REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

P-203/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti / isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15.4.2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 29.4.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st.1. Ugovora o kreditu br. 210765, sklopljenog dana 28.08.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 28.08.2007. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeku pod brojem:

OV112688/07, u dijelu odredbe koji glasi: „....u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II/. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da po osnovi promjene kamatne stope isplati tužitelju ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 820,52 EUR ( slovima: osamsto dvadeset eura i pedeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

7,00 € tekućom od 01.02.2009.

6,94 € tekućom od 01.03.2009.

6,78 € tekućom od 01.04.2009.

6,85 € tekućom od 01.05.2009.

6,85 € tekućom od 01.06.2009.

6,74 € tekućom od 01.07.2009.

6,78 € tekućom od 01.08.2009.

6,69 € tekućom od 01.09.2009.

6,76 € tekućom od 01.10.2009.

10,19 € tekućom od 01.11.2009.

10,32 € tekućom od 01.12.2009.

10,25 € tekućom od 01.01.2010.

10,52 € tekućom od 01.02.2010.

10,59 € tekućom od 01.03.2010.

10,76 € tekućom od 01.04.2010.

11,03 € tekućom od 01.05.2010.

11,05 € tekućom od 01.06.2010.

11,40 € tekućom od 01.07.2010.

11,50 € tekućom od 01.08.2010.

11,91 € tekućom od 01.09.2010.

11,56 € tekućom od 01.10.2010.

11,69 € tekućom od 01.11.2010.

11,65 € tekućom od 01.12.2010.

12,60 € tekućom od 01.01.2011.

12,18 € tekućom od 01.02.2011.

12,10 € tekućom od 01.03.2011.

12,47 € tekućom od 01.04.2011.

12,09 € tekućom od 01.05.2011.

12,71 € tekućom od 01.06.2011.

12,96 € tekućom od 01.07.2011.

13,58 € tekućom od 01.08.2011.

13,97 € tekućom od 01.09.2011.

13,05 € tekućom od 01.10.2011.

12,80 € tekućom od 01.11.2011.

12,96 € tekućom od 01.12.2011.

12,95 € tekućom od 01.01.2012.

13,31 € tekućom od 01.02.2012.

13,38 € tekućom od 01.03.2012.

13,27 € tekućom od 01.04.2012.

13,27 € tekućom od 01.05.2012.

13,40 € tekućom od 01.06.2012.

13,38 € tekućom od 01.07.2012.

13,29 € tekućom od 01.08.2012.

13,25 € tekućom od 01.09.2012.

13,03 € tekućom od 01.10.2012.

13,29 € tekućom od 01.11.2012.

13,34 € tekućom od 01.12.2012.

13,27 € tekućom od 01.01.2013.

13,02 € tekućom od 01.02.2013.

13,28 € tekućom od 01.03.2013.

13,28 € tekućom od 01.04.2013.

13,14 € tekućom od 01.05.2013.

12,86 € tekućom od 01.06.2013.

12,86 € tekućom od 01.07.2013.

12,96 € tekućom od 01.08.2013.

13,07 € tekućom od 01.09.2013.

13,23 € tekućom od 01.10.2013.

13,15 € tekućom od 01.11.2013.

13,20 € tekućom od 01.12.2013.

13,27 € tekućom od 01.01.2014.

13,27 € tekućom od 01.02.2014.

13,41 € tekućom od 01.03.2014.

13,38 € tekućom od 01.04.2014.

13,28 € tekućom od 01.05.2014.

13,25 € tekućom od 01.06.2014.

13,26 € tekućom od 01.07.2014.

13,36 € tekućom od 01.08.2014.

13,48 € tekućom od 01.09.2014.

14,79 € tekućom od 01.10.2014.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.8. st.1. Ugovora o kreditu br. 210765, sklopljenog dana 28.08.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 28.08.2007. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, pod brojem: OV112688/07, u dijelu odredbe koji glasi:

„…po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća".

IV/. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB: 87939104217, na ime razlike u tečaju isplatiti tužitelju ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.907,97 EUR ( slovima: tri tisuće devetsto sedam eura i devedeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

0,50 € tekućom od 01.11.2007.

0,50 € tekućom od 01.12.2007.

0,50 € tekućom od 01.01.2008.

1,82 € tekućom od 01.02.2008.

1,82 € tekućom od 01.03.2008.

1,82 € tekućom od 01.04.2008.

1,82 € tekućom od 01.05.2008.

1,82 € tekućom od 01.06.2008.

1,82 € tekućom od 01.07.2008.

1,82 € tekućom od 01.08.2008.

1,82 € tekućom od 01.09.2008.

1,82 € tekućom od 01.10.2008.

1,82 € tekućom od 01.11.2008.

1,82 € tekućom od 01.12.2008.

9,78 € tekućom od 01.01.2009.

5,44 € tekućom od 01.02.2009.

5,49 € tekućom od 01.03.2009.

5,65 € tekućom od 01.04.2009.

26,31 € tekućom od 01.05.2009.

18,86 € tekućom od 01.06.2009.

25,61 € tekućom od 01.07.2009.

25,56 € tekućom od 01.08.2009.

25,66 € tekućom od 01.09.2009.

25,59 € tekućom od 01.10.2009.

22,16 € tekućom od 01.11.2009.

22,02 € tekućom od 01.12.2009.

22,09 € tekućom od 01.01.2010.

28,46 € tekućom od 01.02.2010.

28,39 € tekućom od 01.03.2010.

1,68 € tekućom od 01.04.2010.

14,68 € tekućom od 01.05.2010.

14,66 € tekućom od 01.06.2010.

14,31 € tekućom od 01.07.2010.

20,84 € tekućom od 01.08.2010.

20,43 € tekućom od 01.09.2010.

20,78 € tekućom od 01.10.2010.

20,66 € tekućom od 01.11.2010.

67,15 € tekućom od 01.12.2010.

66,19 € tekućom od 01.01.2011.

99,79 € tekućom od 01.02.2011.

53,42 € tekućom od 01.03.2011.

56,37 € tekućom od 01.04.2011.

53,43 € tekućom od 01.05.2011.

66,09 € tekućom od 01.06.2011.

65,83 € tekućom od 01.07.2011.

65,22 € tekućom od 01.08.2011.

91,37 € tekućom od 01.09.2011.

72,38 € tekućom od 01.10.2011.

72,64 € tekućom od 01.11.2011.

79,11 € tekućom od 01.12.2011.

65,85 € tekućom od 01.01.2012.

72,12 € tekućom od 01.02.2012.

78,69 € tekućom od 01.03.2012.

81,46 € tekućom od 01.04.2012.

72,16 € tekućom od 01.05.2012.

72,04 € tekućom od 01.06.2012.

85,33 € tekućom od 01.07.2012.

72,15 € tekućom od 01.08.2012.

76,17 € tekućom od 01.09.2012.

79,04 € tekućom od 01.10.2012.

65,50 € tekućom od 01.11.2012.

78,73 € tekućom od 01.12.2012.

82,78 € tekućom od 01.01.2013.

79,05 € tekućom od 01.02.2013.

69,50 € tekućom od 01.03.2013.

72,15 € tekućom od 01.04.2013.

78,93 € tekućom od 01.05.2013.

74,51 € tekućom od 01.06.2013.

65,94 € tekućom od 01.07.2013.

72,47 € tekućom od 01.08.2013.

65,73 € tekućom od 01.09.2013.

76,19 € tekućom od 01.10.2013.

76,27 € tekućom od 01.11.2013.

69,58 € tekućom od 01.12.2013.

69,50 € tekućom od 01.01.2014.

76,14 € tekućom od 01.02.2014.

78,66 € tekućom od 01.03.2014.

81,34 € tekućom od 01.04.2014.

78,82 € tekućom od 01.05.2014.

78,81 € tekućom od 01.06.2014.

78,71 € tekućom od 01.07.2014.

78,71 € tekućom od 01.08.2014.

78,59 € tekućom od 01.09.2014.

77,28 € tekućom od 01.10.2014. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ć [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.119,62 EUR ( slovima: dvije tisuće sto devetnaest eura i šezdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.4.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su dana 28.8.2007. godine stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 210765, koji je potvrđen pod brojem OV- 12688/07 istoga dana po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.009,25 CHF, po srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan isplate. Citiranim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, s time da je početno ugovoreni mjesečni anuitet iznosio 314,19 CHF. Pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti redovnu kamatu koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na štetu tužitelja te je na dan zaključenja Ugovora iznosila 5,30 % godišnje. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kredita ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tuženik Sberbank d.d. ( ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 10.9.2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je time ništetna. Također je utvrđeno da je pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na navedenu pravomoćnu presudu VTS-a, kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valuti obveze, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ugovornih odredbi, sve to u svezi s člankom 323., 1111., 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Tužitelj nadalje navodi da je odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku-CHF te da naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos od 22.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika prije svega ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja te smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Tuženik ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Upravo suprotno, tuženik tvrdi da se o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli prethodno pregovaralo te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu između njega i tužitelja. Punomoćnik tuženika ističe da osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije te da mu sud naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 210765 od 28.8.2007. a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem OV-12688/07 dana 28.8.2007. ( list 5-11 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 12-26 spisa), uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 22/18434-2 od 14.4.2022. ( list 27 spisa), uvidom u rezultate izračune dostavljene uz odgovor na tužbu od strane tuženika ( list 44 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 20.2.2023. ( list 54-55 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o. iz Osijeka ( list 64-78 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 26.2.2025. ( list 107-108 spisa) te saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 26.2.2025. ( list 107 spisa) i saslušanjem tužitelja na ročištu od 15.4.2025. ( list 112-113 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 210765 od 28.8.2007. a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem OV-12688/07 dana 28.8.2007. ( list 5-11 spisa) sud je utvrdio da su Volksbank d.d., kao pravni prednik tuženika i tužitelj sklopili predmetni ugovor kojim tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 22.009,25 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Odredbom Ugovora pod brojem 2.4. korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu koja je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te se ista obračunava i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate. Točkom 2.1. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je redovna kamata od 5,30 % godišnja, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

5. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/18434-2 od 14.4.2022. ( list 27 spisa), utvrđeno je da se u sudski registar suda upisuje promjena tvrtke Sberbank d.d. i promjena odredbi statuta, u dioničkom društvu pod nazivom Nova hrvatska banka dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Rješenjem istog suda broj Tt-23/25802-2 od 3.7.2023. utvrđeno je da se u sudski registar upisuje pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. [adresa], dioničkom društvu pod nazivom Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa].

6. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 12-26 spisa), spisa), uvidom u rezultate izračune dostavljene uz odgovor na tužbu od strane tuženika ( list 44 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o. iz Osijeka ( list 64-78 spisa), te saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 26.2.2025. ( list 107 spisa) sud je utvrdio da je u razdoblju otplate kredita tužitelj platio više kamata uslijed promjene visine kamatne stope u iznosu od 820,52 eura te da tečajna razlika iznosi 3.907,97 EUR.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Dajane Vuković cijeneći isti stručnim i utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji, a nakon saslušanja vještakinje, punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Podneskom od 1.4.2023. godine punomoćnik tužitelja uredio je restitucijski tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je utuženi iznos iskazao u valuti EUR i to po osnovi promjene kamatne stope u iznosu od 820,52 EUR, a po osnovi tečajne razlike 3.907,97 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

9.

