REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-318/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HH, državljanin Republike Tunis, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, održane i zaključene istog dana, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/11823, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 13. siječnja 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/11823, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 13. siječnja 2025. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja ne sagledava generalnu situaciju LGBT osoba i njihova tretmana u tužiteljevoj zemlji podrijetla, te tužitelj smatra da u danim iskazima nema nikakve bitne razlike već je samo drugi iskaz detaljniji, a što ovisi o pitanjima ispitivača.

3. Tužitelj je mišljenja da LGBT osobe u Tunisu doživljavaju probleme i nejednakosti, a kakve probleme ne doživljavaju osobe koje to nisu, te vlasti koriste svoje ovlasti kako bi pritvorili pojedine osobe za koje sumnjaju da nisu one seksualne orijentacije koju bi vlast odobravala.

4. Tužitelj je u svojim iskazima naveo da je H, a u Tunisu posao isključivo posao dobiju oni koji su prigodne narodnosti, pa se radi o rasno diskriminiranim osobama unutar zemlje podrijetla.

5. Smatra da nije jasan postupak donošenja odluke u slučaju zemlje podrijetla tužitelja, jer nisu dana jasna obrazloženja za stavljanje Tunisa na popis sigurnih zemalja, te je tuženik trebao navesti jasne kriterije konkretno za Tunis, a iz navedenog razloga nije bilo mjesta vođenju ovog na ubrzani način.

6. Na navedene okolnosti predlaže da se tužitelj sasluša na raspravi.

7. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, te naloži tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje tužbene navode tužitelja i na njih odgovara, te ističe da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze i potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

10. Tuženik je sudu dostavio e-mail 19. ožujka 2025. u kojem se navodi da je tužitelj 25. veljače 2025. samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu u koje se više nije vratio.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i prevoditelja za arapski jezik, te u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

14. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 13. siječnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., te članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te na članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

15. U obrazloženju rješenja navodi se da je od tužitelja traženo da objasni kontradiktorne navode u vezi njegovog imena, na koje je tužitelj odgovorio da je dao različite podatke jer nije znao koji se podaci koriste pri popunjavanju obrasca, a kada je na zahtjevu čuo krive podatke ispravio ih je, te je tužitelj dao pojašnjenja i u vezi ostalih kontradiktornosti na način da je ponovio jednu od ranije danih izjava ili dao sasvim novu izjavu.

16. Nadalje, u službenoj bilješci Prihvatilišta od 23. kolovoza 2024. u vezi primjedbe tražiteljice azila SH koja se žalila da je tužitelj tražio njen broj mobitela i pitao u kojoj sobi boravi, tužitelj je izjavio da više neće prilaziti navedenoj osobi ako ona to ne želi.

17. U obavijesti o postupanju VI Policijske postaje Zagreb od 30. listopada 2024. navedeno je da je 29. listopada 2024. podnesen optužni prijedlog protiv tužitelja jer se tijekom kolovoza 2024. u autobusu broj 220 neprimjereno tjelesno ponašao prema tražiteljici međunarodne zaštite UH želeći se upoznati s njom, a u obavijesti se navodi da je tužitelj 28. listopada 2024. na Glavnom kolodvoru u autobusu na neprimjeren način tjelesno prišao tražiteljici azila IH.

18. Radi navedenih problema tužitelju je rješenjem izrečena mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od 1 mjesec.

19. U vezi tužiteljevih navoda u vezi rasne diskriminacije pri zaposlenju u Tunisu, tuženik navodi da tuniški Ustav jamči pravo na rad svakom građaninu, te svi građani imaju pravo na pristojne radne uvjete i na pravednu plaću, te država poduzima potrebne mjere kako bi zajamčila rad na temelju stručnosti i pravednosti.

20. Tuženik ističe da je tužitelj na zahtjevu naveo da je imao posao u Tunisu i da je dobio otkaz radi homoseksualnog opredjeljenja, a koja izjava je u suprotnosti sa višekratnim protupravnim ponašanjima tužitelja prema ženama, a iz kojeg razloga je njegov iskaz ocijenjen nevjerodostojnim.

21. U odnosu na procjenu budućeg rizika tuženik je zaključio da tužitelj zbog svog identiteta ne bi trebao imati problema pri povratku u Tunis, a obzirom da se Republika Tunis nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u prilogu Odluke Vlade Republike Hrvatske o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 45/16), a sukladno sadržaja članka 44. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

22. Na temelju navedenog u odnosu na tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. navedenog Zakona jer se prihvaćena materijalna činjenica identiteta i državljanstva ne može smatrati dovoljnom za utvrđivanja postojanja osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

23. Obzirom na opisano činjenično stanje u odnosu na tužitelja nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom, smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a naročito obzirom da je u procjeni općeg stanja utvrđeno da na području na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo u smislu članka 21. navedenog Zakona.

24. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

25. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

26. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

27. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

28. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

29. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

30. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

31. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj nije u upravnom postupku dao uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu.

32. Prema mišljenju suda, tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

33. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

34. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

35. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

36. Stoga je pružatelju pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.250,00 eur.

37. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis