Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1041/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ljiljane Milana, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Matko Pavičić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojega zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-254/2023-13 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-254/2023-13 od 13. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati novčani iznos od 62.816,17 kn (šezdesetdvijetisućeosamstošesnaest kuna i sedamnaest lipa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznose od:

-5,35 kuna teče od 16. listopada 2005. godine do isplate,

-19,48 kuna teče od 16. studenog 2005. godine do isplate,

-27,85 kuna teče od 16. prosinca 2005. godine do isplate,

-14,97 kuna teče od 16. siječnja 2006. godine do isplate,

-28,59 kuna teče od 15. studenog 2007. godine do isplate,

-6,93 kuna teče od 16. prosinca 2007. godine do isplate,

-83,43 kuna teče od 16. siječnja 2008. godine do isplate,

-71,18 kuna teče od 18. veljače 2008. godine do isplate,

-278,59 kuna teče od 19. ožujka 2008. godine do isplate,

-312,37 kuna teče od 16. travnja 2008. godine do isplate,

-219,77 kuna teče od 16. svibnja 2008. godine do isplate,

-254,70 kuna teče od 16. lipnja 2008. godine do isplate,

-227,33 kuna teče od 16. srpnja 2008. godine do isplate,

-221,53 kuna teče od 16. kolovoza 2008. godine do isplate,

-220,52 kuna teče od 16. rujna 2008. godine do isplate,

-325,61 kuna teče od 16. listopada 2008. godine do isplate,

-389,56 kuna teče od 16. studenog 2008. godine do isplate,

-298,70 kuna teče od 16. prosinca 2008. godine do isplate,

-543,86 kuna teče od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

-546,40 kuna teče od 16. veljače 2009. godine do isplate,

-464,06 kuna teče od 16. ožujka 2009. godine do isplate,

-482,95 kuna teče od 17. travnja 2009. godine do isplate,

-486,72 kuna teče od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

-428,63 kuna teče od 16. lipnja 2009. godine do isplate,

-459,87 kuna teče od 16. srpnja 2009. godine do isplate,

-580,69 kuna teče od 16. kolovoza 2009. godine do isplate,

-616,89 kuna teče od 16. rujna 2009. godine do isplate,

-576,67 kuna teče od 16. listopada 2009. godine do isplate,

-602,66 kuna teče od 16. studenog 2009. godine do isplate,

-598,52 kuna teče od 16. prosinca 2009. godine do isplate,

-668,69 kuna teče od 16. siječnja 2010. godine do isplate,

-713,74 kuna teče od 16. veljače 2010. godine do isplate,

-754,00 kuna teče od 23. ožujka 2010. godine do isplate,

-755,35 kuna teče od 16. travnja 2010. godine do isplate,

-830,79 kuna teče od 16. svibnja 2010. godine do isplate,

-756,97 kuna teče od 16. lipnja 2010. godine do isplate,

-871,61 kuna teče od 16. srpnja 2010. godine do isplate,

-916,64 kuna teče od 19. kolovoza 2010. godine do isplate,

-1.055,53 kuna teče od 16. rujna 2010. godine do isplate,

-34,22 kuna teče od 19. listopada 2010. godine do isplate,

-966,06 kuna teče od 17. studenog 2010. godine do isplate,

-972,11 kuna teče od 19. prosinca 2010. godine do isplate,

-962,98 kuna teče od 18. siječnja 2011. godine do isplate,

-917,83 kuna teče od 18. veljače 2011. godine do isplate,

-964,40 kuna teče od 19. ožujka 2011. godine do isplate,

-905,20 kuna teče od 19. travnja 2011. godine do isplate,

-1.023,24 kuna teče od 19. svibnja 2011. godine do isplate,

-1.186,96 kuna teče od 20. lipnja 2011. godine do isplate,

-1.376,78 kuna teče od 20. srpnja 2011. godine do isplate,

-1.436,72 kuna teče od 16. kolovoza 2011. godine do isplate,

-1.123,32 kuna teče od 16. rujna 2011. godine do isplate,

-1.017,89 kuna teče od 16. listopada 2011. godine do isplate,

-1.024,94 kuna teče od 16. studenog 2011. godine do isplate,

-1.039,48 kuna teče od 16. prosinca 2011. godine do isplate,

-1.130,46 kuna teče od 16. siječnja 2012. godine do isplate,

-1.157,82 kuna teče od 16. veljače 2012. godine do isplate,

-1.128,01 kuna teče od 16. ožujka 2012. godine do isplate,

-1.123,52 kuna teče od 16. travnja 2012. godine do isplate,

-1.138,62 kuna teče od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

-1.122,36 kuna teče od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

-1.131,79 kuna teče od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

-1.121,89 kuna teče od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

-1.157,16 kuna teče od 16. rujna 2013. godine do isplate,

-1.180,01 kuna teče od 16. listopada 2013. godine do isplate,

-1.191,14 kuna teče od 16. studenog 2013. godine do isplate,

-1.230,89 kuna teče od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

-1.190,78 kuna teče od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

-579,54 kuna teče od 16. veljače 2014. godine do isplate,

-599,99 kuna teče od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

-582,18 kuna teče od 16. travnja 2014. godine do isplate,

-556,64 kuna teče od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

-562,15 kuna teče od 17. lipnja 2014. godine do isplate,

-580,39 kuna teče od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

-594,93 kuna teče od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

-598,66 kuna teče od 16. rujna 2014. godine do isplate,

-614,26 kuna teče od 16. listopada 2014. godine do isplate,

-636,66 kuna teče od 16. studenog 2014. godine do isplate,

-640,87 kuna teče od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

-644,16 kuna teče od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

-642,50 kuna teče od 25. veljače 2015. godine do isplate,

-642,43 kuna teče od 25. ožujka 2015. godine do isplate,

-681,08 kuna teče od 1. svibnja 2015. godine do isplate,

-642,50 kuna teče od 1. lipnja 2015. godine do isplate,

-642,45 kuna teče od 30. lipnja 2015. godine do isplate,

-701,20 kuna teče od 1. kolovoza 2015. godine do isplate,

-642,45 kuna teče od 21. kolovoza 2015. godine do isplate,

-642,48 kuna teče od 1. listopada 2015. godine do isplate,

-672,74 kuna teče od 4. studenog 2015. godine do isplate,

-927,68 kuna teče od 3. prosinca 2015. godine do isplate,

-618,59 kuna teče od 29. siječnja 2016. godine do isplate,

-595,36 kuna teče od 16. siječnja 2016. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članaka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj je dužan tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od 13. svibnja 2024., do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv takve presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji i da se predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 365,59 eura.

2.1. U bitnome, osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, tzv. konverzijom u valutu euro postignut restitucijski učinak za tužitelja na način da sve ono što je preplatio dok je kredit bio u valuti CHF, istom priznato i uračunato izvršenom konverzijom. Posebno osporava odluku suda koji je odbio provesti financijsko vještačenje koje je tužitelj predložio, zbog čega ukazuje na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, budući sud nema potrebna znanja da bi samo pravnim tumačenjem odredbi osnovnog ugovora i njegovog dodatka mogao donijeti meritorni zaključak o tome da je tužitelj obeštećen u cijelosti. Ukazuje da je sud propustio kao prethodno pitanje utvrditi ništetnosti odredbi osnovnog ugovora iz 2005., a konverzija ugovora o kreditu ne znači da su ništetne odredbe ugovora postale valjane, niti da je konverzijom kredita došlo do restitucije tužitelja u smislu obeštećenja. Ukazuje da tužitelj primjenom direktivne 93/13 ima pravo u sudskom postupku tražiti utvrđenje ništetnosti takvih odredbi i vraćanje onoga što je po takvih odredbama plaćeno, koji zahtjev je tužitelj postavio u tužbi. Naposljetku, ukazuje opisom povrede na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, zbog nedostataka presude koji nije moguće ispitati.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta koji tužitelj temelji na zahtjevu da se kao prethodno pitanje utvrdi ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF), pri čemu svoj zahtjev temelji na pravnom shvaćanju da provedenom konverzijom nije u cijelosti postignuta restitucija zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

6. Protivno stajalištu žalbe, u postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik poziva, niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Neosnovano tužitelj prigovara da sud nije utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, budući o tome postoji valjano obrazloženje i pozivanje na ustaljenu i priznatu sudsku praksu u točkama 9. – 11. obrazloženja presude. Međutim, usprkos ništetnih odredbi osnovnog ugovora, prvostupanjski sud je zaključio da su konverzijom kredita i sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu ništetne odredbe osnovnog ugovora u cijelosti zamijenjene novim ugovornim odredbama koje imaju učinak na kreditni odnos stranaka i kojima je u potpunosti tužitelj obeštećen zbog ništetnih odredbi ugovora.

8. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Među strankama nije sporno da je tužitelj, kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom 18. kolovoza 2005. Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor), kojim je tuženik odobrio tužitelju i kredit za kupnju stambeno poslovne kuće u iznosu od 106.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, s rokom otplate od 30 godina, te da je odredbom članka 2. toga Ugovora kamatna stopa bila određena kao promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50 % (stranice 4-6 spisa). Nije sporno da je tijekom otplate kredita tuženik više puta mijenjao kamatnu stopu, što je, povrh promjena tečaja valute CHF, utjecalo i na promjenu visine anuiteta.

8.1. Nadalje, nije sporno da su stranke 6. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak ugovoru), kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit uz valutnu klauzulu u eurima (stranice 40-45 spisa), čiji sadržaj je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio.

9. Između stranaka je sporno da li su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranim odlukama kreditora i odredba kojom je ugovorena valuta kredita u CHF, nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno ima li tužitelj pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem osnovnog Ugovora bez ništetnih odredbi, bez obzira što se radi o konvertiranom kreditu. Naime, tužitelj je utužio iznose preplate anuiteta zbog ništetnosti ugovornih odredbi u odnosu na početno ugovorene kamatne stope i početni tečaj CHF, bez obzira na kasnije sklapanje Dodatka ugovora i konverziju kredita.

10. Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15., dalje: ZID ZPK/15) banke su, kao kreditne institucije, bile obvezne prema prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali mogućnost izbora, u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz valutu euro ili zadržati važeći stari kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

11. Dodatkom ugovora o kreditu tužitelj je suglasan s izračunom konverzije koji mu je tuženik dostavio (članak 2. Dodatka), te su stranke suglasno utvrdile u članku 5. stavak 1. Dodatka da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR manji od zbroja anuiteta po kreditu u eurima u skladu s otplatnim platnom za kredit u euru, računajući do dana 30. rujna 2015., te da je razlika manje uplaćenih iznosa na taj dan iznosila 10.234,69 kuna, s time da je u stavku 2. istog članka navedeno da sve uplate nakon toga dana do sklapanja Dodatka utvrđuju u skladu s člankom 19.f. ZID ZPK/15, te uračunavaju na način da će smanjiti ili povećati taj iznos iz prethodnog stavka. Tuženik je na temelju Dodatka ugovora sačinio novi otplatni plan, te je nedvojbeno utvrđeno da je kredit otplaćen 10. siječnja 2018.

12. Odlučujući o primjeni prava, valja uzeti u obzir da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava podnesenog od Općinskog suda u Pazinu, u predmetu poslovni broj: P-1413/2019 od 20. rujna 2019., odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako je to odlučeno rješenjem broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.

13. Svaka stranka se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, što je i za očekivati s obzirom da glede pravnih posljedica sklapanja dodatka ugovora o kreditu izraženih u valuti CHF, u istovrsnim predmetima, te slijedom toga pravima i obvezama stranaka ugovora o kreditu, sudska praksa, uključujući i praksu najviših sudova u Republici Hrvatskoj, nije za sada ujednačena, kako prije donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gos-1/2019, tako i nakon toga (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022., Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022. i Rev- 586/2019 od 21. prosinca 2022.), pa je u svakom pojedinom predmetu sud dužan cijeniti odlučne okolnosti toga predmeta.

14. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari pravilno odlučio o ništetnosti odredbi Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta kredita u CHF kao prethodnom pitanju, te je zauzeo pravilno pravno stajalište da konverzija poništava pravne učinke osnovnog Ugovora koji je bio na snazi do dana konverzije, te slijedom navedenog odbio tužbeni zahtjev radi isplate razlike anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora. Neosnovano tužitelj smatra da ima pravo na razlike anuiteta s obzirom na početnu ugovorenu kamatnu stopu (bez kasnijih izmjena) i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF sve do dana izvršene konverzije kao da Dodatka ugovora nije bilo. Takvo stajalište žalitelja ovaj sud ne prihvaća i smatra da bi o pitanju isplate u slučaju konvertiranih kredita valjalo prihvatiti pravno stajalište izraženo u presudi i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev- 586/19 od 21. prosinca 2022.

15. U citiranoj odluci Vrhovnog suda RH zauzeto je pravno shvaćanje da izvršena konverzija nema svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, te na saniranje posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, budući je u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja retroaktivno zamjenjuje ranije ugovorenu ništetnu kamatnu stopu, te je denominacijom kredita u eure ništetna valutna klauzula izgubila svoj učinak, s time da su precizne kamatne stope i sve posljedice Dodatka ugovora poznate u trenutku njegovog sklapanja.

16.1. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud RH zaključuje da je tražbina potrošača korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi iz osnovnog Ugovora po izvršenoj konverziji u skladu sa kogentnim odredbama ZID ZPK/15 podmirena, budući su uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj način je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

16.2. U konkretnom slučaju ne može se primijeniti stajalište iste odluke prema kojem je moguće, budući o kamatama nema nikakvih odredbi u ZID ZPK/15, primjenom općih odredbi, članka 1115. ZOO, da postoji i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom, jer tužitelj nije bio u preplati, već je uplatio manje nego što bi bila njegova obveza prema konvertiranom ugovoru o kreditu. Naime, u trenutku obračuna konverzije prema novim odredbama Dodatka ugovora koje su zamijenile ništetne odredbe, tužitelj nije bio u preplati kredita, a razlika u vidu manje uplaćenih iznosa je bila 10.234,69 kuna. Iz navedenih razloga nije bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem, zbog čega je taj dokazni prijedlog sud osnovano odbio.

17. Treba dodati da tužitelj nije tvrdio, niti je to sud utvrdio da je Dodatak ugovoru o kreditu nepostojeći, odnosno da nije nastao, budući tužitelj nije predlagao dokaze niti je dokazao, da konverzija Ugovora nije provedena suglasno strogim odredbama ZID ZPK/15, niti razloge eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15 (npr. poslovna nesposobnost i slično).

18. Slijedom toga, osnovano ističe tuženik da je tužitelj sklopio Dodatak ugovoru slobodno raspolažući svojom voljom, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, te o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je odlučio uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZID ZPK/15 i ZOO, uvažavajući prevladavajuću sudsku praksu.

19. Pravilnom primjenom prava na utvrđeno činjenično stanje je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenih anuiteta, žalbeni razlozi su neosnovani, pa je ovaj sud primjenom članka 388. stavak 1. ZPP odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu.

20. Tužitelj nije uspio sa žalbom osporiti presudu, pa mu ne pripada trošak žalbe zbog čega je riješeno kao u točki II. izreke presude primjenom članka 166. u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP.

Sisak, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja