REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-167/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici GS, Tomislav Bartolić i Juraj Bartolić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bartolić i Bartolić u Zagrebu, Mrazovićeva 5, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-628/14-2 od 3. listopada 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3952/07-51 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-628/14-2 od 3. listopada 2016. u dijelu kojim je taj sud preinačio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3952/07-51 od 23. prosinca 2013. i odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.274,15 kn/700 eura (pettisućadvijestotinesedamdesetčetiri kune i petnaest lipa/sedamstotina eura) s pripadajućim zateznim kamatama (dio točke I. izreke) i u točkama II. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3952/07 od 23. prosinca 2013. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.274,15 kn/700 eura (pettisućadvijestotinesedamdesetčetiri kune i petnaest lipa/sedamstotina eura) sa zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Tuženik ĐS povlači izjavu: „BS amoralna je osoba: prije nego što je unatrag dvije godine ničim izazvan otišao iz Muzeja, godinama je na različite načine eksploatirao umjetnike, koji su mi se osobno dolazili žaliti na to“, objavljenu u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija od petka, 11. svibnja 2007., na stranici 21. u članku „Triler zvan MSU“

Ova presuda objavit će se u dnevnim novinama „Slobodna Dalmacija“ odmah u prvom izdanju nakon primitka presude, na trošak tuženika.

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

II. Djelomično se odbija revizija tužitelja i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-628/14-2 od 3. listopada 2016. u dijelu kojim je taj sud preinačio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3952/07 od 23. prosinca 2013. i odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 29.725,85 kn/3.945,30 eura (dvadesetdevettisućasedamstotinadvadesetpet kuna i osamdesetpet lipa/tritisućedevetstotinačetrdesetpet eura i trideset centi) s pripadajućim zateznim kamatama (dio točke I. izreke).

III. Nalaže se tužitelju u roku osam dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn/99,54 eur (slovima:sedamstotina kuna/devedesetdeveteura i pedesetčetiri centa).

IV. Nalaže se tuženiku u roku osam dana naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 937,50 kn/124,43 eur (slovima:devetstotinatridesetsedam kuna i pedeset lipa /stodvadesetčetiri eura i četrdesettri centa).

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom ocijenjeni osnovani tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatom pravične novčane naknade u iznosu od 35.000,00 kn/4.645,30 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. lipnja 2007. do isplate, za povlačenjem izjave tuženika „BS amoralna je osoba: prije nego što je unatrag dvije godine ničim izazvan otišao iz Muzeja, godinama je na različite načine eksploatirao umjetnike, koji su mi se osobno dolazili žaliti na to“, objavljene u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija od petka, 11. svibnja 2007., na stranici 21. u članku „Triler zvan MSU“, za objavom presude u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija u prvom izdanju nakon primitka presude, kao i za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 13.200,00 kn/1.751,94 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. prosinca 2013.(toč. I., II. i III. izreke prvostupanjske presude). Točkom IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na zatezne kamate.

2. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) navevši da je pobija zbog svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP te je predložio ovome sudu preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda, odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na to da je sud drugog stupnja preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, protiv pobijane presude dopuštena je (redovna) revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Neosnovano je tužiteljevo pozivanje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP, za koju tužitelj tvrdi da je počinjena stoga što pobijana drugostupanjska presuda „ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju provedenih dokaza i sadržaju samih dokaza.“ Suprotno navedenom, ovaj revizijski sud ne nalazi da se pobijana drugostupanjska presuda iz bilo kojeg razloga, pa i nekog od navedenih, ne može ispitati. Revizijski sud smatra da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne razloge na kojima je utemeljio svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Neosnovani su i revizijski navodi tužitelja da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je nepravilno primijenio odredbu čl. 373. i 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pa da je zbog toga počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 5. ZPP jer nije održao raspravu. Naime, prema odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP drugostupanjski sud je ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama može utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Slijedom navedenog, a imajući na umu ovlasti drugostupanjskog suda prema citiranoj odredbi i uzimajući u obzir stanje spisa, ovaj sud smatra da je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 373.a. st. 1. toč.2. ZPP, pa samim time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju u reviziji ukazuje tužitelj, kao niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP, s obzirom na to da prilikom donošenja pobijane presude nije bilo potrebno zakazati raspravu pred drugostupanjskim sudom.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete s osnove pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, i to časti, ugleda i dostojanstva, koje je tužitelj pretrpio zbog izjave tuženika: „BS amoralna je osoba: prije nego što je unatrag dvije godine ničim izazvan otišao iz Muzeja, godinama je na različite načine eksploatirao umjetnike, koji su mi se osobno dolazili žaliti na to“, koja izjava je objavljena 11. svibnja 2007. u nakladi Slobodne Dalmacije. Također, uz navedeni zahtjev tužitelj je zahtijevao da tuženik povuče gore navedenu izjavu i da se presuda na trošak tuženika objavi u Slobodnoj Dalmaciji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice: - da je u dnevnim novinama „Slobodna Dalmacija“ 11. svibnja 2007. objavljen članak koji se odnosi na izbor ravnatelja Muzeja suvremene umjetnosti (dalje: MSU) pod nazivom „Triler zvan MSU“ te se u njemu navodi da je tuženik izjavio: „BS amoralna je osoba: prije nego što je unatrag dvije godine ničim izazvan otišao iz Muzeja, godinama je na različite načine eksploatirao umjetnike, koji su mi se osobno dolazili žaliti na to“,

- da je tužitelj bivši zaposlenik MSU koji je obavljao poslove kustosa u MSU,

- da se tužitelj na javnom natječaju kandidirao za ravnatelja MSU, a da je tuženik bio član upravnog vijeća navedene ustanove,

- da tužitelj nije izabran za ravnatelja MSU,

- da je tužitelj kao kandidat za ravnatelja MSU, komentirajući razloge svojeg odlaska iz MSU, izjavio o navedenoj ustanovi: „Toliko malicioznosti, neetičnosti i nemorala teško je naći na nekom drugom mjestu“

- da se u kaznenom predmetu koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-118/07, povodom privatne tužbe ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi kaznenih djela uvrede i klevete, tuženik na glavnoj raspravi od 9. lipnja 2008. ispričao tužitelju i predao sudu tekst isprike koji je prethodno u pokušaju mirnog rješenja spora usuglašen s tužiteljem radi objave u Slobodnoj Dalmaciji, nakon čega je tužitelj odustao od kaznenog progona protiv tuženika.

10. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti s obrazloženjem da je izjava tuženika objektivno bila podobna povrijediti čast, ugled i dostojanstvo osobe tužitelja jer je njome tuženik o tužitelju dao negativan vrijednosni stav u kontekstu činjenice da je tužitelj godinama eksploatirao umjetnike te se tom izjavom moglo izazvati stjecanje dojma u javnosti o tužitelju kao osobi nepodobnoj za obavljanje dužnosti ravnatelja MSU. Takva izjava tuženika ne može se po shvaćanju prvostupanjskog suda smatrati kritičkim mišljenjem o području javnog djelovanja tužitelja, niti se može smatrati stručnom ocjenom rada muzejskog stručnjaka. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je u ovom postupku tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, dalje: ZOO) u svezi s čl. 1046. ZOO, za koju odgovora tuženik na temelju čl. 1045. ZOO. Primjenom čl. 223. ZPP tužitelju je dosuđen iznos od 35.000,00 kn/4.645,30 eur s pripadajućim zateznim kamatama. U skladu s odredbom čl. 1099. ZOO kao oblik popravljanja neimovinske štete dosuđeno je i to da tuženik povlači spornu izjavu te da se presuda objavi u „Slobodnoj Dalmaciji“ na trošak tuženika.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem da je tužitelj javna osoba podvrgnuta kritici i ocjeni javnosti, da je vlastitim prethodnim izjavama danim putem medija dao povoda tuženiku da javno reagira spornom izjavom, da je tuženik uspio dokazati opravdane životne okolnosti zbog kojih je imao formiran negativan vrijednosni stav o tužitelju, da se tuženik prije pokretanja ovoga postupka ispričao tužitelju te da se ishod natječaja za ravnatelja MSU ne može dovesti u vezu s povredom prava osobnosti, pa po ocjeni drugostupanjskog suda težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te da ne postoji niti svrha koja bi se mogla postići povlačenjem izjave ili objavom presude, pa je stoga u smislu odredbe čl. 1099. ZOO neosnovan i zahtjev tužitelja za povlačenjem izjave i objavom presude.

12. Tužitelj je u reviziji naveo kako sloboda izražavanja nije apsolutna i da se izjava tuženika ne može smatrati vrijednosnim sudom, već uvredom. Također, potpuno neutemeljenim smatra stav drugostupanjskog suda da se uvredljiva izjava tuženika može opravdati navodno istom takvom izjavom iznesenom u medijima od strane tužitelja. Tužitelj ovdje naglašava da je njegova izjava predstavljala vrijednosni sud o pravnoj osobi, a ne tuženiku, pa je pravna osoba eventualno mogla zatražiti zaštitu svojeg prava osobnosti, a tuženik nije mogao svoju protupravnu radnju pravdati navedenom izjavom tužitelja. Na postojanje odgovornosti tuženika ukazuje po mišljenju tužitelja i to da mu se tuženik ispričao u kaznenom postupku. Tužitelj pogrešnim drži i stav drugostupanjskog suda da zbog izostanka protupravnosti na strani tuženika i izostanka okolnosti koje bi opravdale svrhu dosude pravične novčane naknade, ne postoji niti svrha koja bi se mogla postići povlačenjem sporne izjave ili objavom presude.

13.1. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne znači bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, već samo ako sud u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, pri čemu će imati na umu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.2. Tijekom trajanja postupka pred nižestupanjskim sudovima tuženik se pozivao na to da njegova izjava: „BS amoralna je osoba: prije nego što je unatrag dvije godine ničim izazvan otišao iz Muzeja, godinama je na različit načine eksploatirao umjetnike, koji su mi se osobno dolazili žaliti na to„ predstavlja vrijednosni sud koji on ima o tužitelju, dok je tužitelj navedenu izjavu smatrao uvredom te je naveo mu je tuženik na taj način povrijedio pravo osobnosti. S obzirom na navedeno, ovaj sud je proveo test razmjernosti prava, i to s jedne strane prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života tužitelja, u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija) i, s druge strane, prava na slobodu izražavanja tuženika u smislu čl. 10. Konvencije.

13.3. U okolnostima konkretnog slučaja ovaj sud je stava da je tuženik gore navedenom izjavom povrijedio pravo osobnosti tužitelja s obzirom na to da za navedenu izjavu nije postojala dostatna činjenična osnova koja bi navedeni sud podržala, pogotovo u dijelu gdje tuženik navodi kako je tužitelj „godinama na različit načine eksploatirao umjetnike“ te takav navod objektivno predstavlja uvredljiv navod koji je doveo do povrede prava osobnosti tužitelja. U prilog navedenom govori i činjenica da se tuženik za navedenu izjavu ispričao tužitelju u kaznenom postupku koji se povodom privatne tužbe tužitelja vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, da bi nakon navedene isprike tužitelj povukao tužbu, pa je osnovan revizijski navod tužitelja kako navedeni postupak tuženika upravo upućuje na njegovu odgovornost. Prilikom provođenja testa razmjernosti ovaj sud je uzeo u obzir i činjenicu da tužitelj nije istaknuta javna osoba poznata široj javnosti, u kojem slučaju bi bila prihvatljiva samo najnužnija ograničenja sloboda govora. Također, valja reći i to da tužitelj svojim ponašanjem koje je prethodilo spornoj izjavi tuženika nije dao povoda za spornu izjavu te je u tom smislu osnovan i revizijski navod tužitelja da se njegova izjava koju je dao komentirajući razloge svog odlaska iz MSU („Toliko malicioznosti, neetičnosti i nemorala teško je naći na nekom drugom mjestu“) odnosila na ustanovu MSU, a ne na tuženika, pa je samim time pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da je navedena izjava isprovocirala tuženika i da mu je tužitelj dao povoda da javno reagira spornom izjavom.

13.4. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja pravo na slobodu izražavanja tuženika je daleko manje od suprotstavljenog privatnog interesa tužitelja da zaštiti vlastiti ugled, kao i od javnog interesa za očuvanje tolerantnosti javnih kritika, pa s obzirom na to da je izostala razumna i dostatna činjenična osnova za izrečeni negativni vrijednosni sud o tužitelju, ovaj sud smatra da je tuženik povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, zbog čega mu je opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu štete, u skladu s odredbom čl. 19.st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.

14. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade ovaj sud je imao u vidu sve okolnosti nastanka štetnog događaja i značaja zaštićenog dobra. Zato smatra da tužitelju zbog sporne izjave tuženika, kojom mu je povrijeđeno pravo osobnosti, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.274,15 kn/700 eur, a ne kako je to zatražio tužitelj u iznosu od 35.000,00 kn/4.645,30 eur. Naime, pri određivanu navedenog iznosa sud se vodio time da je sporna izjava prenesena u samo jednoj dnevnoj tiskovini, tj. u spisu nema podataka da je prenesena od strane drugih tiskovina ili portala, pa da bi u tom slučaju bila dostupna većem broju osoba. Također, s obzirom na činjenična utvrđenja iz pobijane presude, proizlazi da je sporna izjava tuženika uslijedila nakon što su nadležna tijela Grada Zagreba donijela odluku da tužitelj neće biti izabran za ravnatelja MSU te u ovom predmetu nije dokazano da je navedena izjava dovela do daljnje štetne posljedice u vidu nemogućnosti karijernog razvoja i zapošljavanja tužitelja ili da je negativno utjecala na članove njegove obitelji. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo u navedenom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu i tužitelju dosuditi iznos od 5.274,15 kn/700 eura. Pored navedenog, u skladu s odredbom čl. 1099. ZOO, ovaj sud je kao oblik popravljanja neimovinske štete presudio i to da tuženik povlači spornu izjavu i da će se presuda na trošak tuženika objaviti u dnevnim novinama „Slobodna Dalmacija“ u prvom izdanju nakon primitka presude. Zato je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

15. Za preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 29.725,85 kn/3.945,30 eura valjalo je odbiti reviziju pa je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

16.1. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka ovaj sud je, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka, uzeo u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici. Osim toga, pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku u smislu čl. 154. st. 2. ZPP potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

16.2. U ovom slučaju pravomoćno je odlučeno o zahtjevu radi naknade štete u ukupnom iznosu od 35.000,00 kuna/4.645,30 eur. Tužitelju je dosuđen iznos od 5.274,15 kn/700 eura te je u izreci presude navedeno da tuženik povlači spornu izjavu i da će se presuda objaviti u dnevnim novinama. S obzirom na to da je tužitelj u pogledu osnove uspio u cijelosti, a u pogledu visine u neznatnom dijelu (oko 14%), ovaj sud je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (toč. I. izreke).

16.3. Parnične stranke su u jednakom omjeru uspjele u žalbenoj i revizijskog fazi postupka, pa je tako tuženiku priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 750,00 kn/99,54 eur (polovica zatraženog iznosa) u skladu s odredbom Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, dalje: Tarifa), dok je tužitelju priznat trošak sastava revizije u iznosu od 937,50 kn/124,43 eur (polovica zatraženog iznosa) u skladu s odredbom Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10.6. Tarife. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovor na žalbu jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP. Zato je odlučeno kao u točkama III., IV. i V. izreke presude.

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao novčane iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz gore navedenog Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek