REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-697/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan, Zagreb, Jankomir 11, OIB: 39696562783, koju zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 1066/2020-2 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1090/2019-37 od 3. srpnja 2020., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1066/2020-2 od 3. prosinca 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1090/2019-37 od 3. srpnja 2020. u točkama I. i III. izreke i sudi:

Tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.573,44 kn/474,28 eur (slovima:tritisućepetstotinasedamdesettri kune i četrdesetčetiri lipe/četiristotine eura i dvadesetosam centi) bruto s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, odbijaju se kao neosnovani.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 1.137,27 eur (slovima: tisuću stotridesetsedam eura i dvadesetsedam centi) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 3.573,44 kn/474,28 eur bruto s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.550,00 kn/736,62 eur s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa, dok je toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presude u toč. I. i III. izreke.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1345/2021-2 od 24. ožujka 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1066/2020-2 od 3. prosinca 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1) Da li se prilikom obračuna mjesečnog fonda radnih sati za zaposlenike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja u redovne radne sate obračunavaju i blagdani i neradni dani ako takvi dani padaju od ponedjeljka do petka odnosno da li redovni mjesečni fond radnih sati zaposlenika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja ili umnožak radnih dana bez subota i nedjelja?.“

„2) Da li se na obračun mjesečnog fonda radnih sati za djelatnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju primjenjuje Zaključak 153. Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora?“

„3) Da li se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora, a kao orijentir za uspjeh stranaka u sporu do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva te da li specifikacija tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe predstavlja djelomično povlačenje tužbe te da li tuženiku u tom slučaju treba priznati trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljica naknadi tuženici troškove postupka.

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju tuženice.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) i čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a samim time i broj prekovremenih sati.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženice,

- da je tuženica rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali od ponedjeljka do petka tužiteljici evidentirala kao redovan rad, odnosno da joj nije plaćala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan,

- da razlika neisplaćenog dijela plaće iznosi 3.573,44 kn/474,28 eur ako bi se za cijelo utuženo razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2018. primjenjivao Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Zajedničko povjerenstvo),

- da za tužiteljicu nema gubitka na ime neobračunatog prekovremenog rada ako bi se za gore navedeno razdoblje primjenjivao Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15, dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 2/18, dalje: KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12, dalje: TKU), odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, dalje: ZB) te relevantnih odredbi Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR/09), Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenili u cijelosti osnovanim s obzirom na to da su za cijelo utuženo razdoblje primijenili Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva po kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a sve s obzirom na to da je kongentnom zakonskom odredbom propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati (u odnosu na prva dva pitanja), jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13. Također, s obzirom na sadržaj trećeg pitanja, u ovoj fazi postupka sporan je i način obračuna parničnih troškova kod stupnjevite tužbe.

13. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

14. Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenje povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je prilikom primjene KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr- 793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

15.1. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi Povjerenstva donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana(bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40- satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

15.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage

Zaključci broj 21, 48 i 148.“

16. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

17. Zaključak br. 153. razlikuje se od Zaključka br. 148. (koji Zaključak je stavljen izvan snage nakon donošenja Zaključka br. 153.) u tome što po njemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu, što je ujedno i odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

20.1. S obzirom na to da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153, što je ujedno i odgovor na drugo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

20.2. Kao što je već navedeno, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora obvezuju te predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl.19. st. 6. KU/13), pa je samim time osnovan navod tuženice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženica u utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dan blagdana u tom mjesecu.

20.3. Odredbom čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu ZB evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

21. Tužiteljica je zahtjev za isplatu iznosa od 3.573,44 kn/474,28 eur temeljila na neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pa su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim, a sve s obzirom na to da prema nalazu i mišljenju vještaka (listovi 95-102 spisa) primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva tužiteljica nema gubitka s osnove neobračunatog prekovremenog rada.

22. U odnosu na treće pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, valja reći da je ovaj sud u odluci poslovni broj 589/2021-2 od 11. listopada 2022. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.“

Iz gore navedenog proizlazi da se trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu treba odrediti prema vrijednosti predmeta spora koja je tada bila na snazi, tj. do uređenja tužbe, dok se nakon toga treba odrediti prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva.

23.1. S obzirom na to da su po reviziji tuženice u cijelosti preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22. dalje: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,01 kn / 1.327,23 eur do postavljanja kondemnatornog zahtjeva (14. veljače 2020.), a nakon toga prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.573,44 kn/474,28 eur.

23.2. Tuženici je u granicama postavljenog zahtjeva (list 132 spisa) dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 15. studenog 2019. u iznosu od 1.000,00 kn/132,73 eura za svaku od navedenih radnji (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 28. svibnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn/132,73 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 28. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kn/66,36 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 16. lipnja 2020. u iznosu od 500,00 kn/66,36 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 250,00 kn/33,18 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn/82,95 eura (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10.1. Tarife), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 750,00kn/99,54 eura za svaku od navedenih radnji, odnosno ukupno 6.375,00kn/846,11 eura, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) iznosi 7.968,75 kn/1.057,63 eur. Tuženici je na temelju Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) i Tar.br.3.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19, dalje:Tarifa) priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn/26,54 eur, kao i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 400,00 kn/53,09 eur. Tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 8. svibnja 2019. s obzirom na to da u njemu u većem dijelu ponavlja navode iz odgovora na tužbu, kao i podneska od 7. lipnja 2019. jer on nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP.

23.3. S obzirom na gore navedeno, tuženici su ukupno priznati troškovi ovoga postupka u iznosu od 8.568,75 kn/1.137,27 eur.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske odluke i odbiti tužbeni zahtjev(toč. I. izreke presude) te naložiti tužiteljici da tuženici naknadi troškove ovoga postupka (toč. II. izreke presude).

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek