REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-807/2020-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Kožulu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Ivone Krstanović, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Maria Puškara, odvjetnika, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, isplatiti tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 26.759,28 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 630,45 eur, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 53.206,21 eur te zahtjev tužiteljice da joj se na dosuđeni iznos iz točke I. isplati zatezna kamata tekuća od 19. listopada 2018. godine pa do 10. listopada 2021. godine.

III. Svaka stranka snosi svoj dio troškova zastupanja.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 433,18 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 09. rujna 2017. godine oko 5,00 sati stradala kao suvozač na motociklu marke Piaggio reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa] na kolniku državne ceste D315 kod km stupa 0+6000 m, dionica broj 1. Navodi kako je prometnu nezgodu skrivio vozač motocikla koji je osiguran kod tuženika. Tužiteljica na ime naknade potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 635.000,00 kn te s osnova imovinske štete iznos od 20.000,00 kn, odnosno iznose umanjene za nesporno isplaćen dio naknade štete, koju isplatu je izvršio tuženik i to 42.500,00 kn na ime neimovinske štete te iznos od 10.000,00 kn na ime imovinske štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbe u cijelosti. Ističe prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štete, jer je svojevoljno i bez prisile pristala voziti se motociklom koji je vozio GP pod utjecajem alkohola.

3. S obzirom na promjenu važeće valute u Republici Hrvatskoj, proizlazi da tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 78.638,26 eur, a na ime naknade imovinske štete daljnji iznos od 1.327 ,23 eur.

4. Tuženik u podnesku od 20. studenog 2020. godine priznaje da je na ime štetnog događaja isplatio tužiteljici ukupno 52.500,00 kn te smatra da je time tužiteljica u cijelosti namirena. Uz istaknuti prigovor da je tužiteljica pridonijela vlastitoj šteti na način da je pristala na vožnju s alkoholiziranim vozačem, ističe i da nije nosila zaštitnu kacigu.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. K-336/19 od 10. listopada 2019.g., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GP i tužiteljice, provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru, proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Dariju Muževiću, dr. Gordanu Makariću i dr. PP, provedeno je toksikološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Biserki Riha, razgledavan je spis Općinskog suda u Splitu posl.br. K-336/2019, provedeno je saslušanje stalnog sudskog vještaka dr. Biserke Riha, te stalnih sudskih vještaka dr. Darija Muževića, dr. Gordana Makarića i dr. PP.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, kao i činjenica da je tužiteljica stradala kao putnik na motociklu osiguranom kod tuženika, pa sud na okolnosti koje među strankama nisu sporne nije cijenio ni provodio posebne dokaze.

8. Nije sporno da je za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika GP, odnosno vozač motocikla, a isto proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu posl.br. K-336/19 od 10. listopada 2019. godine.

9. Nije sporno da tužiteljica prilikom vožnje na motociklu nije nosila zaštitnu kacigu.

10. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio nesporan dio štete i to iznos od 52.500,00 kn, što predstavlja 6.967,95 eur i to iznos od 5.640,72 eur na ime naknade neimovinske štete, a iznos od 1.327,22 eur na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu.

11. Sporno je da li je tužiteljica doprinijela nastanku štete pristankom na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju, te nenošenjem odgovarajuće zaštitne kacige.

12. Također je sporna osnovanost i visina pretrpljene štete.

13. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. K-336/19 od 10. listopada 2019. godine utvrđeno je da je okrivljenik GP na dan štetnog događaja upravljao motociklom pod utjecajem alkohola i to u koncentraciji alkohola u krvi od najmanje 2,09 g/kg.

14. Radi utvrđivanja okolnosti vanjskih manifestacija alkoholiziranosti u koncentraciji od 2,09 g/kg i mogućnosti zapažanja iste od trećih osoba, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Biserki Riha, koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako se osoba koja u krvi ima 2,09 g/kg etilnog alkohola nalazi se u pijanom stanju. Pijanom osobom smatra se ona osoba koja u krvi ima od 1,50 g)kg do 2,50 g/kg etilnog alkohola. Pijano stanje dovodi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka svake samokontrole i samokritičnosti, dolazi do povremenog gubitka prisebnosti, vremenske i prostorne dezorijentacije, shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum, tako da se stvarnost ne uočava realno. Za ovo alkoholizirano stanje karakteristično je da dovodi do bitnog suženja vidnog kuta. Negativno djelovanje alkohola na vid očituje se u smanjenju oštrine dubinskog vida kod koncentracije već od oko 1,0 g/kg, kada dolazi do slabijeg uočavanja udaljenosti između dva predmeta. Zbog alkoholiziranosti neispravno se procjenjuje brzina, a slabije se uočavaju predmeti u pokretu, a zbog toga se smanjuje i orijentacija u prostoru. Vidni kut kod trijezne osobe iznosi 108°, a može iznositi bez pokretanja glave i do 220°. Kod alkoholizirane osobe taj se kut smanjuje. Reakcijsko vrijeme na izvanredne zapreke u prometu, opažanje opasnosti, shvaćanje podataka i izvršenje nekih radnji bitno se produžuje i ono iznosi 2,47 sekundi, dok je prosječno vrijeme reagiranja kod trijezne osobe od 0,75 do 0,80 sekundi. U pijanom stanju alkohol djeluje i na ravnotežu, pa ovako alkoholizirane osobe nisu u stanju održavati pravac kretanja. Osobe koje u krvi imaju koncentraciju etilnog alkohola višu od 1,3 g/kg apsolutno su nesposobne za sigurno upravljanje motornim vozilom. Međutim, klinička slika alkoholiziranosti ne mora odgovarati koncentraciji alkohola u krvi i ovisi o mnogim faktorima. Osoba koja je naučila konzumirati alkohol te razvila određenu toleranciju, neće ispoljavati uobičajene karakteristike vezane uz utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi, dok će određene skupine ljudi (djeca, starci, osobe sa duševnim bolestima, psihički i fizički iscrpljene osobe…) već pri malim količinama popijenog pića pokazivati izrazite znake pijanstva. Nasuprot toga, kod zdravih i odmornih osoba i osoba koje su navikle na alkohol, slika pijanstva može biti nešto blaža. Neke svakodnevne, uobičajene radnje mogu se i nakon konzumacije većih količina alkohola izvršiti bez nekih vidljivih grubih ispada. Upravo iz ovih razloga nemoguće je sa apsolutnom sigurnošću dovesti u vezu vanjske manifestacije alkoholiziranosti sa koncentracijom alkohola u krvi. Prema Heiferovom grafikonu vidljivo je da 50% liječnika sa manjim iskustvom bez dodatnih testova nije u stanju zapaziti alkoholiziranost osobe u čijoj krvi ima do 2,00 g/kg etilnog alkohola. Liječnik je pri prvom uzimanja uzorka krvi GP na obrascu AUK-2 zaokružio da je miris na alkohol mali, a pri drugom uzimanju uzorka krvi zaokružio da je pregledani pod utjecajem alkohola. Miris na alkohol nije i dokaz da je osoba pod utjecajem alkohola, to je samo dokaz da je alkohol konzumiran. Dakle, prosječna trijezna osoba može, ali i ne mora po ponašanju osobe koja je konzumirala alkohol detektirati stupanj alkoholiziranosti druge osobe.

15. Povodom prigovora tuženika proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koja je u svom iskazu navela kako u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju kojeg je dostavila 04. prosinca 2022. godine te se usmeno očituje na podnesak tuženika i dodatno ponavlja i objašnjava da je dala odgovore na postavljeni zadatak postavljen od strane suda i da je napisala da osoba koja ima 2,09 g/kg etilnog alkohola u krvi se nalazi u pijanom stanju te je u nalazu navela manifestacije kako se osoba koja se nalazi upravo u tom pijanom stanju i ponaša. Mora napomenuti da se pijanom osobom smatra ona koja ima od 1,5 do 2,5 g/kg etilnog alkohola. Isto tako u nalazu je navela da je djelovanje etilnog alkohola individualno, da sve te opisane manifestacije neke osobe u tom pijanom stanju, dakle od 1,5 do 2,5 g/kg, mogu biti jače ili manje izražene, odnosno neka osoba ih čak i ne mora pokazivati. Isto tako navela je da treća osoba koja nije u kontaktu sa osobom koja pije, ne pozna ga, pa čak i članovi obitelji, ne moraju po ponašanju osobe znati i zaključiti da li je ta osoba pod utjecajem alkohola, da li je popila, a kamoli da može odrediti u koju grupu pijanstva ili teškog pijanog stanja pripada. Kao primjer iz ovog predmeta navela je i zapažanje liječnika koji su u razmaku od sat vremena prilikom uzimanja uzorka krvi utvrdili različito. Prvi liječnik je naveo da samo osjeća miris na alkohol, što ne mora značiti da je osoba pijana, teško pijana, nego na prostor da je konzumirala alkohola, te se mogla nalaziti u trijeznom stanju i imati do 0,5 g/kg etilnog alkohola u krvi, dok je drugi liječnik zaokružio oznaku da se taj imenovani nalazi pod utjecajem alkohola. Tužiteljica je na raspravi izjavila da joj vozač tog motocikla nije prijatelj, već poznanik i nije vidjela koliko je on pio, da li je pio, što je pio i da nije mogla zaključiti da li je pod utjecajem alkohola. Mora napomenuti da je alkohol depresor središnjeg živčanog sustava, odnosno da u onoj prvoj fazi kada se popije mala količina alkohola najveće djelovanje ima na koru velikog mozga te je uvjetno rečeno taj prvi gutljaj onaj koji izaziva najžešću manifestaciju. Laički rečeno, nakon prve popijene čašice, npr. rakije, konjaka, sama osoba kaže za sebe "baš me je šusnulo". Nakon toga alkohol ulazi u organe koji su više vodeni, znači u krv, a stanice mozga se zapravo privuku na taj opijeni prvobitni alkohol i na taj način više ne reagiraju, ali osoba sa svakom daljnjom konzumacijom alkohola povećava te grame/kg etilnog alkohola u krvi i naravno da onda prema količini i vrsti popijenog pića dolazi u ta različita stanja pripitosti, pijanosti i teške pijanosti. Na njezin nalaz i mišljenje nije utjecao odgovor tužiteljice. Utvrđivanje da li je neka osoba pod utjecajem alkohola ili ne, donosi se osobnim pregledom te osobe koji uključuje i neke od testova koji se provode, najvjerojatnije mjeri se nistagimus (mogućnost zadržavanja pogleda fokusa na jednu točku). Navedeni testovi uključuju vanjsko ponašanje osobe. Utjecaj alkohola bi na organizam bio manji i njegove manifestacije kod niže koncentracije nego što je kod više koncentracije. Dakle, u ovom konkretnom predmetu prilikom prvog vađenja krvi osoba je imala 1,95 g/kg, a obzirom da se nalazio u fazi eliminacije, moguće je bilo preračunavanje u trenutku događaja kada je utvrđeno 2,07 g/kg etilnog alkohola. Razlika u manifestaciji bila bi da je prošlo možda 5 sati maksimalno od događaja do vađenja krvi te bi se onda on nalazio u nižoj grupi, ne bi bio pijan nego pripit, ali to je samo teoretski jer djelovanje alkohola na organizam je individualno, kao što je već i navela. Iz podatka o učestalosti konzumacije alkohola kod štetnika bi teoretski mogli izvlačiti nekakve zaključe, ovisno o zdravstvenom stanju osobe, učestalosti pijenja alkohola, njegovoj starosti, međutim opet bi se sveli na nekakvo teoretski odgovor koji se ne bi vezao za osobu jer su vanjske manifestacije konzumiranja alkohola individualne.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem otklonio prigovore tuženika.

17. Svjedok GP u svom iskazu navodi kako se sjeća predmetnog štetnog događaja koji se dogodio nakon noćnog izlaska u kojem je bio sa tužiteljicom. Zajedno su bili cijelu večer u disku i tužiteljica je vidjela da on konzumira alkoholna pića. Pili su zajedno i koliko se može sjetiti pio je votku tonik, te je popio oko 5-6 komada. Nakon noćnog izlaska zajedno sa tužiteljicom je otišao na INA-inu benzinsku postaju kupiti cigarete, a nakon toga u nastavku vožnje preletjela mu je mačka preko cesta, zbog čega je zahvatio rub kolnika i izgubio nadzor nad motociklom te su pali. Prilikom vožnje nije imao zaštitnu kacigu, a nije je imala ni tužiteljica. U izlazak je krenuo nakon posla sa svojim prijateljima i tamo je susreo tužiteljicu i njezinu prijateljicu. Ne zna točno u koje vrijeme je došao u disko, moguće oko ponoći ili 1. Sa tužiteljicom je u društvu bila njezina prijateljica koju pozna iz viđenja, ali ne po imenu. Također je s njom u društvu bila njezina sestra i sestrin zaručnik. Bio je u disku sa svojim društvom, a tužiteljica sa svojim društvom, a bili su u istoj prostoriji. Tu su stalno komunicirali, bio bi malo kod prijatelja, pa kod njih, pa do WC-a i tako. Misli da su krenuli iz diska oko 3 ili 4 sati. U disku je bilo puno ljudi, pjevao je NP. U trenutku kada je krenuo prema kući, osjećao se sposobnim za vožnju. Sa tužiteljicom se u disku dogovorio da je poveze. Prvo su iz diska otišli do tužiteljičine kuće, tamo vidjeli da više nemaju cigareta, pa zajedno otišli na benzinsku postaju, kupili cigarete, pa potom zajedno krenuli prema tužiteljičinoj kući u staru gradsku jezgru i na tom putu se dogodio štetni događaj. Na putu od diska prema tužiteljičinoj kući zaustavili su se i sjedili, razgovarali, te nakon pet minuta shvatili da nemaju cigareta i potom otišli na benzinsku postaju. Tužiteljica je u disku pila alkohol, misli također votku tonik. Ne sjeća se što su pile osobe iz njezinog društva. Tužiteljica se, prije nego što je sjela s njim na motor, nije nećkala. Ne može se sjetiti da li je tužiteljica smrdila na alkohol. Nije ga pitala za kacigu. Ni u jednom trenutku vožnje nisu imali kacigu. Slučajno se sreo s tužiteljicom u disku, ali dugo se znaju i prijatelji su. Ne može točno navesti koliko je vremena proveo sa tužiteljicom, ukupno moguće i sat vremena, ako je izlazak trajao tri sata, ali to nije bilo kontinuirano. U motoru je imao jednu kacigu, a nije je ponudio tužiteljici. Kad kaže u motoru, misli ispod sica. Pojašnjava da bi prilikom boravka u disku bio 10-ak minuta kod tužiteljice, potom kod svojih prijatelja pa do WC-a. Ne vjeruje da bi oko 3-4 sata ujutro netko mogao primijetiti da je pijan, zato što su svi takvi.

18. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je na dan štetnog događaja radila kao recepcioner u hotelu Belvie, nakon čega je izašla sa svojim sestrama i sa još dvije prijateljice na koncert NP. Na koncertu je provela vrijeme sa svojim sestrama i prijateljicama, a ne sa danas saslušanim svjedokom koji nije njezin prijatelj niti njezino društvo, već poznanik iz [adresa] i generacija. Nisu bili zajedno u izlasku, već je on tijekom boravka u disku znao prići, međutim, ona ga nije doživljavala. Sjeća se da je pred kraj koncerta otprilike zadnjih 10 minuta došao do njih i nagovarao je da nešto popije, na što mu je rekla da drugi dan radi i da će popiti samo čašu vode. Inače je tu večer možda popila čašu alkohola. Nije vidjela što je GP pio niti koliko je pio, jer nisu bili u istom društvu. Nisu niti zajedno izašli iz diska, već je izašla sa svojom sestrom jer su druga sestra i prijateljica otišle ranije. Tada je naišao GP na motociklu i nagovarao ju da sjedne s njim, da će ju prevesti, da zašto bi se mučila na štiklama. Pristala je, on joj nije ponudio kacigu, a ni po čemu nije mogla zaključiti da je on alkoholiziran. Krenuli su prema njezinoj kući, normalno je vozio i nakon toga su sjeli na klupicu i razgovarali te ni tada nije primijetila da bi bio alkoholiziran. Pitao ju je da li ima cigarete, te kako nije imala, predložio je da ih odu kupiti, što su i učinili. Nakon odlaska sa benzinske postaje više se ničega ne sjeća i ne zna kako je došlo do pada. Uslijed navedenog pada pukla joj je lubanja i imala je brojne ozljede lica i zbog svega je bila u komi 4 dana, kroz koje vrijeme joj je obavljena i operacija na lubanji, a potom i operacija na licu. Prvih mjesec dana se nije mogla ni ustati iz kreveta, imala je kateter i ležala na Firulama, a i dalje je njezino liječenje dugo trajalo. Do danas nije u cijelosti dobro, ne može ništa sama, ima nesanice, ne spava i danas ju je na ročište doveo otac kojeg je pri dolasku do suda držala za ruku. Kad vidi motor ili malo jači promet, izgubi se. Provodi dane u kući i u svemu joj pomažu majka, otac i sestre. Ne može ući u autobus, te ju otac vozi na sve preglede. Ne usudi se sama prijeći cestu, a ima i brojne fizičke tegobe, tako npr. zbog zadobivenog nagnječenja pluća, ista je bole, stradala joj je štitnjača zbog stresa, boli je sve u glavi, ne može jesti jer joj je stradala i čeljust te teško otvara usta i grize, a smetaju je i ožiljci na glavi jer je svi ispituju zašto ima rupu na glavi. Prije predmetnog štetnog događaja radila je i još joj je ostalo bilo par ispita na fakultetu, međutim, sad ne može ni raditi, a liječnik joj je rekao da može zaboraviti studiranje i da mora prihvatiti svoje ozljede i život sa njima. Sada se svega boji i život joj je jako težak, a osobito je vrijeđa i ponašanje danas saslušanog svjedoka, koji joj nakon svega, a osobito nakon njezinog iskaza u kaznenom postupku, ne pomaže, ne javlja se i okreće glavu od nje. Još želi dodati kako joj je problem i pranje kose, kako ne smije izlaziti na sunce bez kape jer u protivnom pada i povraća joj se. Zbog svake promjene vremena je uništena. Nosi aparat za ispravljanje zubi, međutim, ortodontica joj je navela kako joj se nikada neće u cijelosti ispraviti jer da joj je čeljust potpuno iskrivljena. Opisano naruženje je smeta i estetski i fizički jer ima osjećaj da joj je desna strana stalno utrnula, ne može čak ni bananu zagristi. Ne zna da li je GP već bio u disku kada je došla jer nije njega pratila niti s njime došla niti bila u društvu. Misli da su došle u disko oko 23 sata ili ponoć. GP im je možda u toj cijeloj noći prišao jednom ili dvaput. Ne bi rekla da je prvi puta prišao ubrzo nakon njihovog dolaska. Nije na njega obraćala pažnju. Došao joj je ponuditi piće tek pred kraj izlaska. On se normalno ponašao i bio je normalno raspoložen. Pred kraj kad je došao do njih, nagovarao ju je da popije piće, a isto tako ju je nagovarao da sjedne s njim na motor, a to je učinila iz samilosti. Ne sjeća se da li je prilikom dolaska u disku imao čašu u ruci. Radi se o dosta velikom disku u kojem je bilo puno ljudi i bila je gužva. GP nije zamijetila. Nije osjetila da bi GP smrdio na alkohol prije nego što je sjela na motor. GP joj nije bio u vidokrugu dok je sjedila sa svojim društvom, a nije na druga društva ni obraćala pažnju. Kad sjedne sa svojim društvom, posveti se njima, a ne gleda druge. Pojašnjava da bi ga primijetila da je sjedio do nje, ali ne bi pratila što on radi. Ne zna s kime je on tada bio u društvu. Ipak je na kraju sjela s njime iz razloga što su susjedi, a imala je uistinu visoke pete. [adresa] je mali grad i GP je i prije viđala u izlascima, a i generacija su. Ne sjeća se da li joj je ikad prije ponudio da će je odvesti kući. Ne može se točno sjetiti minuta i svih detalja, obzirom ima traume od pada. Misli da je popila jednu čašu alkohola, a ostalo je pila sokove i vodu. Ne može se sjetiti da li je pitala GP za kacigu, ali joj je sigurno nije ponudio, jer da ju je ponudio, ona bi je sigurno stavila.

19. Analizirajući iskaze saslušanog svjedoka i tužiteljice te dovodeći ih u vezu sa provedenim toksikološkim vještačenjem, utvrđeno je da su tužiteljica i osiguranik tuženika GP bili prije štetnog događaja u istom disku, ali svatko sa svojim društvom, a u disku je bila velika gužva jer je te večeri pjevao NP. Povremeno je osiguranik tuženika dolazio do tužiteljice i njezina društva, obzirom su se poznavali iz [adresa] u kojem oboje žive. Osiguranik tuženika je u disko došao oko 01,00 sati.

20. Stoga je sud prihvatio iskaz tužiteljice da nije vidjela ni pratila koliko je te večeri pio osiguranik tuženika, jer nisu zajedno izašli, nisu bili u istom društvu niti posebno razgovarali, a u disku je bila velika gužva.

21. Tužiteljica nije ni planirala otići kući sa osiguranikom tuženika, već joj je on nakon izlaska iz diska prišao na motoru i ponudio prijevoz, pri čemu nije djelovao alkoholizirano.

22. Dakle, tužiteljica nije stalno bila u društvu sa osiguranikom tuženika te nije ni imala prilike vidjeti i pratiti koliko on pije i koju vrstu pića. Nije se planirala ni voziti s njime, pa da bi o tome prethodno vodila računa, niti ga je vidjela dok je izlazio iz prostora, već tek kad je došao do nje na motoru.

23. Stoga tužiteljica ni po čemu nije mogla zaključiti da je osiguranik tuženika u alkoholiziranom stanju.

24. Tome u prilog govori i iskaz samog osiguranika tuženika, koji je naveo da ne vjeruje da bi netko mogao primijetiti oko 3 ili 4 ujutro da je pijan.

25. Međutim, sud nije prihvatio iskaz osiguranika tuženika u dijelu u kojem je iskazao da je zajedno s tužiteljicom bio cijelu večer u disku i da je tužiteljica vidjela da on pije alkoholna pića, što bi sugeriralo da su u izlasku bili zajedno i družili se, razgovarali i pili. Suprotno proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i iskaza samog osiguranika tuženika koji je naveo da je u disko došao oko ponoći ili 1, da je u disku bio sa svojim društvom, a tužiteljica sa svojim, ali su bili u istoj prostoriji, te da bi on bio malo kod prijatelja, pa kod tužiteljičinog društva pa do wc-a. Imajući u vidu da se radi o disku u kojem je bila velika gužva, to što su bili u istoj prostoriji ne ukazuje da su bili "zajedno" niti da je tužiteljica cijelo vrijeme trebala uočavati osiguranika tuženika i njegove postupke.

26. Da tužiteljica nije trebala primijetiti da se radi o alkoholiziranoj osobi proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Biserke Riha, koja je navela kako klinička slika alkoholiziranosti ne mora odgovarati koncentraciji alkohola u krvi i ovisi o mnogim faktorima. Tako osoba koja je naučila konzumirati alkohol te razvila određenu toleranciju neće ispoljavati uobičajene karakteristike vezane uz utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi. To tim više što kod zdravih i odmornih osoba i osoba koje su navikle na alkohol slika pijanstva može biti nešto blaža, pa se neke svakodnevne uobičajene radnje mogu i nakon konzumacije većih količina alkohola izvršiti bez nekih vidljivih grubih ispada. Dakle, prosječna trijezna osoba može, ali i ne mora po ponašanju osobe koja je konzumirala alkohol detektirati stupanj alkoholiziranosti druge osobe, pa je stoga sud prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da nije primijetila da je osiguranik tuženika bio alkoholiziran.

27. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za dopunskim saslušanjem osiguranika tuženika na okolnost učestalosti konzumiranja alkohola, jer je isti saslušan i tuženik je imao priliku postaviti mu sva potrebna pitanja, a iz podatka o učestalosti konzumacije alkohola prema iskazu stalnog sudskog vještaka bi se mogao dobiti samo teoretski odgovor koji se ne bi vezao za osobu jer su vanjske manifestacije konzumiranja alkohola individualne.

28. Stoga je utvrđeno da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete pristankom na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju.

29. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine pretrpljene štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Dariju Muževiću, dr. Gordanu Makariću i dr. PP, koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužiteljica stradala u štetnom događaju 09. rujna 2017. godine, pri čemu je zadobila krvni podljev vjeđa desnog oka; kontuzijski biljeg na glavi sljepoočnotjemeno desno; višestruki prijelom desne sljepoočne kosti sa širenjem tjemeno, prodorom zraka u lubanjsku šupljinu i krvarenjem desnog zvukovoda; prijelom zatiljne kosti desno, pruža se do velikog zatiljnog otvora; višestruki prijelom desne jagodične kosti; prijelom koštanih stjenki desne očne šupljine; prijelom gornje čeljusti u području prednje stjenke sinusa; prijelom nosnih kostiju; krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice sljepoočnotjemeno desno i sljepoočnobazalno prema čeono; traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice desno čeonotjemenosljepoočno; nagnječenje pluća. Tužiteljica je na psihičkom planu razvila simptomatiku Postkomocijsko-postkontuzijskog sindroma, te nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2), uz razvoj reaktivnog Mješovitog depresivnog i anksioznog poremećaja (F41.2), odnosno Depresivnog poremećaja (F32.2). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja: Fizičke boli jačeg intenziteta tužiteljica je trpjela sumarno do 5 dana, srednjeg intenziteta sumarno 14 dana, a slabijeg intenziteta sumarno 30 dana. Bolovi jakoga i srednjega intenziteta postojali su u ozlijeđenim tjelesnim regijama i nakon operacijskoga liječenja u vidu postoperacijskih bolova, za medicinskih postupaka, vađenja drenova i šavi, uzimanja uzoraka krvi, prijevoja rana, aplikacije parenteralne terapije i slično. Povremene posttraumatske glavobolje tužiteljica može osjećati trajno, što je uključeno u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti. Tužiteljica pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 7 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć pružana od strane ukućana bila joj je potrebna sumarno 15 dana po 4 sata dnevno, pri uobičajenim kućanskim poslovima, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, ukupno sati tuđe nestručne pomoći, a zbog ograničenih sposobnosti samozbrinjavanja posljedično recentnoj mozgovnoj ozljedi i operacijskom liječenju. Naruženost, kao posljedicu ovog štetnog događaja s neurokirurškog stajališta cijene kao naruženost srednjega stupnja, posljedično postoperacijskom ožiljku u vlasištu čeono- sljepoočno-tjemeno desno i hipotrofiji desnoga temporalnoga mišića, što uzrokuje vidljivu asimetriju glave i lica. Naruženost, kao posljedicu ovog štetnog događaja s maksilofacijalnog stajališta cijene kao naruženost srednjeg stupnja zbog asimetrije lica u desnoj jagodičnoj regiji te poslijetraumatskog ožiljka u području kože desne strane čela koji je vidljiv trećim osobama. Liječenje tužiteljice s neurokirurškog stajališta završeno je 11. listopada 2021. godine. Liječenje tužiteljice s maksilofacijalnog stajališta završeno je 02. prosinca 2019. godine. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 31. siječnja 2021. godine. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 43% (s neurokirurškog stajališta 25%, posljedično operiranom intrakranijskom hematomu i višekomadnom prijelomu lubanje, te razvoju postkontuzijskoga sindroma mozga s posljedičnom kroničnim bolnim sindromom (glavoboljama), s maksilofacijalnog stajališta 10% što je posljedica poslijetraumatskog deformiteta dijela viscerokranija (desna jagodična regija) te ograničeno otvaranje usta (blažeg stupnja), s psihijatrijskog stajališta 20%), te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. U očitovanju o posljedicama ozljeda i dijela ozljeda koje bi mogle nastati unatoč nošenju kacige i opsegu tih posljedica nezgode: Iz nalaza vještaka sudske medicine (30. rujna 2020.g.): Da je tužiteljica u vrijeme nesreće na glavi imala zaštitnu kacigu, ona bi amortizirala silu udarca o prepreku pa bi ukupni opseg ozljeda glave bio manji. Konkretno, izostala bi površinska ozljeda u vidu kontuzijskog biljega sljepoočnotjemeno desno, kao i prijelomi lubanje sljepoočnotjemeno (i s njima vezano krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice, radi koje je poduzet hitni operativni zahvat) i zatiljno, dok bi krvarenje u meke moždane ovojnice moglo nastati i unatoč nošenju kacige. Očitovanje: zaštitna kaciga štiti od direktne ozljede glave kod pada pri malim brzinama, dok ne štiti od akceleracijsko-deceleracijskih ozljeda unutar lubanjske šupljine. Nošenjem zaštitne kacige vjerojatno bi se izbjegao prijelom lubanje i epiduralno krvarenje, no to se ne može decidirano tvrditi. Mogućnost nastanka prijeloma kostiju lica (stjenke očne šupljine, jagodična kost, gornja čeljust i nosne kosti) ovisila bi o tipu korištene kacige, pa bi tako ove ozljede također bile izbjegnute nošenjem tzv. integralne kacige, dok bi u slučaju nošenja tzv. jet-kacige (otvorena kaciga) mogle nastati. Očitovanje: Mogućnost nastanka prijeloma kostiju lica (stjenke očne šupljine, jagodična kost, gornja čeljust i nosne kosti) vjerojatno ne bi ovisila o tipu korištene kacige, pa bi tako ove ozljede bile izbjegnute nošenjem tzv. integralne kacige a vjerojatno i nošenjem tzv. jet-kacige (otvorena kaciga).

30. Stalni sudski vještaci dr. Gordan Makarić, dr. PP i dr. VP u svom iskazu navode da su nalaz i mišljenje sačinili temeljem detaljne analize podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije, rezultata vlastitog pregleda, te su ocjenu kvalifikatornih okolnosti sačinili temeljem i njihovog stručnog znanja i dugogodišnjeg kliničkog iskustva. Isto smatraju u cijelosti primjerenom, te kod istih navoda u cijelosti ostaju. Na posebno pitanje na temelju čega su došli do ocjene trajnih posljedica, navode da nije moguće aritmetičko zbrajanje, već isključivo objedinjavanje, a u sudsko medicinskoj praksi je u upotrebi više formula za izračun objedinjene ocjene trajnih posljedica. U ocjenu trajnih posljedica uzeti su postotci svih triju vještaka. Također se i dio trajnih posljedica s neurokirurškog i psihijatrijskog stajališta preklapaju, pa je i to uzeto u obzir. S neurokirurške strane ocjena umanjenja životne i radne aktivnosti od 25% jest dana zbog posljedica teške mozgovne ozljede, odnosno prijeloma baze i svoga lubanje s posljedičnim krvarenjem unutar mozgovnih ovojnica te posljedičnoga postkontuzijskog psiho sindroma, a bez posljedičnih grubih neuroloških ispada tipa slabosti udova, smetnje govora, smetnje vida i sl. Ne može točno razdvojiti posljedicu svake od dijagnosticiranih ozljeda, nego je ocjenu dao objedinjenu i ukupnu. Sukladno zajedničkom nalazu i mišljenju od 22. srpnja 2023. godine od ukupno 10% smanjenja životne aktivnosti s maksilofacijalnog 5% je posljedica posttraumatskog deformiteta dijela biscerokranija (desne jagodične regije), a 5% zbog ograničenja otvaranja usta blažeg stupnja. U odnosu na psihijatrijski dio ocjene trajnih posljedica navodi da je ista iskazana temeljem dijagnoze depresivnog poremećaja sadašnja epizoda teška (F32.2) te postkomocijskog sindroma čija se simptomatika djelomično preklapa, te ih nije moguće brojčano odnosno u postotcima razdvojiti. Dakle, uzet je u obzir tadašnji status psihičkih funkcija tužiteljice, a isto tako i podaci iz medicinske dokumentacije. Poremećaj prilagodbe (F-43.2) je reaktivni i prolazni psihički poremećaj čija simptomatika može biti prezentirana kroz najviše dvije godine. Ukoliko i nadalje postoji prisutna simptomatika, tada se navedeni poremećaj treba prekvalificirati u neki drugi sukladno MKB-10. Također, napominje da je u tužiteljice utvrđena i dijagnoza mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2) no pri navedeni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška je hijerarhijski relevantniji te se isti uzima u obzir. Na daljnji upit da li isto obuhvaća i PTSP-a (F-43.2) navodi da se isti poremećaj spominje u jednom i to 16.05.2019. u opservaciji. U posljednjem nalazu psihijatra bilježi se i dijagnoza somatizacijskog poremećaja (F-45.0) kao izdvojeni psihički poremećaj, međutim, simptomatika istog se podvodi pod hijerarhijski nadređeni depresivni poremećaj (F32.2). Status psihičke funkcije u tužiteljice stabiliziran je 31. siječnja 2021. godine, kada je i definirana dijagnoza depresivnog poremećaja, a daljnje i potrebno psihijatrijsko liječenje nužno je u svrhu sprječavanja pogoršanja psihičkog poremećaja, te eventualnog razvoja komorbiditeta. U odnosu na ocjenu trajanja i intenziteta pretrpljenog straha, kao što je vidljivo iz njihovog nalaza, kod tužiteljice je zaostao kasni strah slabijeg i umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Sukladno pozitivnoj sudsko medicinskoj praksi navedena se kategorija zasebno vrednuje. U tužiteljice je dijagnosticirano i nagnječenje pluća, koje po priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije zahtijevalo aktivno liječenje tipa drenaže prsišta. Kako je bolesnica relativno brzo postala neovisna o mehaničkoj ventilaciji te kako nije zabilježeno eventualnih komplikacija nagnječenja pluća, može zaključiti kako je isto opstojalo na razini radiološke dijagnoze, a bez kliničkih posljedica i bez trajnih posljedica, kako je to u kliničkoj praksi i očekivano. Da je tužiteljica imala ikakvih smetnji disanja, opravdano bi bilo da je učinila i pulmološki pregled, odnosno obradu. O tome nema podataka u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna od otpusta iz KBC Split dana 28. rujna 2017. do 30. rujna 2017. godine, dakle dva dana, te narednih 13 dana od 09. listopada 2017. godine, obzirom kako je tužiteljica otpuštena tada pri punoj svijesti, bez neuroloških ispada, uredno zarasle postoperacijske rane te smatra kako joj je tuđa pomoć bila potrebna upravo u navedenom opsegu u svim svakodnevnim aktivnostima samozbrinjavanja. Tužiteljica može sve funkcije obavljati samostalno. Smatra da eventualne zaostale vrtoglavice, te zujanje u ušima ne predstavljaju bitnu zapreku svakodnevnom samostalnom funkcioniranju. Hipotireoza nije niti može biti posljedica predmetnih ozljeda. Sa neurokirurškog aspekta se ne očekuje pogoršanje postojećeg stanja, kao ni s maksiofacijanog aspekta. Ocjena intenziteta pretrpljenog straha temelji se na podacima o tijeku liječenja, vrsti i naravi ozljeda, rezultatima osobnog pregleda te iskazano kumulativno. Isto se odnosi i na fizičke bolove. Naruženje srednjeg stupnja utvrđeno je temeljem postojanja velikog postoperacijskog ožiljka koji se nalazi u vlasištu s desne strane, stalno vidljivog trećim osobama, te asimetriji glave posljedično atrofiji sljepoočnog mišića koja uobičajeno nastaje nakon operacija otvaranja lubanjske šupljine u sljepoočnom području, a što upravo čini naruženje srednjega stupnja, uzimajući u obzir i dob i spol tužiteljice. Za kliničkog pregleda nije uočio slabost mimične muskulature.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, obzirom su isti izrađeni objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te su stalni sudski vještaci svojim usmenim očitovanjem otklonili prigovore tuženika.

32. Stoga je odbijen prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, jer sama činjenica da tuženik nije zadovoljan s provedenim vještačenjem ne opravdava isto, a svojim prigovorima nije doveo u sumnju provedeno vještačenje.

33. Provedenim vještačenjem na nedvojben način su utvrđene posljedice štetnog događaja kod tužiteljice, kao i opseg istih.

34. Radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između nenošenja zaštitne kacige i ozljeda koje je zadobila tužiteljica, odnosno utvrđenja u kojem opsegu bi ozljede bile manje da je tužiteljica nosila zaštitnu kacigu, provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao putnica na motociklu koji je sletio s kolnika i prevrnuo se, dok se tužiteljica odvojila od motocikla i pala na kolnik. Pad tužiteljica je bio praćen udarom desne strane glave o tlo, pri čemu su nastale opsežne ozljede glave (tzv. kraniocerebralna ozljeda). Pritom, obilježja i lokalizacija nastalih ozljeda govore da glava tužiteljice u trenutku udara o tlo nije bila zaštićena kacigom. Da je tužiteljica u vrijeme nesreće na glavi imala zaštitnu kacigu, ona bi amortizirala silu udara o prepreku pa bi ukupni opseg ozljeda glave bio manji. Konkretno, izostala bi površinska ozljeda u vidu kontuzijskog biljega sljepoočnotjemeno desno, kao i prijelomi lubanje sljepoočnotjemeno (i s njima vezano krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice, radi kojeg je poduzet hitni operativni zahvat) i zatiljno, dok bi krvarenje u meke moždane ovojnice moglo nastati i unatoč nošenju kacige. Mogućnost nastanka prijeloma kostiju lica (stjenke očne šupljine, jagodična kost, gornja čeljust i nosne kosti) ovisila bi o tipu korištene kacige, pa bi tako ove ozljede također bile izbjegnute nošenjem tzv. integralne kacige, dok bi u slučaju nošenja tzv. jet-kacige (otvorena kaciga) mogle nastati.

35. Povodom prigovora tužiteljice proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo kako ostaje u cijelosti pri nalazu i mišljenju. U svom nalazu i mišljenju zaključio je i naveo koje bi ozljede bile izbjegnute u slučaju nošenja kacige, a o posljedicama ozljeda, kao i dijela ozljeda koje bi mogle nastati unatoč kacigi i opsegu tih posljedica, je u prvom redu kompetentan izjasniti se vještak odgovarajuće kliničke medicinske struke. Ono što može tvrditi i što je u nalazu i navedeno je da bi ukupni opseg ozljeda tužiteljice, u slučaju nošenja kacige, bio manji. Vezano za tijek liječenja tužiteljice, također može reći da opširnije o tome može reći vještak kliničke medicinske struke, ali ono što može pojasniti je da je dominantna i životno ugrožavajuća ozljeda bila prijelom desne strane lubanje s krvarenjem izvan tvrde moždane ovojnice, što je nalagalo provođenje hitnog operativnog zahvata odmah nakon prijama. Tim je zahvatom evakuirano (odstranjeno) krvarenje i time otklonjena životna ugroza. U nastavku liječenja, kada je stanje tužiteljice bilo stabilizirano, učinjena je i operacija repozicije (namještanja) i osteosinteze (spajanja) prelomljenih kosti lica, koji zahvat je učinjen treći dan po ozljedi. U slučaju nošenja kacige bile bi izbjegnute površinska ozljeda u vidu kontuzijskog biljega u vlasištu sljepoočno tjemeno desno, kao i prijelomi lubanje sljepoočno tjemeno (radi kojih je poduzet hitni operativni zahvat koji sam prethodno opisao) i prijelom zatiljno. Ovo utvrđenje vrijedi za sve tipove zaštitne kacige. Dodatno, a ovisno o tipu kacige, mogli bi biti izbjegnuti prijelomi kostiju lica, i to u slučaju da je tužiteljica kritične zgode nosila tzv. integralnu kacigu, to bi ove ozljede mogle nastati u slučaju nošenja kacige otvorenog tipa (tzv. jet-kaciga). Na pitanje koje bi ozljede mogle nastati, odnosno koje bi bile izbjegnute da je tužiteljica nosila kacigu koja se naziva POLUKACIGA, a kolokvijalno se takva kaciga naziva KAHLICA, pojašnjava kako je riječ o kacigama koje često nisu homologirane i ne pružaju zadovoljavajuću zaštitu za glavu. Obzirom da ih ima različitih, pa tako i onih koje proizvode necertificirani proizvođači, ne može se točno očitovati kakve bi bile posljedice na strani tužiteljice da je nosila neku od takvih kaciga. Očekivao bi ako bi se radilo o kvalitetnijoj izvedbi takve kacige, da bude izbjegnut prijelom sljepoočno tjemeno, dok za prijelom zatiljno bi mogao nastati. Naglašava ovdje kako je krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice cjelina s prijelomom lubanje sljepoočno tjemeno.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te je stalni sudski vještak svojim usmenim očitovanjem otklonio prigovore tuženika.

37. Stoga je utvrđeno da bi tužiteljica nošenjem zaštitne kacige izbjegla prijelom lubanje sljepoočno tjemeno i prijelom zatiljno.

38. Ukupnim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka i to dr. Darija Muževića, dr. Gordana Makarića i dr. PP, povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužiteljici u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli i tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

39. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova te neugodnostima tijekom liječenja u vidu više operativnih zahvata i s tim povezanih bolničkih liječenja, te brojnih dijagnostičkih pretraga, brojnih kontrola kod liječnika različitih specijalnosti, više MR pretraga, CT pretraga, uzimanja različitih lijekova, uključujući i analgetike, zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, odnosno da je do njega došlo padom sa motocikla, o duševnim bolima koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti koje se ogledaju posljedično operiranom intrakranijskom hematomu i višekomadnom prijelomu lubanje te razvoju postkontuzijskog sindroma mozga s posljedičnim kroničnim bolnim sindromom (glavoboljama), posljedicama poslije traumatskog deformiteta dijela vicerokranija, otežanog otvaranja usta te razvoja simtomatike postkomocijsko postkontuzijskog sindroma te nastavno poremećaja prilagodbe, uz razvoj reaktivnog mješovitog depresivnog i anksioznog poremećaja, odnosno depresivnog poremećaja. Nadalje, sud je uzeo u obzir i naruženje koje se ogleda u asimetriji lica u desnoj jagodičnoj regiji, te poslijetraumatskog ožiljka u području kože desne strane čela, koji je vidljiv drugim osobama i koje tužiteljici izaziva znatne duševne boli, obzirom se radi o licu koje je vrlo vidljivo drugim osobama, koje su stalni sudski vještaci opisali kao naruženje srednjeg stupnja. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 40.500,00 eur. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, cilj i svrha pravične novčane naknade je ublažiti osjećaj nelagode koju je tužitelj pretrpio i time makar djelomično smanjiti nastale štetne posljedice.

40. Tuđa pomoć bila je potrebna tužiteljici 15 dana po 4 sata dnevno, dakle ukupno 60 sati.

41. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju su mu pružali članovi obitelji utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te iskaza tužitelja. Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a. Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u zatraženom iznosu od 4,00 eur, te joj s tog osnova pripada iznos od 240,00 eur.

42. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi pretrpljenu štetu, međutim, tužiteljica je nenošenjem odgovarajuće zaštitne kacige pridonijela nastaloj šteti u omjeru od 20%.

43. Naime, da je tužiteljica nosila zaštitnu kacigu ukupni opseg ozljeda tužiteljice bi bio manji, a posebno bi se izbjegli prijelomi lubanje sljepoočno tjemeno i prijelom zatiljno. Međutim, zaštitna kaciga ipak ne štiti od akceleracijsko-deceleracijskih ozljeda unutar lubanjske šupljine.

44. Stoga je utvrđeno da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pripadao iznos od 40.500,00 eur, što umanjeno za doprinos tužiteljice od 20% temeljem odredbe čl. 1092. ZOO-a iznosi 32.400,00 eur.

45. Kako je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 5.640,72 eur, to joj je valjalo dosuditi iznos od 26.759,28 eur i odlučiti kao u izreci pod točkom I, a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 51.878,98 eur tužiteljicu odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

46. U odnosu na zahtjev za naknadom troškova tuđe pomoći i njege, isti zahtjev je u cijelosti odbijen, obzirom je utvrđeno da bi tužiteljici po toj osnovi pripadao iznos od 240,00 eur, koji umanjen za 20% doprinosa temeljem odredbe čl. 1092. ZOO-a iznosi 192,00 eur, a da je tuženik već po istoj osnovi isplatio tužiteljici iznos od 1.327,22 eur, što znači da je platio u mirnom postupku više nego što bi tužiteljici bilo dosuđeno.

47. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

48. Kako je liječenje tužiteljice okončano tek 11. listopada 2021. godine, to joj od navedenog dana pripadaju i zatezne kamate, jer je tek tada tuženik mogao utvrditi opseg svoje obveze.

49. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice da joj se na dosuđeni iznos isplati zatezna kamata tekuća od 19. listopada 2018. godine pa do 10. listopada 2021. godine i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

50. S obzirom da su stranke, uzimajući u obzir osnov i visinu, djelomično uspjele u postupku u približno jednakim omjerima, to je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom III.

51. Međutim, troškovi provedenih vještačenja bili su potrebni za vođenje ovog postupka u cijelosti, te je valjalo iste dosuditi tužiteljici i tuženiku neovisno o uspjehu u postupku i odlučiti kao u izreci pod točkama I i IV.

U Zagrebu, 29. travnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.