gumeni" i da su u trenutku, prije nego što će pasti, štake se nalazile ukoso, mimo tepiha, nakon čega je naglo i sa treskom pao na prsa, to u postupku nisu na pouzdan način utvrđene sve okolnosti pada tužitelja, u prvom redu da li je do poskliznuća došlo zbog kretanja po mokrom i skliskom podu ili prilikom kretanja po (tvrdnji tuženika protukliznom) tepihu sa štakama postavljenim mimo tepiha, odnosno, kako tvrdi tuženik sa nepravilno postavljenim štakama, te da li je tuženik mogao predvidjeti takvo kretanje pacijenata sa pomagalima, s time u vezi i samo mjesto pada (na mokrom podu ili na tepihu), te zavisno od utvrđenog, eventualni doprinos tužitelja nastanku štete, imajući u vidu da je isti u tužbi naveo da je krenuo do aparata za kavu koji da se nalazio na ulazu uz mjesto nezgode, da je zbog otežanog hoda došao u pratnji supruge, po kiši, te ocjenjujući da li je bez obzira na izostanak posebne table s oznakom "klizav pod", s obzirom na sve okolnosti slučaja bio svjestan činjenice svog zdravstvenog stanja i ograničenosti hodanja sa dvije štake, ali i činjenice mokrog, pa onda i potencijalno sklizavog poda u datim vremenskim uvjetima, te u tom pravcu primijenio onda i dužnu pažnju.

13. Iz tih razloga, žalbu tuženika trebalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP).

14. U ponovnom postupku, prvostupanjski će sud, nakon što pozove tužitelja da otkloni očite greške u zahtjevu tužbe, koje se odnose na posljedice prometne nezgode kao osnova neimovinske štete i troškova prijevoza kao posljedica prometne nezgode kao osnova za naknadu imovinske štete, u skladu sa primjedbama ovog ukidanog rješenja, raspraviti sporna pitanja, u tom pravcu ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, posebno dokaz saslušanjem svjedoka EG na sve okolnosti kretanja tužitelja od ulaza u bolnicu i mjesta pada tužitelja, da bi potom pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

U Šibeniku, 29. travnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić