Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-599/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, koje zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o., Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Povrv-13642/2015-75 od 10. listopada 2024., 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Povrv-13642/2015-75 od 10. listopada 2024. II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, posl.br. Ovrv-473/2015 od 24. kolovoza 2015. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju 4.778,02 Eur sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2015. do isplate (toč. I), te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.953,99 Eur sa zateznim kamatama od 10. listopada 2024. do isplate.

2. Tuženik pobija presudu pod toč. I izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te u odluci o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava – odredaba čl. 154 ZPP. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja, kao osiguratelja, prema tuženiku povodom štetnog događaja od 7. listopada 2014., vezano za koji je tužitelj MR, isplatio 23.000,00 Kn na ime imovinske štete; GR, 10.500,00 Kn na ime imovinske i neimovinske štete, te potonjem još i 2.500,00 Kn na ime odvjetničkih troškova, ukupno 36.000,00 Kn (4.778,02 Eur).

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi neosnovanim žalbene navode bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP na koje tužitelj upire, jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Isto tako nije počinjena ni koja druga bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 t. 2 ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP.

7. Prvostupanjski je sud, temeljem u postupku provedenih dokaza, utvrdio:

- da je tužitelj, 1. listopada 2014., dao tuženiku, na korištenje ''24 sata'', službeni automobil marke Peugeot 207, reg. [registarska oznaka], vlasništvo Uni Credit Leasinga Croatia d.o.o;

- da je 7. listopada 2014. tuženikov sin ĐR, neovlašteno upravljao tim vozilom, te postupao protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je došlo do prometne nezgode, sudarom tog vozila s vozilom marke VW Passat, reg. [registarska oznaka], vlasništvo MR, kojim je upravljao GR;

- da je uslijed štetnog događaja na vozilu marke Peugeot 207, reg. [registarska oznaka] nastala šteta u iznosu od 33.194,00 Kn, koju je tužitelj podmirio Uni Credit Leasingu Croatia d.o.o. 22. listopada 2014., a tuženik je, po regresnom zahtjevu tužitelja broj: R-2014/00008686, taj iznos podmirio tužitelju 8. siječnja 2015.;

- da je tužitelj 19. prosinca 2014. podmirio MR imovinsku štetu na vozilu marke VW Passat, reg. [registarska oznaka] u iznosu 23.000,00 Kn; da je GR na ime neimovinske i imovinske štete, 23. siječnja 2015., platio 8.000,00 Kn, a 2. lipnja 2015. na ime troškova zastupanja iznos od 2.500,00 Kn, sveukupno 36.000,00 Kn, u vezi čega je tužitelj, 18. lipnja 2018., uputio tuženiku regresni zahtjev broj R-2015/0000418, po kojem tuženik nije postupio;

- da je na vozilu MR kao posljedica štetnog događaja nastupila totalna šteta u novčanoj protuvrijednosti od 23.421,77 Kn, na ime čega mu je tužitelj, 20. prosinca 2014., osnovano, isplatio 23.000,00 Kn (3.052,62 Eur);

- da je GR, uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 1.394,20 Eur (10.504,60 Kn); na ime čega mu je tužitelj, 23. siječnja 2015., osnovano isplatio 1.393,59 Eur;

- da je tužitelj, osnovano isplatio GR, i iznos od 2.500,00 Kn (331,81 Eur), na ime zastupanja po odvjetniku Azimiru Ceriću u postupku protiv ovdje tužitelja, kao tuženika, radi naknade štete, vezano za odštetni zahtjev GR broj 2014/20480.

8. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja otklonio je kao neosnovan prigovor tuženika da je vjerodostojna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi proizvoljno sastavljena po tužitelju i da utuženi iznos tužitelj neosnovano potražuje; zaključivši da je tuženik, sukladno odredbama čl. 25 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 76/13, 152/14) obvezan namiriti tužitelju iznos koji je na ime naknade štete isplatio MR i GR. Stoga je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 4.778,02 Eur (što odgovara iznosu od 36.000,00 Kn) sa zateznim kamatama koje na taj iznosu teku od 3. lipnja 2015. do isplate.

8.1. Prvostupanjski sud, pored ostalog, obrazlaže kako je, temeljem provedenih dokaza, činjenično stanje utvrđeno, radi čega nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze, među ostalim i saslušanje tuženika.

9. Neosnovani su navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 6 ZPP, odbijanjem tuženikova prijedloga da ga se u postupku sasluša, jer sukladno odredbama čl. 220 st. 2 ZPP sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Navodi tuženika kako je smatrao da je plaćanjem iznosa od 33.194,00 Kn regresirao cjelokupnu štetu iz štetnog događaja, pa i dopis zaposlenice tužitelja LR od 12. siječnja 2015. nisu od značaja, tim više što je sam tužitelj u dopisu Ć naveo kako je plaćanjem tog iznosa podmirio regresni zahtjev temeljem štete nastale na vozilu reg. [registarska oznaka].

9.1. Nadalje, temeljem rezultata postupka utvrđeno je, kako je u štetnom događaju nastala šteta na vozilu marke Peugeot 207 reg. [registarska oznaka] u vlasništvu Uni Credit Leasinga d.o.o., koje je tužitelj dao tuženiku na korištenje; zatim šteta na vozilu MR, marke VW Passat, reg. [registarska oznaka] te šteta nastala GR kao posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, kao i da je tužitelj svu tu štetu podmirio. Budući je tuženik upravljanje vozilom koje mu je dano na korištenje, omogućio neovlaštenoj osobi, a ta je osoba prouzročila štetni događaj, tuženik je obvezan podmiriti tužitelju svu štetu koju je, kao osiguratelj platio uslijed štetnog događaja, na što nije od utjecaja što se tuženik ne smatra odgovornim, kako navodi u postupku kao ni to, ako je moguće mislio da je plaćanjem iznosa od 33.194,00 Kn podmirio štetu u cijelosti, jer mu nedvojbeno nije regresirao štetu koju je tužitelj platio MR i GR. Stoga eventualno iskazivanje tuženika na okolnost zaprimanja potvrde od 12. siječnja 2015. o regresiranoj šteti kao izdanoj priznanici o otplati duga (što se u žalbi ističe) nije odlučno.

10. Suprotno navodima tuženika, da se sud nije očitovao o iskazu vještaka kako je pravno pitanje je li tuženik podmirenjem iznosa od 33.194,00 Kn regresirao štetu u cijelosti, ovaj sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i obrazloženjem svoje odluke na prikladan način izrazio stav o tomu.

11. Nadalje, neosnovano se tuženik poziva na načelo zabrane kumulacije odštetnih zahtjeva, budući tužiteljevo potraživanje u ovom postupku nije potraživanje koje je tuženik već podmirio jer se ovo odnosi na štetu nastalu MR i GR, dok je tuženik ranijom uplatom podmirio na štetu na vozilu u vlasništvu Uni Credit Leasinga d.o.o.

12. Slijedom svega navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi bitne povrede odredaba postupka, te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo temeljem odredaba čl. 25 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/02, 36/09, 75/09, 76/09, 76/13, 152/14, 155/23) pravilno primijenjeno, to je, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka koju tuženik nije određeno ni pobijao.

13. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku 29. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić