REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2096/20-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 29. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. OIB 22694857747 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje OIB 02958272670 iznos od 8.338,85 € sa zateznom kamatom i to:

- iznos od 2.484,17 € sa zateznom kamatom od 28.5.2003.,

- iznos od 9,19 € sa zateznom kamatom od 24.6.2003.,

- iznos od 7,93 € sa zateznom kamatom od 25.11.2003.

- iznos od 9,62 € sa zateznom kamatom od 8.8.2003.,

- iznos od 66,59 € sa zateznom kamatom od 28.5.2003.

- iznos od 31,59 € sa zateznom kamatom od 28.5.2003.

- iznos od 633,92 € sa zateznom kamatom od 8.9.2003.

- iznos od 408,79 € sa zateznom kamatom od 18.6.2004.

- iznos od 2.417,15 € sa zateznom kamatom od 3.6.2003.

- iznos od 7,66 € sa zateznom kamatom od 22.7.2003.

- iznos od 5,32 € sa zateznom kamatom od 9.6.2004.,

- iznos od 40,64 € sa zateznom kamatom od 23.4.2004.,

- iznos od 747,04 € sa zateznom kamatom od 14.10.2003.,

- iznos od 521,99 € sa zateznom kamatom od 11.12.2003.,

- iznos od 113,61 € sa zateznom kamatom od 18.6.2004.,

- iznos od 38,93 € sa zateznom kamatom od 18.6.2004

- iznos od 250,18 € sa zateznom kamatom od 29.7.2003.

- iznos od 323,76 € sa zateznom kamatom od 28.8.2003.,

- iznos od 220,74 € sa zateznom kamatom od 28.8.2003., sve po stopama od dospijeća svakog iznosa do 31. prosinca 2007.g. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 597,25 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. veljače 2006. godine i tijekom postupka navodi da je dana 24.02.2003. došlo do prometne nezgode koju je uzrokovao Š F upravljajući osobnim vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a koje je bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police].

2. U navedenom štetnom događaju tjelesne ozljede su zadobili osiguranici tužitelja ŠJ, putnica (suvozač) u automobilu [registarska oznaka] kojim je upravljala FJ, i TJ, putnik u automobilu [registarska oznaka], te su u svezi istog nastali troškovi liječenja u ukupnom iznosu od 63.001,92 kn, a koje je podmirio tužitelj. Stoga tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku temeljem čl. 115 st. 1 Zakona o zdravstvenom osiguranju NN 94/01 isplatu navedenog iznosa sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je precizirano u podnesku od 11.09.2007. Skreće pažnju na stavove zauzete u odluci VSRH Rev-x 479/16.

3. Županijski sud u Varaždinu odlukom Gž-267/2020 po žalbi tuženika ukida raniju presuda ovoga suda P-2363/17-17 od 29. studenog 2019. u usvajajućem dijelu ( toč. I. i III. Izreke), s obrazloženjem da osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da knjigovodstvena evidencija tužitelja s lista 9-42 spisa koja sadrži specifikaciju troškova liječenja, račune o troškovima liječenja i potvrde o plaćanju troškova liječenja zdravstvenim ustanovama ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a. Tuženik je tijekom postupka osporavao da je tužitelj izvršio plaćanje troškova liječenja svojih osiguranika bolničkim ustanovama, te je osporavao da su potvrde o izvršenim plaćanjima kojima tužitelj potvrđuje sam sebi da je plaćanje izvršio vjerodostojan dokaz o izvršenoj isplati. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-977/2016-2 od 19. studenog 2019., kojim je prihvatio reviziju u odnosu na postavljeno pitanje: "Ima li račun tužitelja o pruženoj usluzi liječenja njegova osiguranika u bolničkoj ustanovi značaj javne isprave u dijelu u kojemu je sam tužitelj naznačio da je račun plaćen", je odgovorio na navedeno pravno pitanje polazeći od čl. 230. ZPP-a, čl. 8. Zakona o računovodstvu (Narodne novine br. 78/15., 134/15., 120/16.), čl. 78. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16.), čl. 62. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16.) i čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14.) - da račun tužitelja kao jednostrani akt na kojem je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da ga je platio nema značaj javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a, jer taj značaj ima isprava koja je donesena u odnosu na poslove iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo i o kojima ono vodi službenu evidenciju (a ne internu za svoje knjigovodstvene potrebe) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj, iz čega slijedi zaključak da račun tužitelja u naznaci da je plaćen sadrži shvaćanje (misao) tužitelja isključivo za njegove potrebe pa mu se u tom dijelu ne može dati značaj javne isprave.

4. Na taj način smatra žalbeni sud da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao pravilan pristup prvostupanjskog suda predmetu spora, te da na okolnost utvrđivanja činjenice da je tužitelj platio troškove liječenja svojim osiguranicima nisu provođeni drugi dokazi (koje je tužitelj predlagao), a uzimajući u obzir i da je sudska praksa po tom pravnom pitanju bila neujednačena čemu u prilog govore priložene odluke županijskih sudova pa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-x-479/16- 2 od 26. travnja 2017., ovaj sud je prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 370. ZPP-a ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da dokumentacija (ispis troškova liječenja) nije dokaz da je tužitelj doista platio predmetne troškove liječenja, što je i općepoznata činjenica kako uvijek kasni s plaćanjima dobavljačima i zdravstvenim ustanovama između 240 i 500 dana, predlaže po potrebi provesti dokaz kombiniranim sudsko medicinskim vještačenjem na okolnost da li su oštećene osobe (TJ putnik na stražnjem sjedalu) bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku štetnog događaja, ističe prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između posljedica štetnog događaja i trajanja te opravdanosti bolovanja, stavlja prigovor zastare u odnosu na precizirani tužbeni zahtjev od 11.09.2007. za iznos od 3.252,42 kn koji je dospio 18.06.2004. (zadnja stavka) dok prvobitno istaknuti prigovor limita povlači, predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik se ne protivi provođenju financijskog vještačenja, predlaže da se vještak financijske struke očituje tko je platio troškove liječenja. Nadalje, predlaže provesti dokaz sudsko medicinskim vještačenjem na okolnost vezivanja, odnosno nevezivanja sigurnosnim pojasom u odnosu na oba oštećenika.

7. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u spise ovoga suda Pn- 1676/03, Pn-4058/03, Pn-3977/04, Pn-1855/03, Pn-6083/04, zapisnik o očevidu (list 6-8 spisa), ispis troškova liječenja (list 9-43 spisa), proveo prometno vještačenje po vještaku Zvonko Ivašić (list 158-165 spisa), vještačenje po vještaku za medicinu rada dr. Huršudić Radulović (list 171-175 spisa), dodatno pisano očitovanje vještaka (list 309-310), vještačenje po vještaku sudske medicine dr Davor Mayer (list 241), financijsko vještačenje po vještaku Lidija Česnik (list 291-292) te temeljem odredbe čl. 8 i 219 ZPP-a ocijenio tužbenim zahtjev tužitelja u osnovanim.

8. Tuženik je unatoč stavljenim primjedbama na nalaz financijskog vještaka, na roč. 03.05.2023. odustao od prijedloga da se sasluša vještak financijske struke Lidija Česnik, a predložio je novo financijsko vještačenje što je sud odbio na ročištu 03.03.2025., jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl 261 st 3 ZPP.

9. Tuženik ističe da je iz nalaza vještaka dr. Mayera razvidno da osiguranik TJ na dan štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas jer u protivnom bi izostale ozljede više ivernog prijeloma desne grane donje čeljusti i svi troškovi povezani s tim liječenjem kao i eventualna naknada za bolovanje. Vještaci se trebaju očitovati koji troškovi su povezani s tim liječenjem.

10. Među strankama je sporna i nadalje odgovornost, te visina zahtjeva: da li su svi troškovi liječenja dva osiguranika, iz evidencije tužitelja opravdani, te je u svezi s tim sporno također da li su utužena potraživanja tužitelja zastarjela.

O osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je odlučio primjenom odredaba čl. 110. i čl. 114. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 94/01, 88/02, 149/02 – dalje: ZZO) te čl. 86. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj: 46/97, 50/99 i 116/99, dalje: ZO) tuženik kao osiguratelj odgovara za svu štetu u omjeru odgovornosti tuženikovog osiguranika.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl.ing. Zvonko Ivašić proizlazi slijedeći zaključak: da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika [registarska oznaka] (T, putnik u vozilu U) tijekom zanašanja desnim bokom prema naprijed i skretanja ulijevo sa južnog na sjeverni kolnik Av. Bologne, u pravcu zapad – istok, naletjelo je brzinom od 75 km/h na prednju više lijevu stranu vozila kojim je upravljala O [registarska oznaka](Škoda, suvozač Ć) koje se kretalo od istoka prema zapadu po lijevoj prometnoj traci sjeverne polovice kolnika Al. Bologne, u tom trenutku brzinom od oko 45 km/h.

Do sudara je uslijedilo na lijevoj prometnoj traci sjeverne polovice kolnika Av. Bologne u položaju vozila osiguranika tuženika stražnjim desnim kotačem na završetku traga zanašanja ovog kotača, potpuno popriječenog na pravac kretanja vozila svjedoka. Uslijed sudara vozilo osiguranika tuženog se raspalo na dva dijela, koji su se zaustavili na različitim mjestima.

Na mjestu nesreće nisu pronađeni tragovi na kolniku prema kojima bi bilo moguće utvrđivati brzinu kretanja vozila svjedoka neposredno prije mjesta sudara. Do mjesta sudara vozilo osiguranika tuženika zanašalo se po južnoj polovici kolnika u skretanju ulijevo, na putu od oko 33,9 m, mjereno do težišta vozila, s a prosječnim usporenjem od oko 3,5 m/sek².

Na mjestu započetog zanašanja, na desnoj prometnoj traci južnog kolnika Av. Bologne vozilo osiguranika tuženika kretalo se brzinom od oko 93,2 km/h.

11. Tehničkim putem nije moguće utvrđivati, na bazi podataka u spisu, uzrok zanašanja vozila osiguranika tuženika na kolniku i skretanja ulijevo, što je prouzrokovalo sudar sa vozilom [registarska oznaka].

12. Da vozilo osiguranika tuženika nije dovedeno do zanašanja i skretanja na sjevernu polovicu kolnika, po kojoj se u suprotnom pravcu kretalo vozilo [registarska oznaka], do nesreće ne bi došlo.

13. Kao posljedica naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo [registarska oznaka] i odbacivanja vozila [registarska oznaka] unatrag, na putnike u tom vozilu djelovala je momentalna ukupna promjena brzine kretanja od oko: Dv = 67,3 km/h uslijed čega su tijela putnika u vozilu [registarska oznaka] imala tendenciju nabačaja prema naprijed i nešto ulijevo. Uslijed naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo [registarska oznaka] brzina kretanja vozila osiguranika tuženika momentalno je smanjena za oko Dv1 = 52,7 km/h uslijed čega su putnici u vozilu osiguranika tuženika imali tendenciju nabacivanja u desno i nešto prema naprijed.

14. Stranke nisu stavljale primjedbe na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, iz čijeg nalaza nedvojbeno proizlazi da je uzrok nezgode zanašanje i skretanje vozila osiguranika tuženika [registarska oznaka] na sjevernu polovicu kolnika predviđenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera. ) Time sud smatra utvrđenim temeljem tada važećeg čl. 86. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj: 46/97, 50/99 i 116/99, dalje: ZO) odgovornost tuženika kao osiguratelja za svu štetu u omjeru odgovornosti tuženikovog osiguranika.

15. Dr Mayer vještak sudske medicine u svom nalazu navodi kako su osiguranici tužitelja stradali u prometnoj nesreći dana 24.2.2003. u svojstvu putnika u osobnom vozilu koje se sudarilo s drugim vozilom, pri čemu je TJ, rod. 1975. god. - putnik na stražnjem sjedalu lijevo u vozilu Alfa Romeo zadobio potres mozga, prijelom oba pedikla 2. vratnog kralješka s djelomičnim iščašenjem između 2. i 3. vratnog kralješka; višeiverni prijelom desne grane donje čeljusti, s pomakom ulomaka. Prilikom sudara ispao je iz vozila na kolnik. Za oštećenicu ŠJ, rod. 1978. god. (suvozačica u vozilu Škoda), te je zadobila prijelome 6. -11. lijevog rebra; prijelom 5. desnog rebra; prijelomi 1. i 2. slabinskog kralješka, fleksijsko-distrakcijskog tipa, s djelomičnim iščašenjem između kralježaka i pomakom ulomka prema kanalu kralježnične moždine. Iz fotografija vozila Škoda vidljiv je istegnut pojas prednjeg desnog sjedala (ispod donjeg ruba zatvorenih suvozačkih vratiju, pruža se na tlo). Aktiviran je prednji zračni jastuk suvozača. Nema vidljivih deformacija putničkog prostora suvozača.

16. Iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je vozilo Škoda je uslijed sudara ostvarilo promjenu brzine od oko 67,3 km/h te je bilo odbačeno unatrag. Vozilo Alfa Romeo je uslijed sudara ostvarilo promjenu brzine od oko 52,7 km/h te se raspalo na dva dijela i to u liniji ispred prednjih sjedala (u kojoj je puknula podnica). Vještak dr Mayer zaključuje u svom mišljenju da su oštećenici TJ i ŠJ stradali u prometnoj nesreći, kao putnici u osobnim vozilima koja su se međusobno sudarila.

17. Trenutkom sudara dvaju vozila, tijelo oštećenika UJ (28) je imalo tendenciju naglog i vrlo snažnog polijetanja udesno i prema naprijed. Okolnost ispadanja iz vozila uz očuvan putnički prostor u dijelu u kojem se oštećenik nalazio (do raspadanja vozila je došlo u prednjem dijelu, ispred prednjih sjedala) govori da on u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Ozljede oštećenika su nastale udarom licem o prepreku ispred i desno od mjesta sjedenja što je bilo praćeno forsiranim zabacivanjem glave s posljedičnim nefiziološkim pokretom u vratnoj kralježnici. Da je oštećenik kritične zgode koristio sigurnosni pojas, i tada bi mogao zadobiti ozljedu vratne kralježnice (snažnim zabacivanjem glave slobodne u prostoru s popratnim trzajnim pokretom u vratu) i potres mozga (udarom glave u povratnom gibanju tijela), dok se mogućnost nastanka prijeloma donje čeljusti ne može isključiti, ali bi vjerojatnost njegova zadobivanja tada bila manja u odnosu na vjerojatnost u slučaju nevezivanja.

18. Trenutkom sudara dvaju vozila, tijelo oštećenice ŠJ (25) je imalo tendenciju naglog i vrlo snažnog polijetanja prema naprijed i nešto ulijevo. Priroda i raspored ozljeda oštećenice, promatrani u kontekstu utvrđene dinamike nesreće, govore da je ona u trenutku nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom te da je nalijetanjem na zategnuti pojas zadobila ozljede prsnog koša (ovdje se ističe raspored prijeloma rebara koji odgovara smjeru pružanja gornjeg kraka pojasa) što je bilo praćeno i forsiranom fleksijskom kretnjom slabinskog segmenta kralježnice s posljedičnim nastankom prijeloma kralježaka. Stanje pojasa, vidljivo na fotografijama, podupire gornji zaključak.

19. Iz rezultata kombiniranog prometnog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da su sve ozljede oštećenika UJ mogle nastati u dinamici nezgode koju opisuje prometni vještak, bez obzira na činjenicu nevezivanja sigurnosnim pojasom, iz čega sud zaključuje da nema doprinosa oštećenika nastanku štete.

20. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, spec. medicine rada dr. D proizlazi da vještači na osnovu dostupne dokumentacije iz spisa, priloženih računa i pripadajućih dopisa i medicinske dokumentacije. Zadatak vještaka je bio da temeljem uvida u priklopljene spise Pn-4058/03 i Pn-1676/03 utvrdi uzročno posljedičnu vezu između bolovanja i troškova liječenja i ozljeđivanja u štetnom događaju za ozljeđenike OJ i TJ.

21. Za osiguranika tužitelja gđu. OJ iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da postoji uzročna veza između štetnog događaja i troškova liječenja, a troškova bolovanja nije bilo.

22. Za osiguranika tužitelja ĆJ iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da postoji uzročna veza između štetnog događaja i troškova liječenja i bolovanja, a tužitelj navodi da je osiguranik TJ bio osiguran na obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca DUKAT mliječna industrija d.d. u razdoblju od 01.01.2003. do 31.01.2005. godine.

23. U štetnom događaju gđa. ŠJ, rođ. **.**.1978. je zadobila prijelom lijevih rebara od VI-XI i V desnog rebra i prijelom prvog i drugog slabinskog kralješka. Nakon operativnog zbrinjavanja prijeloma slabinskih kralježaka upućena je na stacionarnu rehabilitaciju, bez neuroloških ispada. Svi priloženi računu su u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i liječenjem osiguranice.

24. U štetnom događaju g. TJ, rođ. **.**.2975. je zadobio bipendikularni prijelom 2. vratno kralješka sa subluksacijama C2/3 dinamičkog segmenta, te višeiverni prijelom desne grane donje čeljusti sa pomicanjem ulomaka, a bez neurološkog deficita. Operativno su zbrinuta oba prijeloma. Prijelom čeljusti zahtijevao je reoperaciju nakon dva mjeseca. Provedena je i stacionarna rehabilitacija kralježnice. Nakon godine dana radi posljedica štetnog događaja bila je potrebna obrada i fizikalna terapija. U vrijeme štetnog događaja osiguranik je bio nezaposlen, te je imao naknadu od 08.04. do 20.06.2003. kada je završena stacionarna rehabilitacija. Medicinske dokumentacije za 3 računa nema, a koji su vjerojatno povezani sa štetnim događajem (kontrola traumatologa nakon godine dana, te računi iz KB Dubrave vjerojatno za maksilofacijalnog kirurga i snimanje zubi), ali se navedeno ne može sa sigurnošću tvrditi.

25. U dodatnom očitovanju vještaka medicine rada dr . D na listu 309-310 vještak navodi da su troškovi povezani s liječenjem U povezanim s prijelomom desne grane donje čeljusti. računi u spisu koji se odnose na više iverni prijelom desne grane donje čeljusti: račun KB Dubrava bolničko liječenje 16.09.-24.09.2003.

(str.32-33)

3.932,94

kn

26. Računi bez medicinske dokumentacije koji su vjerojatno povezani s pijelomom čeljusti: KB Dubrava: kompletni pregled u poliklinici 20.10.2003. (S00) (str.25) - 58,25 kn; prošireni pregled i specijalno snimanje zuba, ortopan 10.10.2003. (S02)(str.28) 63,74 kn;

27. Vještak za financije i knjigovodstvo Lidija Česnik u svom nalazu zaključuje da je u ovom postupku tužitelj podmirio sve utužene račune na ime troškova liječenja osiguraniku: ŠJ I TJ, putem Državnog proračuna odnosno sa žiro računa proračunskog korisnika, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u korist Zdravstvenih ustanova. Iz Tablice 1. Troškovi liječenja kolona 5 razvidno je da je ukupan iznos od 63.001,92 kn podmiren u ukupnom iznosu, isto je dokumentirano elektroničkim izvacima o plaćanjima i specifikacijama te ovjereno pečatom i potpisom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Zagreb. Sudski vještak se osobno uvjerio u provođenje plaćanja ovjerenih dokumenata u prostorima Tužitelja, HZZO, Jukićeva 12, Zagreb, u odjelu računovodstva i financija, gdje postoje informatički ispisi i za svaki danima milijun stavaka za provođena plaćanja prema ostalim zdravstvenim insititucijama.

28. Zaključak vještaka kojem stanke nisu prigovarale, prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

29. Tužitelj temeljem odredbe čl. 110 Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 94/01., 88/02., 149/02., 117/03. i 30/04.) ima obvezu zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

30. Člankom 115. navedenog Zakona tužitelj je obvezan u slučajevima iz članka 110 Zakona zahtijevati naknadu štete i izravno od društava za osiguranje kod kojih su vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

31. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je platio troškove liječenja trećim osobama (osiguranicima) umjesto tuženika kao osiguratelja štetnika primjenom ZZO-a, čime navodi da je učinio isplatu za drugog zadržavajući pravo zahtijevati isplatu od tuženika sukladno čl. 115. st. 1. u vezi sa čl. 110. ZZO-a. Stoga se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj subrogaciji iz čl. 939. st. 1. ZOO-a prema kojoj isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravatelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema toj osobi i završava se u istom roku primjenom čl. 380. st. 6. ZOO- a. Regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja oštećenika zastaruje u općem zastarnom roku iz čl. 371. ZOO-a, o čemu je izrazio pravno stajalište Ustavni sud Republike Hrvatske u više odluka (npr. U-III-4398/07, U-III-3787/11, U-III-2571/14) i koje obvezuje sudove u postupanju.

32. Čl. 120 ZZO propisano je da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe ZOO, te posebni propisi o naknadi štete, a čl. 121 st. 1 ZZO propisano je da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih u ZOO-u. Odredba čl. 376. ZOO-a propisuje da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, no čl. 121. st. 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao lex specialis, regulira pitanje početka tijeka zastarnog roka, te je tako određeno da u slučajevima iz čl. 109 i čl. 112 st. 1 Zakona o zdravstvenom osiguranju, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu, u slučajevima iz čl. 110 i čl. 113 Zakona o zdravstvenom osiguranju od dana kada je postalo ovršno rješenje kojim je priznato pravo na primanje sredstava Zavoda, dok u ostalim slučajevima kada se zahtjeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz čl. 117, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

33. Budući da tuženik kao osiguratelj jednog od vozila odgovornog za nastanak štete putnicima u vozilu kao trećim osobama odgovara solidarno sukladno odredbi čl. 178. st. 4. ZOO, a subrogacijom je njihovo pravo prema osiguratelju štetnika prešlo na tužitelja, tuženik kao osiguravatelj jednog od vozila koje je odgovorno za nastanak štetnog događaja odgovara solidarno i tužitelju koji je platio troškove liječenja svojim osiguranicima (putnicima u 2 vozila) i tako stupio u osiguranikovu pravnu poziciju sukladno odredbama čl. 939. st. 1. ZOO te čl. 110. i 114. ZZO te čl. 86. ZO.

34. VSRH u odluci Rev 753/11 ponavlja stavove iz odlukia Rev-419/06 od 13. rujna 2007. i Gzz-77/02-2 od 17. listopada 2002. gdje je zauzeo shvaćanje da potraživanje po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja koje je HZZO platio za svog osiguranika predstavlja potraživanje naknade štete koje zastarijeva u roku od 3 godine prema čl. 376. st. 1. ZOO, dakle ne predstavlja regresno potraživanje koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema čl. 371. ZOO.

35. Tuženik ističe prigovor preinake tužbe i zastare budući u podnesku od 11.9.2007. tužitelj ističe iznose koji nisu bili obuhvaćeni tužbom i to:

72,50 kn sa kamatama od 8.8.2003.

59,82 kn sa kamatama od 25.11.2003.

40,10 kn sa kamatama od 9.6.2004.

3.080,00 kn sa kamatama od 18.6.2004., sveukupno 3.252,42 kn za koji se ističe prigovor zastare.

36. Prigovor zastare je neosnovan. U tužbi od 14.02.2006. tužitelj potražuje 63.002,72 kn, no kako ukupan zbroj ne odgovara specifikaciji, sud je rješenjem na roč. od 06.09.07 pozvao tužitelja da uredi tužbeni zahtjev, prije nego što se tuženik upustio u raspravu o meritumu.

37. Podneskom 11.09.2007 tužitelj nije povećavao zahtjev u ukupnom iznosu koji odgovara iznosu iz tužbe (63.002,72 kn), a u specifikaciji od 11.9.2007. je precizirao pojedine iznose koje je omaškom ispustio u tužbi.

38. Kako je tužba podnesena 14.02.2006. , najstarije potraživanje je dospjelo 28.05.2003, cjelokupni zatraženi iznos tužitelj je tužbom zatražio unutar zastarnog roka od 3 godina, prigovor zastare je neosnovan.

39. Temeljem nalaza vještaka za medicinu rada, u odnosu na oba oštećenika utvrđena je uročna veza između troškova liječenja i štetnog događaja za koji odgovara osiguranik tuženika, u odnosu na oštećenu ŠJ, razvidno je da za pojedine račune koje je tužitelj platio ustanovama za liječenje oštećene, postoji medicinska dokumentacija, dok u odnosu na oštećenog TJ vještak nije uvidom u spis u kojem je taj oštećenik potraživao štetu od ovdje tuženika, pronašao medicinsku dokumentaciju - nalaze na koji se odnose računi KB Dubrava od 20.10.2003. na iznos od 58,25 kn, pregled i snimanje zuba 10.10.2003. iznos 63,74 kn i pregled traumatologa 02.02.2004. iznos 50,84 kn. Stoga sud nije utvrdio (čl. 219 ZPP) sa sigurnošću da su ovi troškovi u odnosu na oštećenike doista nastali i da su na temelju istih uspostavljeni računi, pa je ovaj dio zahtjeva tužitelja već pravomoćno odbio u ranijoj odluci P 2363/17 od 29.11.19.

40. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Lidije Česnik (list 291 spisa) proizlazi da je tužitelj za svoje osiguranike ŠJ i TJ isplatio sljedeće troškove liječenja i naknade plaće:

-za Ć prema rč. br. 1055, K.B. za traumatologiju isplatio 18.717,00 kn (sada 2.484,17 €) dana 28.5.2003., dokaz na listu 9-11 sudskog spisa.

-za Ć prema rč. br. 23123/O, K.B. za traumatologiju isplatio 69,24 kn (sada 9,19 €) dana 24.6.2003., a dokaz na listu 12 sudskog spisa.

-za Ć prema rč. br. 59789/D, K.B. za traumatologiju isplatio 59,82 kn (sada 7,93 €) dana 25.11.2003., a dokaz na listu 13 sudskog spisa.

-za Ć prema rč. br. 36372/D, K.B. za traumatologiju isplatio 72,50 kn (sada 9,62 €) dana 8.8.2003., a dokaz na listu 14 sudskog spisa.

-za Ć prema rč. br. L024/366750, K.B. Sestara Milosrdnica isplatio 501,72 kn (sada 66,59 €) dana 28.5.2003., a dokaz na listu 15 sudskog spisa.

Za Ć prema rč. br. L032/364671, K.B. Sestara Milosrdnica isplatio 238,03 kn (sada 31,59 €) dana 28.5.2003., a dokaz na listu 16 sudskog spisa.

Za Ć prema rč. br. 23897, K.B. Sestara Milosrdnica isplatio 4.776,30 kn (sada 633,92 €) dana 8.9.2003., a dokaz na listu 17 sudskog spisa.

Za Ć prema rč. br. 114/5279399, K.B. Sestara Milosrdnica isplatio 3.080,00 kn (sad 408,79 €) dana 18.6.2004., a dokaz na listu 18-20 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 1241, K.B. za traumatologiju isplatio 18.212,03 kn (sada 2.417,15 €) dana 3.6.2003., a dokaz se nalazi na listu 21-24 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 214520-03, K.B. Dubrava isplatio 58,25 kn dana 28.11.2003., a dokaz se nalazi na listu 25 sudskog spisa.

Za U prema rč. br. 28369/d, K.B. za traumatologiju isplatio 57,73 kn (sada 7,66 €) dana 22.7.2003., a dokaz se nalazi na listu 26 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 2004-001023, P.O. Štemberger Tomičić Marina isplatio 40,10 kn (sada 5,32 €) dana 9.6.2004., a dokaz na listu 27 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 208044-03, K.B. Dubrava isplatio 63,74 kn dana 12.1.2004., a dokaz se nalazi na listu 28 sudskog spisa.

Za U prema rč. br. 8840/D, K.B. za traumatologiju isplatio 306,23 kn (sada 40,64 €) dana 23.4.2004., a dokaz se nalazi na listu 29 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 7721/D, K.B. za traumatologiju isplatio 50,84kn dana 6.4.2004., a dokaz se nalazi na listu 30 sudskog spisa.

Za U prema rč. br. 014891-03, S.B. Varaždinske toplice isplatio 5.628,59 kn (sada 747,04 €) dana 14.10.2003., a dokaz na listu 31 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 016976-03, K.B. Dubrava isplatio 3.932,94 kn (sada 521,99 €) dana 11.12.2003., a dokaz se nalazi na listu 33 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 114/5279370, K.B. za traumatologiju isplatio 856,00 kn ( sada 113,61 €) dana 18.6.2004., a dokaz na listu 34-37 sudskog spisa. Za U prema rč. br. 2004-001309, P.O. Štemberger Tomičić Marina isplatio 293,34 kn (38,93 €) dana 18.6.2004., a dokaz se nalazi na listu 60 sudskog spisa.

U isplatio naknadu plaće u iznosu od 1.884,96 kn (sada 250,18 €) dana 29.7.2003., a dokaz na listu 36 sudskog spisa.

U isplatio naknadu plaće u iznosu od 2.439,36 kn ( sada 323,76 €) dana 28.8.2003., a dokaz se nalazi na listu 36 sudskog spisa.

U isplatio naknadu plaće u iznosu od 1.663,20 kn (sada 220,74 €) dana 28.8.2003., a dokaz se nalazi na listu 36 sudskog spisa, što ukupno iznosi 63.001,92 kn (sada 8.361,79 €).

41. Od ovog iznosa sud je oduzeo pravomoćno odbijenih 172,83 kn ( sada 22,94 €) i dosudio ukupno 8.338,85 € u iznosima i dospijećima kako je navedeno u izreci.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 2. i čl. 155. ZPP- a, tužitelj je uspio u zahtjevu gotovo u cijelosti, pa mu pripada parnični trošak koji se odnosi na trošak vještačenja u iznosu od 4.500,00 kn, sada 597,25 €

U Zagrebu, 29. travnja 2025. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano, putem ovog suda na Županijski sud u gradu Zagrebu.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o tom ročištu, sud će presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasna ploča ovog suda, koja će biti istaknuta osam dana na internetskoj stranici e-oglasna ploča ovog suda, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu, sud će dostaviti presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) o dostavi pismena.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.