1

 

Poslovni broj: 28 Povrv-52/2021-35

 

             

 

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 Povrv-52/2021-35

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja R. S. R., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O., P. & P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice I. M. iz L., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva J. & P. j.t.d. iz Z.,  radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 26. listopada 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja P. V. P., odvjetnice iz Č. i punomoćnika tuženice H. J., odvjetnika iz Z., te objave presude 17. studenog 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V., broj Ovrv-892/2020 od 19. listopada 2020., u cijelosti, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. 

 

II.  Nalaže se tužitelju R. S. R., Z., OIB: …, da tuženici I. M. iz L., OIB: …, na ime parničnog troška isplati iznos od 1.133,39 eur[1] /  8.539,52 kn (slovima: tisuću sto trideset tri eura i trideset devet centi / osam tisuća petsto trideset devet kuna i pedeset dvije lipe), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 13. kolovoza 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi naplate tražbine u iznosu od 22.060,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinog iznosa do isplate. Povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik L. M. iz V., donijela je rješenje o ovrsi broj Ovrv-892/2020 od 19. listopada 2020. protiv kojeg je tuženica podnijela pravodobni prigovor. Javnobilježnički spis dostavljen je ovome sudu koji je rješenjem Povrv-52/2021-2 od 22. veljače 2021. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženica je navela da osporava i osnovu i visinu spornog potraživanja jer tužitelj nije dokazao postojanje pravnog odnosa između  njega i tuženice s obzirom na to da tuženica nikada nije bila član tužitelja, odnosno nikada nije zatražila pozajmicu, Kasu uzajamne pomoći od tužitelja za koju  je se tereti. Navodi da je bila član R. S. R. H. , OIB: …, (dalje: RSRH) zastupanog po J. N.

 

              3. U podnesku zaprimljenom 11. ožujka 2021. tužitelj je naveo da osnova tužiteljeva potraživanja prema tuženiku proizlazi iz Zahtjeva Kasi uzajamne pomoći (KUP) od dana 17.05.2018. godine, Kartice - ispis otvorenih stavaka na dan 23.07.2020., Kartice - ispis otvorenih stavaka razdoblje od 23.05.2018. do 23.05.2018. godine te Odluke o prijenosu imovine od dana 02.03.2019. Tužitelj ističe kako su KUP i pozajmica isplaćeni od strane RSRH, Z., no temeljem Odluke o prijenosu imovine od dana 2. ožujka 2019. ovjerene kod javnog bilježnika N. J.-V. pod poslovnim brojem OV-1161/2019 dana 07. ožujka 2019. imovina RSRH dijeli se razmjerno broju izdvojenih članova na način da se u vlasništvo tužitelja prenosi dio imovine iz Odluke, pa tako i potraživanje prema tuženiku. Nadalje ističe, da je potraživanje preneseno iz RSRH na tužitelja - R. S. R. (dalje: RSR) što je vidljivo je iz Kartice - ispis otvorenih stavaka na dan 23.07.2020. te Kartice - ispis otvorenih stavaka razdoblje od 23.05.2018. do 23.05.2018. godine. Isto tako iz Kartona članova RSRH vidljivo je kako je tuženica dio Vijeća Ostalih - SC Igre na sreću dok je iz Odluke o prijenosu imovine od 2. ožujka 2019. vidljivo da se upravo Vijeće Ostalih RSRH iz R. S. R. H., OIB: … izdvaja u R. S. R., Z., OIB: .... Također, tužitelj u cijelosti poriče navode tuženice iz prigovora, a posebno da tuženica nije imala nikakav poslovni ili bilo kakav drugi odnos s tužiteljem te da nije član RSR, niti da je to ikada bila. Kako je vidljivo iz Odluke o prijenosu imovine od dana 02.03.2019. godine RSRH dijeli imovinu razmjerno broju izdvojenih članova na način da u vlasništvo tužitelja prenosi i ostalu imovinu navedenu u Odluci. Dodatno, tužitelj dostavlja korespondenciju između ovdje tuženice i povjerenice tužitelja RSR-a gospođe S. E. F., a iz koje je vidljivo da upravo ovdje tuženik ne spori predmetno dugovanje već moli da se nađe rješenje da dug plati u ratama.

 

4. Tuženica je sudu dan prije održavanja pripremnog ročišta i to 5. listopada 2021. dostavila podnesak u kojemu se opširno očitovala na navode tužitelja uz popratnu dokumentaciju, radi čega je tužitelj na ročištu 6. listopada 2021. predložio da se isto odgodi budući da mu je potreban dodatan rok za očitovanje na isti. U podnesku je tuženica navela da nikada nije bila član tužitelja, te da niti je bila niti je sada u ikakvom pravnom odnosu sa tužiteljem niti ima ikakvih financijskih obveza prema tužitelju. Navodi da je tuženica isključivo bila i sad je član RSRH. Tuženica nije znala za postojanje Odluke o prijenosu imovine od dana 02.03.2019. (dalje: Odluka) na koju se poziva tužitelj. Ta Odluka je nevažeća i ne proizvodi pravne učinke, jer je nije donijelo ovlašteno tijelo RSRH, niti ju je potpisala osoba koja bi prema Statutu RSRH bila ovlaštena potpisati takvu odluku niti je ovjerena sa ovlaštenim žigom RSRH. Ova Odluka kao niti „sjednica Sabora RSRH“ na kojoj je donesena osporavana Odluka nije nikada prijavljena niti registrirana u registru udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada, za razliku od svih ostalih sjednica Sabora RSRH koje su u razdoblju od 2017. do danas održane sukladno Statutu RSRH. Potpisnik sporne Odluke od 2. ožujka 2019. Ž. V. nije imao ovlaštenje potpisati istu, jer isti u vrijeme donošenja Odluke nije uopće bio član RSRH, a kamoli da bi bio predsjednik Izvršnog odbora RSRH niti je imao ovlaštenje tijela RSRH da donese i potpiše ikakve odluke. Ovu Odluku je ovaj bivši član RSRH izradio nakon što je zaprimio prvostupanjsku sudsku odluku u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-170/2018. kojom se potvrđuje da je njegova smjena valjana, isključivo s ciljem da protupravno prebaci sredstva RSRH na tuženika, a zbog čega je, između ostalog, protiv njega podnesena i kaznena prijava.

Također, ističe da sporna odluka nije ovjerena ovlaštenim žigom sindikata, a člankom 4. st. 3. Statuta RSRH je propisano da obod pečata RSRH čini hrvatski pleter. Na Odluci je stavljen pečat sa dvostrukom linijom na obodu. S obzirom na navedeno, tuženica osporava valjanost sporne Odluke.

 

5. U podnesku zaprimljenom 25. listopada 2021. tužitelj ističe da je podnesak tuženika od 5. listopada 2021. dostavljen sudu i protivnoj strani protivno čl. 299 a st. 2. Zakona o parničnom postupku radi čega se isti prema čl. 299.a st. 3. ZPP ne može niti uzeti u obzir, međutim ako se isti uzme u obzir, predlaže da se trošak pripremnog ročišta odredi na teret tuženice te da se donese rješenje iz čl. 156. st. 3. ZPP- a. Ovdje valja napomenuti prije svega da je odredbom čl. 299. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) propisano da: 

"Sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano očituju na navode protivne stranke.

Stranka se može na navode protivne stranke pravodobno očitovati i bez poziva suda tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu.

Podneske koji su predani nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ili protivno odredbi iz stavka 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka.

Sud će u pozivu iz stavka 1. ovoga članka upozoriti stranke na posljedice zakašnjenja."

U konkretnom slučaju, s obzirom na to da 30. lipnja 2021. nisu bili ispunjeni uvjeti za održavanje pripremnog ročišta radi neuredne dostave za tuženicu, sud je odredio novi datum pripremnog ročišta 6. listopada 2021., a dan prije održavanja tog ročišta zaprimljen je podnesak tuženice. Dakle, sud nije pozivao tuženicu da se očituje pisano na navode protivne strane pa da stranka bude prekludirana rokom koji je odredio sud, već je podnesak tužitelja tuženici dostavljen na znanje zajedno s rješenjem broj Povrv-52/2021-2 od 22. veljače 2021., a nije se ni radilo o sljedećem pripremnom ročištu ili ročištu za glavnu raspravu, već se radilo o prvom pripremnom ročištu, na kojem je tuženica imala pravo navode iz podneska od 5. listopada 2021. iznijeti izravno na tom ročištu, dok je s obzirom na opseg priložene dokumentacije, tužitelj predložio odgodu ročišta radi dodjele dodatnog roka za očitovanje na te navode. Prema tome, nije osnovan zahtjev tužitelja  da se navedeni podnesak uopće ne uzme u obzir jer se ne radi o situaciji iz čl. 299. a ZPP, kao niti zahtjev da se trošak navedenog ročišta stavi na teret tuženice primjenom čl. 156. ZPP prema kojemu je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj strani troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, budući da je sam tužitelj predložio odgodu ročišta radi očitovanja na navode tuženice koje je ista imala mogućnost osim u pisanom podnesku predanom na pripremnom ročištu iznijeti i usmeno na samom pripremnom ročištu.

 

              6. U podnesku od 25. listopada 2021. tužitelj navodi da je Odlukom o prijenosu imovine od dana 2. ožujka 2019. na tužitelja preneseno potraživanje RSRH prema tuženici. Predmetna Odluka donesena je na nadležnim tijelima RSRH od strane ovlaštenih osoba sukladno Statutu RSRH i odredbama Zakona o radu te da su sve do dana 29. listopada 2020., osobe ovlaštene za zastupanje RSRH bili Ž. V., I. M. i J. N.. Stoga su u registru udruga, u vrijeme donošenja Odluke o prijenosu imovine dana 2. ožujka 2019. bili upisani Ž. V. kao predsjednik Izvršnog odbora RSRH, I. M. kao potpredsjednik Izvršnog odbora RSRH te J. N. kao glavna tajnica RSRH, sve temeljem Rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava od dana 21. srpnja 2016.g. Klasa: UP/I-006-04/15-01/27. Istim rješenjem, upisan je i Statut RSRH na temelju odluke Sabora od 26. svibnja 2015. o usvajanju novog Statuta te pročišćenog teksta Statuta R. S. R. H., na temelju odluke Sabora od 3. lipnja 2015. Predmetnim Statutom RSRH, upisanim u registar udruga, člankom 25. A određena su ograničenja u zastupanju RSRH na način da RSRH zastupa predsjednik Izvršnog odbora, a potpredsjednik i tajnik samo u slučaju njegove spriječenosti i to na način da u slučaju spriječenosti predsjednika Izvršnog odbora, RSRH zastupa potpredsjednik Izvršnog odbora, a slučaju spriječenosti obojice, RSRH zastupa glavni tajnik. Navodi da je čl. 182. Zakona o radu propisano kako se u slučaju izdvajanja u drugu udrugu, imovina udruge dijeli razmjerno broju izdvojenih članova, a čl. 42. st. 7. Statuta RSRH propisano je kako u slučaju izdvajanja članova RSRH u novi sindikat, o podjeli imovine odlučuje Sabor RSRH. Dakle, predmetnu Odluku donijelo je ovlašteno tijelo RSRH (Sabor RSRH), ista je potpisana od strane ovlaštene osobe za zastupanje (Ž. V., predsjednik izvršnog odbora), a sve sukladno odredbama Zakona o radu (čl. 182) i Statuta RSRH (čl. 42.st.7). Smatra da su Ž. V. i I. M. izgubili svojstvo ovlaštenih osoba za zastupanje RSRH upisom promjena osoba ovlaštenih za zastupanje u registar udruga Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: UP/I-006-04/17-01/25 29. listopada 2020. te da je takav upis konstitutivnog karaktera, a ne deklaratornog što da proizlazi iz izreke rješenja Ministarstva, te proizlazi iz čl. 173. i 180. Zakona o radu. Nadalje, navodi da meritumom parničnog postupka pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu P-170/2018 nije odlučeno da je smjena Ž. V. valjana, kako to netočno pokušava prikazati tuženik. Predmetnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev RSRH na utvrđenje da tamo tuženici u ime RSRH nisu aktivno legitimirani za podnošenje prijave upisa promjena u Registar udruga te da im se zabrani podnošenje takvih prijava.

 

              7. U podnesku od 10. prosinca 2021. tuženica je navela da ne osporava visinu potraživanja već da osporava samo aktivnu legitimaciju tužitelja.

 

8. Sud je u dokaznom postupku pročitao karticu – ispis otvorenih stavaka na dan 23. srpnja 2020. i na dan 23. svibnja 2018., zahtjev kase uzajamne pomoći od 17. svibnja 2018., suglasnost tuženice od 17. svibnja 2018., platna lista za ožujak 2018. H. L. d.o.o., odluku Sabora RSRH od 2. ožujka 2019., izvod iz kartona članova RSRH i izvod iz kartona članova RSR, presliku e-mailova na listovima 34-35 spisa, e-mail RSRH od 26. lipnja 2017., izvod iz zapisnika sa sjednice središnjeg odbora RSRH od 27. lipnja 2017., odluka središnjeg odbora RSRH po opozivu, statut RSRH iz 2015., izvadak iz registra udruga RSR od 8. lipnja 2018., rješenje o promjeni zakonskog zastupnika RSR od 26. veljače 2019., izvadak iz registra udruga RSRH od 7. siječnja 2019., prijava promjene podataka RSRH sporazum od 21. svibnja 2018., aneks sporazumu od 21. svibnja 2018., odluku od 17. studenog 2018., sporazum od 4. ožujka 2019., odluku o podjeli imovine od 2. ožujka 2019., dopis K. banke d.d., nalog Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-t-283/2021, rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Sp-520/2019, presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-725/2019, presuda Općinskog suda u Rijeci broj Psp-8/2018, presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu P-170/2018, presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1658/2019 i presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-138/2020, izvadak iz registra udruga od 3. veljače 2020., rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 21. srpnja 2016., te podnesak H. L. od 22. studenog 2021. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge da se kao svjedoci saslušaju Ž. V., M. J., J. N., S. E. F. te stranke u svrhu dokazivanja, zatim da se provede knjigovodstveno financijsko vještačenje s obzirom na to da su se tijekom postupka kao jedina sporna pitanja našla pitanje aktivne legitimacije tužitelja te pitanje valjanosti Odluke na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje o čemu je sud mogao odlučiti i na temelju dostavljenih materijalnih dokaza.

 

9. Temeljem članka 8. ZPP, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

10. Predmet spora u ovom predmetu je potraživanje tužitelja s osnove isplaćene pozajmice tuženici kao članici R. S. R. H. (dalje: RSRH) u iznosu od 2.927,87 eur / 22.060,00 kn zajedno sa zateznom kamatom.

11. Nesporno je između stranaka da je tuženica od RSRH pozajmila utuženi iznos koji nije vratila, no sporna je aktivna legitimacija tužitelja s obzirom na to da tuženica osporava da je utuženi iznos dužna vratiti tužitelju već RSRH.

12. Iz dostavljene obavijesti poslodavca tuženice H. L. od 22. studenog 2021. na listu 209 spisa vidljivo je da tuženica sve uplate na ime sindikalne članarine vrši na račun RSRH čiji je član i nadalje, a da je posljednja uplata članarine izvršena 13. srpnja 2020. te da nikakve uplate po utuženim pozajmicama nisu obračunate i ustegnute s plaće tuženice u svrhu vraćanja istih.

13. Iz izvoda iz zapisnika sa 15. sjednice Središnjeg odbora RSRH od 27.6.2017. koji je tuženica dostavila u spis predmeta uz podnesak od 5. listopada 2021., proizlazi da je 27. lipnja 2017. Središnji odbor R. S. R. H. opozvao Ž. V. i I. M. sa svih sindikalnih funkcija, te temeljem donešenih odluka dana 29. lipnja 2017. podnio Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Prijavu za upis promjena osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH na način da se provede upis drugih izabranih osoba, M. J. i D. M. uz istovremeno brisanje ovlaštenja za zastupanje Ž. V. i I. M. te uz zadržavanje ovlaštenja za zastupanje J. N.. Iz dostavljenog rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi (dalje: Ministarstvo rada) klasa: UP/I-006-04/17-01/25 od 29. listopada 2020. proizlazi da se taj postupak nastavlja po prijavi RSRH od 29. lipnja 2017., a koji je bio prekinut rješenjem tog Ministarstva od 24. srpnja 2017. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu broj P-170/18, te rješava na način da se u registar udruga upisuje promjena osoba ovlaštenih za zastupanje  - M. J., D. M. i J. N., dok je ovlaštenje za zastupanje RSRH prestalo Ž. V. i I. M..

14. Uvidom u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-170/18 od 31. siječnja 2019., koju je potvrdio Županijski sud u Rijeci odlukom Gž-725/2019 od 9. rujna 2020., donesenu povodom tužbe koju je podnio RSRH zastupan po predsjedniku Ž. V. i potpredsjedniku I. M. protiv M. J., D. M. i J. N. utvrđeno je da je istom odbijen tužbeni zahtjev RSRH da se utvrdi da M. J. i J. N. nisu aktivno legitimirane da u ime tužitelja (RSRH) poduzimaju pravne radnje koje se odnose na upis promjena u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada te da se zabranjuje M. J., D. M. i J. N. poduzimanje pravnih radnji koje se odnose na upis promjena u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada, a također je rješenjem odlučeno da se odbacuje tužba u odnosu na tuženika D. M. radi utvrđenja da nije aktivno legitimiran da u ime tužitelja poduzima pravne radnje koje se odnose na upis promjena u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je J. N. sukladno odredbama Statuta RSRH 27. lipnja 2017. sazvala sjednicu Središnjeg odbora RSRH na koju je pristupila većina članova tog Odbora te su jednoglasnim odlukama tog Odbora opozvani Ž. V. i I. M. sa svih funkcija u S. te da su te odluke donesene u Statutom propisanoj proceduri, zatim da navedene odluke imaju konstitutivni karakter i djeluju prema članovima S. od trenutka donošenja, dok je upis u Registar udruga deklaratorne naravi. Iz presude nadalje proizlazi da su tuženice M. J. i J. N. prema tome bile ovlaštene za podnošenje prijave za promjenu podataka koju su podnijele 29. lipnja 2017., iste su ovlaštene osobe u zastupanju RSRH, a nakon 27. lipnja 2017. Ž. V. i I. M. više nisu mogli poduzimati bilo kakve radnje niti donositi odluke u svojstvu predsjednika i podpredsjednika izvršnog Odbora i sve odluke koje su isti donijeli nakon tog datuma nisu važeće. Slijedom toga, u tom je predmetu sud ocijenio osnovanim i prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja jer je tužba podnesena po osobama i zastupale su ga osobe koje nisu ovlaštene za zastupanje jer su legitimnim odlukama tijela RSRH od 27. lipnja 2017. razriješeni svih funkcija u RSRH.

15. Unatoč tome što je, dakle, ne samo bio u tijeku parnični postupak kojim se tražilo utvrđenje nepostojanja aktivne legitimacije za podnošenje prijave promjena u ime RSRH registru udruga, te tome što je bio određen prekid postupka za upis promjena osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH kod Ministarstva rada, nego je već i bila donesena prvostupanjska presuda u predmetu P-170/2018 Općinskog suda u Novom Zagrebu 31. siječnja 2019. kojom se utvrdilo da je neosnovan tužbeni zahtjev RSRH zastupanog po Ž. V. i I. M. radi promašene aktivne legitimacije istih za zastupanje RSRH u tom postupku te radi neosnovanog tužbenog zahtjeva, 2. ožujka 2019., donesena je Odluka Sabora R. S. R. H. koju je potpisao Ž. V. kao predsjednik Izvršnog odbora R. S. R. H. iz koje proizlazi da je R. S. R. H. u vlasništvo S. R. prenio imovinu, uključujući financijska sredstva u pogledu prava na povrat pozajmica isplaćenih s osnove jednokratnih povratnih solidarnih pomoći izdvojenim članovima iz čl. 1. Odluke, prema specifikaciji koja je u privitku Odluke i čini njezin sastavni dio. Tužitelj svoje potraživanje temelji upravo na ovoj Odluci te navodi da je tom Odlukom na tužitelja prešlo potraživanje sa RSRH, a koje uključuje i potraživanje prema tuženici, a koja je dakle, potpisana od strane Ž. V. koji više nije bio ovlašten za potpisivanje takve odluke da bi ista bila zakonita budući da je isti, kako je već navedeno, 27. lipnja 2017. na Središnjem odboru R. S. R. H. opozvan sa svih sindikalnih funkcija.

16. Navodi tužitelja da je sporna Odluka obvezujuća i važeća jer da su Ž. V. i I. M. izgubili svojstvo ovlaštenih osoba za zastupanje RSRH tek upisom promjena osoba ovlaštenih za zastupanje u registar udruga Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: UP/I-006-04/17-01/25 29. listopada 2020. su neosnovani budući da upis te nastale promjene u registar udruga nije konstitutivnog karaktera u odnosu na ovlast obavljanja određene funkcije, nego sukladno odredbama čl. 180. st. 3.  Zakona o radu („Narodne novine“ 94/13, 117/17, 98/19) u vezi sa čl. 27. st. 5. Zakona o udrugama („Narodne novine“ 74/14, 70/17, 98/19) udruga ne smije u pravnom prometu nastupati po promjenama prije nego su  iste upisane u registar udruga, a iste se odnose i na izbor osoba ovlaštenih za zastupanje udruge (tako i Županijski sud u Puli – Pola u odluci Gž-1319/2021 od 8. studenog 2021.). Prema tome, kako potpisnik Odluke koja je temelj stjecanja utužene tražbine tužitelja nije imao više nikakvo sindikalno ovlaštenje u RSRH, isti nije bio niti ovlašten sazvati Sabor RSRH, a posljedično tome odluke navedenog tijela nisu važeće pa Odluka na koju se tužitelj poziva nije valjana i ne može biti osnova po kojoj tužitelj potražuje vraćanje pozajmice od tuženice. Osim toga, tužitelj ni na koji način nije dokazao da bi tuženica upravo njemu bila utužen iznos novca, dok iz korespondencije koju je dostavio u spis predmeta koja se odvijala između tuženice i S. E. u svibnju 2018., a iz koje proizlazi da tuženica priznaje postojanje duga, te čiju autentičnost tuženica tijekom postupka nije osporavala, valja reći da iz predanog ispisa razgovora proizlazi da je navedeni razgovor vođen u vrijeme kada još niti nije donesena sporna Odluka o podijeli imovine (2. ožujka 2019.), a S. E. potpisana je kao osoba koja piše u ime RSRH. Prema tome, iz iste proizlazi kako tuženica priznaje svoje dugovanje prema RSRH, a ne prema tužitelju.

17. Tužitelj se nije posebno očitovao na navode tuženice kako sporna Odluka od 2. ožujka 2019. kojom je RSRH imovinu dodijelio imovinu RSR-u ne sadrži valjani pečat jer pečat RSRH ima obod sastavljen od hrvatskog pletera sukladno čl. 4. st. 3. Statuta RSRH za razliku od pečata koji nosi ta Odluka, a koji se sastoji od dvostruke kružnice. Naime, sam tužitelj se poziva na to da je sporna Odluka od 2. ožujka 2019. donesena na temelju Statuta RSRH od 3. lipnja 2015., a taj isti Statut u članku 4. st. 3. propisuje da je pečat RSRH veličine 40 mm te da mu obod čini hrvatski pleter, da isti čuvaju i ovlašteni su koristiti članovi Izvršnog Odbora RSRH (IO) i dr. osobe koje IO za to ovlasti. Kako sporna Odluka nije ovjerena pečatom propisanim Statutom RSRH niti je potpisana od osobe ovlaštene za potpisivanje, ista je stoga i nevažeća.

18. Također su neosnovani navodi tužitelja da iz kartice ispisa otvorenih stavaka proizlazi da je potraživanje preneseno iz RSRH na tužitelja s obzirom na to da se radi o jednostrano sastavljenom dokumentu koji sam za sebe nema dovoljnu dokaznu snagu kojom bi se dokazalo postojanje čijeg potraživanja, a tuženica u cijelosti osporava sadržaj navedene isprave.

19. Odredbom članka 80. stavak 1. ZOO-a ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema stavku 2. Ugovor o ustupanju nema učinak prema drugome ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Prema odredbi članka 82. stavka 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

20. S obzirom na to da je Odluka o prijenosu tražbine u odnosu na tuženicu donesena na Saboru RSRH 2. ožujka 2019. koji je sazvao Ž. V. koji je 27. lipnja 2017. na Središnjem odboru RSRH razriješen svih sindikalnih ovlaštenja, navedena Odluka nije valjana niti zakonita. Zbog svega navedenog, sud je našao da tužitelj nije aktivno legitimiran voditi postupak prema odredbama materijalnog prava pa je u cijelosti ukinut platni nalog temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

21. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tuženici je priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi temeljem Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12.i 157/13.) u iznosu od 75,78 eur / 571,00 kuna, trošak sastava podneska od 5. listopada 2021. i 26. listopada 2023. sukladno tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 199,08 eur / 1.500,00 kn za svaki, trošak zastupanja na ročištima 16. studenog 2021. i 26. listopada 2023. sukladno tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 199,08 eur / 1.500,00 kn za svako, te trošak pristupa na ročište 6. listopada 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 eur / 375,00 kn sukladno tbr. 9. toč. 5. Tarife, koji troškovi se prema Tbr. 42. Tarife uvećavaju za iznos PDV-a od 211,52 eur / 1.593,70 kn pa ukupni trošak iznosi 1.133,39 eur / 8.539,52 kuna. Sud nije tuženici priznao traženi trošak sastava podneska od 13. prosinca 2022. kojim dostavlja sudsku praksu u spis predmeta i moli sud za nastavak postupka budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Varaždinu 17. studenog 2023.

 

       Sutkinja

      Ana Lazić

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda.

 

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O., P. & P. d.o.o., odvjetnicima iz Z.

2. Tuženica po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva J. & P. j.t.d. iz Z.