REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2387/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, Strossmayerova 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obiteljske mirovine, nakon usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/24-01/03002022157, URBROJ: 341-99-05/3- 24-2257, broj spisa: 764984 od 9. svibnja 2024.
II Nalaže se tuženiku da o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Bjelovaru, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03002022157, URBROJ: 341-02-05/3-24-7877, broj spisa: 70079 od 22. ožujka 2024. riješi u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude. III Tuženik je obvezan prilikom odlučivanja o žalbi postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/24-01/03002022157, URBROJ: 341-99-05/3- 24-2257, broj spisa: 764984 od 9. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Bjelovaru, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03002022157, URBROJ: 341-02-05/3-24- 7877, broj spisa: 70079 od 22. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja iz razloga što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru R1 Ob-273/23 od 1. prosinca 2023. utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i njezinog bivšeg supruga BB u razdoblju od 31. svibnja 1985., pa do njegove smrti 11. veljače 2004.
3. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno sukladno činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku i sukladno zakonskim propisima. Ističe kako tužiteljica ne ostvaruje uvjet za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu i to iz razloga jer je odredbom članka 46. stavka 1. ZID ZOMO-a propisano da članovi obitelji iz članka 22. stavka 3. ZOMO-a mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz ZOMO-a ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine, pa kako je utvrđeno da je izvanbračna zajednica tužiteljice trajala do 11. veljače 2004., istoj se ne može priznati pravo na obiteljsku mirovinu. Ističe da bi bilo kakvim postupanjem protivno navedenoj odredbi povrijedio načelo zakonitosti te navodi da nije iskorišteno ovlaštenje pokretanja zahtjeva za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom pred Ustavnim sudom, pa smatra da je Zakon u skladu s Ustavom, a posljedično da je donijeto rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno.
5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tužiteljica bila upozorena u pozivu za raspravu.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu
9. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljici nije priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog izvanbračnog supruga BB, jer je u upravnom postupku utvrđeno da je izvanbračna zajednica između tužiteljice i pokojnog BB trajala u razdoblju od 1985. pa do njegove smrti 11. veljače 2004., pa u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iz članka 68. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22).
10. Prema članku 22. stavku 1. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to udovica, odnosno udovac.
Stavkom 3. istog članka propisano je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku. Člankom 46. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranja propisano je da članovi obitelji iz članka 22. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz ovoga Zakona ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine.
11. Navedeno pravno shvaćanje tuženika, Ustavni sud Republike Hrvatske više je puta u svojim odlukama ocijenio kao pravno neprihvatljivo, odnosno suviše formalno pa tako Ustavni sud u odluci broj: U-III-3497/2018 od 23. veljače 2021. navodi kako je radi navedenog propušteno u svjetlu ustavnog jamstva nediskriminacije pažljivo preispitati sve osobite okolnosti s ciljem otklanjanja mogućnosti bilo kakvih diskriminatornih učinaka u odnosu na adresate mjerodavne pravne norme. Nadalje, u svojoj odluci, broj: U-III-2287/2017 od 14. studenog 2018. Ustavni sud ocjenjuje da je suprotno svrsi zakona, odrediti isključenje određene kategorije osoba (izvanbračnih udovica/udovaca) od mogućnosti ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, samo zato što su s osobom od koje se pravo izvodi živjele prije datuma 28. ožujka 2008., a unatoč ispunjenju određenih pretpostavki (trajnost, rođenje zajedničkog djeteta, postojanje sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku) koje pretpostavke nedvojbeno daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice.
12. Uvažavajući prethodno navedena pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
13. U postupku nakon ove presude drugostupanjsko tijelo će ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/24-01/03002022157, URBROJ: 341-02-05/3-24-7877, broj spisa 70079 od 22. ožujka 2024., najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
14. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Dejan Đerić, [adresa] Bjelovar, Strossmayerova 4, putem e-kom.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3, putem e-kom.
3. U spis
