REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-828/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-525/2021-2 od 20. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-666/2017-69 od 31. svibnja 2021., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-525/2021-2 od 20. listopada 2022. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-666/2017-69 od 31. svibnja 2021.,te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 2.788,13 EUR-a /21.007,20 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,80 EUR-a/15.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 8 dana. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, u dijelu isplate na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika ABC te zahtjev za naknadu parničnog troška u dijelu iznad dosuđenog. U točki III. odbijen je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2021. poslovni broj Pr-666/2017-69 u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-470/2023-2 od 16. svibnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a). Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu podredno ukinuti obje presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju je podnesen. Tužitelj traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena (pola sata prije početka i pola sata poslije završetka radnog vremena) računajući po satnici redovnog rada te pripadajućih dodataka za navedeni rad po osnovi rada subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i u turnusu, u razdoblju od siječnja 2012. do zaključno lipnja 2014.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao posao djelatne vojne osobe u turnusima (12-24-12-48 sati) u Počasno zaštitnoj bojnoj-Zaštitnoj satniji i da mu je službeno radno vrijeme bilo od 7-19h i od 19-7h

- da je na temelju suglasnih izjava tužitelj i svjedoka ŽC i GC koji su obavljali poslove osiguranja u istoj postrojbi utvrđeno da su zbog specifičnosti službe i primopredaje dužnosti morali dolaziti na posao pola sata prije početka radnog vremena i ostajati pola sata duže i da je takav način rada bio naložen od poslodavca i povlačio je odgovornost djelatne vojne osobe za kršenje tog pravila

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da bi plaća tužitelj za dodatnih 30 minuta prije i 30 minuta nakon završetka smjene (turnus 12 sati) zajedno sa dodacima ovisno kada su sati odrađeni (u turnusu, subotom, nedjeljom i blagdanom) u razdoblju od siječnja 2012. do lipnja 2014. iznosila bruto 2.788,13 EUR-a /21.007,20 kn , a sati su obračunati primjenom cijene sata za redovni rad

- da između stranaka nije sporan matematički izračun visine potraživanja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je u utuženom periodu tužitelj radio kao djelatna vojna osoba na vojno policijskim poslovima osiguranja štićenih objekata, u turnusima (12-24-12-48), da su morali doći barem 30 minuta ranije radi primopredaje smjene, a nakon završetka radnog vremena ostajali su isto 30 minuta duže radi primopredaje smjene. Takav rad tužitelju se prema shvaćanju nižestupanjskih sudova mora honorirati, odnosno tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat dodatnog rada odrađen po svakoj smjeni u turnusu te se isti mora obračunati po satnici redovnog rada, s time da mu se obračunaju i dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom i u turnusu. Navedeno je nižestupanjski sud utvrdio temeljem iskaza tužitelja i svjedoka ŽC i GC.

9.1. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom relevantnih odredbi čl. II., III. i XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09), čl. 14.,čl. 168. i čl. 169. st. 1. te čl. 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS) te čl. 135. st. 1., čl. 136. st. 1. i čl. 153. st. 1. i čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 149/09, 6/11, 82/12 i 73/13).

10. S obzirom na sadržaj postavljenog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja.

11. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravno podudarnom predmetu ovog suda poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje, a koje je sukladno s pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio pravno shvaćanje: „Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu, jesu li, ne samo tužitelji nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali, a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupka iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o otme što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“.

12. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.

13. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

15. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek