Poslovni broj  Pr-3164/2021-39

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

   Žrtava fašizma 7                                                                      Poslovni broj  Pr-3164/2021-39

     51000 Rijeka   

 

   U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

             P R E S U D A   I   R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz R., J. 3, OIB: ..., kojeg zastupa M. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika H. p. d.d., V. G., P. ulica 9, OIB: ...., zastupanog po punomoćniku – zaposleniku E. D. V., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2023., u prisutnosti M. Š., odvjetnika u R., punomoćnika tužitelja i E. D. V., punomoćnika tuženika, 17. studenog 2023., javno objavivši,

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

 

    p r e s u d i o   j e      

 

I.               Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.460,00 eura[1] / 33.603,87 kuna sa zateznom kamatom koja teče;

 

-         na iznos od 4.300,00 eura od 15. travnja 2021.,

-         na iznos od    160,00 eura od 17. studenog 2023.,

 

od 15.4.2021. do 30.6.2021., po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,61 % godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022., po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022., do 31.12.2022., po stopi od 5,31 % godišnje, od 1.1.2023. pa nadalje do isplate po stopi do 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

 

II.              Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za iznos od 400,00 eura i u odnosu na zatezne kamate na iznos od 160,00 eura za razdoblje od 15. travnja 2021. do 16. studenog 2023.

 

III.               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.147,71 eura[2] / 16.181,92 kuna, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od dana presuđenja (17. studenog 2023.) pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

 

IV.              Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan.

 

 

                                                                              i

                                                                     

                                                                r i j e š i o   j e

                                         

Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u R. odbije se kao neosnovan. 

 

 

 

         Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. travnja 2021. navodi da 14. prosinca 2018. doživio ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca H. p. d.d., kada ga je za vrijeme redovnog rada na parkiralištu u K. ulici br. 7, u R., udario nepravilno parkirani moped u koljeno odnosno pao mu na koljeno. Ističe da kao dostavljač pošte za vrijeme rada koristi za prijevoz moped, pa kada je predmetnog dana krenuo sa navedenog parkirališta mopedom na teren, da mu je susjedni moped (koji da je bio pogrešno parkiran) pao mu je na lijevo koljeno i tako ga ozlijedio. Smatra da je uzrok nezgode poremećaj u radnom procesu, za koju odgovara po objektivnom načelu tuženik - poslodavac. Nadalje, da se obratio tuženikovom osiguravatelju po polici odgovornost iz djelatnosti, ali isti da je njegov zahtjev odbio. Stoga da je podnio tužbu direktno protiv poslodavca i traži da mu naknadi štetu, a potom da se regresira od svog osiguratelja. Također, tvrdi da mu je prva pomoć pružena u KBC-u R., lokalitet S., a nakon toga da je ambulantno liječen. Kasnije da mu je dijagnosticirano: Dislokacija, iščašenje i nategnuće koljenskih zglobova i ligamenata. Upravo zbog unutarnje povrede lijevog koljena liječenje da je dugo trajalo. U L. bolnici da je radi operacije boravio od 28. do 30. siječnja 2020., a kasnije da je provodio fizikalnu terapiju. Prema težini i trajanju povredom prava osobnosti izazvanih boli, tužitelj potražuje pravičnu naknadu za fizičke boli 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 15.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti (nestabilnost koljeno vidljivo šepanje) 5.000,00 kn, za strah 5.000,00 kn, zatim naknadu na ime tuđe pomoći i njege te troškova liječenja u iznosu od  2.000,00 kn, za pojačanu ishranu 1.000,00 kn. Potražuje i zateznu kamatu od utuženja do isplate. Predlaže donošenje kondemnatorne presude kojom zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 36.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Potražuje i parnični postupka.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom, ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u R., da je mjesno nadležan za ovaj spor Općinski sud u Z.. U cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, da se radi o isključivoj odgovornosti tužitelja, podredno njegom doprinosu šteti jer da je krajnje neobzirno počeo koristiti moped prije nego se povjere osnovni sigurnosni aspekti, da konkretno ne bi došlo do ozljeđivanja da je tužitelj prije sjedanja na moped poduzeo odgovarajuće radnje glede susjednog mopeda koji da je prema navodima tužitelja bio pogrešno parkiran. Prigovara kamatnoj stopi, dospijeću i tijeku zateznih kamata.

 

3.              Podneskom od 5. travnja 2023. (stranica 157 spisa) tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev o kojem je u ovom sporu sud prvog stupnja odlučivao.

 

4.              Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja za vrijeme dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u svu materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržanu u spisu. Izvršeno je i medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. W. K., spec. opće kirurgije i traumatologije, stalnom sudskom vještaku čiji nalaz i mišljenje od 21. veljače 2023. prileže spisu (stranice od 144 do 147). Nadalje, saslušani su svjedoci D. K., J. R., J. M. i E. J. (stranice 56, 57, 58 i 69 spisa). Proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja V. B. (stranice 69 i 70 spisa).

 

5.              Glede tuženikova postupovnog prigovora mjesne nenadležnosti ovog prvostupanjskog suda valja istaknuti da se predmetni spor ne odnosi na pitanja vezana uz sklopljeni ugovor o radu pa se ne radi o ugovornoj odgovornosti i primjeni čl. 17. st. 2. Ugovora o radu (stranice od 30 do 35 spisa), već se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, pa se primjenjuje čl. 52. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/99, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022; dalje: ZPP). Prema čl. 52. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je sud na čijem području je štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz st. 1. toga članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište (čl. 52. st. 2. ZPP-a). Budući je sjedište tuženika u vrijeme podnošenja tužbe bilo u Z., da tužitelj obavlja poslove za tuženika na području R. te da se na tom području dogodila štetna radnja i nastupila štetna posljedica, a na kojem tužitelj ima i prebivalište, za suđenje u konkretnom postupku nadležan je temeljem citiranih odredaba ZPP-a sud općemjesne nadležnosti, kao i sud posebne mjesne nadležnosti iz čl. 52. ZPP-a. Nadležnost tih sudova je u smislu čl. 46. st. 2. ZPP-a izberiva, što znači da tužitelj može birati pred kojim sudom će se voditi postupak. U konkretnom slučaju tužitelj je izabrao Općinski sud u R., kao sud posebne mjesne nadležnosti. Zato je odlučeno sadržajem dispozitiva rješenja.

 

6.              Glede meritum spora, po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev parcijalno osnovan.

 

7.              U ovoj parnici valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja (radnika) za naknadu neimovinske i imovinske štete od tuženika (poslodavca) zbog ozljede na radu (tijekom radnog vremena) nastale, po navodima podnositelja tužbe, 14. prosinca 2018.

 

8.              Nesporno je među strankama da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bila tuženikov radnik na radnom mjestu poštar za opću dostavu.

 

9.              Sporno je postoji li valjani pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, odnosno egzistiraju li okolnosti da se kao poslodavac oslobodi svoje odgovornosti. Također, sporna je i visina tužitelju nastale štete, odnosno tužbenog zahtjeva.

 

10.              Prije svega, Sud je neprijeporno utvrdio da je tužitelju pretrpljena predmetna ozljeda od 14. prosinca 2018. priznata 10. siječnja 2019. od strane H.z..... (stranice od 6 do 9 spisa) pod evidencijskim brojem 3541412185/2019, upravo kao ozljeda na radu, a što je i ovjereno pečatom navedene javne ustanove te potpisom ovlaštene osobe. Dakle, zadobivena ozljeda tužitelju je priznata po ovlaštenom tijelu kao ozljeda na radu, u smislu članka 66. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne Novine" 80/2013 i 137/2013), kao i sva prava koja s tim u vezi ima. Navedena isprava predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, pa zato sadrži u sebi presumpciju istinitosti. Tiskanicu prijave predmetne ozljede na radu tužitelja popunio je i potpisao, kao odgovorna osoba tuženika, D. B., odnosno p.o. (očito, po ovlaštenju) J. M. (koja činjenica slijedi iz njegovog iskaza kao svjedoka – pod točkom 12. obrazloženja). Kod ovako utvrđenog stanja stvari tuženik osporavanjem (podnesak od 27. siječnja 2022.) pravnog dosega i učinaka, u ovom odlomku, analizirane javne isprave njezinu presumpciju istinitosti nije doveo u sumnju. Naime, odlučujući o pitanjima iz svog djelokruga, ovlaštenje je upravnog tijelo, između ostalog, i ne priznati ozljedu na radu prilikom rješavanja o postavljenom zahtjevu u upravnom postupku, odnosno dostavljenoj Prijavi, jasno, sve u korelaciji s utvrđenim relevantnim činjenicama u pojedinom predmetu u kojem je dužan postupati. Ovaj sud zaključak je li tužitelj pretrpio ozljedu na radu i sve ostale relevantne činjenice, u ovom radnom sporu, utvrđuje u smislu već citiranog članka 8. ZPP-a.  

 

11.               Svjedok J. R. (radnik tuženika) u iskazu, u bitnom, navodi da je bio prisutan kada je V. doživio ozljedu na radu, da mu je pao motor na nogu, da u pošti radi na istom radnom mjestu odnosno obavlja isti posao dostave pošte uz korištenje mopeda kao i tužitelj, da su mopedi parkirani na službenom parkiralištu pošte u K. ulici broj 7 (R.), da je moped koji je pao na V. bio bočno postavljen (bočno nogiran), ti motori da imaju dvije košare za prijevoz pošte, prednju i stražnju. Tvrdi da je pomagao podignuti taj motor kako bi se tužitelj izvukao, da je vidio kako pada taj koso parkirani motor, da je od njega bio udaljen metar - dva, da je motor pao V. sa strane leđa jer je bio okrenuti prema svom motoru i radio je svoj posao. Napominje da nije vidio da bi itko bio u blizini osim kolege, tj. da ne bi bio nitko drugi u blizini tog motora. Naglašava da nije vidio da bi V. na bilo koji način dotaknuo taj koso parkirani motor. Nakon što je motor podignut V. da se žalio na bolove u nozi, da se motor može parkirat pravilno i na bočnu nogaru i na središnju nogaru, a da je bio parkiran na centralnoj nogari da tada vjerojatno ne bi pao. Inače, bočne nogare su dosta slabe na mopedima i zna se dogoditi da moped sklizne, češće na terenu tijekom obavljanja radnih zadataka, da je moped u centralnom položaju jedino kada ga se podigne na središnju nogaru, da je vidio, iako ne kod spornog događaja, da motor padne sam od sebe sa bočno pakirane pozicije. Završno, da je tog dana tužitelj radio svoj posao na uobičajeni način kako ga je radio i svaki drugi dan.

 

12.              Svjedok J. M., u bitnom, ističe da nije vidio kako se tužitelj ozlijedio, da radi kod tuženika na radnom mjestu stručnjak zaštite na radu i zaštite od požara, da je sastavio Prijavu o ozljedi na radu na osnovi izjava J., V. B. i svjedoka J. R., da je tu Prijavu potpisao po ovlaštenju direktora B.. Uz to, napominje da vezano uz taj događaj nije obavljao očevid jer da nije se dogodilo ništa neuobičajeno glede ozljede time što je pao motor, te smatra da se nije radilo o situaciji kada je nužno da se izlazi na teren i utvrđuje činjenično stanje. Konačno, da nije sudjelovao u postupku pred HZZO vezano uz priznanje tužiteljeve ozljede na radu, ali da se zna dogoditi u pojedinim slučajevima kada nešto nije jasno da službenik HZZO-a ga zove za dodatna objašnjenja. 

 

13.              Nadalje, svjedok D. K. iskazao je da je neko vrijeme radio u Hrvatskoj pošti, da je njegov službeni moped pao tužitelju na nogu spornog dana, da se ne može sjetiti je li ostao tada vani ili je ušao u zgradu pošte da pokupi paketiće koje je trebao dostaviti, da je moped parkirao tog jutra na bočnu stranu.

 

14.              Iz sadržaja iskaza svjedoka E. J. slijedi da on nema nikakvih konkretnih saznanja o činjenicama relevantnim za ovaj spor. 

 

15.              U stranačkom iskazu tužitelj V. B. tvrdi da mu je radno vrijeme u trenutku ozljede bilo je od 7 sati ujutro do 15 sati popodne, da se štetni događaj desio tog dana između 9 i 9:30 sati, da je u to vrijeme pripremao skuter odnosno u kofer je stavljao poštanske pošiljke kako bi mogao krenuti na teren, da je skuter njegovo redovno sredstvo rada. Također, da ne postoje striktna pravila o međusobnoj udaljenosti na kojoj skuteri moraju biti parkirani na parkiralištu ispred pošte, nego kako ima mjesta. Skuter koji ga je udario da ga je pogodio u koljeno s boka, da nije primijetio trenutak kada je skuter pored njega počeo padati već je osjetio čas udarca, sve da se odigralo u sekundi, da je kleknuo na pod, a pošta u rukama da se razletjela po parkiralištu. Posebno naglašava da dok je pripremao skuter za polazak da nije ni na koji način dotaknuo skuter koji je pao na njega, da mu je prvi priskočio u pomoć kolega R., da je u bolnici ostao čitav dan, da još uvijek osjeća bol u koljenu naročito prilikom hodanja uzbrdo, odnosno uz stepenice, da je u pitanju lijevo koljeno, da je bio 2019. u L. na atroskopiji, da nema ožiljaka kao posljedica operacije, da je bio 4 mjeseca na bolovanju, to vrijeme da je imao zamotanu nogu, da se kretao pomoću štake, da je potrošio na sredstva protiv bolova u četiri mjeseca oko 500,00 kuna. Zatim, da je po proteku 4 mjeseca bolovanja pa do odlaska na operaciju radio, iako ga je koljeno boljelo. Tvrdi da je skuter koji je pao na njega već bio napunjen s poštom, a kolega koji je bio zadužen za taj skuter da je otišao na pauzu za pušenje, da taj skuter nije bio npravilno parkiran, paralelno jedan pored drugog, nego je bio pripremljen za polazak okomito od ostalih skutera, da na mjestu gdje se  parkiraju mopedi na poštanskom parkiralištu nije bilo parkirnih oznaka za parkiranje.

 

16.              Odredba članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) regulira da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. S tim u vezi na temelju utvrđenog stanja stvari slijedi da je tužitelju konkretno nastala šteta na radu (ne u vezi s radom), stoga što je istu pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je zasnovao radni odnos. Nadalje, člankom 25. stavci 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR) normirano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, tim odredbama materijalnog prava propisana je odgovornost poslodavca za štetu koji radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti, jednako kao i odgovornost imatelja opasne stvari, što supstancijalno znači da postoji oboriva presumpcija poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnog leži na poslodavcu (tuženiku).

 

17.              Nadalje, člankom 19. stavci 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zatim, člankom 1089. stavakom 1. ZOO-a normirano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprje­ča­va­nje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Konačno, odredbom članka 1095. stavak 2. ZOO-a regulirana je naknada imovinske štete koja se odnosi na naknadu troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova s tim u vezi.  

 

18.              Tuženik je taj koji je trebao dokazati razloge ekskulpacije jer je tužitelj svojim uvjerljivim iskazom kao stranke (u odredbi članka 9. ZPP-a propisana je dužnost stranke da govori istinu), čijim sadržajem je minuciozno opisao dinamiku i način nastanka štetnog događaja tijekom obavljanja uobičajene radne operacije (stavljanje poštanskih pošiljki na moped prethodno polasku na teren i dostavljanju pošte primateljima) kojeg je obavljao za tuženika i osobito činjenicu da nije ni na koji način dotaknuo skuter koji je pao na njega, a tužiteljevi navodi su suglasni i s iskazima drugih svjedoka (u prvom redu J. R., koji je jasno naveo da je sporni moped koji je pao tužitelju na koljeno bio bočno parkiran, da se već znalo događati da su na taj način parkirana navedena motorna vozila znala padati zbog slabih nožice, da kao prisutan na licu mjesta jest vidio kako pada taj koso parkirani motor, ali da nije vidio nikoga pored tužitelja kada je došlo do tužiteljeve interakcije, tj. kontakta s mopedom), te sukladno spisu priležećim ispravama, Prijavi predmetne ozljede na radu, kao i medicinskoj dokumentaciji (stranice od 10 do 24 spisa) počevši vremenski s hitnim pregledom tužitelja obavljenim istog dana 14. prosinca 2018. pri KBC R. (stranica 10 spisa), kao i nalazu te mišljenju stalnog sudskog vještaka, spec. kirurške ortopedije W. K., uvjerio ovaj sud da mu se dogodila nesreća 14. prosinca 2018. na način kako je opisuje, a tuženik suprotno nije dokazao. Štoviše, tuženik u postupku nije predlagao nikakve dokaze. 

 

19.              U odnosu na tuženikove tvrdnje da je tužitelj neobzirno počeo koristiti moped prije, a) povjere osnovnih sigurnosni aspekti i b) poduzimanja odgovarajuće radnje glede susjednog mopeda (bez jasnog konkretiziranja koje točno aktivnosti bi se po tuženiku imale supsumirati pod ta dva istaknuta pojma), valja odgovoriti da je tužitelj u stranačkom iskazu decidirano iskazao da skuter koji mu je pao na koljeno uopće nije dodirno, da je u spornom trenutku stavljao u kofer skutera poštanske pošiljke (uz napomenu da tuženik na sadržaj stranačkog iskaza tužitelja nije imao nikakvih primjedbi), dok je s tim navodima tužitelja suglasan i dio iskaza neposredno prisutnog svjedoka R. koji je naveo da na parkiralištu nije nikoga vidio pored tužitelja. Isticanje tuženika da je tužitelj u tužbi naveo da je on (tužitelj) udario nepravilno parkirani moped nije točno jer je u tužbi tužitelj napisao da mu je susjedni moped pao na lijevo koljeno, dakle ne spominje se u podnesku kojim je pokrenuta ova parnica, a niti je to utvrđeno u dokaznom postupku (iz iskaza svih saslušanih osoba) da bi tužitelj počeo voziti moped (skuter) kojim je bio zadužen i tada udario parkirani skuter ili pak da bi izveo sjedeći na skuteru koji još nije bio upaljen kakav neuobičajeni manevar volanom, pa da je zato došlo do kolizije i pomicanja drugog skutera, odnosno pada istog na njegovu nogu. 

 

20.              Kod ovako utvrđenih okolnosti, tuženik ničim nije dokazao da bi tužitelj samom sebi, postupajući pritom s namjerom ili krajnjom nepažnjom, prouzročio štetu prilikom obavljanja standardnog posla (u procesu rada) koji se sastojao u pripremi polaska sa skuterom i pošiljkama spremljenim (pripremljenim) na vozilu s ciljem njihove dostave korisnicima poštanskih usluga njegova poslodavca. Na temelju ukupnosti utvrđenog činjeničnog neksusa zaključak je suda da iznenadni pad bočno parkiranog mopeda (postavljenog na bočnoj nogari), u okolnostima kada se već znalo dogoditi da mopedi u toj poziciji skliznu (svjedok R. u tom kontekstu spominje da su bočne nogare na mopedima tuženika "dosta slabe") ne predstavlja niti ikakvu višu silu. Posljedično svemu navedenom, na strani suda nije bilo elemenata za konkluziju o egzistiranju bilo kakvog razloga da se tuženik oslobodi odgovornosti ili da se umanji njegova odgovornost za štetu nastalu tužitelju.

 

21.               Po osnovi prethodno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi tuženikova odgovornost za nastalu štetu tužitelju, a koja odgovornost se temelji na odredbama čl. 111. st. 1. ZR-a, čl. 25. stavak 1. ZZR-a, zatim čl. 19., čl. 1100., čl. 1089., čl. 1046. i čl. 1095. stavak 2. ZOO-a, s tim da konkretno nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a, budući tuženik presumpciju svoje odgovornosti nije oborio.

 

22.              Glede visine štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku  dr. med. W. K., spec. opće kirurgije i traumatologije (stranice od 144 do 147 spisa), koji u svom Nalazu i mišljenju od 21. veljače 2023. navodi kako je vezano uz predmetni događaj tužitelj doživio ozljede i to; bočni udarac u lijevo koljeno, rascjep tijela i stražnjeg roga medijalnog meniska i oštećenje hrskavice lijevog zgloba koljena. Liječenje da je trajalo od 14. prosinca 2018. do konca svibnja 2020. godine. U odnosu na smanjenje životnih aktivnosti vještak je naveo zaostale trajne posljedice ove ozljede da su: zaostaje potpuno pregibanje u lakšem stupnju u lijevom koljenu, čujno „preskakanje ili škljocanje“ u koljenu koje se povremeno javlja pri jačem fizičkom naporu (pokušaj trčanja ili silaženje po stepenicama), bolnost u lijevom koljenu na vremenske promjene koja je naročito jaka noću. Navedene posljedice umanjuju životne aktivnosti tužitelja za 15%. Perspektivno je moguće pogoršanje stanja u ozlijeđenom koljenu. Zatim pretrpljeni fizički bolovi: Jakog intenziteta prva 2 dana i 1 dan po artroskopiji ukupno 3 dana. Srednjeg intenziteta oko 7 dana unutar prvog mjeseca liječenja te još 3 dana po artroskopiji koljena - sveukupno 10 dana. Slabog intenziteta kontinuirane boli 15 dana u prvih 2 mjeseca liječenja te još povremene boli 25 dana do kraja liječenja - sveukupno 40 dana. Zatim u odnosu na pretrpljeni strah kod tužitelja: primarni srednjeg intenziteta u trenutku događaja, trajanja do 10 minuta. U nastavku nakon pregleda u bolnici strah da je bio slabog intenziteta još 5 dana. Sekundarni strah da je tužitelj trpio u nastavku jer je i dalje imao tegobe do travnja 2019. kada je saznao nalaz magneta i potrebe artoskopije. Dakle, zabrinutost za taj period trpio je povremeni strah slabog intenziteta (ne svakodnevni) radi ishoda liječenja. Tuđa pomoć tužitelju je potrebna bila prvih 5 tjedana tijekom kojih mu je preporučeno da lijevu nogu ne forsira, da miruje, da koristi lokalno led, bandažu, povremeno i štake. Pomoć je bila potrebna do 1 sat dnevno. Konačno, pojačana ishrana nije bila potrebna, dok naruženja kod tužitelja nema.

 

23.               Glede istaknutih prigovora tuženika (podnesak od 5. travnja 2023. – str. 155 spisa) u odnosu na primjedbu u pogledu njegove stručne nemogućnosti da vještači vezano uz pretrpljeni strah tužitelja (kojeg je i osobno pregledao), vještak K. saslušan na ročištu 6. listopada 2023. istaknuo je da podnositelj prigovora ne razlikuje koji specijalist je ovlašten u okviru svog znanja i struke dati ocjenu o pretrpljenom strahu kod tužitelja. U konkretnom slučaju neurokirurg da je slične specijalnosti kao i on, samo za bolesti i ozljede glave te kralježnice, da je prava specijalnost koja bi trebala dati ocjenu o strahu psihijatar, a kirurg često daje tu ocjenu iz razloga ekonomičnosti. Zatim je naveo da je u nalazu naznačio pod «29.1.2020. op. (operacija) atroscopia genus.sin.» i da je tužitelj tada bio operiran. Konačno, vještak je naveo da je do operacije došlo nakon što odlasci liječniku tužitelju nisu poboljšali zdravstveno stanje. U tom vremenu prije same operacije da je pokušavano u par navrata sa fizikalnom terapijom koja nije dala očekivane rezultate, a onda da se išlo na atroskopiju tj. operacijski zahvat. Prije same operacije i to 24. travnja 2019. (skoro 9 mjeseci prije operacijskog zahvata) liječnici koji su liječili tužitelja da su ga uputili na magnetsku rezonancu i tu je postavljena dijagnoza rascjep meniskusa. Tužitelj da je bio liječen sukladno pravilima struke, a nije bio ranije obavljen operativni zahtjev jer se nije točno utvrdilo da ima rascjep meniskusa, a da su ga operirali odmah idućeg dana nakon ozljeđivanja našli bi isti supstrat. Ozljede koljena da su vrlo česte, da kada bi svakog odmah nakon ozljeđivanja bez egzaktne dijagnoze slali na operacije ili na MR koji da su također skupi, to tada da ne bi bila medicina.  Dakle, ranijom operacijom, po navodu vještaka, ne bi se mogle spriječiti posljedice koje su nastupile. 

 

24.              Nalaz i mišljenje vještaka W. K. ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s medicinskom dokumentacijom sadržanom u spisu i nakon obavljenog pregleda tužitelja, a njegov iskaz na glavnoj raspravi u prisutnosti stranaka je uvjerljiv i logičan. Također se ukazuje da na sadržaj vještakova iskaza (odgovora na sva postavljena pitanja) tuženik više nije imao primjedbi niti je isticao kakve daljnje prijedloge.  

 

25.              Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

 

26.              Međutim, sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

 

27.              Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja u provedenom postupku, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i provedenog medicinskog vještačenja uz saslušanje predmetnog vještaka, kako je tužitelj doživio rascjep tijela i stražnjeg roga medijalnog meniska te oštećenje hrskavice lijevog zgloba koljena, dob tužitelja (rođen 1983., dakle u vrijeme stradavanja imao je 35 godina), neugodnosti kod liječenja (zamotana noga, kretanje pomoću štake, obavljena operacija - 29.1.2020. op. atroscopia genus.sin.), zatim intenzitet i trajanje fizičke boli jakog intenziteta od 3 dana, srednjeg 10 dana i slabog intenziteta 40 dana, potom intenzitet te trajanje straha (primarni strah srednjeg intenziteta do 10 minuta, primarni strah slabog intenziteta još 5 dana), sekundarni povremeni strah slabog intenziteta do travnja 2019. (zbog ishoda liječenja), ali ne svakodnevni, činjenicu da nije pretrpio naruženje ozlijeđenog koljena, ali i da su mu zbog štetnog događaja umanjene životne aktivnosti za 15%, za zaključiti je da obim svih opisanih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete) u iznosu od 4.300,00 eura. 

 

28.               Prihvaćanjem mišljenja vještaka o potrebi tuđe pomoći (vještak navodi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna prvih pet tjedana do jedan sat dnevno) te cijeneći sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,60 eura. S tim u vezi uzeta je u obzir i općepoznata činjenica trajanja inflacije tijekom ove i prethodne godine, pa po ocjeni ovog suda u današnje vrijeme ta svota od 4,60 eura po satu predstavlja realan trošak tuđe pomoći, stoga je tužitelju odmjeren zahtijevani iznos od 160,00 eura za pretrpljenu imovinsku štetu po ovoj osnovi.

 

29.              Odluka o zateznim kamatama na dosuđenu neimovinsku štetu donesena je primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a kojim je normirano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podno­še­nja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio 15. travnja 2021. (utvrđeno iz sadržaja obavijesti o primitku elektroničkog podneska na sudu), dok je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Klarića (list 3 nalaza) njegovo liječenje bilo završeno, prije toga, do konca svibnja 2020. U odnosu na imovinsku štetu tužitelju zakonska kamata pripada od dana presuđenja, a ne od 15. travnja 2021. kako je zatražio, jer se u konkretnom slučaju radi o novčanoj imovinskoj šteti koja dospijeva trenutkom presuđenja, u smislu odredbu članka 1089. stavak 2. ZOO-a.

 

30.               Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a.

 

31.              Slijedom navedenog odlučeno je sadržajem točaka I. i II. dispozitiva.

 

32.              Odluka o trošku (točka III. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (sa sadržajem točke II. dispozitiva), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da mu je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa). U trenutku donošenja ove odluke o trošku na snazi su (od 5.11.2022.) Izmjene Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 136/22) i posebno T.br.50. – vrijednost boda 15,00 kuna, a što je primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) jednako sumi od 1,99 eura, u vezi s T.br.48. st. 3. Tarife koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sud je priznao tužitelju troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to prema troškovniku (stranica 169 spisa);

 

- sastav tužbe (Tbr. 7.t.1. Tarife - 100 bodova),

- sastav obrazloženog podneska od 5.1.2022. kojim se očitovao na odgovor na tužbu (Tbr. 8.t.1. Tarife – 100 bodova),

- zastupanja na ročištima 18.1.2022., 27.6.2022., 21.10.2022., 14.4.2023. i 6.10.2013. (Tbr. 9.t.1. Tarife – 100 bodova x 5 = 500 bodova),

 

ukupno 700 bodova x 1,99 eura = 1.393,00 eura, pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u svoti od 348,25 eura (Tbr. 42. Tarife), zbrojeno 1.741,25 eura, kao i trošak medicinskog vještačenja te pribave zdravstvenog kartona tužitelja ukupno 406,46 eura (taj trošak bio je potreban za vođenje parnice obzirom je tuženik osporavao i osnov i visinu tužiteljeva zahtjeva), dakle sveukupno 2.147,71 eura, a što primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 57/22 i 88/22) te fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) sukladno članku 2. stavci 1., 2. i 4. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 85/22), koja to i jest od 1. siječnja 2013., odgovara iznosu od 16.181,92 kuna.    

 

33.              Zatraženi trošak sastava podneska od 5.4.2022. tužitelju nije priznat obzirom da spis predmeta ne sadrži njegov podnesak s tim datumom.

 

34.              Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sa fiksnim tečajem konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro primijenjeni su i vezano uz odluku o meritumu spora.

 

35.              Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a.

 

36.              Budući je tuženik u postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (točka II. izreke) glede njegovog zahtjeva za naknadu troška od tužitelja (sudske pristojbe) nema osnove za primjenu odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tužitelju temelji na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke IV. dispozitiva.

 

37.               Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

 

 

        U Rijeci 17. studenog 2023.

 

 

Sudac:

 

                                                                                                       Robert Mihelj

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dostaviti:

- za obje stranke – isticanjem ove presude i rješenja na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova u trajanju od osam dana, računajući od 17. studenog 2023.