Saslušanjem tužitelja DB ( list 112-113 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2007. godine odlučio kupiti osobno vozilo marke Seat te je stoga prvo otišao u Auto kuću Zubak u Osijek gdje su mu rekli da surađuju sa Volksbankom te da se može obratiti Volksbanci radi sklapanja ugovora o kreditu. Koliko se sjeća, tužitelju su odmah u auto kući rekli da bi kredit bio u CHF valuti te da je to najpovoljniji kredit. Nakon toga on je otišao u Poslovnicu Volksbanke u Osijek, predao je tri zadnje obračunske liste plaća i rečeno mu je da nakon oko dva tjedna može doći po ugovor, a što je on i napravio nakon njihovog poziva. U banci mu je predočen već unaprijed pripremljen i napisan ugovor. Djelatnik banke mu je samo rekao da će kredit biti u CHF valuti, da je takav kredit najpovoljniji jer je CHF valuta stabilna valuta. Tužitelja je zanimala mjesečna rata koja je tada iznosila 1.400,00 kuna, a rok otplate je bio 84 mjeseca. Djelatnik banke nije mu protumačio značenje valutne klauzule, a niti promjenjive kamatne stope, a tužitelj nije očekivao da će rate kredita toliko rasti jer tada ne bi niti sklopio takav Ugovor o kreditu. Ugovor je odnio kod javnog bilježnika na ovjeru te je usput pročitao cijeli ugovor. Javni bilježnik je ugovor ovjerio, a tužitelj je stavio svoj potpis. Niti mu javni bilježnik nije tumačio odredbe ugovora. Otprilike nakon dva tjedna mu je odobren kredit Tužitelj je kredit u cijelosti otplatio u roku. Osobno je uplaćivao mjesečne rate i to putem uplatnice u pošti. Sjeća se da mu je najviša rata iznosila negdje oko 2.100,00 kuna. U to vrijeme bio je zaposlen u Croatia osiguranju u Belom Manastiru, osobni automobil je kupovao za osobne potrebe i potrebe svoje obitelji. U to vrijeme nije imao otvoren OPG, niti je bio član uprave nekog trgovačkog društva ili poduzeća. Nakon što su rate kredita počele rasti, on je telefonom upitao djelatnika u banci zašto je to tako, a on mu je odgovorio da svima tako rastu rate i da oni tu ništa ne mogu. Djelatnik banke ga nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to štiti u odnosu na euro. Nitko mu nije objasnio što znači valutna klauzula, a u to vrijeme on tome nije pridavao nikakav značaj. Bilo mu je važno samo kolike će mu biti mjesečne rate kredita. Dodaje da je osim mjesečnih rata svakomjesečno morao uplaćivati još 10,00 kuna na ime obrade tih mjesečnih uplaćenih rata i obrade njegovog predmeta kod banke, a o tome je prethodno dobio i pisanu obavijest.

10. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i drugih provedenim dokazima. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on u svojstvu potrošača sklopio Ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tuženika. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

11. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tužena Sberbank d.d. – ranije Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

- ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Za Sberbank ( sada Nova hrvatska banka, odnosno Hrvatska poštanska banka, a ranije Volksbank ) nisu u zastari niti kamate, niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4.7.2013. postala za tu banku pravomoćna 14.6.2018. godine, kako u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli tako i u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa stoga zastara nastupa tek po isteku petogodišnjeg zastarnog roka i to 14.6.2023. godine. Tužba u ovom predmetu podnesena je 13.7.2022. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći u ovom predmetu 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke za pravnog prednika tuženika u predmetu Franak jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o nišetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13.7.2022. godine u cijelosti se ukazuje neosnovanim prigovor zastare tuženika.

16. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

17. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP- a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

18. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezanje cijene kredita uz promjenu valute CHF u odnosu na HRK i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita i ugovaranje valutne klauzule, ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud odlučio kao u točki I/, II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ). U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 9.9.2022. i 1.4.2023. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak sastava ostalih podnesaka od 24.2.2023. i 9.1.2024. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura, kao i troškove zastupanja na ročištima od 20.2.2023., 26.2.2025. i 15.4.2025., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 29.4.2025. u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.400,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 350,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,82 eura ili sveukupno 2.119,62 EUR. Temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ) tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki V/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 29.4.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika