Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-12/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đakvić Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Supetra, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591, koga zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. -tužene CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. -tužene FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III.-tužene MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV.-tužene OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve zastupa punmoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1095/2018 od 6. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1095/2018 od 6. studenoga 2023. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj Grad Supetar, [adresa], OIB: 16857373591, vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. br. [katastarska čestica], broj ZU 387, k. o. [katastarska općina], za cijelo, pa su dužni tuženici trpjeti i priznati da tužitelj temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeni izbris tog prava sa imena CUH, za 1/3 idealnog dijela, PIVAC C UD. F, za 1/3 idealnog dijela i tužene ad 3. HU, [adresa], za 1/3 idealnog dijela. Posl. broj P – 1095/2018. 2
II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 3.650,26
EUR, u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom ovome sudu "da usvoji žalbu na način da usvoji tužbeni zahtjev", uz naknadu svih parničnih troškova.
3. Žalba je osnovana.
4. Tužitelj navodi u tužbi da su na predmetnim nekretninama, k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani kao suvlasnici pravni prednici ovdje tuženih, ali uknjižba ne odgovara stvarnom stanju jer je tužitelj jedini i stvarni vlasnik tih nekretnina u cijelosti, one u naravi predstavljaju odlagalište komunalnog otpada "Kupinovica" i kao takve su u funkciji preko 40 godina. Pravni prednik tužitelja Narodni odbor Supetar je u katastru upisan kao posjednik od 1973., tužitelj je ishodio i lokacijsku dozvolu od 5. listopada 2016. za sanaciju postojećeg odlagališta [adresa] koji se odnosi i na ove nekretnine. Tužitelj je stekao vlasništvo od stvarnog vlasnika AU koji je iste stekao od ranijeg stvarnog vlasnika DU koji je vlasništvo od prednika tuženih stekao kao obrađivač temeljem odluke narodnog odbora oblasti Dalmacije, Povjerenstva za poljoprivredu od 29. srpnja 1949. Od ulaska u posjed nekretnina, tužitelj je u mirnom i poštenom posjedu u kojem ga nitko nije ometao. Tužitelj ne navodi pravni osnov stjecanja, općenito ističe odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
5. Iako iz navoda i dokaza tužitelja ne proizlaze određene tvrdnje o stjecanju vlasništva pravnim poslovima, načelno je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da ne postoje pretpostavke za utvrđenje vlasništva po toj pravnoj osnovi. Naime, sve i da postoje dokazi o uzastopnom prijenosu vlasništva na tužitelja pravnim poslovima od prednika tuženih, temeljem pravnog posla ne stječe se vlasništvo nekretnine već tek upisom vlasništva u zemljišnu knjigu. To proizlazi iz odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 152/14 - dalje: ZVDSP), čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 93/91 - dalje: ZOVO) kao i pravnog pravila paragrafa 431. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su bila u primjeni u vrijeme stupanja u posjed tužitelja, sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/41). Stoga tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva koji je tužitelj istaknuo, sve i da postoje dokazi o sklopljenim pravnim poslovima, ne bi bio osnovan.
6. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da vlasništvo nije stečeno niti dosjelošću. Naime, nalazom sudskog vještaka utvrđeno je da čestica 1913 u naravi predstavlja pašnjak i manjem dijelu put, dakle da ju tužitelj nije koristio za odlaganje otpada. Čestica 1911 većim dijelom se koristi za odlaganje otpada ali posjed tužitelja nije bio pošten jer je tužitelj znao da mu ne pripada pravo vlasništva jer su kao vlasnici upisane fizičke osobe, prednici tuženih. Takav zaključak temelji na iskazima saslušanih svjedoka, među njima i djelatnika tužitelja.
7. Navedeni zaključak za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan.
8. Naime, sama činjenica da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana druga osoba i da je to tužitelju bilo poznato ne isključuje automatski njegovo poštenje. U slučaju stjecanja prava temeljem dosjelosti tužba se podnosi upravo protiv upisanog vlasnika, kada bi samo saznanje o stanju zemljišne knjige automatski isključivalo poštenje, stjecanje prava izvanrednom dosjelošću (kada je posjed samo pošten) ne bi praktično bilo moguće.
9. Osim toga, prema odredbama čl. 72. st. 3. ZOVO i čl. 18. st. 5. ZVDSP (kao i pravila iz paragrafa 328. OGZ) posjed se smatra poštenim, tužitelj ne mora dokazivati zakonit temelj posjeda već vlasnički posjed, znači miran posjed i držanje stvari kao svoje, s uvjerenjem da ju drži na temelju valjanog osnova, tužena strana mora dokazati nesavjesnost.
10. Nije sporno i proizlazi iz podataka nadležnog ureda za katastar, da su predmetne čestice od osnutka posjedovnog lista bile upisane na ime UU, pok. M, a da je promjena posjeda na ime prednika tužitelja, NO Supetar, upisana 1973.
11. U ovom slučaju tužitelj tvrdi da prednici tuženih i nisu stvarni vlasnici jer je vlasništvo prednika prestalo "agrarom", njegovim prijelazom na obrađivača DU kao stvarnog vlasnika, nitko pa niti ovdje tuženi nikada nisu tražili predaju u posjed ovih nekretnina ili neku drugu pravnu zaštitu. Doista je prvostupanjski sud utvrdio (i proizlazi iz dokaza u spisu), ali nije pravilno ocijenio značenje činjenice da je pok. DU odlukom Narodnog odbora oblasti Dalmacije od 29. srpnja 1949., temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (Narodne novine br. 111/47), kao obrađivaču priznato pravo vlasništva na čest. 1911 i 1913 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Valja reći da su prema odredbama čl. 1. i čl. 4. citiranog Zakona, dakle ex lege, ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača bez ikakve odštete vlasniku.
12. Kada je u pitanju način korištenja predmetnih nekretnina, sud je s jedne strane prihvatio iskaze svjedoka koji su tvrdili da se otpad odlagao "na predmetnim nekretninama". Tako je i svjedok ĆU naveo da je kao djelatnik tužitelja unazad 30 godina, do 2017., dovozio otpad upravo na ove nekretnine, otpad se odlagao na istom mjestu i razgrtao po "cijelom tom području". Svjedok (kao niti ostali svjedoci koji su iskazivali na te okolnosti) ) nije bio prisutan na lokaciji nekretnina prilikom očevida pa sama činjenica da na katastarskoj karti nije mogao pobliže locirati nekretnine ne dovodi u pitanje točnost njegovog opisa, naime očito je da u ovom slučaju kompleks odlagališta obuhvaća ne samo predmetne nekretnine već i nekretnine drugih privatnih vlasnika. Osim toga, tužitelj tvrdi da su obje nekretnine u funkciji odlagališta otpada i da su obuhvaćene kao takve lokacijskom dozvolom izdanom za sanaciju odlagališta [adresa]. Okolnost da put preko preko čest. 1913, u naravi asfaltirana cesta, nije upisana u popis nerazvrstanih cesta ne isključuje njen status kao javne prometnice, suprotno zaključku suda prvoga stupnja.
13. Naime, iz odredbi čl. 1. i st. 6. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 - dalje: ZC) proizlazi da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.) te će se one upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6.). Ostale odredbe toga članka propisuju postupak upisa.
14. Iz izloženog proizlazi da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda pa je temeljem odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja činjenica na koje ukazano, u skladu s izloženim pravnim stavom, i donošenja nove, zakonite odluke o tužbenom zahtjevu.
15. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
