Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-5/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Konforti, odvjetniku iz Zagreba, Hruševečka 1, protiv tuženika LEDO plus d.o.o., OIB: 07179054100, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1a, zastupanog po punomoćniku Marku Skukanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 35, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te po protutužbi tuženika LEDO plus d.o.o. Zagreb, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Marku Skukanu, protiv tužitelja GH, zastupanog po punomoćniku, Tomislavu Konforti, odvjetniku iz Zagreba, radi sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-8552/2021-22 od 25. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-8552/2021-22 od 25. studenog 2024. pod točkom I izreke.

i

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tuženika, te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-8552/2021-22 od 25. studenog 2024., pod točkom II i točkom III izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

II O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude utvrđena je nedopuštenom Odluka tuženika od 20. siječnja 2021. o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja i tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2018. odnosno 1. siječnja 2019. nije prestao. Točkom II tuženiku je naloženo vratiti tužitelja na poslove ''komisioner na WMS skladištu'' u Službi skladišnog poslovanja i prodajne podrške…., sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2018. odnosno 1. siječnja 2019., te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.250,00 Eur.

1.1. Točkom III izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja-protutuženika odredi 23. ožujak 2021., uz dužnost tuženika-protutužitelja platiti tužitelju naknadu štete u visini tri ugovorene mjesečne plaće u bruto iznosu od 2.904,78 Eur (21.88,08 Kn) sa zateznim kamatama.

2. Tuženik presudu pobija u cijelosti iz svih zakonskih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući preinačiti ju i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora prema tužbenom zahtjevu tužitelja je utvrđenje nedopuštenom tuženikove odluke od 20. siječnja 2021. kojom je redovito otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, te zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na poslovima koje je prethodno obavljao.

5.1. Tužbu temelji na tvrdnji da je sindikalni povjerenik Novog sindikata koji djeluje kod tuženika, a da tuženik, prije donošenja odluke o otkazu nije tražio suglasnost, niti je proveden postupak savjetovanja s radničkim vijećem tj. sindikalnim povjerenikom. Pored toga odluka kako je nezakonita jer se kao razlog navodi slabiji radni učinak, no ugovorom o radu ni kojim drugim aktom nije predviđen ni ugovoren rad prema učinku.

6. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je donošenje odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja-protutuženika s danom 23. ožujka 2021. uz nalog tuženiku- protutužitelju platiti tužitelju naknadu štete u visini tri ugovorene mjesečne plaće.

6.1. Zahtjev temelji na tvrdnji da tužitelj-protutuženik u odnosu na druge usporedne zaposlenike ima najlošiji radni učinak, a nije ga obavijestio da nema kvalitete i sposobnosti koje ga trajno onemogućuju da radi na konkretnom radnom mjestu; da ima loš odnos prema radu i poslodavcu već dulje vrijeme, te učestalo čini povrede iz radnog odnosa. Nadalje, nezadovoljan je njegovim radom, izgubio je odnos povjerenja, te smatra kako nastavak tužiteljeva rada kod njega u takvim okolnostima nije moguć, obzirom da tužitelj nije prihvatio primjedbe koje mu je tuženik kao poslodavac iznio na dotadašnji rad i ponašanje, te nije otklonio nedostatke u radu. Stoga da su se ostvarile pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, jer uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da su donošenjem iste i u postupku koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja:

8. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod trgovačkog društva Ledo d.o.o., temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2018. na radnom mjestu "komisioner na WMS skladištu" u Službi skladišnog poslovanja i prodajne podrške, Distributivno logistički centar Zagreb, Sektor prodaje i izvoza;

- da je izvršni odbor Novog sindikata imenovao tužitelja za sindikalnog povjerenika tog sindikata u TD Ledo d.o.o. o čemu je to društvo obavijestio dopisom od 29. ožujka 2018.;

- da je 1. travnja 2019. izvršen prijenos poduzeća i gospodarske djelatnosti, temeljem kojeg je tuženik Ledo plus d.o.o., preuzeo sve radnike trgovačkog društva Ledo d.o.o., uključivo i tužitelja, čime je Ugovor o radu koji je tužitelj sklopio s dioničkim društvom LEDO d.d., s 1. travnja 2019., temeljem čl. 137. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) prenesen na novog poslodavca, ovdje tuženika LEDO plus d.o.o.;

- da je tužitelj, prava stečena do prijenosa ugovora na novog poslodavca, zadržao, pa time i status sindikalnog povjerenika (čl. 137. st. 2. u vezi čl. 187. i 188. ZR);

- da je tuženik Odlukom od 20. siječnja 2021. redovito otkazao tužitelju ugovor o radu uslijed skrivljenog ponašanja tužitelja;

- da je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, predan preporučeno putem pošte, 8. veljače 2021., podnesen u zakonskom roku; da se tuženik na taj zahtjev nije očitovao u zakonom propisanom roku koji je istekao 23. veljače 2021., nakon čega je tužitelj, pravovremeno, 2. ožujka 2021., podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari;

- da je tužitelj u vrijeme otkaza, 20. siječnja 2021., bio sindikalni povjerenik Novog sindikata, no da je tuženik, odluku o otkazu donio bez savjetovanja sa sindikatom, protivno odredbama čl. 188. st. 1. ZR.

9. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja prihvatio je tužbeni zahtjev, utvrdio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, nedopuštenom, budući je tuženik prethodno bio dužan pribaviti suglasnost sindikata (čl. 188. st. 1. t. 1. ZR), što nije učinio. Stoga kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, to je pobijanom odlukom naloženo vraćanje tužitelja na posao.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako sud nije ocjenjivao je li tužba dopuštena obzirom na tuženikovo osporavanje primitka zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, budući prvostupanjski sud pod točkom 15. obrazloženja presude utvrđuje da je tužitelj preporučenom pošiljkom od 8. veljače 2021. zatražio zaštitu svojih prava (koji se dopis kao i potvrda o primitku pošiljke nalaza u spisu, list 14 i 15), radi čega je nepotrebno dalje obrazlagati je li tužba iz tog razloga dopuštena.

11. U odnosu na žalbene navode kako prvostupanjski sud pod točkama 9. do 14. nije, kao sporan, naveo tužiteljev status sindikalnog povjerenika, za navesti je kako to nije odlučno, obzirom da je u točki 16. obrazloženja presude, taj prigovor tuženika ocijenio neosnovanim, obrazloživši: da je 1. travnja 2019. izvršen prijenos poduzeća i gospodarske djelatnosti, te je sukladno čl. 137. ZR, sve radnike odnosno sve ugovore o radu radnika TD Ledo d.d., preuzelo TD LEDO plus d.o.o., ovdje tuženik; da je Novi sindikat, preporučenom pošiljkom od 5. travnja 2018., obavijestio upravu Leda d.o.o. (raniji poslodavac) kako je izvršni odbor tog sindikata imenovao tužitelja za sindikalnog povjerenika u Ledo d.d., radi čega, tužitelj i kod tuženika uživa zaštitu u smislu čl. 187. i 188. ZR.

11.1. Pravilno navodi prvostupanjski sud, kako je temeljno načelo da radnici čiji se ugovori o radu prenose na novog poslodavca zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu (čl. 137. st. 2. ZR), pa je tako tužitelj status sindikalnog povjerenika zadržao i kod tuženika, o čemu je bivši poslodavac bio dužan obavijestiti novog poslodavca (čl. 137. st. 4. ZR). Eventualni propust da o tom obavijesti tuženika ne može imati za posljedicu uskraćivanje bilo kojeg tužiteljeva prava (čl. 137. st. 5. ZR), pa tako ni prava da mu poslodavac ne može otkazati ugovor o radu bez prethodnog postupanja sukladno odredbama čl. 188. st. 1. t. 1 ZR, niti uopće može imati za posljedicu nepovoljniji položaj tužitelja nego je imao kod ranijeg poslodavca.

11.2. Stoga, su neosnovani žalbeni navodi tuženika prema kojima se taj status ne prenosi automatski i da je sindikat trebao obavijestiti tuženika, kao novog poslodavca o tužiteljevu statusu sindikalnog povjerenika; te da se zbog propuštanja sindikata obavijestiti tuženika o takvom tužiteljevu statusu na tužitelja ne primjenjuju odredbe koje predviđaju zaštitu sindikalnog povjerenika.

12. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je nedopušten otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja jer tuženik za isti nije ishodio (ni tražio) suglasnost Novog sindikata, čiji je tužitelj sindikalni povjerenik kod tuženika, dakle, pravilno je utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnosti i zakonitost presude suda prvog stupnja u tom dijelu, to je pozivom na odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalba odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda pod točkom I potvrđena.

12.1. U odnosu na točku II prvostupanjske presude kojom je naloženo vraćanje tužitelja na rad, prihvaćanje tužbenog zahtjeva za sad je preuranjeno iz razloga kako se niže obrazlaže.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

13. Prvostupanjski je sud je odbio protutužbeni zahtjev obrazlažući kako tuženik-protutužitelj samo paušalno navodi da nastavak radnog odnosa nije moguć, ali to nije dokazao; da u Odluci o otkazu stoji da je ugovor o radu otkazan temeljem Pravilnika o nagrađivanju radnika, kojim se, kako stoji u preambuli istog, definira skup pravila iz područja kojima se regulira stimulativni dio plaće, iz čega proizlazi da je ugovor otkazao jer tužitelj, kao radnik, nije zaradio primitak stimulacije, kao dodatak na plaću. Dalje obrazlaže kako rad po učinku stranke nisu ugovorile, a nije sadržan ni u procjeni o opasnosti radnog mjesta tužitelja u smislu odredaba čl. 18. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) iako se radi o radnom mjestu s izrazito velikim rizikom za nastanak ozljeda te izrazito štetnim posljedicama za zdravlje radnika, slijedom svega kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje opravdavaju sudski raskid ugovora o radu, dodajući i kako se sudski raskid ugovora o radu ne služi konvalidaciji ništetnih otkaza u zakoniti prestanak ugovora o radu.

14. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda za sad se ne može prihvatiti. Naime, osnovano tuženik-protutužitelj prigovara kako je protutužbeni zahtjev odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao odnosno, da provedenim dokazima nije utvrđeno postojanje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, iako je odbio izvođenje dokaza koje je tuženik-protutužitelj predložio (saslušanje svjedoka FH, ĆH i CH, dok je saslušao je samo G), sve na okolnost da je tužitelj upozoravan na obveze iz radnog odnosa i njegova očitovanja o tom, na okolnosti povreda te radnog učinka tužitelja i usporednih radnika.

15. Točno je kako svrha sudskog raskida ugovora o radu nije naknadno osnaživanje nedopuštenog otkaza ugovora o radu, za navesti je kako nema zapreke da u slučaju kad sud odluku poslodavca o osobno uvjetovanom otkazu, utvrdi nedopuštenom, iz formalnih razloga, odnosno zbog nepoštivanja postupka, da u tom istom postupku, povodom protutužbenog zahtjeva tuženika, utvrđuje jesu li uslijed ponašanja tužitelja koje je bilo razlog za takav otkaz, ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, odnosno postoje li uslijed svega toga okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, ako raskid traži poslodavac.

16. Slijedom navedenog, kako je činjenično stanje u pogledu protutužbenog zahtjeva ostalo nepotpuno utvrđeno to je temeljem odredaba čl. 370. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu, slijedom čega je ukinuta i odluka u dijelu pod točkom II izreke kojim je naloženo vraćanje tužitelja na rad jer je odluka o tom u izravnoj vezi s odlukom o protutužbenom zahtjevu.

17. Sukladno odredbama čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem, a u ponovnom postupku prvostupanjski će sud provesti sve dokaze predložene od tuženika-protutužitelja radi utvrđivanja postoje li okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku kako u pogledu tužbenog zahtjeva pod točkom II tako i protutužbenog zahtjeva.

U Šibeniku, 29. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić