REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4164/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju VV, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja VV i zamjenice punomoćnika tuženika EV, odvjetnička vježbenica kod odvjetnika Ante Puljiza, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovića 3, svotu od 1.704,23 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 22.04.2024. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja, ŠV, **.**.2000. doživio tokom radog vremena prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. Odgovornost tuženika za ovaj štetni događaj utvrđena je presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici broj P-594/00 od 20. studenoga 2023. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je svom osiguraniku ŠV priznao pravo na invalidsku mirovinu, a uzrok nastale invalidnosti je djelomično u visini od 30% ozljeda na radu kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Iz nalaza liječničke komisije tužitelja razvidno je da su upravo ozljede zadobivene u prometnoj nesreći iz 2000. godine utjecale na invalidnost u omjeru od 30%. Potraživanje po ranijim razdobljima tuženik je podmirio mirnim putem postupajući po odštetnom zahtjevu, dok je za razdoblje od 01.01.2012. do 30.11.2023. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-666/14 tužba povučena jer je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. Daljnjom isplatom predmetne mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblju od 1.12.2021. do 31.03.2024. iznosi 11.361,69 eura, a u skladu s Zakonom o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13) pa tužitelj štetu potražuje u punom iznosu. Kako je na invalidnost utjecala 30% ozljeda na radu, to tužitelj potražuje iznos od 3.408,60 eura. S obzirom na pravomoćno utvrđeno postojanje podijeljene odgovornosti za štetni događaj, a kako to proizlazi iz postupka Pn- 7127/08 tužitelj potražuje iznos od 1.704,25 eura. Tužitelj se 29. ožujka 2024. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom radi naknade štete koju trpi isplatom za razdoblje od 1.12.2021. do 31.03.2024. u iznosu od 1.704,23 eura pa kako tuženik nije dobrovoljno ispuni obvezu, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 1.704,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od

22. travnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja u kojem je sudjelovao osiguranik tuženika, a u kojem je tjelesne ozljede zadobio ČV, osiguranik tužitelja. Tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja kao i postavljeni tijek zakonskih zateznih kamata. Ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju čime je potraživanje neutemeljeno u pogledu mjerodavne primjene materijalnog prava. S obzirom na izneseno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis za postupanje tužitelja u predmetima naknade štete o osnove isplaćene mirovine. Predmetna isplata u smislu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju predstavlja stvarnu štetu na temelju članka 1046. Zakona o obveznim odnosima jer svakom takvom isplatom tužitelj umanjuje svoju imovinu, a što je i potvrdio Ustavni sud. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev izvodi iz članka 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, a uperio ga je prema osiguravatelju po osnovi članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te ne potražuje trošak parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 4-7 spisa), presudu Općinskog suda u Donjoj Stubici, poslovni broj: P-594/00 od 20.11.2003. (list 8-18 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 23.01.2012. (list 20-21 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 10.11.2011. (list 22-26 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 28-33 spisa), rješenje Trgovačkog sud u Zagrebu, poslovni broj P-666/14 od 25.03.2014. (list 34 spisa), legenda o isplati mirovine od 1.12.2021 do 31.03.2024. (list 35 spisa) banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 37-54 spisa) i odštetni zahtjev s povratnicom (list 55-58 spisa).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja ČV stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 20. ožujka 2000. Također nije sporno da je ČV rješenjem osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek zateznih kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

9. Za odlučivanje u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

10. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: 141-02/11-01 od 23. siječnja 2012. proizlazi da se osiguraniku PV određuje invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.728,40 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2012.

13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a. Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd- 1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazio teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a, odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.704,25 eura, pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu valjalo mu je dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT 100 bodova, što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) sveukupno iznosi 500,00 eura. Sud je našao neosnovanim zahtjev tuženika za naknadom troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu primjenom čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) koji propisuje da obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, isti nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Također, sud je našao neosnovanim zahtjev tuženika za naplatom sudske pristojbe na prvostupanjsku odluku jer je ta obveza na tužitelju, a ne na tuženiku. Tuženik nije zatražio zatezne kamate na dosuđeni trošak zbog čega o navedenom sud nije odlučivao.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika