Poslovni broj Pn-437/2015-70

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Carmen Ivančević Marinković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 29. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.762,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5.430,61 EUR od 1. listopada 2003.

- 331,81 EUR od 6. ožujka 2003.

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.332,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik 8. prosinca 2002. oko 23:55 sati, na kolniku Marijanskog tunela u Splitu, za oko 50 metara južno od sjevernog ulaza u tunel, prouzročio prometnu nesreću upravljajući svojim neosiguranim i neregistriranim vozilom marke i tipa BMW 318i, registarske oznake [registarska oznaka] pri čemu je prouzročio materijalnu štetu na vozili marke VW Golf, registarske oznake [registarska oznaka]— AL u vlasništvu vozača i oštećenika UZ te na vozilu marke i tipa Fiat Punto 1.2, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu društva Strojoplast Šegvić d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Kao dokaze na okolnost nastanaka prometne nesreće i odgovornosti tuženika predlaže izvršit uvid u zapisnik o očevidu od 12. prosinca 2002. te pribaviti prekršajni spis formiran protiv tuženika kod Prekršajnog suda u Splitu, saslušati sudionike prometne nesreće u svojstvu svjedoka te provesti prometno tehničko vještačenje.

1.1. Zatim, tužitelj tvrdi da je oštećenik UZ putem Jadranskog osiguranja d.d., koje je obrađivalo štetu u ime tužitelja, obeštećen za pretrpljenu materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 2.000,00 kn te da je osim tog iznosa tužitelj imao i troškove obrade štete od 500,00 kn, ukupno 2.500,00 kn. Na okolnost isplate materijalne štete i troškova obrade štete tužitelj predlaže izvršiti uvid u odštetni zahtjev, izvid štete s kalkulacijom i fotoleboratom, Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 20. siječnja 2003., potvrdu o isplatu naknade štete oštećeniku od 14. veljače 2003., zahtjev za refundaciju obrađivača štete te uplatnicu kod FINE obrađivača štete.

1.2. Nadalje, tužitelj tvrdi da je oštećenik Strojoplast Šegvić d.o.o. putem Croatia osiguranja d.d., koje je obrađivalo štetu i ime tužitelja, obeštećen za pretrpljenu materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 37.197,20 kn te da je povrh tog iznosa tužitelj u nastao i trošak obrade štete od 3.719,72 kn, ukupno 40.916,92 kn. Na okolnost isplate materijalne štete i troškova obrade štete tužitelj predlaže izvršiti uvid u odštetni zahtjev, izvid štete s kalkulacijom i fotoleboratom, Izjavu o namirenju, potvrdu o isplatu naknade štete oštećeniku od 14. veljače 2003., zahtjev za refundaciju obrađivača štete te uplatnicu kod FINE obrađivača štete.

1.3. Tužitelj navodi da je naknadom materijalne štete oštećenicima sukladno Zakonu o osiguranju stekao pravo regresa isplaćenih iznosa materijalne štete, kamata i troškova od tuženika kao osobe odgovorne za nastanak prometne nezgode, a koje iznose mu tuženik po pisanom pozivu za isplatu regresnog duga od 13. travnja 2006. nije isplatio te stoga tužbom od tuženika traži isplatu iznosa od 43.416,92 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.500,00 kn teku od 6. ožujka 2003. do isplate, a na iznos od 40.916,92 kn od 1. listopada 2003. do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbene navode u cijelosti te drži da je tužba neosnovana i zakašnjela. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, eventualno odbaciti tužbu te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku parnične troškove. Nije se protivio izvođenju dokaza koje je predložio tužitelj, a tek na ročištu održanom 31. listopada 2014. predlaže da ga se sasluša u svojstvu stranke.

3. Tužitelj u podnesku od 29. srpnja 2011. navodi kako tuženik paušalno osporava tužbene navode ne dajući nikakav dokaz kojim potkrepljuje svoje tvrdnje da je tužba neosnovana. Zatim, ističe da je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer se radi o regresnoj parnici u kojoj je zastarni rok 5 godina, a koji počinje teći od dana isplate štete oštećenom. Tvrdi da je štetu isplatio u dva navrata, 6. ožujka 2003. i 2. listopada 2003., a kako je tužba podnesena 24. siječnja 2008., tužitelj tvrdi da nije protekao zastarni rok od 5 godina te se pri tome poziva i na sudsku praksu koju prilaže (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-479/02-2 od 28. listopada 2003., presuda Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Rev- 406/07-2 d 16. svibnja 2007., presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 1174/2007 od 25. kolovoza 2008.).

3.1. Na ročištu održanom 19. siječnja 2012. tužitelj je predložio izvršiti uvid u kazneni spis koji se povodom štetnog događaja pred Općinskim sudom u Splitu vodio protiv tuženika pod poslovnim brojem K-382/97 i K-558/04, kao i spise Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-319/06 i P-305/13 u kojima se protiv tuženika u povodu istog štetnog događaja vodio parnični postupak. Zatim, tužitelj je tada kao dokaze priložio kombinirani pisani nalaz i mišljenje JZK, dr. med. i DZ, dipl. ing. strojarstva od 11. kolovoza 2007., zapisnike sastavljene kod Općinskog suda u Splitu u predmetu P-319/06 od 10. siječnja 2007., 22. veljače 2007. i 2. srpnja 2007., presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-305/03 od 16. prosinca 2008. i presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžx-756/09 od 21. veljače 2011.

3.2. Uz podnesak od 26. ožujka 2014. tužitelj kao dokaze prilaže zapisnike sastavljene kod Općinskog suda u Splitu u predmetu P-319/06 od 5. ožujka 2008. i 2. srpnja 2007. te presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-638/2012 od 29. svibnja 2013.

3.3. Konačno na ročištu održanom 31. listopada 2014. tužitelj predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka UZ, HZ i ČZ.

3.4. Podneskom od 25. studenoga 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa promjenom službene valute u Republici Hrvatskoj iz kuna u eure, tako da sada tužbom traži isplatu iznosa od ukupno 5.762,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 5.430,61 EUR od 1. listopada 2003. do isplate te na iznos od 331,81 EUR od 6. ožujka 2003. do isplate.

4. U tijeku postupka pročitane su i pregledane isprave i fotografije koje je tužitelj predložio, i to zapisnik o očevidu od 12. prosinca 2002. koji je sastavila PU Splitsko- dalmatinska, Postaja prometne policije, broj: 511-12-36-KU-138/2002 (list B-O), odštetni zahtjev oštećenika Strojoplast Šegvić d.o.o. (list P), procjenu i obračun štete koji je sastavila Croatia osiguranje d.d. (list F), izvid štete (list S), fotografije (list Š-Z), kalkulaciju (list Ž- D1), Izjavu o namirenju ( list E1), dopis od 6. svibnja 2003. (list F1), nalozi za isplatu (G1), dopis od 8. travnja 2003. (list H1), nalog za plaćanje od 1. listopada 2003. (I1), prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete (list J1-K1), obračun štete od 16. prosinca 2002. (L1), izvid štete sa fotografijama (M1-P1), Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 20. siječnja 2003. s nalogom za plaćanje (list R1- S1), dopis od 24. siječnja 2003. (list Š1), nalog za plaćanje od 6. ožujka 2003. (P1), dopis od 13. travnja 2006. (O1), kombinirani nalaz i mišljenje sudskih vještaka Marije Delfinis Gojanović, dr. med., i DZ, dipl. ing. strojarstva (list 23-25), zapisnike sastavljene kod Općinskog suda u Splitu u predmetu P-319/06 od 10. siječnja 2007., 22. veljače 2007. i 2. srpnja 2007., (list 26-28 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-305/03 od 16. prosinca 2008. (list 29-31), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžx-756/09 od 21. veljače 2011. (list 32-35 spisa), zapisnike sastavljene kod Općinskog suda u Splitu u predmetu P-319/06 od 5. ožujka 2008. i 2. srpnja 2007. (list 50-51 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-638/2012 od 29. svibnja 2013. (list 52-53 spisa), procjena štete i sporazum (list 87-88 spisa).

4.1. Izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj III K-382/97 te je utvrđeno da su na ročištu održanom 26. listopada 2004. spojeni spisi III K-382/97, I K-558/04 i I K- 464/01 koji su se povodom različitih optužnica vodili protiv okrivljenog JZ (ovdje tuženika). Jedinstveni postupak proveden je pod brojem III K-382/97 u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o obustavi kaznenog postupka poslovni broj III K-382/97 od 4. srpnja 2014. u odnosu na sva kaznena djela. Na štetni događaj koji je predmet ove parnice odnosi se samo kazneni postupak u spojenom predmetu ovoga suda I K-558/04 koji se protiv okrivljenog JZ vodio povodom optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Split broj K-DO-138/03 od 13. svibnja 2004. kojim mu se stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ, tj. kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa

– izazivanja prometne nesreće u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena. S obzirom na to da je spis K-382/97 zatražen radi uvida od strane raspravnog suca koji vodi parnični postupak u predmetu ovoga suda Povrv-1061/2016, to je za potrebe ove parnice kopiran cijeli spis I K-558/04 (u kojem se nalazi zapisnik o očevidu zajedno s fotoelaboratom prometne nesreće koja je predmet ovoga spora) do trenutka spajanja sa spisom III K-382/97, dok je iz spisa III K-382/97 kopiran zapisnik o ročištu održanom 26. listopada 2004. i rješenje o obustavi kaznenog postupka poslovni broj III K-382/97 od 4. srpnja 2014. s potvrdom o pravomoćnosti. Predmetne preslike spisa priložene su ovom parničnom predmetu na listovima 162- 276 spisa, nakon čega je spis III K-382/97 izlučen.

4.2. U tijeku glavne rasprave došlo je do promjene raspravnog suca pa je na temelju odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) raspravnim rješenjem od 27. veljače 2024. određeno da rasprava počinje iznova te je, nakon što je strankama omogućeno da se o tome izjasne, odlučeno da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza. Sukladno navedenom, pročitan je zapisnik ovoga suda od 26. studenoga 2014. u kojem je sadržan iskaz svjedoka HZ (list 61 spisa), zapisnik Općinskog suda u Splitu od 16. travnja 2015. u kojem su sadržani iskazi svjedoka UZ i ČZ (list 55-56 spisa) te zapisnik ovoga suda od 21. rujna 2021. u kojem je sadržan iskaz sudskog vještaka Nevena Kralja (list 109-110 spisa).

4.3. Zatim, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing. strojarstva te je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od Nevena Kralja (list 76-80 spisa) koji je dopunjen usmeno na raspravi održanoj 21. rujna 2021. (list 109-110 spisa) te pisano 23. veljače 2024. (list 140-151 spisa).

4.4. Nije proveden dokaz saslušanjem tuženika jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 2. travnja 2025.

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od ukupno 5.762,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 5.430,61 EUR od 1. listopada 2003. do isplate te na iznos od 331,81 EUR od 6. ožujka 2003. do isplate, a koje iznose je tužitelj s osnova naknade materijalne štete isplatio oštećenicima u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženik te iznosa troškova obrade odštetnih zahtjeva koje je tužitelj isplatio osiguravajućim društvima kao obrađivačima štete.

7. Nije sporno da se 8. prosinca 2002. oko 23:55 sati, na kolniku Marijanskog tunela u Splitu, za oko 50 metara južno od sjevernog ulaza u tunel, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tuženik kao vozač i vlasnik neosiguranog i neregistriranog vozila marke i tipa BMW 318i, registarske oznake [registarska oznaka], zatim, HZ kao vozač vozila marke i tipa Fiat Punto 1.2, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu društva Strojoplast Šegvić d.o.o. sa sjedištem u [adresa] te UZ kao vozač i vlasnik vozila marke VW Golf, registarske oznake [registarska oznaka]—AL.

7.1. Isto tako, nije sporno da je u pogledu predmetne prometne nesreće Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužni prijedlog broj K-DO-138/03 protiv tuženika kao okrivljenika kojim mu se stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01), tj. kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena. Kazneni postupak se povodom predmetnog optužnog prijedloga vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-558/04, a raspravnim rješenjem donesenim na zapisniku 26. listopada 2004. u predmetu K-382/97 donesena je odluka da se spisu K-382/97 pripajaju predmeti K-558/04 i 464/01 protiv istog okrivljenika JZ Benca radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke te je odlučeno da će se jedinstveni postupak voditi pod brojem K-382/97.

7.2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-382/97 od 4. srpnja 2014. obustavljeni su svi kazneni postupci protiv krivljenog JZ, pa tako i postupka u spojenom predmetu K-558/04 iz razloga što je nastupila apsolutna zastara kaznenog progona za okrivljenika zbog počinjenja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret optužnim prijedlogom broj K-DO-138/03.

7.3. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, kako u konkretnom slučaju protiv tuženika u pogledu štetnog događaja nije donesena pravomoćna presuda kojom se isti proglašava krivim, to ovaj sud smatra da rješenje o obustavi u kaznenog postupka zbog nastupa apsolutne zastare kaznenog postupka koji se prethodno vodio protiv JZ kao okrivljenika u pogledu štetnog događaja, nije od utjecaja na ovaj parnični postupak i utvrđenje građanskopravne odgovornosti tuženika.

7.4. Naime, prema ocjeni ovoga suda tuženik tijekom postupka paušalno navodi kako tužbeni zahtjev nije osnovan, a ovo stoga što takvu tvrdnju tuženik nije ničime obrazložio niti konkretizirao. Tuženik ne navodi niti jednu okolnost zbog koje smatra da on nije skrivio nastanak predmetne prometne nesreće niti predlaže provođenje bilo kakvih dokaza, a s druge strane njegova odgovornost u cijelosti proizlazi iz rezultata provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing. strojarstava kao i iz sadržaja zapisnika o očevidu od 12. prosinca 2002., zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti – o utjecaju opojinih droga ili lijekova broj 114458, analize Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetič od 19. prosinca 2002. te iskaza svjedoka HZ, UZ i VZ.

8. U odnosu na dinamiku nastanka prometne nesreće iz pisane dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Nevena Kralja, dipl. ing. strojarstva od 23. veljače 2024. utvrđeno je da se:

- mjesto prometne nezgode nalazi u Splitu u Marjanskom tunelu,

- neposredno prije sraza, osobno vozilo BMW registarske oznake i broja [registarska oznaka], kreće se istočnom prometnom trakom Marjanskog tunela, iz pravca juga u pravcu sjevera i neposredno prije početka vidljivih tragova zanošenja krećete se brzinom od oko 108,14 km/h ili 29,95 m/s,

- iz pravca sjevera zapadnim prometnim trakom kroz Marjanski tunel kreće se osobno vozilo VW Golf reg.oznake i broja [registarska oznaka] i neposredno prije sraza kreće se sa brzinom od oko 57,4 km/h ili 15,9 m/s,

- iza osobnog vozila VW Golf kreće se osobno vozilo „Fiat Punto“ reg.oznake broj [registarska oznaka] koje se kreće također približnom brzinom od oko 57,4 km/h ili 15,9 m/s,

- neposredno prije primarnog i sekundarnog sraza dolazi do destabilizacije osobnog vozila BMW i do prelaska osobnog vozila BMW sa jasno vidljivim tragovima zanošenja na suprotni zapadni prometni trak gdje je ostvaren primarni nalet prednjeg lijevog dijela osobnog vozila BMW pri brzini kretanja od oko 90 km/h sa bočnim lijevim dijelom osobnog vozila VW Golf,

- primani sraz ostvaren je na udaljenosti od oko 36 metara od početne točke mjerenja u smjeru juga i oko 1 metar od dvostruke središnje crte u smjeru zapada,

- nakon primarnog sraza osobno vozilo BMW nastavlja se zanositi uz jasno vidljive tragove zanošenja desnih kotača gdje ulazi u sekundarni sraz sa svojim prednjim lijevim dijelom sa prednjim lijevim dijelom osobnog vozila „Fiat Punto“ na udaljenosti od oko 27,5 metara od početne točke mjerenja u smjeru juga i oko 2 metra od dvostruke središnje pune crte u smjeru zapada,

- u sekundarnom srazu osobno vozilo BMW imalo je brzinu od oko 82,76 km/h ili 22,92 m/s,

- nakon sekundarnog sraza osobno vozilo Fiat Punto odbačeno je u smjeru sjevera u smjeru kazaljke na satu, gdje je ostvarilo nalet bočnim desnim dijelom na betonski zid Marjanskog tunela izvan zapadnog ruba kolnika, te se dalje rotiralo i kretalo do mjesta konačnog smirivanja,

- osobno vozilo VW Golf i osobno vozilo Fiat Punto neposredno prije primarnog i sekundarnog sraza u potpunosti bili položeni na svom zapadnom prometnom traku i niti jednim svojim dijelom nisu ugrožavali putanju kretanja osobnog vozila BMW koje je i u primarnom i u sekundarnom srazu prešlo na suprotni zapadni prometni trak,

- razlog prelaska osobnog vozila BMW na njemu suprotni zapadni prometni trak je destabilizacija neposredno prije vidljivih tragova zanošenja desnih kotača,

- vozači osobnog vozila VW Golf i osobnog vozila Fiat Punto obzirom na kinematiku nastanka nezgode, nisu imali niti vremena niti prostora za izbjegavanje primarnog i sekundarnog naleta.

9. Iz iskaza svjedoka UZ i ČZ u bitnome je utvrđeno da je UZ upravljao vozilom marke Golf krećući se oko ponoći kroz Marijanski tunel od sjevernog ulaza prema jugu, a da se na suvozačkom mjestu vozila njegova supruga ČZ kada je na njih naletjelo vozilo BMW kojim je upravljao tuženik. Nakon što su ušli u tunel uočili su kako im iz suprotnog smjera velikom brzinom dolazi vozilo udarajući u rubnik kolnika, čas u lijevu a čas u desnu stranu tako da je vozač potpuno izgubio kontrolu nad vozilom. UZ pokuša je izbjeći frontalni nalet vozila BMW tako što je kad je taj automobil krenuo u desnu stranu pojačao svoju brzinu i dao se potpuno desno pa je stoga vozilo BMW očešalo lijevu stranu njegovog vozila od prvog do zadnjeg kotača. Nakon toga kontakta sa vozilom BMW, UZ se nastavio kretati tunelom idućih 50 metara nakon čega je zaustavio svoje vozilo nakon čega je vidio da je se BMW frontalno sudario sa vozačem koji se kretao iza njega. Njegova supruga, ČZ izašla je iz vozila i pokušala pružiti pomoć vozaču BMW koji je ležao na kolniku u oko kojeg su se nalazili neki ljudi.

9. Nadalje, iz iskaza svjedoka HZ u bitnome je utvrđeno da je on upravljao vozilom marke Fiat Punto, u vlasništvu društva Strojoplast Šegvić d.o.o. On se svojim vozilo u Marijanskom tunelu kretao neposredno iza vozila kojim je upravljao svjedok UZ, a kada je na njega frontalno udario tuženik vozilom BMW nad kojim je tuženik prethodno izgubio nadzor. Osim toga, utvrđeno je da se svjedok kretao u svom pravcu kretanja, od sjevernog ulaza u tunel prema južnom, brzinom od oko 50 km/h te da je bila kolona vozila u oba smjera. Također, iz iskaza svjedoka HZ utvrđeno je da je tuženik neposredno prije nego što je izgubio nadzor nad vozilom pretjecao kolonu vozila krećući se velikom brzinom. Osim što je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta na vozilu kojim je upravljao, svjedok HZ navodi da je u istoj pretrpio i tjelesne povrede, da je slomio kuk, oštećen mu je živac noge i slomljen lakat lijeve ruke i da je doživio šok.

9.1. U povodu iste prometne nesreće svjedok HZ je kao tužitelj vodio protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (ovdje tužitelja) parnični postupak radi naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog naruženosti te radi naknade štete s osnova tuđe njege i pomoći, uništene odjeće i troškova liječenja. Predmetna parnica vodila se pred Općinskim sudom u Splitu i o istoj je bio obaviješten tuženik KZ. U toj parnici donesena je presuda poslovni broj poslovni broj P-305/03 od 16. prosinca 2008. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžx-756/09 od 21. veljače 2011. Na temelju predmetne pravomoćne presude P-305/03 od 16. prosinca 2008. isplatio je Hrvatski ured za osiguranje svjedoku HZ dosuđene iznose materijalne i nematerijalne štete nakon čega je Hrvatski ured za osiguranje protiv JZ podnio regresnu tužbu. Povodom predmetne regresne tužbe donesena je protiv tuženika JZ presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5344/10 od 18. rujna 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-638/2012 od 29. svibnja 2013. Naime, iz presude i Gžo-638/2012 proizlazi da je JZ kao odgovornoj osobi za nastanak prometne nesreće naloženo isplatiti Hrvatskom uredu za osiguranje svu nematerijalnu i materijalnu štetu koju je Hrvatski ured za osiguranje nadoknadio svjedoku HZ iz istog štetnog događaja.

10. Nadalje, čitanjem spisa K-382/97 utvrđeno je kao je tuženik neposredno nakon prometne nesreće u 1:15 sati nakon ponoći testiran alkometrom marke Dräger te mu je utvrđena koncentracija alkohola u dahu od 1,46 g/kg, a sve kako je navedeno u zapisniku o ispitivanju alkoholiziranosti – o utjecaju opojnih droga ili lijekova broj 114458 (list 194 spisa). Osim toga, u navedenom zapisniku je navedeno kako tuženik nije poricao da je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola te su mu izuzeti uzorci krvi i urina radi daljnje analize koju je proveo Centar za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić (list 197 spisa). Čitanjem analize Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić od 19. prosinca 2002. utvrđeno je da je u trenutku prometne nesreće tuženik bio pod utjecajem alkohola u tolikoj mjeri da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene jer koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,56 g/kg (‰).

11. Iz provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing. strojarstva, kao i iz sadržaja zapisnika o očevidu od 12. prosinca 2002., zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti – o utjecaju opojinih droga ili lijekova broj 114458, analize Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetič od 19. prosinca 2002. te iskaza svjedoka HZ, UZ i VZ, utvrđeno je da je tuženik upravljao vozilom marke BMW s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,56 g/kg (‰) zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, a osim toga prije primarnog sudara s vozilom marke VW Golf tuženik je upravljao svojim vozilom brzinom od 108,14 km/h ili 29,95 m/s. Pri svemu tome tuženik je istovremeno preticao kolonu vozila koja se kretala ispred njega u njegovoj prometnoj traci, i to u tunelu, a zbog čega se nalazio svojim vozilom potpuno u prometnoj traci kojom su se kretala vozila oštećenika iz suprotnog smjera te je u tome trenutku upravo zbog kombinacije alkohola i brzine izgubio kontrolu nad svojim vozilom te u primarnom srazu očešao lijevu stranu vozila marke VW Golf kojim je upravljao UZ, da bi se zatim frontalno sudario sa vozilom marke Fiat Punto kojim je upravljao svjedok HZ. S druge strane, vozači vozila VW Golf i Fiat Punto nisu ni na koji način mogli izbjeći nalet tuženika na njohva vozila (s time da je vozač VW Golf pomicanjem svoga vozila krajnje desno te povećanjem brzine uspio izbjeći frontalni sudar s tuženikom, ali ne i izbjeći kontak s njegovim vozilo) pa iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je upravo tuženik u cijelosti skrivio nastanak prometne nesreće.

12. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja, dipl. ing. strojarstva od 22. studenoga 2017. i njegove usmene dopune na ročištu 21. rujna 2021., kao i iz odštetnih zahtjeva oštećenika, kalkulacija i izvoda štete, sporazuma sklopljenih sa obrađivačima štete i nalozima za isplatu utvrđeno je da je u prometnoj nesreći na vozilu marke VW Golf kojim je upravljao UZ nastala materijalna šteta u visini od 2.000,00 kn, dok je materijalna šteta na vozilu Fiat Punto kojim je upravljao svjedok HZ bila totalna i iznosila je 37.197,20 kn.

12.1. Ovaj sud ocjenjuje da je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nevena Kralja, dipl. ing. strojarstva, zajedno sa svim pisanim i usmenim dopunama, kako u dijelu u kojem se odnosi na dinamiku nastanka prometne nesreće tako i na visinu štete, dan stručno i objektivno na temelju postojećih materijalnih dokaza (skice lica mjesta i fotoelaborata). Tuženik u podnesku od 10. rujna 2024. navodi kako ima niz primjedbi na pisanu dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 23. veljače 2024., međutim, tim podneskom u biti ne navodi niti jedan konkretan prigovor pa stoga takav prigovor tuženika ovaj sud ocjenjuje u cijelosti paušalnim i ničime obrazloženim, a zbog čega nije bilo potrebe za daljnjim očitovanjem sudskog vještaka. Osim toga, valja reći i to da je dinamika nastanaka prometne nesreće kako ju je opisao sudski vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 23. veljače 2024. u cijelosti odgovara okolnostima prometne nesreće kako su ju opisali svjedoci HZ, UZ i TZ.

13. Iskaze svjedoka HZ, UZ i VZ ovaj sud također u cijelosti prihvaća jer su u pogledu okolnosti nastanka prometne nesreće iskazivali potpuno suglasno i u skladu sa rezultatima prometnog vještačenja, te iz razloga što su njihovi iskazi nepristrani, životni, logični i uvjerljivi.

14. S obzirom na to da se prometna nesreća dogodila 8. prosinca 2002. te da nije sporno da vozilo tuženika u trenutku prometne nesreće nije bilo osigurano niti registrirano, to se na pravni odnos između stanaka ima se primijeniti odredba čl. 86. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02, dalje Zakon o osiguranju), a u pogledu zastarnog roka odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list" broj 29/78, 39/85, 57/89, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91).

14.1. Naime, odredbom čl. 86. Zakona o osiguranju propisano je:

(st. 1.) Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

(st. 2.) Obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili njegov član ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

(st. 3.) Zavodi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje, potom društva za osiguranje koja se bave (obveznim i dobrovoljnim) zdravstvenim, mirovinskim ili sličnim osiguranjima i imovinskim osiguranjima, na temelju ovoga članka, nemaju pravo na naknadu štete.

(st. 4.) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

14.2. Nije sporno da je tužitelj oštećeniku UZ putem Jadranskog osiguranja d.d., koje je obrađivalo štetu u ime tužitelja, za pretrpljenu materijalnu štetu na vozilu marke VW Golf na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 20. siječnja 2003., isplatio iznos od 2.000,00 kn te da je osim tog iznosa tužitelj imao i troškove obrade štete od 500,00 kn koje je isplatio Jadranskom osiguranju d.d. Naime, nije sporno da je Jadaransko osiguranje d.d. kao obrađivač štete oštećeniku UZ isplatilo iznos materijalna štete od 2.000,00 kn dana 14. veljače 2003., a da je nakon toga tužitelj 6. ožujka 2003. isplatio Jadranskom osiguranju d.d. iznos materijalne štete od 2.000,00 kn zajedno sa troškovima obrade štete od 500,00 kn, ukupno 2.500,00 kn.

14.3. Isto tako nije sporno da je tužitelj oštećeniku trgovačkom društvu Strojoplast Šegvić d.o.o. putem Croatia osiguranja d.d., koje je obrađivalo štetu u ime tužitelja, za pretrpljenu materijalnu štetu na vozilu marke Fiat Punot na temelju Izjave o namirenju, isplatio iznos od 37.197,20 kn te da je osim tog iznosa tužitelj imao i troškove obrade štete od 3.719,72 kn, koje je isplatio Croatia osiguranju d.d. Naime, nije sporno da je Croatia osiguranje d.d. kao obrađivač štete oštećeniku društvu Strojoplast Šegvić d.o.o. isplatilo iznos materijalna štete od 37.197,20 kn dana 16. svibnja 2003., a da je nakon toga tužitelj 1. listopada 2003. isplatio Croatia osiguranju d.d. iznos materijalne štete od 37.197,20 kn zajedno sa troškovima obrade štete od 3.719,72 kn, ukupno 40.916,92 kn.

14.4. Prema tome, kako je tužitelj sukladno odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o osiguranju oštećenicima isplatio materijalnu štetu koju je u prometnoj nesreći prouzročio tuženik kao vlasnik vozila koje nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti, to je temeljem odredbe čl. 86. st. 4. Zakona o osiguranju tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od ukupno 5.762,42 EUR (što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 EUR odgovara protuvrijednosti od 43.416,92 kn), sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.430,61 EUR (što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 EUR odgovara protuvrijednosti od 40.916,92 kn) teku od 1. listopada 2003. do isplate, a na iznos od 331,81 EUR (što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 EUR odgovara protuvrijednosti od 2.500,00 kn) teku od 6. ožujka 2003. do isplate.

14.5. Stopa zateznih kamata tekućih na svaki pojedini iznos određena je do 31. prosinca 2007. godine prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine pa nadalje do isplate po stopama određenim čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

15. Prigovor zastare nije osnovan.

15.1. Naime, regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa s naslova štete prouzročene vožnjom neosiguranog vozila zastaruje u općem zastarnom roku jer je riječ o tražbini koja nije tražbina s naslova ugovora o osiguranju nego je tražbina s osnova regresa koja se temelji izravno na čl. 86. st. 4. Zakona o osiguranju pa budući da je riječ o tražbini za koju zakonom nije određen neki drugi rok zastare, konkretna tražbina tužitelja zastaruje u općem zastarnom roku od pet godina propisanom odredbom čl. 371. ZOO/91. S obzirom na to da od dana isplate štete oštećenicima UZ (**.**.2003.) i društvu Strojoplast Šegvić d.o.o. (16. svibnja 2003.) niti od dana isplate troškova obrade štete Jadaranskom osiguranju d.d. (6. ožujka 2003.) i Croatia osiguranju d.d. (1. listopada 2003.), pa do dana podnošenja ove tužbe (24. siječnja 2008.) nije proteklo više od pet godina, to nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod stavkom I. izreke ove presude.

17. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer jer je u cijelosti uspio u parnici.

17.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora od 5.762,42 EUR, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR / (Tbr. 54. Tarife) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

17.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP i u granicama postavljenog zahtjeva priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 100 bodova za sastav tužbe od 24. siječnja 2008. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženih podneska od 29. srpnja 2011. i 25. studenoga 2024. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), zatim za zastupanje na ročištima 18. siječnja 2016., 12. srpnja 2018., 21. rujna 2021., 3. travnja 2025. (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 25 bodova za zastupanje na ročištu 23. siječnja 2025. (Tbr. 9.5. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 725 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 1.450,00 EUR a uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) od 362,50 EUR iznosi 1.812,50 EUR. Zatim, opravdanima se priznaju i troškovi prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR (2.500,00 kn) koliko je bilo potrebno za sastav pisanog nalaza i mišljenja od 21. studenoga 2017. te troškovi pristupa sudskog vještaka Nevena Kralja na ročište održano 21. rujna 2021. u iznosu od 88,50 EUR (650,00 kn). Isto tako, priznaje se i trošak sudske pristojbe za presudu, ali ne više od 100,00 EUR koliko je tužitelj zatražio. Zbrajanjem iznosa priznatih odvjetničkih troškova, troškova vještačenja i sudskih pristojbi dolazi se do ukupnog iznosa parničnih troškova od 2.332,81 EUR.

17.3. Tužitelju se ne priznaje kao opravdan odvjetnički trošak od 100 bodova za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2018., 30. rujna 2020., 2. lipnja 2021. i 25. studenoga 2024. jer na ista njegov punomoćnik nije pristupio. Ne priznaje se niti odvjetnički trošak od 100 bodova za sastav podneska od 12. listopada 2017., 16. ožujka 2020. i 23. rujna 2024. jer toga dana tužitelj nije sastavio niti sudu podnio nikakav podnesak, dok se trošak sastava obrazloženog podneska od 12. srpnja 2018. ne priznaje jer je isti predan neposredno na ročištu održanom istoga dana te je sadržaj tog podneska tužitelj izložio na ročištu. Podneskom od 15. ožujka 2021. punomoćnik tužitelja predlaže odgodu ročišta, podneskom od 1. lipnja 2021. navodi kako neće pristupiti na ročište, dok podneskom od 26. rujna 2024. predlaže odgodu ročišta pa se stoga ne priznaje po 100 bodova radi njihova sastava jer isti nisu bili potrebni za postizanje uspjeha u parnici. Nadalje, ne priznaje se zatraženi ovršni trošak od 200,00 EUR jer takav trošak nije nastao. Isto tako ne priznaje se kao potreban trošak vještačenja preko priznatih iznosa od 331,81 EUR i 88,50 EUR do zatraženog iznosa od 600,00 EUR, odnosno ne priznaje se neosnovano potraživana razlika od 179,69 EUR, a trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 100,00 EUR se ne priznaje jer ju tužitelj nije platio.

17.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

17.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.332,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate (stavak II. izreke ove presude).

U Sinju 29. travnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.