Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-378/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika ČM, nositelja ... [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić & Šikić iz Varaždina, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-61/2021-10 od 8. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

presudio je

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-61/2021-10 od 8. prosinca 2021. godine i sudi:

„I. Nalaže se tuženiku ČM, nositelju ... iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, namiri tražbinu u iznos od 3.636,60 eur[1] / 27.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 1.818,30 eur / 13.700,00 kn od 1. travnja 2016. do isplate i - na iznos od 1.818,30 eur / 13.700,00 kn od 1. travnja 2017. do isplate, do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.454,90 eur / 41.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 1.818,30 eur / 13.700,00 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.818,30 eur / 13.700,00 kn od 1. travnja 2014. do isplate i

- na iznos od 1.818,30 eur / 13.700,00 kn od 1. travnja 2015. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika izjavljena protiv dosuđujućeg dijela točke I. izreke citirane presude.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.700,00 kn s pripadajućim kamatama, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn.

2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje parnične stranke; tužitelj protiv odbijajućeg dijela, a tuženik protiv dosuđujućeg dijela iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužitelj).

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4.Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati zakupninu za poljoprivredno zemljište u ukupnom iznosu od 68.500,00 kn, za razdoblje od 2013. do 2017. (za svaku godinu iznos od 13.700,00 kn).

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je dana 11.04.2021. tuženik s Općinom Mala Subotica sklopio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Mala Subotica prema kojem je Ugovor trebao vrijediti narednih 5 godina za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], narednih 20 godina. Tuženik da je dana 02.02.2018. primio obavijest o raskidu Ugovora, pa da je Ugovor raskinut 02.02.2018. Prvostupanjski sud utvrđuje da neosnovano tuženik navodi da je Ugovor o zakupu prestao nakon isteka 5 godina, budući da se petogodišnji rok odnosio samo na jednu česticu, međutim kako tuženik nije dokazao da nakon isteka 5 godina nije bio dalje u posjedu, prvostupanjski sud utvrđuje da je došlo do prešutnog obnavljanja zakupa pozivom na čl. 546. ZOO-a.

6.2. U odnosu na tuženikove navode da nije bio u posjedu zemljišta od rujna 2014. radi poplave, prvostupanjski sud utvrđuje da elementarna nepogoda u utuženom razdoblju nije proglašena za Općinu Mala Subotica, niti za Međimursku županiju. Tuženik da nije dokazao da je obavijestio tužitelja o tome da nije u posjedu predmetnih čestica, kao što nije dokazao da je predao u posjed tužitelju zemljište i da je tražio da zakup prestane, a sa druge strane je za predmetne nekretnine u cijelom utuženom razdoblju primao poticaje. Prvostupanjski sud utvrđuje da zemljište nije poplavom uništeno, već da se može eventualno govoriti o oštećenju poplavom, ali da je u tom slučaju tuženik trebao dokazati da je tražio raskid ugovora ili da je tražio odgovarajuće smanjenje zakupnine, a što tuženik nije dokazao.

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da je djelomično osnovan prigovor zastare potraživanja jer da prema čl. 229. ZOO-a tražbine zakupnine zastarijevaju za 3 godine, a obzirom da je tužba podnesena 10.06.2019., da je nastupila zastara za potraživanja zakupnine za razdoblje od 2013. do 2016. Jedino potraživanje koje nije zastarjelo da se odnosi na zakupninu 2017. godinu, koje je dospjelo sa 01.04.2017. Stoga je prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 13.700,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na prigovor zastare zbog čega je presudu valjalo djelomično preinačiti iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.

8. Tuženik u žalbi navodi da se u utuženom razdoblju nije nalazio u posjedu predmetnih nekretnina i da je Ugovor raskinut po samom zakonu (Zakon o poljoprivrednom zemljištu) zbog toga jer nije podmirio zakupninu za 2013. godinu, te da nije dužan platiti zakupninu. Ti žalbeni navodi su neosnovani. Naime, tuženik nije dokazao da se u utuženom razdoblju nije nalazio u posjedu utuženih nekretnina. Dapače, u utuženom razdoblju primao je poticaje za navedene nekretnine, što ukazuje da se nalazio u posjedu istih. Neosnovani su žalbeni navodi da je Ugovor o zakupu raskinut po sili zakona zbog činjenice jer nije platio zakupninu za 2013. godinu. Međutim, čak i kada bi se prihvatili ti tuženikovi navodi da je Ugovor raskinut po samom zakonu, i tada bi bio dužan podmiriti utuženo potraživanje jer se u utuženom razdoblju nalazio u posjedu predmetnih nekretnina, dapače primao je i poticaje za njih, pa bi tada bio dužan platiti naknadu za korištenje nekretnina tužitelja u visini prethodno ugovorene zakupnine (13.700,00 kn godišnje).

9. Osnovano navodi tužitelj u žalbi da nije nastupila zastara za potraživanje zakupnine za 2016. godinu. Naime, zakupnina za 2016. je dospjela 1. travnja 2016. Međutim, tužitelj se prije podnošenja tužbe dana 28.05.2018. obratio tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora temeljem članka 186.a ZPP-a, pa prema stavku 3. navedene odredbe ZPP-a zastarijevanje zastaje, dok je u stavku 5. naveden rok od 3 mjeseca za odlučivanje o zahtjevu. Slijedom navedenog, ako se uzme u obzir zastoj zastarijevanja od 3 mjeseca, zakupnina za 2016. bila bi u zastari 1. srpnja 2019. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019., proizlazi da nije zastarjelo potraživanje zakupnine za 2016., pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i tuženika obvezati na plaćanje zakupnine za 2016. godinu.

10. S obzirom na djelomično preinačenje presude, došlo je do izmjene uspjeha u parnici, tako da je u odnosu na novčani dio potraživanja tužitelj uspio sa 40%, a tuženik sa 60%, dok je tužitelj povukao tužbu u odnosu na zahtjev za predaju u posjed odmah nakon što mu je tuženik vratio nekretnine u posjed. Slijedom iznesenog, kako je uspjeh stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

11. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin