Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-781/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], po box 51023 Irvine, CA, SAD, koju zastupa punomoćnik Tomislav Bilobrk, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje u posjed, nakon glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te tuženika, 29. travnja 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], posjed nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi oznake k. č. [katastarska čestica], šuma površine 20360 m[2] i k. č. [katastarska čestica], oranica površine 2799 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodne od svojih osoba i stvari, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka isplatom iznosa od 2.294,69 eura (dvijetisućedvjestodevedesetčetiri eura i šezdesetdevet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2025. kao dana donošenja presude do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 30. srpnja 2024. protiv tuženika podnijela tužbu radi predaje u posjed.

1. 1. U tužbi navodi da je vlasnica nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi oznake k. č. [katastarska čestica], šuma površine 20360 m[2] i k. č. [katastarska čestica], oranica površine 2799 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1. 2. Tužiteljica ističe da se predmetne nekretnine nalaze u tuženikovu posjedu u koji je ušao samoinicijativno i bez njezine dozvole krajem 2021. te da je na istima unatoč njezinu protivljenju nezakonito postavio kamp kućicu i druge svoje stvari stvarajući samoprozvani “tematski park”.

1. 3. Tužiteljica je tuženiku dopisom od 29. srpnja 2024. dodatno uskratila posjed predmetnih nekretnina i zahtijevala predaju joj posjeda tih nekretnina, što je tuženik odmah i kategorički odbio.

1. 4. Polazeći od prethodno navedenog tužiteljica na temelju čl.162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi predmetnu tužbu i predlaže da sud donese presudu kao u t. I. izreke presude.

2. U svom odgovoru na tužbu, kao i dopuni odgovora, tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Iako, tuženikov odgovor na tužbu obiluje za ovaj postupak pravno irelevantnim navodima te činjeničnim navodima koje mogu biti predmet raspravljanja i dokazivanja u nekim drugim sudskim ili upravnim postupcima, sud u bitnome zaključuje da tuženik osporava tužiteljici da je ona samovlasnik predmetnih nekretnina. Naime, on tvrdi da je vršio ulaganja u predmetne nekretnine svojim radom. Ne spori da je tužiteljica na ime kupoprodajne cijene platila prodavateljici nekretnina iznos od 15.000,00 eura i da je taj iznos stekla svojom ušteđevinom. Tuženik tvrdi da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu 47.000,00 eura, a ne 15.000,00 eura te da je razliku kupoprodajne cijene on trebao isplatiti svojim radom u obliku održavanja kuće i okućnice. Zbog njegovog poznanstva / prijateljstva s prodavateljicom predmetnih nekretnina, nekretnine su prodane po znatno nižoj cijeni. Prema tvrdnjama tuženika tužiteljica je idejni tvorac projekta "Čarobna šuma", a o čemu dostavlja certifikat koji je u Kaliforniji izdan tužiteljici. Nadalje, tuženik tvrdi da su on i tužiteljica bili u izvanbračnoj zajednici, ali ne navodi kada su započeli vezu te prekinuli istu. Naveo je i da mu je tužiteljica nudila da će mu prodati predmetne nekretnine, ali nije pristao na njene uvjete. Tuženik smatra da mu tužiteljica nije pružila mogućnost za dogovor i izbjegavanje sudskog postupka.

3. Očitujući se na navode tuženika, tužiteljica u podnesku od 4. listopada 2024. osporava navode tuženika da mu nije pružena mogućnost za dogovor prije pokretanja ovog sudskog postupka. Naime, tužiteljica se putem punomoćnika obratila tuženiku sa zahtjevom za predaju posjeda od 29. srpnja 2024. što je isti svojim odgovorom od istog dana izričito odbio i naveo da će sud morati dati konačnu odluku. Tuženik je tada od strane tužiteljice upozoren da će pokrenuti sudski postupak. Tužiteljica nadalje ističe da je tuženik koji se nesporno nalazi u bespravnom posjedu predmetnih nekretnina u upravnom postupku Klasa: 363-03/24-01/21 radi uklanjanja bespravno postavljenih stvari na predmetnim nekretninama pred Gradom Bujama s njom preuzeo usklađenu i dogovorenu obvezu da do 1. listopada 2024. predmetne nekretnine vrati u prvobitno stanje, što nije ispoštovao. Tuženik ju je u odgovoru na tužbu nazvao “slučajnim vlasnikom” predmetnih nekretnina, iako je sam svjestan da je isključivo ona kao kupac sklopila ugovor o kupoprodaji s prijašnjom vlasnicom kao prodavateljicom i svojim vlastitim ušteđenim sredstvima istoj isplatila kupoprodajnu cijenu u cijelosti te posljedično upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi te tako posve zakonito postala isključivi i punopravni vlasnik predmetnih nekretnina. Tuženik u tom pravnom poslu nije sudjelovao ni kao neki prikriveni vlasnik niti je sudjelovao u isplati kupoprodajne cijene. Tužiteljica ističe da tuženik u svom opširnom odgovoru na tužbu kao i drugim brojnim prijašnjim i naknadnim porukama upućenim neposredno tužiteljici navodi u tome neku svoju (krajnje beznačajnu) ulogu koja nema nikakav pravni značaj. Istovremeno u svojim obraćanjima bilo tužiteljici osobno (ili njenom punomoćniku) tuženik ima neograničenu potrebu sebi pripisivati grandioznost dok istovremeno prema drugima nastupa pokroviteljski ili pak prijeteći, čime zapravo prikriva vlastitu nesigurnost i bojazan jer vrlo dobro zna da je došao kraj njegovom besplatnom korištenju tzv. čarobne šume / tematskog parka odnosno nekretnina koje vlasnički nesumnjivo pripadaju tužiteljici. Tužiteljica nadalje ističe da tuženik nema nikakvih vlasničkih niti drugih prava koje bi mogle zaustaviti ili odgoditi vlasničkopravni zahtjev tužiteljice za predaju predmetnih nekretnina u njen posjed. Tuženik smatra da mu neka prava u vezi prijepornih nekretnina pripadaju samo i jedino zbog toga što je spojio tužiteljicu kao osobu sa novčanim sredstvima i prodavateljicu kao prijašnju vlasnicu. Tuženik zbog toga nema apsolutno nikakvih prava na nekretninama koja svo to vrijeme besplatno koristi, pa neka to prihvati kao odgovarajuću naknadu. Iako je to, s obzirom na činjenicu da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina i da se one nalaze u posjedu tuženika bez pravne osnove, u ovom trenutku pravno nebitno, tužiteljica izričito osporava daljnji navod tuženika da je kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine bila ugovorena u iznosu 47.000,00 eura uz uvjet isplate trećine te cijene u gotovini, a ostatak (dakle čak 32.000,00 eura) u obliku održavanja kuće i okućnice bivše vlasnice po potrebi. Osim što je ovaj navod sam po sebi u toj mjeri neživotan i nelogičan da je posve nevjerodostojan, isti je i krajnje neistinit. Naime, kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu 15.000,00 eura kako je to naznačeno i u kupoprodajnom ugovoru i koliko je i isplaćeno prodavateljici na način da joj je prvo isplaćena kapara u iznosu 2.000,00 eura, te ostatak u gotovini. Da je svemu tome doista tako, vrlo jasno proizlazi iz same poruke koju je tuženik uputio tužiteljici i u kojoj je jasno napisao da se radi o novcu koji je ušteđen vrijednim dugogodišnjim radom tužiteljice i da je tim novcem kupljeno 25000 m[2] navodi tuženik), iako se radi o točno 23.159 m[2] kao zbroj površine obje predmetne nekretnine. Iz te se poruke najbolje vidi da tuženik zapravo otkriva svoju pravu narav i želju, a to je da s jedne strane zavidno obezvrjeđuje ušteđevinu tužiteljice, a s druge u nedostatku vlastite imovine preuveličava svoju osobnost u smislu postojanja neke reputacije i poznanstva (i njihove novčane protuvrijednosti), iako ujedno vrlo kratko i jasno navodi da on novaca nema. Na nesreću tuženika ta njegova reputacija i poznanstvo ipak nisu roba koja bi se mogla razmijeniti sa vlasništvom nekretnina, tako da prijašnja vlasnica u zamjenu za svoje nekretnine nije primila ni reputaciju ni poznanstvo tuženika, nego je ipak radije uzela novčana sredstva tužiteljice. Tužiteljica ni ne spori da je tuženik pronašao nekretnine koje je na koncu kupila tužiteljica, međutim ta činjenica njemu ne daje nikakva prava na nekretninama. Naime, tužiteljica je ta koja je platila, kupila i postala vlasnica tih nekretnina te je u tom pogledu u svemu pregovarala s prodavateljicom i od nje dobila sve potrebne isprave. Tužiteljica ističe da tuženik izmišljenim navodima pokušava uvjeriti sud da je kupoprodajna cijena bila veća, da je on ostatak cijene otplatio svojim radom na uređivanju kuće i okućnice prodavateljice, odnosno da pokušava kapitalizirati navodnu dugogodišnju reputaciju i poznanstva neistinitim tvrdnjama. Osim što su te tvrdnje neistinite one su i pravno irelevantne za odluku o tužbenom zahtjevu.

4. Na ročištu od 18. ožujka 2025. tuženik je istaknuo kako unatoč tome što je tužiteljica upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina, da su oni kao izvanbračni partneri zajedno stekli te nekretnine. Tužiteljica je dala 15.000,00 eura za kupnju predmetnih nekretnina od ukupno 47.000,00 eura kupoprodajne cijene. Iako nema dokaze, tuženik je naveo da on vrši ulaganja u kuću na predmetnoj nekretnini. Tako je primjerice napravio kovanu ogradu u vrijednosti 5.000,00 eura. Istaknuo je da se on i dalje nalazi u posjedu predmetnih nekretnina i da nema namjeru iz njih se iseliti niti ih predati tužiteljici dok je živ. On je vršio ulaganja na temelju projekta kojeg je tužiteljica osmislila te uložio cca 200.000,00 eura vrijednosti s uključenim radnim satima. Spreman je tužiteljici isplatiti iznos od 17.000,00 eura na ime onog što je ona uložila (s kamatama) i da na taj način njemu pripadnu nekretnine.

5. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 5), izvod iz katastarskog plana (str. 6), novinski članak Glasa Istre (str. 7-13), zahtjev za predajom posjeda (str. 14-15), e – mail (str. 16-18), poruke putem mobitela (str. 32- 37), dopis upućen komunalnom redaru u [adresa] (str. 39), zapisnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Buja (str. 41), e – mail (str. 48), zapisnici Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada (str. 49-51), Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti (str. 52-55), e – mail upućen tužiteljici od strane tuženika (str. 56), e – mail tužiteljice upućen tuženiku (tuženik zvan i E), (str. 57), mobilne poruke (str. 58-60), e mail (str. 61-62), mobilne poruke (str. 65), Rješenje ministarstva pravosuđa i uprave od 30. ožujka 2022. (str. 66-67), Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-329/01 (str. 68, 73), kopija katastarskog plana (str. 69-70,74), zapisnik ovog suda posl. br. O- 329/01 (str. 71-72) te izvadak iz zemljišne knjige (str. 76). Pregledana je preslika fotografije (str. 40).

5. 1. Nije izveden dokaz predložen po tužiteljici za čitanje računa, odnosno dokaz o prijenosu novca (str. 63) jer nije čitljiv.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud naloži tuženiku da joj preda u posjed nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodne od svojih osoba i stvari.

8. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao samovlasnik predmetnih nekretnina kao niti da se tuženik nalazi u isključivom posjedu istih.

9. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnje tuženika da su on i tužiteljica predmetne nekretnine zajednički stekli kao izvanbračni partneri te da je on vršio ulaganja.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., u nastavku: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10. 1. U skladu s odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

10. 2. Nadalje, na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

11. Na temelju izvedenih dokaza (čitanjem isprava i dokumentacije u spisu) te nespornih činjenica, utvrđeno je:

- da je tužiteljica upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] šuma površine 20360 m[2] i k. č. [katastarska čestica], oranica površine 2799 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je tuženik u isključivom posjedu predmetnih nekretnina na kojima je postavio kamp kućicu i druge svoje stvari stvarajući tematski park "Čarobna šuma";

- da su tužiteljica i tuženik bili u ljubavnoj vezi te da su prekinuli prije otprilike tri godine;

- da je tužiteljica sklopila ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina kao kupac i da se na temelju tog pravnog posla uknjižila kao vlasnica nekretnina;

- da je tužiteljica putem punomoćnika dopisom od 29. srpnja 2024. zatražila od tuženika predaju predmetnih nekretnina u posjed, a da je on istog dana odbio udovoljiti njezinu zahtjevu, nakon čega ga je tužiteljica upozorila da će pokrenuti sudski postupak;

- da je tuženik u upravnom postupku Klasa: 363-03/24-01/21 radi uklanjanja bespravno postavljenih stvari na predmetnim nekretninama pred Gradom Bujama s tužiteljicom preuzeo obvezu da do 1. listopada 2024. predmetne nekretnine vrati u prvobitno stanje, a što nije ispoštovao.

12. Dakle, tužiteljica je u ovom postupku dokazala da je vlasnica predmetnih nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se te nekretnine nalaze u tuženikovu isključivom posjedu, a što on niti ne osporava.

13. Tuženik unatoč njegovim tvrdnjama da su predmetne nekretnine on i tužiteljica stekli zajedno tijekom trajanja izvanbračne zajednice, odnosno da je on vršio određena ulaganja u te nekretnine, navedeno ničim nije dokazao, a niti pokušao dokazati.

13. 1. Naime, tuženik je na ročištu od 18. ožujka 2025. kao osoba koja nije pravno stručna, upozoren od strane suda na mogućnost angažiranja punomoćnika odvjetnika za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, ali je tuženik izričito naveo da će se on sam zastupati u ovom postupku te je predložio da se ročište održi. U smislu otvorenog pravosuđenja sud je na istom ročištu pokušao tuženiku ukazati na potrebu predlaganja određenih dokaznih prijedloga, makar personalnih dokaza (jer tvrdi da su mu materijalni dokazi izgorjeli u požaru), bilo njegovim saslušanjem ili saslušanjem svjedoka koje bi predložio. Unatoč tome, tuženik je naveo da on ne predlaže nikakve dokazne prijedloge smatrajući da on nije dužan ništa dokazivati.

14. Jedno od načela parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje odlučne i sporne činjenice na temelju dokaza koje su mu stranke ponudile - čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP). Stranke su te koje imaju obvezu dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako u tome ne uspiju, njihov zahtjev za pružanjem pravne zaštite će sud odbiti, odnosno prigovor istaknut zahtjevu suprotne stranke neće prihvatiti. Osim toga, pravilo o teretu dokazivanja sadržano u čl. 221.a. ZPP-a obvezuje sud uzeti u obzir kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranaka, koja se na nju poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. S obzirom na to da glede sporne činjenice jesu li ispunjene zakonske pretpostavke da sud naloži tuženiku da tužiteljici preda u posjed predmetne nekretnine, odnosno ima li tuženik pravo zadržanja ili retencije na temelju čl. 163. st. 1. ZV-a (iako tuženik nije izričito istaknuo prigovor retencije već to proizlazi iz njegovih tvrdnji), tužiteljica je jedina predložila izvođenje dokaza koji su odlučni za utvrđenje činjenica u ovoj pravnoj stvari (čl. 162. st. 1. ZV-a). Naime, tuženik je u spis dostavio samo e-mail korespondenciju iz kojih je utvrđeno da su on i tužiteljica bili u ljubavnoj vezi te certifikat iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljica idejni tvorac projekta "Čarobna šuma", kao i zapisnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Buja od 21. kolovoza 2024. (koji je dostavila i tužiteljica), a kojima se dokazuje da je tuženiku dan rok od 30 dana za vraćanje predmetnih nekretnina u prvobitno stanje. Dakle, tuženik nije ničim dokazao da je vršio ulaganja u predmetne nekretnine, a pogotovo ne da se radilo o ulaganjima koja bi bila nužna ili korisna, zbog kojih bi ulaganja pošteni posjednik imao pravo retencije ili zadržanja nekretnine. Nije dokazao niti da su tužiteljica i on bili u izvanbračnoj zajednici i da bi mu po toj osnovi pripadalo pravo posjeda / suposjeda predmetnih nekretnina.

16. Stoga sud uzima kao dokazanu činjenicu da je tužiteljica isključivi vlasnik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se tuženik nalazi u isključivom posjedu predmetnih nekretnina bez valjane pravne osnove. Iako se tuženik nije izričito pozvao na pravo retencije ili zadržanja, već to samo proizlazi iz njegovih tvrdnji, sud je ocijenio da bi takav prigovor bio neosnovan, jer nije dokazao koja je ulaganja vršio, kada i visinu troškova ulaganja, a niti da bi ta ulaganja bila nužna i korisna. Osim toga, tuženik nije istaknuo niti protutužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a kojim bi potraživao uloženo u nekretninu.

17. Valja istači da tuženik uvijek može pokrenuti odgovarajući sudski ili upravni postupak za dokazivanjem svojih tvrdnji, a vezanih za sklapanje pravnog posla kupoprodaje predmetnih nekretnina te ugovorene kupoprodajne cijene. Osim toga, ako tuženik sumnja da je netko počinio bilo kakvo kazneno djelo, dužan je to prijaviti nadležnim tijelima. Tuženikovi navodi da je tužiteljica idejni tvorac tematskog parka "Čarobna šuma" na temelju čijih ideja je vršio ulaganja, nisu odlučna za ovaj spor.

18. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka.

19. U skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, valjalo joj je dosuditi opravdane parnične troškove.

20. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova specificiranih u tužbi, podnesku od 4. listopada 2024. te na ročištu od 18. ožujka 2025. i to trošak na ime sastava zahtjeva za predaju u posjed u iznosu 100,00 eura, sastava tužbe u iznosu 500,00 eura, pribave isprava (zk izvatka i kopije katastarskog plana) u iznosu 100,00 eura, sastava podneska od 4. listopada 2024. u iznosu 500,00 eura te zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. u iznosu 500,00 eura, sve uvećano za PDV. Zatražila je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 98,23 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 196,46 eura.

20. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 15.000,00 eura, tužiteljici je, priznat trošak sastava zahtjeva za predaju u posjed u visini 25 bodova prema Tbr. 37/1 Tarife, sastava tužbe u visini 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, pribave spisa (zk izvatka i kopije katastarskog plana) u visini 25 bodova prema Tbr. 36/3 Tarife, sastava obrazloženog podneska od 4. listopada 2024. u kojem odgovara na tuženikove navode iz odgovora na tužbu u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife te zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, ukupno 800 bodova što prema Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, sveukupno iznosi 2.000,00 eura.

20. 2. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 98,23 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 196,46 eura koji će biti dužna snositi.

20. 3. Prema tome, tužiteljici pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 2.294,69 eura.

21. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 2.294,69 eura sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. ZOO-a koje teku od 29. travnja 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Bujama 29. travnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženiku