REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-26/2024-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Rijeka, protiv tuženika "JEDINSTVO" LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI IZ VODNJANA, Vodnjan, Ulica S. Caterina 9, OIB 80089461978, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi naknade štete iznosa od 6.763,41 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnice umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku "JEDINSTVO" LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI IZ VODNJANA, Vodnjan, Ulica S. Caterina 9, OIB 80089461978, Vodnjan da isplati tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 6.763,41 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24.11.2020. g. pa sve do isplate, a koje se do 31.12.2022. g. obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku "JEDINSTVO" LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI IZ VODNJANA, Vodnjan, Ulica S. Caterina 9, OIB 80089461978 da nadoknadi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.462,05 eur, uvećane za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 57,05 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod Općinskog suda u Puli-Pola protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete, koji sud se po prigovoru tuženika rješenjem posl. broj P-833/2023-4 od 10. listopada 2023. oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavio ovome sudu na daljnji postupak.

2. U tužbi navodi da se 07. rujna 2020. oko 07:30 sati na cesti D77, Općina Vodnjan, na 26. kilometru + 900 metara dogodila prometna nezgoda na način da je vozač AH upravljao vozilom Range Rover reg. oz. ZG [registarska oznaka] iz smjera Svetvinčenta u smjeru Pule kada mu je na prometnicu iskočila divljač, srna, koju nije mogao izbjeći uslijed čega da je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Na vozilu Range Rover reg. oz. ZG [registarska oznaka] da je nastala materijalna šteta dok se srna udaljila s mjesta događaja. Na lice mjesta nezgode policijski djelatnici da su pozvali lovnika tuženika OH. Vozilo Range Rover registarske oznake ZG [registarska oznaka] kojim je upravljao AH da je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br.: 03068600002628, te da je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete, dostavljenog računa popravka, te sklapanja sporazuma o izvansudskoj nagodbi, vlasniku vozila Aulon d.o.o. nadoknadio štetu u iznosu od 50.958,95 kn odnosno 6.763,41 eura na način da je oštećeniku isplaćen iznos od 41.247,45 kn dok je za iznos od 9.684,50 kn s oštećenikom izvršen prijeboj međusobnih potraživanja. Obzirom da se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač, te da se ista dogodila unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik, to tužitelj smatra da mu je tuženik dužan nadoknaditi nastalu štetu, a sve temeljem Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, te temeljem odredbe čl. 939. Zakona o obveznim odnosima i Zakona o lovstvu, obzirom su isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja prešla sva prava oštećenika prema osobi odgovornoj za nastanak štetnog događaja. Tužitelj da se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji da je uputi na svojeg osiguratelja Croatia osiguranje d.d., istoga otklonio. Na temelju svega prethodno navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku LOVAČKO DRUŠVO JEDINSTVO VODNJAN, OIB: 80089461978, Via S. Caterina 9, Vodnjan isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 6.763,41 eura uvećan za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, i to kako u pogledu osnovanosti, tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač po predmetnom štetnom događaju – nije pronađena, i to kako po djelatnicima MUP-a koji su obavili očevid tako niti naknadno po članovima tuženika. Uz to tužitelj da ničim ne dokazuje ni da bi divljač, ako je o divljači uopće riječ, potekla iz lovišta tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač. U konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, da je uređena odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20)

...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova...

4. S tim u vezi, ističe da na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju da nema ni odgovornosti tuženika/lovoovlaštenika za nastalu štetu. Tuženik napominje kako tužitelj nije dokazao/predložio dokaze na okolnost utvrđivanja pravno relevantne činjenice i to je li u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika provođen lov tj. da je do štete došlo zbog provođenja lova, te da je tužitelj na okolnosti iz ove točke prekludiran u predlaganju dokaza.

5. Nastavno, napominje da je Zakon o lovstvu lex specialis te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa.

6. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu).

7. Divljač da nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, da bi se u konkretnom slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa da je već zauzela stajalište te da se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete da spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“

– VsHGž-2879/76 od 10.08.1977.godine

8. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već da ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus.

9. Također, tuženik ističe kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Uz to, naglašava kako tužitelj u tužbi ne označuje u čemu se konkretno sastoji ni eventualni propust tuženika. Tuženik smatra kako tužitelj nije bio u obvezi naknaditi štetu svom osiguraniku, a prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, budući da in concreto nije na nedvojbeni način utvrđeno da je šteta nastala naletom na divljač. S tim u vezi, napominje da tužitelj nije dostavio ni Uvjete za osiguranje automobilskog kaska.

10. Tuženik predlaže da se o predmetnoj parnici putem suda obavijesti trgovačko društvo Croatia osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“, a obzirom da odluka o sporu može zavisno od rezultata postupka imati posredno pravni učinak i na navedeno trgovačko društvo. Tuženik da bi mogao imati regresni zahtjev prema navedenom trgovačkom društvu obzirom da kod označenog društva ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti br.: 078700051615, koja polica da pokriva i štete nastale na motornom vozilu.

11. Obzirom na sve izneseno, predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

12. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 6-79 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 92-94 spisa), dokumentaciju uz podnesak umješača od 13. travnja 2024. (str. 109-118 spisa), dokumentaciju Postaje prometne policije Pula (str. 138-163 spisa), podatke dostavljene od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 8. listopada 2024. (str. 164-165 spisa), dokumentaciju Istarske županije dostavljenu 21. studenog 2024. (str. 168-175 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa od 13. siječnja 2025. (str. 191-209 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Milke Kosanović od 5. veljače 2025. (str. 226-230 spisa).

13. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

14. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

15. Tužba je u ovom predmetu podnesena 7. rujna 2023., te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja drugotuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. čl. 52. st. 1. ZPP-a).

16. U postupku je rješenjem posl. broj P-26/2024-10 od 29. svibnja 2024. prihvaćeno sudjelovanje CROATIA osiguranja d.d. Zagreb, kao umješača na strani tuženika "JEDINSTVO" LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI IZ VODNJANA, radi ostvarenja intervencijskog efekta, budući tuženik kod CROATIA osiguranja d.d. Zagreb, ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, a CROATIA osiguranje d.d. Zagreb je podneskom od 13. travnja 2024. prijavio sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. U navedenom podnesku umješač je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te se pridružio navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu, te predložio da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka umješaču.

17. Između stranaka je nesporno da se dogodila prometna nezgoda na način kako je ona navedena u tužbi, dok je sporna dinamika nastanka štetnog događaja koji se dogodio oko 07:30 sati na cesti D77, općina Vodnjan, na 26. kilometru + 900 metara kada je na vozilo Range Rover, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao AH udarila srna, te je sporna visina štete na vozilu.

18. Iz Zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Pula od 15. studenog 2020. i Potvrde Postaje prometne policije Pula od 9. rujna 2020. utvrđeno je da se 7. rujna 2020. u 7:30 sati i na cesti D77, Općina Vodnjan na 26 km + 900 m, izvan naselja, dogodila prometna nezgoda u kojem je sudjelovao AH kao vozač vozila LAND ROVER RANGE ROVER, proizvedenog 2013., registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu društva AULON d.o.o., da u prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, te da je došlo do oštećenja vozila. Vozač je bio alkotestiran, te je utvrđeno da nije imao alkohola u krvi.

19. Iz iskaza svjedoka AH proizlazi da se 7. rujna 2020. u jutarnjim satima oko 7,30 sati kada je išao na posao na državnoj cesti D77, dogodila prometna nezgoda kada se kretao iz smjera Juršići u smjeru Vodnjana i s njegove lijeve strane je iskočila srna, točno ispred auta. Vozio je auto Range Rover, kretao se svojom prometnom trakom i njezinom sredinom i vozio je oko 70 km/h. Uspio je zakočiti, ali bez tragova kočenja. Srna je udarila u prednju lijevu čeonu stranu vozila i nastavila je dalje u šumu s njegove desne strane. Srnu poslije nije vidio. Zaustavio se nekih 100- 150 metara nakon udara na prvom slobodnom mjestu izvan ceste, te se potom vratio vidjeti da li je srna ostala negdje uz cestu ali je nije vidio. Gledao je samo s ceste i nije ulazio u šumu. Pozvao je policiju koja je obavila očevid i tom prilikom je i puhao alkotest. A je vidio kada je istrčala na kolnik s njegove lijeve strane. Na upit punomoćnika tužitelja je li šteta na vozilu popravljena i na koji način, naveo je da je vozilo glasilo na firmu, te misli da je firma aktivirala policu i popravila štetu na vozilu. S obzirom da firma ima preko 20 vozila, ne voze uvijek ista vozila nego ih mijenjaju, moguće da ga je kasnije i koji put vozio. Naveo je da se kasko plaća za sva vozila. Na upit punomoćnika tuženika sjeća li se na kojoj udaljenosti je bila životinja kada ju je prvi puta ugledao, naveo je da je srnu vidio kada je praktički stupila na kolnik možda 20-50 metara. Nije pokušao nikakav manevar izbjegavanja već je pokušao kočiti. Nakon što je udario u srnu nije ju pregazio, ona se zanesla prema naprijed, prema vanjskoj desnoj strani, te je nastavila dalje. Srna nije letjela. Ne sjeća se oštećenja na vozilu, postoji zapisnik o oštećenjima. Na upit je li vidio znak divljač na cesti, naveo je da pretpostavlja da postoji neki znak ali ne zna gdje. Na toj dionici ceste vozi svaki dan i vidio je kod Vodnjana divlje svinje, ali njih nije udario, te je vidio i zeca kojega također nije udario. Prije toga je imao jedan nalet na divljač – srnu na cesti između Galižane i Fažane isto sa službenim vozilom. Također je bilo kasko ali misli da nije bilo isto osiguranje, to da je bilo možda pred nekih 5 godina od sada. Ne sjeća se da li je na kolniku ostalo materijalnih tragova od naleta. Na upit umješača na strani tuženika kakva je bila vidljivost na cesti tom prilikom, naveo je da je vidljivost bila dobra, da je bilo rano jutro i da nije bilo magle.

20. Svjedok OH je naveo da je lovočuvar Lovačkog društva Jedinstvo Vodnjan. Navedenog dana kada se dogodila prometna nezgoda, a koja se dogodila u jutarnjim satima oko 9 sati pristupio je na lice mjesta po pozivu predsjednika lovačkog društva. Pristupio je na lice mjesta tamo gdje mu je vozač vozila pokazao da se dogodio nalet na divlju svinju kako mu je on rekao. Ne zna da li je to osoba koja je danas saslušana kao svjedok jer se toga ne sjećam. Navedenog dana kada se dogodila prometna nezgoda vozač vozila mu je rekao da je on udario u divljeg prasca, te je otišao pogledati auto i u šumu. Na autu nije našao nikakvu dlaku, niti krvi, niti je našao divljač, niti je u šumi našao divljač. Tom prilikom je vozilo bilo Land Rover – džip. Policija je izašla na lice mjesta i policiji nije dao nikakvu izjavu. Nije vidio da je vozač dao bilo kakvu izjavu policiji. Njega je predsjednik zvao da izađe na lice mjesta jer drugi nisu mogli, a četvorica iz istog lovačkog društva inače izlaze na lice mjesta. Radi se o lovačkom društvu Jedinstvo, Vodnjan. Na upit zašto je izašao, izjavio je da izlaze po pozivu policije da se vidi da li je došlo do naleta na divljač. Na upit punomoćnika tuženika da li je bilo na cesti bilo kakvih tragova dlake, krvi ili krhotina vozila, izjavio je da nije bilo ničega na cesti. Na vozilu je bila oštećena jedna maglenka. Ne sjeća se da li je bila lijeva ili desna. Pretražio je lijevu i desnu stranu kolnika gdje je vozač pokazao da je životinja otišla u šumu ali nije ništa našao. Taj dan nije bili nikakvih lovnih aktivnosti u njihovom lovištu.

21. Sud je iskaz svjedoka AH prihvatio u cijelosti, budući je prema ocjeni suda dan istinito i uvjerljivo, te je u skladu s preostalim dokazima iz spisa. Na iskazu svjedoka OH sud nije temeljio svoju odluku budući, iako je izašao na lice mjesta, nije imao neposrednih saznanja o načinu nastanka prometne nezgode, posebice iz razloga što divljač nije nađena.

22. Vještak prometne struke ŠH, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu Land Rover Range Rover 3.0 TDV6, reg. oznake [registarska oznaka], te uzimajući u obzir Zapisnik o očevidu i fotodokumentaciju sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid predmetne prometne nesreće, te iskaz svjedoka AH sa uviđaja na licu mjesta od 12. prosinca 2024., proizlazi da je svjedok AH kritične zgode upravljao predmetnim osobnim automobilom Range Rover kolnikom državne ceste DC77, 1. dionica, iz smjera Svetvinčenta u smjeru Vodnjana, odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga (u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na oko 26km + 870m (prema pokazivanju svjedoka AH na uviđaju) došlo do naleta prednjeg lijevog vrha vozila Range Rover u životinju srneću divljač (prema iskazivanju svjedoka AH). Srneća divljač da je, prema iskazu svjedoka AH na uviđaju, istrčala sa njegove lijeve strane na kolnik DC77, na način da se kretala sa lijeva na desno (u Skici mjesta događaja označeno slovom A) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Range Rover, te da je divljač nakon kontakta sa predmetnim vozilom nastavila dalje u šumu sa desne strane svjedoka AH, te ista nije pronađena. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja na vozilu Range Rover proizlazi da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog ulaznog naleta na srneću divljač, na način da je prednji lijevi vrh vozila kontaktirao s divljači. Prema iskazu svjedoka AH na uviđaju isti je zaustavio vozilo Range Rover nekih 100-150 metara nakon udara na prvom slobodnom mjestu izvan ceste. Navedeno zaustavno mjesto predmetnog vozila se nalazi, prema fotodokumentaciji policijskih službenika, u neposrednoj blizini metalne oznake 27 km državne ceste D77, te na udaljenosti od oko 130m od mjesta naleta kojeg je pokazao svjedok AH na uviđaju. Mjesto naleta na srneću divljač, u Skici mjesta događaja označeno slovom K, a sve prema pokazivanju svjedoka AH na uviđaju, se nalazi na udaljenosti od oko 130m od PTM u smjeru sjevera (FTM - metalna oznaka 27. km državne ceste D77; PTM - točka na zapadnom rubu kolnika dobivena spuštanjem okomice iz FTM). Uzimajući u obzir gabarite vozila Range Rover, i položaj zaostalih oštećenja na istom, mjesto naleta na divljač, u Skici mjesta događaja označeno slovom K, se nalazi na udaljenosti od oko 2,5m od zapadnog ruba kolnika u smjeru istoka. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog ulaznog naleta vozila Range Rover na srneću divljač gdje se samo jedan dio tijela životinje nalazio unutar gabarita vozila, to proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće definirati brzinu kretanja osobnog automobila Range Rover u trenutku naleta na divljač na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu. Naveo je da je u vještvu prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedoka AH da se kretao brzinom od oko 70km/h (19,4m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila Range Rover pri brzini kretanja od oko 70km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost od oko 0,8s, da je potreban zaustavni put od oko 48m i vrijeme od oko 4,1 s. Od mjesta prelaska istočnog ruba kolnika DC77 do mjesta naleta (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), životinja u vidu srneće divljači (prema iskazivanju svjedoka AH) bi prešla put od oko 4,3m, trčanjem u vremenu od oko 0,44s. Prema iskazu svjedoka AH na uviđaju, proizlazi da je isti percipirao opasnost u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik, a što da je prethodilo trenutku naleta za oko 0,44s. Vremenski 0,44s prije naleta vozila Range Rover na životinju u vidu srneće divljači (prema iskazivanju svjedoka AH), navedeno vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za od oko 8,5m, a koji položaj prednjeg dijela vozila je u Skici mjesta događaja označeno rednim brojem 1. Na dužini puta od 8,5m (udaljenost vozila Range Rover do mjesta naleta K, u trenutku ulaska životinje u vidu srneće divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja vozila Range Rover koje su niže od 21,6km/h. Iz navedenog proizlazi da svjedok AH, koji se po njegovom iskazu kretao brzinom od 70km/h, u ovoj prometnoj situaciji nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 0,8s, a što da je za 0,36s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. Na temelju izvršene analize prometne nesreće ne mogu prometno tehnički isključiti mogućnost da u ovoj prometnoj situaciji nije došlo do čeonog ulaznog naleta osobnog automobila osiguranika tužitelja Land Rover Range Rover 3.0 TDV6, reg. oznake [registarska oznaka], na srneću divljač. Visina imovinske štete na osobnom automobilu Land Rover Range Rover 3.0 TDV6, reg. oznake [registarska oznaka], da iznosi 6.763,41 eur (pdv je uključen u 50% iznosu jer je vlasnik vozila pravna osoba).

23. S obzirom na istaknute primjedbe od strane tuženika, vještak je prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja naveo da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 13. siječnja 2025., a nastavno na zaprimljeni podnesak tuženika od 13. siječnja 2025. dao je očitovanje na sljedeći način.

24. Nastavno na pitanje br. 1. jesu li označena oštećenja mogla nastati drugačije, tj. jesu li označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu/u drugo vrijeme/ na drugačji način od onoga opisanog u tužbi, naveo da uzimajući u obzir da je u zapisniku o očevidu navedeno da pregledom mjesta događaja nisu pronađeni tragovi, nisu pronađeni bili kakvi biološki tragovi na predmetnom automobilu, kao što pregledom mjesta događaja nije pronađena predmetna životinja, tehnički ne može isključiti mogućnost da su označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu, u drugo vrijeme.

25. Na pitanje br. 2. je li s prometno tehničkog gledišta bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila obzirom na nastala oštećenja na vozilu, a ne samo po iskazu vozača, naveo je da na temelju iskaza svjedoka AH na uviđaju, predmetna divljač se kretala sa lijeve na desnu stranu u odnosu na smjer kretanja njegova vozila te uzimajući u obzir položaj navedenih oštećenja na vozilu proizlazi da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog ulaznog naleta gdje je samo jedan dio dijela životinje i to njen prednji dio bi unutar čeonog gabarita vozila pri čemu je samo jedan dio brzine vozila prenesen na divljač. U takvoj prometnoj situaciji nije moguće uspostaviti jednoznačnu vezu između naletne brzine vozila i zaostalih oštećenja na vozilu. Iz navedenog razloga izvršena je prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće prema iskazu predmetnog svjedoka u pogledu brzine njegova kretanja.

26. Na pitanje br. 3. je li s prometno tehničkog gledišta vozač ranije mogao uočiti „divljač“, a ne onako kako je iskazao, vještak je naveo da je svjedok AH na uviđaju iskazao da je vidio srnu kada je istrčala na kolnik s njegove lijeve strane, odnosno kad je praktički stupila na kolnik, a koji trenutak ulaska srne na kolnik upravo predstavlja trenutak nastanka opasne situacije u prometu i koji ulaz srne na kolnik je prethodio trenutku naleta vremenski za oko 0,44 sekunde. Iz navedenog da proizlazi da je svjedok percipirao srnu u trenutku nastanka opasnosti.

27. Na pitanje br. 4. je li moguće da su oštećenja na vozilu nastala od naleta na neku domaću životinju, npr. psa ili sl., vještak je naveo da ne može tehnički isključiti mogućnost da je do naleta došlo i na drugu životinju.

28. Na pitanje br. 5. je li vozilo kočilo prije naleta, vještak je naveo da uzimajući u obzir vremenski period od trenutka nastanka opasne situacije, a to je trenutak ulaska srne na kolnik do trenutka naleta je prošlo 0,44 sekunde, iz čega da proizlazi da u navedenom vremenskom periodu svjedok AH nije imao tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja svog vozila jer vrijeme percepcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu iznosi 0,8 sekundi a što je više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta.

29. Na pitanje br. 6. je li s prometno tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one iskazane (70 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, vještak je ponovio da s obzirom da oštećenja na vozilu koja su nastala djelomičnim čeonim ulaznim naletom gdje ista nije moguće povezati s naletnom brzinom proizlazi da nije moguće dati odgovor je li bilo moguće da je bila viša brzina vozila od iskazane a bez prometno tehničkog uporišta.

30. Na pitanje br. 7., postoji li s prometno tehničkog gledišta „kolizija“ kod postavljanja znaka opasnosti „divljač na cesti“ uz istovremeno ograničenje brzine na 80 km/h, vještak je naveo da postavljeni prometni znak ograničenja brzine od 80 km/h vrijedni za idealne normalne prometne uvjete gdje se vozila ne smiju kretati brzinom većom od označene na znaku. Tehnički da je nemoguće prometnim znakom ograničenja brzine obuhvatiti sve moguće opasne situacije u prometu, u ovom konkretnom slučaju kod naleta na divljač. U ovoj konkretnoj prometnoj situaciji u poglavlju 7. t. 6. nalaza i mišljenja da je prikazana brzina pri kojoj bi svjedok AH imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, ali uz uvjet da ulazak divljači na kolnik percipira kao opasnost, te da se radi o brzini od 21,6 km/h odnosno svim brzinama vozila koje su manje od te vrijednosti.

31. Na pitanje br. 8., je li s prometno tehničkog gledišta moguće da je brzina kretanja vozila prije naleta različita / viša od naletne brzine, vještak je naveo da je odgovor na to pitanje dao pod pitanjem broj 6.

32. Na pitanje br. 9., koja je bila brzina kretanja prije poduzimanja radnje kočenja, tj. prije naleta, vještak je naveo da u vremenu od 0,44 sekunde a koliko je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta nije bilo moguće poduzeti radnju kočenja iz razloga što se navedeno vrijeme od 0,44 sekunde još uvijek nalazi u tijeku vremena percepcije opasnosti od 0,8 sekundi nakon kojeg kreće radnja kočenja.

33. Na upit suca može li se vještak izjasniti da su oštećenja koja su nastala na vozilu nastala od naleta na srnu, vještak je naveo da ne može u potpunosti tehnički isključiti iako se na poziciji samih oštećenja nalaze spojevi raznih pozicija sa svojim zračnostima između njih gdje bih najvjerojatnije očekivao zaostale tragove dlaka životinje koje nisu pronađene od strane policijskih službenika.

34. Na upit punomoćnika tužitelja da li oštećenja na vozilu odgovaraju naletu na srnu, vještak iskazuje da s obzirom na iskaz svjedoka na licu mjesta da mu je srna došla sa lijeve strane, a da se oštećenja nalaze na krajnjoj lijevoj strani vozila na što upućuje na djelomični ulazni čeoni nalet na životinju tehnički ne može isključiti da je došlo do naleta na srneću divljač.

35. Na upit punomoćnice tuženika odgovaraju li oštećenja koja su nastala na vozilu više oštećenjima koja mogu nastati uslijed naleta na srnu ili bi se moglo raditi o naletu na divlju svinju ili na neku treću životinju, a sve s obzirom da je svjedok OH naveo da mu je AH rekao da je naletio na divlju svinju, izjavio je da bi prije rekao da se radilo o srni nego o divljoj svinji s obzirom da srna ima vitko i lagano tijelo, ona je višeg rasta u odnosu na divlju svinju a i maksimalne mase srneće divljači idu od nekih 20 do maksimalno 30 kg dok odrasle divlje svinje mogu ići od 150 do 300 kg kod mužjaka.

36. Vještak je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, te je odgovorio na sva postavljena pitanja, pa je sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ga je u cijelosti prihvatio.

37. Vještak mjernične struke Milka Kosanović, čiji je zadatak bio utvrditi je li do prometne nezgode došlo unutar lovišta kojim gospodari tuženik, je u svom nalazu i mišljenju dostavljenom u spis 4. ožujka 2025. navela da je sukladno obavljenoj identifikaciji lokacije štetnog događaja po pokazivanju svjedoka i sudionika u istom,

nedvojbeno kako se događaj zbio unutar lovnog područja koje je označeno brojem:

XVIII/130 – VODNJAN, dakle pod nadležnosti „JEDINSTVA“ LOVAČKOG DRUŠTVA

ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI IZ VODNJANA.

38. Na nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke nije bilo primjedbi, te je njezin nalaz prihvaćen u cijelosti, ocjenjujući da je isti dan objektivno i u skladu s pravilima struke.

39. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

40. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud zaključuje da je vozač u predmetnoj prometnoj nezgodi naletio na divljač i to srnu. Naime, iako divljač nije nađena, i iako je vještak naveo da ne može isključiti mogućnost da se nalet dogodio i na drugu životinju, kako je svjedok AH u svom iskazu naveo da je naletio na divljač i nakon udara pozvao policiju, stav je suda da ponašanje svjedoka ukazuje na istinitost njegovog iskaza kojega je sud u cijelosti prihvatio i na njemu temeljio činjenicu da je do prometne nezgode došlo radi naleta na divljač i to srnu. Nadalje, na temelju provedenog postupka proizlazi da se vozač vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, u trenutku djelomičnog čeonog naleta na srneću divljač, kretao brzinom od oko 70 km/h, da je za zaustavljanje osobnog automobila Range Rover pri brzini kretanja od oko 70,00 km/h, potreban zaustavni put uzimajući u obzir reakciju prosječnog vozača na opasnost od oko 0,8s, potreban je zaustavni put od oko 48 m i vreijeme od oko 4,1 s, da se vremenski 0,44s prije naleta vozila Range Rover na srneću divljač, vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 8,5 m, te da je na dužini puta od 8,5 m (udaljenost vozila Range Rover do mjesta naleta, u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 21,6 km/h. Iz navedenog proizlazi da vozač vozila, AH, u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 70km/h u trenutku naleta, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

41. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 21,6 km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 70 km/h, vozač vozila, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, te je vozač alkotestiran, a test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost vozača vozila za nastanak predmetne prometne nezgode.

42. S obzirom da vozač vozila nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

43. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 44. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

45. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

46. Prema tome, budući da u konkretnom slučaju vozač vozila koji je upravljao osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinio nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu društva Aulon d.o.o. odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozač alkotestirana te da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta srnu na automobil Range Rover, reg. oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

47. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost vozača vozila za nastanak prometne nezgode.

48. Što se visine štete tiče, na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometna struke je utvrđeno da šteta na vozilu u vrijeme nastanka štete na vozilu Range Rover, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 6.763,41 eur (pdv uključen u visini od 50% jer je vlasnik vozila pravna osoba), što odgovara iznosu od 50.958,95 kn, kojega je tužitelj isplatio društvu Aulon d.o.o., uslijed čega je i visina tužbenog zahtjeva ocijenjena osnovanom.

49. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj isplatio svom osiguraniku, društvu Aulon d.o.o., utuženi iznos, što je dokazao dostavom dokaza o plaćanju – detalja naloga i Izjave o prijeboju (kompenzaciji) (str. 72 i 66 spisa), ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.763,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 24.11.2020. pa sve do isplate, a koje se do 31.12.2022. g. obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, a kako je to i zatražio u tužbenom zahtjevu.

50. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan, jer je na temelju provedenog vještačenja po vještaku mjernične struke utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila unutar lovišta tuženika.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

52. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 6.763,41 eur.

53. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, za sastav podneska od 10. rujna 2024. u iznosu od po 100,00 eur, za sastav podnesaka od 19. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur, za pristup ročištima 11. rujna 2024., 12. prosinca 2024. i 26. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 eur, PDV 25% u iznosu od 275,00 eur, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 1.000,00 eur, prema troškovniku od 26. ožujka 2025. i iznos od 30,00 eur na koji iznos je pozvan raspravnim rješenjem od 26. ožujka 2025., na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023), trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 57,05 eur, odnosno ukupno 2.462,05 eur.

54. Što se tiče sudskih pristojbi tužitelju je priznata polovica iznosa zatraženih sudskih pristojbi na tužbu (u iznosu od 57,05 eur) koje je dužan platiti kako je to obrazloženo u prethodnom stavku, na temelju čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018), jer tužitelj ima mogućnosti platiti polovicu pristojbe budući je korisnik eKomunikacije, te tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe.

55. Sud je tužitelju na trošak postupka dosudio i zatezne kamate, kako je i zatražio u tužbi, koje teku od 29. travnja 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022).

56. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Pazinu 29. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika,

- Pun. umješača na strani tuženika.