Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. P-1/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, predsjednice vijeća, te Larise Gačanin i Ive Smokvina Dadasović, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, protiv tuženika Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, OIB:00781927135, Rijeka Korzo 35/II, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Banović, Fosić, Margić i Staničić iz Zagreba, radi zabrane štrajka, nakon provedene glavne i javne rasprave održane dana 17. travnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, objavljene dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije zakonit štrajk koji je Nezavisni sindikat radnika Hrvatske kod poslodavca Rijeka plus najavio organizirati s početkom 09.04.2025. Tuženiku se zabranjuje organiziranje i provođenje štrajka kod poslodavca Rijeka plus d.o.o. Rijeka najavljenog za dan 09.04.2025. prema najavi štrajka prema dopisu od dana 01.04.2025.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eur zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik najavio štrajk kod njega kao poslodavca za dan 9. travnja 2025., te da je u dopisu kojim najavljuje štrajk kao razloge pokretanja i organiziranja štrajka naveo da poslodavac ne želi regulirati plaću kolektivnim ugovorom i neprihvaćanje zahtjeva sindikata u kolektivnim pregovorima za povećanjem materijalnih prava radnika. Nadalje navodi da je radi provođenja mirenja u kolektivnom radnom sporu proveden postupak pred miriteljem Gospodarskim socijalnim vijećem u kojem su postupku na strani sindikata sudjelovali kao reprezentativni sindikati tuženik i Sindikat primorsko goranskih komunalaca. Navedeni postupak da je okončan Sporazumom o okončanju mirenja koji su dana 17. ožujka 2025. sklopili tužitelj u svojstvu poslodavca i Sindikat primorsko goranskih komunalaca (dalje: SPGK) , dok je tuženik postavljao i druge zahtjeve, te u konačnici nije bio voljan okončati mirenje sporazumom. Sporazum o okončanju postupka mirenja od dana 17. ožujka 2025. da je predviđen kao način rješavanja kolektivnih sporova u postupku mirenja sukladno čl. 209. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR) i da ima pravne učinke kolektivnog ugovora. Nadalje, razlozi i način najave štrajka, kako je najavljen dopisom tuženika od dana 01. travnja 2025., da nisu zakoniti jer da nije vidljiv način provođenja štrajka. U dopisu da se navodi kako će se štrajk provoditi uskratom rada na svim otvorenim i zatvorenim mjestima gdje poslodavac vrši svoju djelatnost, međutim, tuženik da nije jasno odredio hoće li radnici biti na svojim radnim mjestima, hoće li štrajk biti potpun ili djelomičan, te imena ili broj radnika tako da poslodavac može održati nužne poslovne aktivnosti. Budući da je kod tužitelja zaključen Sporazum o okončanju postupka mirenja koji ima učinke kolektivnog ugovora, da najavljeni štrajk (zbog toga što poslodavac navodno ne želi plaću regulirati kolektivnim ugovorom i što poslodavac navodno ne prihvaća zahtjeve sindikata u kolektivnim pregovorima) nije zakonit u smislu čl. 209. st. 2. i u svezi s čl. 217. ZR. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da nije zakonit štrajk kojeg je tuženik najavio organizirati kod tužitelja s početkom 9. travnja 2025. i da se zabrani tuženiku organiziranje i provođenje štrajka najavljenog za 9. travnja 2025.

1.2. Tužitelj je ujedno predložio određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom tuženiku održavanje štrajka najavljenog za 9. travnja 2025. uz obrazloženje da organiziranjem i provođenjem najavljenog štrajka postoji opasnost da će nastupiti nasilje i nenadoknadiva šteta zbog nemogućnosti obavljanja javnih i komunalnih službi za koje je zadužen tužitelj.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na odredbu članka 26. stavka 1. Zakona o reprezentativnosti, koji je lex specialis u odnosu na ZR, i navodi da Sporazum koji je potpisao SPGK nije važeći jer da 41,93% od ukupnog broja sindikalno organiziranih članova reprezentativnog sindikata nije dovoljno da bi takav Sporazum bio važeći u smislu stvaranja učinaka kolektivnog ugovora. Tuženik ne osporava da su on i SPGK reprezentativni sindikati, no unatoč tome osporava da bi Sporazum kojeg je SPGK potpisao u postupku mirenja bio važeći u smislu kolektivnog ugovora jer da taj sindikat nema traženu kvalificiranu većinu od 50% sindikalno organiziranih članova reprezentativnih sindikata. Stoga da je mirenje ostalo neuspješno, čime je ispunjen zakonski uvjet za tuženikov štrajk.

2.2.Tuženik je također osporio da je Sporazum tužitelja i manjinskog sindikata SPGK rezultat mirenja uz obrazloženje da miritelj nije sudjelovao u sklapanju takvog Sporazuma, slijedom čega da se niti po toj osnovi ne radi o sporazumu koji bi imao učinke kolektivnog ugovora. Naime, Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima („Narodne novine“ broj 130/2015, 13/2020, dalje: Pravilnik), u člancima 14. i 15. da je propisano da pisani prijedlog rješenja spornih pitanja sastavlja miritelj, te ako stranke u sporu prihvate prijedlog ili se sporazume o spornim pitanjima, da miritelj o tome sastavlja sporazum. Tek sklapanjem sporazuma o spornim pitanjima da je okončan postupak mirenja. S obzirom na to da je sporni Sporazum tužitelja i SPGK potpisan mimo znanja miritelja, te mimo postupka mirenja, a iz odredbi Sporazuma da je razvidno da većina odredbi tog Sporazuma nisu bile predmetom mirenja, takav Sporazum da ni po toj osnovi nije sukladan mjerodavnom pravnom okviru i ne može proizvoditi učinke koje mu tužitelj atribuira. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3.1. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, te je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja ŽH. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ČH, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka LH. Tuženik je predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ZH, predsjednika štrajkačkog odbora kod tuženika, na okolnost tijeka i organiziranja štrajka, koji je dokazni prijedlog odbijen jer činjenice o kojima bi trebao iskazivati navedeni svjedok nisu relevantne za predmet spora.

3.2. Zakonski zastupnik tužitelja ŽH je iskazao da su razgovori s tuženikom i SPGK započeli u srpnju 2024. i da je održano osam ili deset sastanaka u vezi predloženog kolektivnog ugovora, koji je bio zajednički od oba sindikata. Razgovori da su se vodili u vezi povećanja osnovice plaće i ostalih materijalnih prava. Nakon pregovora tuženik da je usmeno i slanjem e-maila obavijestio tužitelja da će pokrenuti postupak mirenja radi potpisivanja KU kojim bi se regulirala sva prava (plaća + ostala materijalna prava) i onda da se krenulo u postupak mirenja u kojem je održano pet sastanaka s miriteljem. Prvi sastanak da je održan odvojeno, dakle, zasebno sa svakim od dva sindikata, nakon čega da je miritelj predložio da se sastanci održavaju zajedno, tako da je preostalih četiri sastanaka održano zajedno bez obzira što je miritelj sastavio odvojene zapisnike za svaki od sindikata. U postupku mirenja da se nije pojavio neki posebni prijedlog KU, ali da se govorilo o svim zahtjevima: o povećanju plaće, naknadi za pripravnost, pravu na liječničke preglede, o visini otpremnine, jubilarne nagrade, božićnice, uskrsnice i regresa, te da se razgovaralo o tome da se nakon šest mjeseci, kada budu poznati rezultati poslovanja tužitelja u 2025. godini, ponovno sjedne i eventualno pregovara o povećanju prava ukoliko to bude dozvoljavalo financijsko stanje tužitelja. Na petom sastanku tuženik da nije prihvatio prijedlog koji se odnosio na sve o čemu se do tada razgovaralo, dok je SPGK prihvatio taj prijedlog. Miritelj da je bio prisutan na svih pet sastanaka i Sporazum da nije sačinjen mimo njegovog znanja. S obzirom da je HH, zakonski zastupnik SPGK, odmah nakon mirenja otišao na put, Sporazum da je potpisan kada se on vratio s putovanja. HH da je vozač i stalno je na putu i upravo da je zbog toga nastao taj razmak od sedam dana od dana zaključenja i potpisivanja Sporazuma. Sporazum da je dostavljen miritelju nakon što je potpisan jer da on nije tražio da mu se dostavi eventualni nacrt. Miritelj da je tada rekao da je dovoljno da sporazum potpiše jedan sindikat i da će se onda isti moći primjenjivati na sve radnike tužitelja. Sve o čemu su razgovarali i pregovarali da je uneseno u Sporazum. Na prvom sastanku da je inzistirao da donesu neki akt kojim bi se odredile ovlasti miritelja i tajnost postupka, ali da je miritelj rekao da je do sada vodio više stotina postupaka mirenja i da to nikada nije napravio jer da to nije potrebno. Dvije pravnice tužitelja da su sačinile promemoriju o svakom sastanku mirenja zato što su zapisnici miritelja bili prilično šturi i nisu sadržavali sve ono što je rečeno na sastanku mirenja. Na upit zbog čega Sporazum nije zaključen u sklopu zapisnika o mirenju, iskazao je da nije tako zaključen jer miritelj nije tako rekao, već je on samo napravo zapisnik u kojem je konstatirao da je mirenje uspjelo i rekao im da nakon toga sastave Sporazum koji se mora primjenjivati na sve radnike društva. Tim Sporazumom da su povećali plaće i ostala prava radnika tužitelja u iznosu od 1.140.000,00 eura godišnje. Iskazao je da nije pravnik i da je tužiteljeva pravna služba uređivala Sporazum u dogovoru s pravnom službom SPGK. U Sporazumu da je navedeno sve o čemu se pregovaralo u postupku mirenja. Na upit da objasni zbog čega je u obavijesti o pokretanju postupka mirenja SPGK naveo da je predmet spora povećanje materijalnih prava radnika, dok je u Sporazumu uređeno i pitanje radnog vremena, prava na štrajk, prekovremenog rada i sl. što ne spada u materijalna prava radnika, iskazao je da su oba sindikata u postupku mirenja odstupila od ovoga što je navedeno u obavijesti, a tužitelju da je bilo bitno urediti sva prava koja su bitna za radnike. Proces mirenja u konkretnom slučaju da je bio nastavak neuspješnog kolektivnog pregovaranja i da se o svemu tome razgovaralo od srpnja 2024. i tužitelju da je bilo bitno da se sve to o čemu se razgovaralo i pregovaralo nalazi i u Sporazumu. Na upit zašto nije inzistirao da miritelj supotpiše Sporazum iskazao je da je miritelja izabralo GSV i da on ima znanja o tome, a da je on rekao da želi supotpisati Sporazum, onda da bi ga i supotpisao.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ovaj sud je mišljenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja iz članka 217. stavak 1. ZR-a da se utvrdi da nije zakonit štrajk kojeg je tuženik najavio organizirati kod tužitelja s početkom 9. travnja 2025. i da se zabrani tuženiku organiziranje i provođenje štrajka najavljenog za 9. travnja 2025. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na stavu da je štrajk nezakonit jer da je postupak mirenja okončan Sporazumom koji je predviđen kao način rješavanja kolektivnih sporova u postupku mirenja sukladno čl. 209. ZR i da ima pravne učinke kolektivnog ugovora, pa da, prema tome, ne postoje razlozi za organiziranje štrajka zbog zaključenja kolektivnog ugovora.

6. Sporno je (činjenično) pitanje da li je Sporazum zaključen u postupku mirenja ili izvan postupka mirenja, te ako se utvrdi da je zaključen u postupku mirenja, onda je sporno (pravno) pitanje - proizvodi li taj Sporazum učinke kolektivnog ugovora.

7. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se mirenje vodilo radi zaključenja kolektivnog ugovora i da je Sporazum zaključen u postupku mirenja, te su neosnovani navodi tuženika da je isti zaključen neovisno od postupka mirenja i mimo miritelja. Naime, iz zapisnika sa petog (posljednjeg) sastanka u postupku mirenja proizlazi da je mirenje sa SPGK uspjelo (list 74 spisa), dok mirenje sa tuženikom nije uspjelo (list 73 spisa), čime je miritelj postupio prema članku 16. stavku 1. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima. Ako je navedeno da je mirenje uspjelo, to znači da je postignut sporazum o onome o čemu se pregovaralo u postupku mirenja i ne može značiti ništa drugo. Sama činjenica što je Sporazum između tužitelja i SPGK potpisan nakon 7 dana ne znači da je Sporazum zaključen izvan/mimo postupka mirenja jer je z.z. tužitelja objasnio da je zakonski zastupnik SPGK odmah nakon uspješnog okončanja postupka mirenja otišao na put i da je Sporazum potpisan nakon što se on vratio s puta. Tuženik je u prilog svojih navoda da navedeni Sporazum nije zaključen u postupku mirenja dostavio email kojeg je miritelj LH poslao parničnim strankama i SPGK. Iz sadržaja navedenog emaila proizlazi da je mirenje zaključeno uspješno sa SPGK i neuspješno s tuženikom i da je zapisnik o tome jedini vjerodostojni dokument. Također se navodi da kolektivni ugovor nije bio predmet mirenja, što je vrlo nejasna rečenica i zapravo je u suprotnosti s onim što je naprijed navedeno. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša svjedok LH, pa samim time nije dokazao svoje navode da Sporazum nije zaključen u postupku mirenja.

8. U ovom postupku sporno je pravno pitanje da li Sporazum kojeg je tužitelj sklopio sa SPGK ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, kako to propisuje odredba članka 209. stavka 2. ZR-a. Jer, ukoliko taj Sporazum ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, onda je štrajk tuženika nezakonit. I obrnuto, ukoliko bi se smatralo da Sporazum nema pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, tada je štrajk tuženika zakonit.

9. Tuženik osporava da bi navedeni Sporazum imao pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora pozivom na članak 26. stavak 1. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (Narodne novine 93/14 i 26/15; dalje: ZRUPS) koja propisuje kako slijedi: Kolektivni ugovor koji su sklopile stranke iz članka 25. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona bit će važeći samo ako reprezentativni sindikati potpisnici u svom članstvu imaju više od 50% radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata. Nesporno je da SPGK nema u svojem članstvu više od 50% radnika članova od ukupno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata. Naime, Povjerenstvo za utvrđivanje reprezentativnosti svojim je rješenjem od 10. lipnja 2024. utvrdilo da su kod tužitelja reprezentativni za kolektivno pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora tuženik i SPGK. Međutim, kao što je naprijed navedeno, SPGK nema u svojem članstvu više od 50% radnika članova od ukupno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata kod tužitelja, dok tuženik to ima.

10. Mišljenje je ovog suda da treba razlučiti dvije različite situacije. Prva je situacija kada se kolektivni ugovor sklapa izvan postupka mirenja, dakle, kada se postupak mirenja ne provodi i u tom slučaju u primjenu dolazi naprijed citirana odredba članka 26. stavka 1. ZRUPS. Druga je situacija kada se vodi postupak mirenja i on se okonča sporazumom. U tom slučaju u primjenu dolazi odredba članka 209. stavka 2. ZR-a prema kojoj taj sporazum ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, a ne dolazi u primjenu odredba članka 26. stavka 1. ZRUPS-a. Dakle, ZRUPS propisuje sklapanje kolektivnog ugovora, a ZR propisuje učinke sporazuma kod mirenja, što su dvije odvojene situacije. Prema mišljenju ovog suda, da je zakonodavac htio da u slučaju sklapanja sporazuma u postupku mirenja dođe u primjenu (i) odredba članka 26. stavka 1. ZRUPS-a, tada bi to i unio u sadržaj odredbe članka 209. stavka 2. ZR- a na način da bi propisao dodatnu pretpostavku da bi sporazum imao pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora (da reprezentativni sindikat potpisnik u svom članstvu treba imati više od 50% radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata). Stoga, kako je mirenje završilo sklapanjem Sporazuma koji ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, bez obzira što tuženik nije njegov potpisnik, najavljeni štrajk nije zakonit, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

11. Podredno tužitelj navodi da najava štrajka (list 18 spisa) nije u skladu sa odredbom članka 205. stavak 6. ZR-a, pa da je i po toj osnovi štrajk nezakonit. Mišljenje je ovog suda da dopis od 1. travnja 2025. kojim je tuženik najavio štrajk sadrži sve što je propisano odredbom članka 205. stavak 6. ZR-a, te po toj osnovi štrajk ne bi bio nezakonit, kako to neosnovano smatra tužitelj. Ali, to se samo podredno navodi jer je naprijed naveden razlog zbog kojeg je najavljeni štrajk tuženika nezakonit.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08). Tužitelju je dosuđena naknada za sastav tužbe (500,00 eur) uz pripadajući PDV (125,00 eur), ukupno 625,00 eur. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Rijeci, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.