1

Gž-818/2023-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. z.o. (OIB: …), Z., , protiv tuženika A. M. d.o.o. (OIB: …), P. B., , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1797/2022-16 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1797/2022-16 od 21. travnja 2023.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.703,08 eura/58.038,82 kn na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na račun broj IBAN HR65 10010051550100001 model HR 64, uz poziv na broj: 5916-41722-210000518 sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 90,05 eura/678,48 kn računajući od 18.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 680,20 eura/5.125,00 kn računajući od 06.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 600,33 eura/4.523,20 kn računajući od 18.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 9,59 eura/72,24 kn računajući od 06.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 2,72 eura/20,49 kn računajući od 11.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 7,25 eura/54,60 kn računajući od 16.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 630,35 eura/4.749,36 kn računajući od 18.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 7,86 eura/59,24 kn računajući od 06.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 14,02 eura/105,66 kn računajući od 16.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 5,86 eura/44,16 kn računajući od 16.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 73,42 eura/553,20 kn računajući od 14.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 17,52 eura/132,03 kn računajući od 04.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 16,94 eura/127,62 kn računajući od 04.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 660,36 eura/4.975,52 kn računajući od 18.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 5,86 eura/44,16 kn računajući od 14.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 21,34 eura/160,80 kn računajući od 16.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 690,38 eura/5.201,68 kn računajući od 17.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 9,39 eura/70,72 kn računajući od 15.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 0,69 eura/5,20 kn računajući od 15.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 22,22 eura/167,44 kn računajući od 15.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 12,91 eura/97,24 kn računajući od 13.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 16,35 eura/123,16 kn računajući od 05.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 17,18 eura/129,48 kn računajući od 14.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 600,33 eura/4.523,20 kn računajući od 18.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 10,49 eura/79,04 kn računajući od 13.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 372,62 eura/2.807,48 kn računajući od 15.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 18,36 eura/138,32 kn računajući od 15.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 7,80 eura/58,76 kn računajući od 13.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 690,38 eura/5.201,68 kn računajući od 18.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 9,18 eura/69,16 kn računajući od 14.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 372,62 eura/2.807,48 kn računajući od 15.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 660,36 eura/4.975,52 kn računajući od 20.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 9,39 eura/70,72 kn računajući od 15.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 2,72 eura/20,49 kn računajući od 22.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 12,91 eura/97,24 kn računajući od 15.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 630,35 eura/4.749,36 kn računajući od 18.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 9,39 eura/70,72 kn računajući od 14.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 372,62 eura/2.807,48 kn računajući od 13.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 24,16 eura/182,03 kn računajući od 15.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 5,04 eura/37,96 kn računajući od 15.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 270,15 eura/2.035,44 kn računajući od 18.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 0,69 eura/5,20 kn računajući od 15.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 10,73 eura/80,86 kn računajući od 13.12.2019. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos štete dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 380,13 eura/2.864,11 kn na ime troškova liječenja na račun broj IBAN HR3310010051550200002 model 65, uz poziv na broj: 5959-043-41739-2100518 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 265,45 eura/2.000,00 kn računajući od 28.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 eura/25,00 kn računajući od 29.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 eura/25,00 kn računajući od 05.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 3,51 eura/26,42 kn računajući od 18.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 eura/25,00 kn računajući od 18.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 49,77eura/375,00 kn računajući od 17.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 6,64 eura/50,00 kn računajući od 04.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 4,23 eura/31,90 kn računajući od 04.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 eura/25,00 kn računajući od 17.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 eura/250,00 kn računajući od 15.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 4,09 eura/30,79 kn računajući od 06.07.2019. godine do isplate, u roku 15 dana.

 

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da prvostupanjski sud svoju presudu temelji na zapisniku o inspekcijskom nadzoru iz kojeg proizlazi da radnik tuženika koji je ozlijeđen nije bio osposobljen za rad na siguran način, te da na dan ozljeđivanja nije bilo ograde na mjestu pada, niti je bio osiguran prilaz do mjesta gdje se odlažu prazne palete. Nadalje ističe da sud navodi da je mjesto odlaganja palete na nagibu od 30 %, te da ti navodi nisu točni. Pored toga ističe da je tuženik kao dokazni prijedlog stavio provođenje očevida na licu mjesta i provođenje građevinskog vještačenja na okolnost nagiba predmetnog mjesta nezgode, a koje dokaze je prvostupanjski sud odbio, te je time propustio na pravilan i zakonit način utvrditi predmetno činjenično stanje, zbog čega je donio pogrešnu i nezakonitu odluku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, ili podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupka.

 

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

4. Žalbe nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a i na koje se tuženik poziva u žalbi, ali konkretno ne navodi koje su povrede počinjene i u čemu se one sastoje.

6. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 7.703,08 eura/ 58.038,82 kuna, sa pripadajućim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za svog osiguranika I. P. koji je zadobio tjelesne ozljede na radu kod tuženika, a uslijed propusta tuženika u primjeni mjera zaštite na radu.

 

8. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora, pa se stoga tuženik neosnovano poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

9. Ocjenom u postupku provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kao javnoj ispravi u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a, proizlazi da su utvrđeni propusti u primjeni zaštite na radu i to:

- da tuženik nije imao izrađenu procjenu rizika, da ozlijeđeni zaposlenik nije bio osposobljen za rad na siguran način za svoje poslove,

- da ozlijeđeni zaposlenik nije bio upućen na obavezni liječnički pregled,

- da na dan ozljeđivanja nije bilo ograde na mjestu pada radnika niti je bio osiguran prilaz do mjesta gdje se odlažu prazne palete,

- da tuženik nije imao razrađen postupak prenošenja i odlaganja praznih paleta.

 

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je primjenom odredbi članka 25. i članka 41. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14 i 118/14, dalje ZZR), nesporno utvrdio da tuženik nije primijenio sve propisane zaštitne mjere na radu budući nije sporno da nije bilo ograde na mjestu pada radnika, niti je bio osiguran prilaz do mjesta gdje se odlažu prazne palete, a što konačno proizlazi iz iskaza samih zaposlenika tuženika i to u dijelu da je tuženik nakon ozljeđivanja ovdje tužitelja, osigurao prilaz mjestu odlaganja paleta, jer je postavio i ogradu na prilaznom putu i uz potok, zbog čega sada više ne bi bio moguć isti način ozljeđivanja (pad u potok).

 

11. U navedenim okolnostima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj se ne može primijeniti odredba članka 25. stavak 2. ZZR-a jer šteta nije nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Upravo suprotno, a kako je to utvrđeno naprijed navedenim zapisnikom i iskazom zaposlenika, prilaz nije bio očišćen, pa se zbog poledice zaposlenik poskliznuo i zbog neograđenosti prostora pao u potok. Naime, tako utvrđeni štetni događaj, tj. nastala šteta nije niti posljedica više sile, niti namjere ili krajnje nepažnje zaposlenika, već neosiguranosti mjesta rada (nedostatak ograde) i neodržavanost (poledica).

 

12. Stoga se tuženik, kao poslodavac, u ovom slučaju ne može osloboditi odgovornosti budući nije dokazao pretpostavke iz članka 25. stavak 2. ZZR-a.

 

13. Slijedom navedenog proizlazi da su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima se poziva na daljnje utvrđivanje okolnosti nastanka događaja i odgovornosti tuženika i to provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu i očevidom na licu mjesta, a ovo iz razloga jer je provedenim dokazima prvostupanjski sud činjenično stanje pravno relevantno za zakonito presuđenja ovog spora utvrdio u cijelosti.

 

14. Na vođenje ovog postupka tužitelj je aktivno legitimiran u smislu odredbe članka 136. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/13, dalje ZOZO), koji mu daje pravo na postavljanje zahtjeva, na isplatu naknade prouzročene štete u predmetnom slučaju zbog ozljede, a smislu odredbe članka 136. stavak 2. ZOZO-a tuženik je obveznik naknade štete, dok je u odnosu osnov štete pravilno primijenjena odredba članka 139. ZOZO-a

 

15. Visinu zahtjeva tužitelja sud je također pravilno utvrdio uvidom u račune troškova liječenja i uvidom u izvatke plaćanja, a na koju visinu tuženik tijekom postupka, kao niti sada u žalbi nije imao posebnih prigovora niti primjedbi.

 

16. Stoga je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 8.083,21 eura/60.902,93 kune, zajedno sa pripadajućim kamatama na navedeni iznos u skladu sa odredbom članka 148. stavak 3. ZOZO-a i odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 i 126/21).

 

17. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava preocijenjujući provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, te se neosnovano poziva na svoje dokazne prijedloge i to provođenje očevida na licu mjesta i provođenje građevinskog vještačenja na okolnost nagiba mjesta nezgode, koje je dokaze prvostupanjski sud kao suvišne pravilno odbio u čemu je dao jasne i određene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud.

 

18. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

 

19. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

20. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

 

U Gospiću, 17. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                         Tatjana Radaković Bašić, v.r.