Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-128/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-636/2020-17 od 29. veljače 2024., 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-636/2020-17 od 29. veljače 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 1.302,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovi dodataka na plaću (za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi), te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.lipnja 2015. do 30.studenog 2022. u iznosu od 1.302,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 15.-tog u mjesecu do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u

dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.143,75 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točku I. izreke u dosuđujućem dijelu, iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 467. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.lipnja 2015. do 30.studenog 2022. s osnove neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) u utuženom razdoblju.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, između ostalog i spornoj razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u spornom razdoblju nakon 1. travnja 2020.

7. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima nije prekoračio tužbeni zahtjev. Naime, tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju nakon 1. travnja 2020. s osnove pogrešno obračunate prosječne mjesečne plaće u prethodnom razdoblju iz nekog drugog razloga, a ne neobračunatih spornih dodataka na plaću na sate ostvarene u prekovremenom radu kako je to tužbom zatražila tužiteljica, dakle tvrdi da je prvostupanjski sud utemeljio presudu na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one navedene u tužbi pa da je time prekoračen tužbeni zahtjev. Takva tvrdnja tuženika nije osnovana, budući da je u konkretnom slučaju tužiteljica tužbu utemeljila na tvrdnji o pogrešnom načinu obračuna plaće i pogrešnom obračunu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju , a time što se istovremeno pozvala na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi na ostvarene sate u prekovremenom radu, ne znači da je prvostupanjski sud, utvrdivši na temelju provedenog vještačenja da i iz nekog drugog razloga tužiteljici nije pravilno obračunata sporna razlika naknade plaće u utuženom

razdoblju, presudu utemeljio na činjeničnom supstratu različitom od navedenog u tužbi. Stoga, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće u spornom razdoblju nakon 1. travnja 2020. prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, slijedom čega nije počinjena navedena bitna procesna povreda.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre i da joj pripada pravo na sporne dodatke, koje joj je tuženik obračunavao i isplaćivao samo na redovan rad.

9.1. Također, u ovoj fazi postupka nije sporna tražbina tužiteljice do 1. travnja 2020., već je sporna tražbina s osnove razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad nakon 1. travnja 2020..

10. Prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da tuženik naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad tužiteljice u utuženom razdoblju nije obračunao u skladu sa čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15, dalje: KU/13), odnosno čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18, 92/19, dalje: KU/18) te čl. 59.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje:TKU/12 ), odnosno čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 24/17., 128/17., dalje:TKU/17), prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu sporne razlike naknade plaće u cijelosti, dakle i za sporno razdoblje nakon 1. travnja 2020..

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće i za sporno razdoblje nakon 1. travnja 2020..

12 . Sukladno čl. 36. KU/13 odnosno čl. 34. KU/18 tužiteljici u utuženom razdoblju pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca.

12.1. Sukladno čl. 59.st.1. TKU/12, čl. 58.st.1. TKU/17 i čl. 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/20., 56/22.), tužiteljici u utuženom razdoblju pripada naknada plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana u visini 85% od njezine plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

13. S obzirom da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju nakon 1. travnja 2020. tužiteljici nije obračunao naknadu plaće za

vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja u skladu sa prethodno navedenim mjerodavnim odredbama kolektivnih ugovora, to tužiteljici pripada pravo na isplatu utvrđene razlike naknade plaće koju tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom u spornom razdoblju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je za to razdoblje prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u točki I. izreke.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, budući da nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

16. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske prude kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković