REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-952/24-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari 1. tužitelja IZ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].tužiteljice ĐZ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Krešimir Biočić, odvjetniku iz Imotskog protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnici iz Zagreba radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04.ožujka 2025, dana 29.travnja 2025

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 9012407236 kojeg su prednik tužitelja LZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d.,Radnička cesta br. 50, Zagreb, OIB 025355697732 zaključili dana 13.4.2007. godine u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta br. 50, Zagreb, OIB 025355697732 isplatiti tužiteljima IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.683,58 Eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koje teku na iznos od :

1,34 Eura od dana 1.3.2008. godine

3,47 Eura od dana 1.4.2008.godine

0,33 Eura od dana 1.7.2008.godine

10,79 Eura od dana 1.11.2008. godine

3,19 Eura od dana 1.12.2008. godine

11,31 Eura od dana 1.1.2009. godine

12,55 Eura od dana 1.2.2009.godine

13,09 Eura od dana 1.3.2009. godine

11,38 Eura od dana 1.4.2009. godine

11,65 Eura od dana 1.5.2009. godine

9,43 Eura od dana 1.6.2009. godine

7,53 Eura od dana 1.7.2009. godine

7,95 Eura od dana 1.8.2009. godine

9,05 Eura od dana 1.9.2009. godine

8,92 Eura od dana 1.10.2009. godine

7,88 Eura od dana 1.11.2009. godine

9,83 Eura od dana 1.12.2009. godine

11,26 Eura od dana 1.1.2010. godine

13,55 Eura od dana 1.2.2010. godine

12,96 Eura od dana 1.3.2010. godine

15,92 Eura od dana 1.4.2010. godine

15,27 Eura od dana 1.5.2010. godine

16,62 Eura od dana 1.6.2010. godine

25,59 Eura od dana 1.7.2010. godine

23,68 Eura od dana 1.8.2010. godine

28,84 Eura od dana 1.9.2010. godine

27,18 Eura od dana 1.10.2010. godine

23,66 Eura od dana 1.11.2010. godine

30,47 Eura od dana 1.12.2010. godine

38,94 Eura od dana 1.1.2011. godine

33,10 Eura od dana 1.2.2011. godine

35,22 Eura od dana 1.3.2011. godine

32,37 Eura od dana 1.4.2011. godine

32,80 Eura od dana 1.5.2011. godine

44,13 Eura od dana 1.6.2011. godine

44,89 Eura od dana 1.7.2011. godine

54,66 Eura od dana 1.8.2011. godine

49,93 Eura od dana 1.9.2011. godine

44,70 Eura od dana 1.10.2011. godine

44,05 Eura od dana 1.11.2011. godine

43,58 Eura od dana 1.12.2011. godine

45,88 Eura od dana 1.1.2012. godine

48,30 Eura od dana 1.2.2012. godine

48,48 Eura od dana 1.3.2012. godine

46,86 Eura od dana 1.4.2012. godine

47,66 Eura od dana 1.5.2012. godine

48,42 Eura od dana 1.6.2012. godine

47,22 Eura od dana 1.7.2012. godine

47,62 Eura od dana 1.8.2012. godine

46,94 Eura od dana 1.9.2012. godine

45,22 Eura od dana 1.10.2012. godine

47,04 Eura od dana 1.11.2012. godine

48,04 Eura od dana 1.12.2012. godine

47,69 Eura od dana 1.1.2013. godine

43,80 Eura od dana 1.2.2013. godine

47,12 Eura od dana 1.3.2013. godine

47,28 Eura od dana 1.4.2013. godine

46,95 Eura od dana 3.4.2013. godine

sve obračunato po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.508,18 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da je prednik I i II tužitelja LZ, [adresa], kao korisnik kredita dana 13.4.2007 sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 9012407236 za kupnju vozila i to za iznos kredita od 11.900,00 CHF. Ugovorne strane ugovorile su sukladno čl. 7 navedenog ugovora kako se kredit otplaćuje u 72 jednakih mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Sukladno Ugovoru mjesečni anuitet od početka ugovorne obveze do 31.1.2008.godine iznosio je 194,50 CHF, a od 1.2.2008.godine do isplate kredita u cijelosti mjesečni anuitet iznosio je 204,61 CHF.

2. Tijekom postupka tužitelj LZ je preminuo, a postupak su nastavili njegovi nasljednici, sada tužitelji, sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Petar Ujević iz Imotskog posl.br O 769/21-UPP/OS 185/21, pravomoćno 09.05.2022, a predmetom nasljeđivanja bilo je i potraživanje iz ove parnice.

3. Tužitelji navode da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne jer je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013. godine, u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2005. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

4. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito predniku tužitelja primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune.

5. Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku prednik tužitelja preplatio anuitete koji su se zbog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita. Tužitelji preciziranim tužbenim zahtjevom predlažu da sud utvrdi ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 9012407236 kojeg su prednik tužitelja LZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik zaključili 13.4.2007. godine u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te potražuju preplaćeni iznos od 1.683,58 € sa zateznim kamatama i troškom postupka.

6. Tuženik spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor zastare. Tužitelj je tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete! Budući da se konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-6632/17 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a. i 502.c. ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima.

7. Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu! Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos banke i korisnika.

8. Nesporno je da Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu! Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos banke i korisnika. U ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u 72 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

9. Prednik tužitelja je bio poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. Banka ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, što je tužitelj nesporno i učinio. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta.

10. Naime, ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime, smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu.

11. Tuženik zaključuje kako tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude presude VTS Pž-6632/17, te nadalje očito pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena. U životnoj i gospodarskoj realnosti Republike Hrvatske u kojoj je, prema podacima Hrvatske narodne banke 80 % ukupnih depozita (štednje) građana u stranoj valuti, a udio deviznih ili indeksiranih plasmana u ukupnim plasmanima banaka je 71%, tužbeni zahtjev kojom se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, zapravo negira valutnu klauzulu, kao i opisanu gospodarsku realnost.

12. Vezano za prigovor zastare, ističe da niti prema jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe (tužba za zaštitu kolektivnih interesa) iz čl. 502.a ZPP, ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako niti predmetno. Naime, prema odredbi čl. 502. c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati tek na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. U odnosu na zahtjev za isplatom, jedino nedvojbeno proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi - da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude presude VTS Pž-6632/17, te nadalje očito pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena.

14. Proizlazi da tužitelj smatra kako ima pravo na utuženi iznos, samo iz razloga što se mijenjao tečaj, a što je pogrešno. Ističe i prigovor zastare. Nakon izvršenog vještačenja navodi kako je u cijelosti i zadatak i vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi, te kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari.

15. Zaključno, što se tiče promjene tečaja tijekom otplate kredita i s tim u vezi danog zadatka vještaku da izračuna razliku tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom izračuna anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita ističe se kako je tužitelj upoznat sa rizikom rasta tečaja što je potvrdio potpisom ugovora pa je zadatak vještaka utemeljen na fiksnom tečaju protivan volji ugovornih strana, a nije niti životno logično da je tečaj za cijelo vrijeme otplate kredita fiksan.

16. Predlaže zahtjev odbiti uz naknadu troška.

17. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu koji je sklopio pok. prednik tužitelja (list 26-30), smrtni list (list 49 ), pregled uplata (list 22-23), knjigovodstvenu karticu (list 83-92), plan otplate (list 93-rješenje o nasljeđivanju (list 56-61) proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Darko Prpić (list 72-78), te temeljem čl. 8 i 219 zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje osobnog bankara kao svjedoka, a sud nije tužitelje saslušavao kao stranke, budući isti nisu sudjelovali u sklapanju predmetnog pravnog posla, već su stupili na mjesto pok.ugovaratelja.

18. Prigovor zastare nije osnovan. Prema shvaćanju prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22), Su-IV- 33/2022-2 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe.U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka TS Zagreb P- 1401/12 je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Kako je tužba je podnesena 22.07.2021. , a za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). U konkretnom slučaju dakle nije nastupila zastara.

19. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

20. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P- 1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

21. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), cit. presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

22. Kako su odredbe citiranog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu nepoštene, a time i ništetne, to je odlučeno kao u toč I izreke.

23. U odnosu na navod tuženika da je ugovor otplaćen i solemniziran valja istaknuti da tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a. Naime sud je vezan za utvrđenja iz navedene parnice te javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka .

24. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

25. Na taj način tuženik je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je prednik tužitelja plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

26. Povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO- a.

27. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

28. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 I i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

29. Obzirom je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan (osim za iznose koji su u zastari) temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3. -4., čl. 269,, čl. 272, i 323, Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

30. Iz nalaza i mišljenje vještaka Darko Prpić proizlazi da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.683,58 €.

31. Radi navedenog sud je tužiteljima kao nasljednicima ugovaratelja, na ime preplate temeljem valutne klauzule sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a dosudio zatraženi iznos glavnice od 1.683,58 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima. Dospijeće pojedinih anuiteta nije bilo sporno među strankama. Stope zatezne kamate za pojedine periode precizirane su u izreci.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak je tužitelju određen prema konačnom vps-u 1.683,58 € u kojem su tužitelji uspjeli u cijelosti (te sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku; sastav tužbe 100 bodova, podnesak 27.01.22. 25 bodova, podnesak 20.11.23. 50 bodova, roč.15.05.24. 100 bodova, podn.26.07.24. 100 bodova, podnesak 28.10.24. nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, roč.04.03.25. 100 b, radnjama koje su poduzete za 2 tužitelja dodano je 10% uvećanja, dodan je pdv, trošak pristojbe na tužbu 33,18 €, trošak vještačenja 200,00 €, sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT. Vrijednost boda iznosi 2,00 EUR prema tbr. 54. OT (NN 138/23), ukupno 1.508,18 EUR.

34. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona od donošenja presude do isplate po stopi preciziranoj u toč. II izreke.

U Zagrebu 29. travanj 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.