REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-1775/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon 2. travnja 2025., održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice BĆ, odvjetničke vježbenice te zamjenika punomoćnika tuženika Luke Kipe, odvjetnika, 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3340/2021 od 15. studenog 2021. na predmetu ovrhe:

- nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – 1,06/100 dijela zk.č.br. 2033/17, kuća, [adresa], površine 145,7 čhv ili 524 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, u naravi lokal L3 u prizemlju i mezaninu, površine 32,10 čm, u nacrtu označeno oznakom broj 3 (E-43), a koja nekretnina je neodvojivo povezana sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, jednakom velikim kao i preostali suvlasnički dijelovi.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.536,44 eur sa zateznom kamatom od 29. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi od 30. ožujka 2022. da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3340/2021 od 24. ožujka 2022. upućena u roku 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3340/2021 od 15. studenog 2021.

Nadalje navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3340/2021 od 15. studenog 2021., radi naplate novčanog potraživanja tuženika u iznosu od 42.300,00 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, određena ovrha na niže opisanoj nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužiteljice:

-nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – 1,06/100 dijela zk.č.br. 2033/17, kuća, [adresa], površine 145,7 čhv ili 524 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, u naravi lokal L3 u prizemlju i mezaninu, površine 32,10 čm, u nacrtu označeno oznakom broj 3 (E-43), a koja nekretnina je neodvojivo povezana sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, jednakom velikim kao i preostali suvlasnički dijelovi.

Tužiteljica navodi da je protiv Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3340/2021 od 15. studenog 2021., podnijela žalbu iz razloga što je potraživanje tuženika podmirila u cijelosti, odnosno da je na temelju Ugovora o zajmu tijekom 2012. tuženiku isplatila novčani iznos od 9.600,00 kn, tijekom 2013. iznos od 21.600,00 kn, a tijekom 2014. iznos od 14.400,00 kn, što ukupno iznosi 45.600,00 kn i da je na taj način podmirila potraživanje tuženika u cijelosti. Ističe da s obzirom da glavnica potraživanja tuženika ne prelazi 40.000,00 kn, ovrha na nekretnini u vlasništvu tužiteljice nije moguća i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 80.b. Ovršnog zakona.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3340/2021 od 15. studenog 2021. godine, te naložiti tuženiku da joj naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava činjenične navode tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da tužiteljica nikada nije podmirila novčani dug kojeg ima prema tuženiku pa tako niti u razdoblju od 2012. do 2014. Ističe da se između stranaka 2017. vodio ovršni postupak broj Ovr-4310/2017 u kojem ovršenik, iako je aktivno sudjelovao, nije iznosio tvrdnju da bi ikada bio podmirio novčani dug kojeg ima prema tuženiku, kao i da je tužiteljica navodima tužbe da glavnica tog duga iznosi manje od 40.000,00 kn, priznaje dug. Tuženik smatra da tužiteljica iznosi takvu tvrdnju iz razloga što je svjesna da nije podmirila niti jedan dio novčanih tražbina iz predmetu broj Ovr- 3340/2021, jer da je uplatama tuženiku u razdoblju od 2012.g. do 2014. tužiteljica podmirila drugo (prethodno) dugovanje tužiteljice prema tuženiku. Tuženik ističe i da su te navodne uplate tuženiku, primjerice uplata 1.800,00 kn izvršena 31.V.2012.g., uplata 1.800,00 kn izvršena 28.VI.2012.g., uplata 1.800,00 kn izvršena 31.VII.2012.,…prije roka dospijeća obveze povrata zajma iz predmetnog ugovora od 11.V.2012. prema kojem u točki III. rok za vraćanje zajma ističe 31. kolovoza 2012., kao i da tužiteljica i 2021. nije imala druge imovine za naplatu tužiteljičinog duga prema tuženiku osim predmetne nekretnine.

Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3340/2021 od 24. ožujka 2022. godine (list 5-6 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3340/2021 od 15. studenog 2021. godine uz Ugovor o zajmu od 11. svibnja 2012. godine (list 7-15 spisa), potvrde PBZ d.d. (list 19-21 spisa ), izjavu tuženika (list 22 i 23 spisa), kopiju građevinske dozvole (list 34 spisa), izjavu odvjetnika Đure Zoroe od 1. ožujka 2006. (list 35 spisa), potvrdu FINA-e od 25.10.2021. (list 36 spisa), preslike izovda računa tuženika kod PBZ d.d. (list 46-50 spisa), zahtjev za izdavanje isprava (list 51 spisa), dopis od 5.5.2017. (list 52 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar od 11. svibnja 2017. (list 53 spisa), izjavu tuženika od 7.5.2012. (list 54 spisa), obavijest javnog bilježnika Ignaca Vugera od 12. rujna 2022. (list 57 spisa), pregled prometa računa PBZ d.d. od 1.1.2003. do 19.3.2008. za tuženika (list 70-110 spisa) i od 20.02.2008. do 31.12.2012. (list 111-116 spisa), u svrhu dokzaivanja saslušane su stranke ročištu dana 13. veljače 2024. godine (list 128-130 spisa), sud je izvršio uvid u ovosudne spise posl.br. Ovr-3340/2021 i Ovr-3339/2021 o čemu je sačinjena službena bilješka (list 132 spisa) i spis P-446/2023, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 142-148 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sporno je je li tužiteljica podmirila tuženiku tražbinu u iznosu od 42.300,00 kn na temelju Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012. prije pokretanja ovršnog postupka, poslovni broj Ovr-3340/2021, te jesu li postojale zakonske pretpostavke za pokretanje tog postupka ovrhe na nekretnini u smislu odredbe čl. 80.b Ovršnog zakona.

6. Protiv rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-3340/2021 od 15. studenoga 2021. kojim je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, radi namirenja novčane tražbine tuženika u iznosu od 42.300,00 kn, tužiteljica je podnijela žalbu, te je zaključkom suda, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) u tom postupku tužiteljica upućena u parnicu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ.

7. Uvidom u priklopljeni spis Ovr-3340/2021 utvrđeno je da je ovrhovoditelj CĆ protiv ovršenice ZĆ pokrenuo postupak ovrhe prijedlogom od 25. listopada 2021. na temelju solemniziranog Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012. radi naplate iznosa od 42.300,00 kn sa zakonskim kamatama tekućim od 1. rujna 2012. do isplate. Rješenjem o ovrsi od 15. studenog 2021. određena je prodaja nekretnine u vlasništvu tužiteljice i to poslovnog prostora površine 32,10 čm, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, protiv kojeg rješenja je ovršenica, ovdje tužiteljica, podnijela žalbu na temelju koje je zaključkom suda od 24. ožujka 2022. ovršenica upućena u ovu parnicu.

8. U priklopu spisa Ovr-3340/2021 nalazi se spis Ovrv-1831/2015 u kojem je Parketarsko, stolarska, soboslikarska i ličilačka radiona CĆ pokrenula ovršni postupak protiv ZĆ prijedlogom od 31. ožujka 2006. radi namirenja tražbine prema računu br. 22-02 od 30. listopada 2002. za radove na frizerskom salonu ovršenice, u iznosu od 159.587,19 kn, prodajom nekretnine ovršenice, lokala površine 32,10 čm, upisanog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].

Rješenje o ovrsi od 24. travnja 2006. ovršenica je primila 11. ožujka 2014. koje je postalo pravomoćno 30. ožujka 2017., nakon što je njezina žalba odbijena.

9. Uvidom u ovršni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr- 3339/2021, utvrđeno je da je ovrhovoditelj CĆ protiv ovršenice ZĆ pokrenuo postupak ovrhe prijedlogom od 25. listopada 2021. na pokretninama, na temelju solemniziranog Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012. radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 42.300,00 kn. Protiv rješenja o ovrsi od 22. studenog 2021. tužiteljica je podnijela žalbu i zaključkom od 3. siječnja 2023. ovršenica je upućena u parnicu.

10. Uvidom u priklopljeni spis P-446/2023 utvrđeno je da je na temelju zaključka od 3. siječnja 2023. donesenog u postupku Ovr-3339/2021, ovdje tužiteljica ZĆ pokrenula parnicu protiv tuženika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na pokretninama u njezinom vlasništvu.

11. Prema sadržaju čl. I. i II. Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012. solemniziranog 15. svibnja 2012. (list 12 – 14 spisa) tuženik „stavlja na raspolaganje“ tužiteljici beskamatni zajam u iznosu od 43.200,00 kn s rokom vraćanja zajma tuženiku do 31. kolovoza 2012. (čl. III.), a za slučaj da tužiteljica kasni s vraćanjem zajma, dužna je tuženiku platiti i zakonsku zateznu kamatu od 31. kolovoza 2012. do isplate (čl. VI.).

12. Iz izloženog proizlazi da je ovdje tuženik, na temelju solemniziranog Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012., protiv ovdje tužiteljice pokrenuo dva postupka na različitim sredstvima ovrhe, pokretninama i nekretnini u vlasništvu tužiteljice, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 42.300,00 kn sa zateznim kamatama. Također proizlazi da je prije spomenutih ovrha, obrt tuženika protiv tužiteljice pokrenuo ovrhu radi namirenja novčane tražbine prema računu na iznos od 159.587,19 kn, prodajom iste nekretnine u vlasništvu tužiteljice.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prije Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012. imala zaključen ugovor s društvom Grilec d.o.o. kojeg je vlasnik tuženik, a predmet tog ugovora bili su radovi uređenja njezinog poslovnog prostora. Zbog proteka vremena ne sijeća se koliko je točno iznosio trošak tih radova, ali zna da je te radove tuženiku odnosno, njegovom trgovačkom društvu, u cijelosti podmirila. S obzirom da je tuženik smatrao da i dalje postoji njezin dug za te radove, praktički ju je prisilio na sklapanje ovog ugovora o zajmu prema kojem mu je dužna vratiti iznos od 43.200,00 kn što je prema mišljenju, odnosno tvrdnji tuženika, bio njezin dug za izvršene radove uvećan za kamate. Tužiteljica iz tih razloga poriče da je primila zajam od 43.200,00 kn, ali da je pristala sklopiti takav ugovor jer je htjela konačno riješiti svoj poslovni odnos s tuženikom i ugovoreni iznos tuženiku je otplaćivala u iznosima od otprilike oko 1.800,00 kn, pa je tako vraćala nekad manje, a nekad veće iznose o čemu je u spis dostavila dokaze.

Iskazala je da iako je tuženiku vratila iznos iz Ugovora, tuženik je protiv nje pokrenuo ovršni postupak na nekretnini koja je u njenom vlasništvu, a riječ je o njenom poslovnom prostoru budući da nema u vlasništvu nekretninu u kojoj stanuje i podstanar je, jer nakon suprugove smrti nije ostala u nekretnini u kojoj su zajedno živjeli s obzirom da je ista u vlasništvu njezine svekrve.

Tužiteljica je iskazala i da nikada prije Ugovora o zajmu nije bila u poslovnom odnosu s tuženikom, jer da je prije toga bila u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom tuženika, društvom Grilec d.o.o. kako je ranije i iskazala, a vezano za uređenje poslovnog prostora i to je bilo negdje 2002. godine, ali nije sigurna zbog proteka vremena. Grilec d.o.o. protiv nje je pokrenuo ovršni postupak, vjerojatno 2014. godine i nije se ništa događalo do 2021., kao niti do pokretanja ovog postupka ovrhe 2021. godine u kojem je upućena u ovu parnicu. Tužiteljica nije Ugovor o zajmu iz 2012. osporavala niti je podnosila kaznenu prijavu protiv tuženika, jer je smatrala da će na kraju ipak pravda pobijediti i da će dokazati da je ona sve platila.

14. Tuženik je iskazao da je 2002. tužiteljica s njegovim obrtom sklopila Ugovor za izvođenje radova na uređenju njezinog frizerskog salona, za koje radove je kasnije njegovo trgovačko društvo Grilec d.o.o. ispostavilo račun na iznos od više od 150.000,00 kn, te da od tog iznosa tužiteljica ništa nije platila. Zbog proteka vremena ne zna tko je kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak protiv tužiteljice odnosno je li on kao fizička osoba ili Grilec d.o.o. radi namirenja tražbine po tom računu. To je radio odvjetnik Zoroe, misli da je tražena ovrha na poslovnom prostoru tužiteljice. Taj prijedlog za ovrhu je povučen jer ga je tužiteljica uvjeravala da će ona prodati nekakav stan i od prodaje tog stana da će mu podmiriti dug odnosno račun koji joj je izdao za uređenje prostora.

Što se tiče plaćanja iznosa od 1.800,00 kn, iskazao je da se isti ne odnose na Ugovor o zajmu iz 2012., već da je njemu te iznose tužiteljica počela plaćati i s osnove kamate za nepodmireni dug prema računu iz 2002., jer da do podmirenja glavnice odnosno duga od preko 150.000,00 kn nikada nije niti došlo odnosno, saznao je da je tužiteljica prodala taj stan ali da joj je taj iznos otišao na podmirenje duga kamatarima.

Predočenu mu Izjavu u preslici na listu 22-23 spisa tuženik nije osporio, odnosno da je njemu tužiteljica plaćala mjesečno 1.800,00 kn u naznačenom razdoblju, navodeći da su se ta plaćanja odnosila na zatezne kamate vezano za nepodmireni račun iz 2002. godine, a ne Ugovor o zajmu iz 2012. godine. Tuženik nije osporio ni da je tužiteljica vršila uplate na njegov račun prema priloženim preslikama naloga Privrednoj banci Zagreb koje su dostavljene u spis.

Iskazao je i da je tijekom svih tih godina s tužiteljicom ostao u dobrim odnosima i kada ga je tražila 2012. da joj da zajam od 43.200,00 kn, na to je pristao iako mu nije podmirila dug veći od 150.000,00 kn još iz 2002., jer ga je tužiteljica uvjeravala da će ona to sve moći vratiti prodajom stana, a kada je stan tužiteljica prodala, to tuženik ne zna, niti zna za što je tužiteljici zajam trebao.

Tuženik ne osporava da mu je tužiteljica od siječnja 2013. do kraja studenog 2014. svako mjesečno plaćala 1.800,00 kn, a onda je prestala plaćati, ali smatra da je to bilo zbog toga što je protiv nje pokrenuo postupak ovrhe.

Tuženik smatra da je tužiteljica izvršenim uplatama o kojima je dokaz dostavila u spis podmirila kamate koje se odnose na nepodmireni račun iz 2002. godine, a sve ostalo je ostalo neplaćeno.

Za postupak ovrhe kojeg je pokrenuo protiv tužiteljice 2021. on niti ne zna točno na čemu je ovrha pokrenuta jer je odvjetniku odnio dokumentaciju odnosno Ugovor o zajmu od 11. svibnja 2012. i rekao mu da protiv tužiteljice pokrene postupak koji može.

Što se tiče računa iz 2002. godine već je ranije iskazao da je povukao odnosno njegovo trgovačko društvo prijedlog za ovrhu u dogovoru s tužiteljicom te pretpostavlja da je to sada već u zastari i nije u tijeku nikakav postupak protiv tužiteljice vezano za taj račun.

Tuženik je iskazao da je tužiteljici predao iznos zajma od 43.200,00 kn u javnobilježničkom uredu, a u kojem, nije siguran. Potpis Ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012. te solemnizacija tog ugovora izvršena je isti dan. Prilikom primopredaje iznosa zajma tužiteljici netko je bio s njim, ali se ne sjeća tko. Iznos zajma predao je tužiteljici u čekaonici kod javnog bilježnika poslije potpisa ugovora o zajmu od 11. svibnja 2012.

Tužiteljica je prilikom sklapanja Ugovora o zajmu tuženiku dala i zadužnicu, i to misli da je bila bianco zadužnica. Nije se pokušao naplatiti po toj zadužnici te misli da je ona još uvijek kod njegovog odvjetnika i misli da je na temelju te zadužnice i pokrenuo postupak ovrhe.

Nakon što je tuženik iskazao da misli da tužiteljica nije ništa plaćala trgovačkom društvu tuženika Grilec d.o.o. na temelju ugovora koji se odnosi na uređenje poslovnog prostora, na predočenu mu potvrdu na kojoj je naveden iznos od 1.800,00 kn, uz njega prezime ZĆ i datum 29.08.2007. uz štambilj Grilec d.o.o., tuženik nije osporio da je tužiteljica izvršila tu uplatu.

Tužiteljica mu nikada nije rekla da će protiv njega pokrenuti bilo kakav postupak pred sudom niti o tome ima saznanja osim za ovaj postupak za koji je saznao kada je dobio ovu tužbu.

15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću, Darfin d.o.o.

16. Prema nalazu i mišljenju vještaka koji se temelji na dokumentaciji o uplatama koje je tužiteljica kao dokaz dostavila u spis utvrđeno je da sveukupne uplate tužiteljice prema uplatnicama i izjavi tuženika iznose 45.600,00 kn. Vještak je naveo da je iz prometa po računu tuženika [broj bankovnog računa] (list 81-110) razvidna i uplata ovdje tužiteljice od 1.9.2012. u iznosu od 2.200,00 kn, za svrhu plaćanja se navodi „uplata“, a koja nije uračunata u ukupna plaćanja kako se navodi u tužbi.

U odnosu na uplatnice (za plaćanja 2012.g.) koje je tužiteljica kao dokaz dostavila u spis i u odnosu na koje je postavljen zadatak vještaku, vještak se nije mogao očitovati odnose li se predmetne uplate na ovaj parnični postupak jer opis plaćanja ne upućuje na plaćanje po ugovoru o zajmu (za uplate od 31.5.2012., 28.6.2021., 31.7.2012. i 23.11.2012.), kao niti posljednje dvije uplate, od 30.11.2012. i 28.12.2012., koje u opisu plaćanja imaju datum plaćanja (20121130 i 28122012). U ostaloj dokumentaciji o plaćanju, izjavi tuženika bez nadnevka, također se ne navodi osnova primitka novca kod tuženika, zbog čega se ne može utvrditi s koje osnove je tužiteljica izvršila plaćanja.

Vještak je mišljenja da ako bi se na drugi način utvrdilo da se uplate prema uplatnicama i Izjavi tuženika odnose na podmirenje obveze po ugovoru o zajmu, tada bi glavnica zajma umanjena za plaćanja, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn, bila takva da s obzirom da uplate ukupno iznose 45.600,00 kn/6.052,16 EUR što je više od glavnice zajma 43.200,00 kn/5.733,63 EUR, glavnica zajma bi bila podmirena u cijelosti, a razlika (više plaćeno) iznosi 2.400,00 kn/318,53 EUR.

Člankom 6. ugovora o zajmu je utanačeno da je po proteku roka za povrat zajma Zajmoprimac dužan na dospjelu glavnicu platiti zakonsku zateznu kamatu koja po propisanoj stopi teče od dana 31.08.2012.g. pa do konačne isplate zajma, kada bi se na drugi način utvrdilo da se uplate prema uplatnicama i izjavi tuženika odnose na podmirenje obveze po ugovoru o zajmu, tada bi ukupno obračunate zatezne kamate do dana izrade nalaza iznosile 8.159,90 kn.

Obzirom da uplate ukupno iznose 45.600,00 kn/6.052,16 EUR što je manje od glavnice zajma 43.200,00 kn/5.733,63 EUR i zatezne kamate 8.159,90 kn/1.083,00 EUR, glavnica zajma i zatezne kamate ne bi bili podmireni u cijelosti te bi na dan izrade nalaza 21.11.2024. preostao dug tuženika ukupno 5.759,90 kn/764,47 EUR i to:

- dug za glavnicu 3.443,72 kn/457,06 EUR

- dug za zatezne kamate 2.316,18 kn/307,41 EUR.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, kao detaljan, stručan i obrazložen, sukladan priloženoj dokumentaciji, a ni stranke njegovom matematičkom izračunu nisu prigovarale.

18. Tuženikov iskaz u bitnom sud je ocijenio nedosljednim i neuvjerljivim, nepodudarnim s materijalnim dokazima, a slijedom toga i neistinitim:

- iz ranijeg obrazloženja pod točkom 8. proizlazi da je na temelju računu 22- 02 od 30. listopada 2002. za radove na frizerskom salonu ovršenice, obrt tuženika pokrenuo ovrhu radi namirenja iznosu od 159.587,19 kn, prodajom nekretnine ovršenice, da je rješenje o ovrsi pravomoćno, pa sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu da ta tražbina nije namirena i da je povučen prijedlog za ovrhu. Uz to je neživotnim i nelogičnim sud ocijenio tuženikove navode da bi prijedlog za ovrhu povukao samo iz razloga što ga je tužiteljica uvjeravala da će mu podmiriti dugovanje po tom računu od iznosa dobivenog prodajom stana, a da pritom niti ne zna kada je taj stan tužiteljica prodala;

- iskaz tuženika u dijelu da je tužiteljici predao ugovoreni iznos zajma u čekaonici kod javnog bilježnika nakon što je Ugovor o zajmu potpisan i solemniziran istog dana, suprotan je sadržaju Ugovora o zajmu jer je isti sklopljen 11. svibnja 2012., a solemniziran je 15. svibnja 2012., pa iako je neodređen sadržaj čl. I. Ugovora u dijelu da je tužiteljici „stavljen na raspolaganje“ iznos zajma, to bi bilo prije potpisa ugovora, a nikako u uredu javnog bilježnika četiri dana nakon sklapanja Ugovora o zajmu. Navedenu nedosljednost i neistinitost iskaza tuženika u vezi trenutka predaje zajma tužiteljici svakako valja tumačiti u korist tužiteljice i njezinih navoda da predaje iznosa zajma nije niti bilo, već je Ugovor o zajmu praktički bila prisiljena od strane tuženika potpisati jer je tuženik smatrao da dug za izvršene radove nije podmiren za uvećane kamate;

- da bi tuženik pristao tužiteljici dati zajam 43.200,00 kn na rok od nešto više od tri mjeseca, iako mu nije podmirila dug veći od 150.000,00 kn još iz 2002. jer je tijekom svih tih godina (od radova 2002. do Ugovora o zajmu 2012.) s tužiteljicom ostao u dobrim odnosima i jer ga je tužiteljica uvjeravala da će ona to sve moći vratiti prodajom stana za koji tuženik niti ne zna kad je prodan, a u međuvremenu je protiv tužiteljice pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini;

- da tužiteljica nije ništa plaćala trgovačkom društvu tuženika Grilec d.o.o. na temelju ugovora koji se odnosi na uređenje poslovnog prostora, a na predočenu mu potvrdu na kojoj je naveden iznos od 1.800,00 kn, uz njega prezime ZĆ i datum 29.08.2007. uz štambilj Grilec d.o.o., tuženik nije osporio da je tužiteljica izvršila tu uplatu;

- da mu je 2014. prestala plaćati od 1.800,00 kn mjesečno ne zato što je on pokrenuo postupak ovrhe, već zato što je prema izračunu financijskog vještaka dugovanje po Ugovoru o zajmu iz 2012. izvršenim uplatama tuženiku tužiteljica preplatila glavnicu.

19. S obzirom da iz Ugovora o zajmu ne proizlazi gdje i kada je izvršena predaja novčanog iznosa zajma tužiteljici, da tužiteljica osporava da je uopće primila bilo kakav zajam od tuženika i da na temelju iskaza tuženika nije utvrđeno da je tuženik uopće dao zajam tužiteljici u ugovorenom iznosu od 42.300,00 kn, a da iz stanja spisa Ovrv-1831/2015 proizlazi da je obrt tuženika pokrenuo ovršni postupak protiv ZĆ prijedlogom od 31. ožujka 2006. radi namirenja tražbine prema računu br. 22-02 od 30. listopada 2002. prodajom nekretnine tužiteljice, to je prema ocjeni ovog suda osnovana tvrdnja tužiteljice da na temelju Ugovora o zajmu nije bilo primopredaje ugovorenog iznosa zajma, već nakon što je tuženikov obrt na temelju računa za izvedene radove pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini tužiteljice, da je Ugovor o zajmu s tuženikom sklopila iz razloga što je on tvrdio da mu je dužna i nepodmirene kamate za navedeni račun, a što proizlazi i iz uplata tužiteljice koje su uslijedile u istom mjesecu u kojem je Ugovor o zajmu sklopljen, te da je Ugovor o zajmu s tuženikom sklopila s namjerom da konačno razriješi njihov poslovni odnos uređenja njezinog lokala.

20. Stoga je iskaz tužiteljice sud ocijenio životnim, logičnim i uvjerljivim te podudarnim priloženoj dokumentaciji kao i nalazu i mišljenju financijskog vještaka u bitnom za ishod postupka dijelu da je tužiteljica izvršenim plaćanjima uplatila tuženiku iznos od 45.600,00 kn / 6.052,16 eur, kojim uplatama je prema ocjeni ovog suda tuženiku u cijelosti vratila glavno potraživanje iz Ugovora o zajmu uz više plaćeni iznos od 2.400,00 kn / 318,53 eur.

21. Budući da se ugovoreni iznos od 43.200,00 kn tužiteljica obvezala 11. svibnja 2012. vratiti do 31. kolovoza 2012., da je taj iznos vraćala u mjesečnim uplatama i to počevši od 31. svibnja 2012., što prema ocjeni ovog suda dodatno upućuje na činjenicu da nije bilo predaje zajma već obročne otplate obračunatih kamata na ranije dugovanje obrtu tuženika, odnosno njegovom trgovačkom društvu, da je tužiteljica zadnju ratu od ukupno plaćenog iznosa 45.600,00 kn uplatila 31. prosinca 2014., to nije bilo osnove za izračun zateznih kamata do dana izrade nalaza financijskog vještačenja 21. studenoga 2024. i izračuna konačnog duga tužiteljice u iznosu od 5.759, kn / 764,47 eur, već je prema čl. VI. Ugovora o zajmu tužiteljica bila u zakašnjenju od 31. kolovoza 2012. do 31. prosinca 2014.

22. Međutim, sve i da obveza tužiteljice na temelju Ugovora o zajmu nije podmirena za iznos od 5.759, kn / 764,47 eur, osnovano tužiteljica smatra da predloženu ovrhu na nekretnini sud treba odbiti sukladno odredbi čl. 80.b OZ, jer glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, a nije riječ o ovrsi radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

23. Slijedom izloženog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom na nekretnini tužiteljice i sukladno odredbi čl. 52. st. 3. u vezi čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ i čl. 80.b OZ, te čl. 219. i 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) odlučeno je kao u točki I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

25. Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu, priznat je trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za pristup na četiri ročišta 22.2.2023., 5.9.2023., 13.2.2024. i 2.4.2025. prema Tbr. 9/1- 100 bodova za svako, za pristup na ročište 4.9.2024. prema Tbr. 9/2 50 bodova, za sastav tri podneska od 24.10.2022., 13.4.2023. i 19.12.2024. prema Tbr. 8/1 - 100 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2 eur (s paušalom) iznosi 1.700,00 eur uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 425,00 eur ili ukupno 2.125,00 eur, čemu valja dodati i trošak financijskog vještačenja 331,81 eur i sudske pristojbe na tužbu 26,54 eur, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09, tako da je tužitelju odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.536,44 eur.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13.9.2022., jer isti nije predan u spis.

27. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.