REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2992/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mare Ogresta, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.653,96 eur sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 80,27 eur od 01.05.2016. godine do isplate,

- na iznos od 80,36 eur od 01.06.2016. godine do isplate,

- na iznos od 80,64 eur od 01.07.2016. godine do isplate,

- na iznos od 80,26 eur od 01.08.2016. godine do isplate,

- na iznos od 78,63 eur od 01.09.2016. godine do isplate,

- na iznos od 78,97 eur od 01.10.2016. godine do isplate,

- na iznos od 78,90 eur od 02.11.2016. godine do isplate,

- na iznos od 79,21 eur od 01.12.2016. godine do isplate,

- na iznos od 79,49 eur od 01.01.2017. godine do isplate,

- na iznos od 78,72 eur od 01.02.2017. godine do isplate ,

- na iznos od 77,72 eur od 01.03.2017. godine do isplate,

- na iznos od 77,82 eur od 01.04.2017. godine do isplate,

- na iznos od 78,16 eur od 01.05.2017. godine do isplate,

- na iznos od 77,60 eur od 01.06.2017. godine do isplate,

- na iznos od 77,49 eur od 01.07.2017. godine do isplate,

- na iznos od 77,52 eur od 01.08.2017. godine do isplate,

- na iznos od 77,05 eur od 01.09.2017. godine do isplate,

- na iznos od 77,95 eur od 01.10.2017. godine do isplate,

- na iznos od 78,06 eur od 01.11.2017. godine do isplate,

- na iznos od 78,41 eur od 01.12.2017. godine do isplate,

- na iznos od 78,12 eur od 01.01.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,08 eur od 01.02.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,37 eur od 01.03.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,27 eur od 01.04.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,08 eur od 01.05.2018. godine do isplate,

- na iznos od 76,77 eur od 01.06.2018. godine do isplate,

- na iznos od 76,73 eur od 01.07.2018. godine do isplate,

- na iznos od 76,87 eur od 01.08.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,23 eur od 01.09.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,19 eur od 01.10.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,21 eur od 01.11.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,11 eur od 01.12.2018. godine do isplate,

- na iznos od 77,12 eur od 01.01.2019. godine do isplate,

- na iznos od 77,18 eur od 01.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,55 eur od 01.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,53 eur od 01.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,40 eur od 01.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,47 eur od 01.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,21 eur od 01.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,00 eur od 01.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,01 eur od 01.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,07 eur od 01.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,59 eur od 01.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,42 eur od 01.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 76,49 eur od 01.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 76,44 eur od 01.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 76,58 eur od 01.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 78,15 eur od 01.04.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,57 eur od 01.05.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,89 eur od 01.06.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,63 eur od 01.07.2020. godine do isplate,

- na iznos od 76,97 eur od 01.08.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,22 eur od 01.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,48 eur od 01.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,73 eur od 01.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,56 eur od 01.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 77,41 eur od 01.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 77,62 eur od 01.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 77,27 eur od 01.03.2021. godine do isplate,

-na iznos od 77,14 eur od 01.04.2021. godine i to za razdoblje od 01.05.2016. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.405,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. travnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 4. ožujka 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj: 9013403176 kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.544,72 EUR po srednjem tečaju HNB važećeg na dan korištenja kredita, uz rok otplate 158 mjeseci. Člankom 4.1. Ugovora predviđeno da se na kredit u otplati tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva po Odluci kreditora o kreditiranju građana sukladno Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,64% godišnje, dok je člankom 4.2. Ugovora predviđeno da se kamatna stopa može promijeniti i ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR na način ako se isti poveća ili smanji za više od jednog postotnog poena na dan 01.01. tekuće godine u odnosu na dan 30.06. prethodne godine, odnosno na dan 01.07. tekuće godine u odnosu na dan 31.12. prethodne godine, početna kamatna stopa će se promijeniti za onoliko postotnih poena za koliko se promijenio EURIBOR. Tužitelj tvrdi da je članak 4.1. Ugovora nepošten, a time i ništetan. U situaciji kada ugovor sadrži dvije odredbe o kamati, jednu koja jasno i precizno propisuje uvjete njezine promjene i drugu koja predviđa njezino usklađenje prema odlukama i općim uvjetima poslovanja ugovorne strane koja je ugovor i pripremila tada se ta druga odredba ima smatrati nejasnom odredbom, a primijeniti će se ona koja je jasna, u konkretnom slučaju odredba članka 4.2. Ugovora. Na dan 1. siječnja 2009. šestomjesečni EURIBOR je iznosio 2,971%, dok je na dan 30. lipnja 2008. iznosio 5,13% što predstavlja smanjenje od 2,16%. Dakle, tuženik je u skladu s člankom 4.2. Ugovora trebao od siječnja 2009. godine sniziti stopu redovne kamate po predmetnom kreditu s 5,64% na 3,48% godišnje (5,64% - 2,16% = 3,48%), te tužitelju utvrditi i naplaćivati anuitete po toj stopi redovne kamate. Nadalje, na dan 1. srpnja 2009. šestomjesečni EURIBOR je iznosio 1,303%, dok je na dan 31. prosinca 2008. iznosio 2,971%, što predstavlja novo smanjenje za više od jednog postotnog poena, odnosno smanjenje od daljnjih 1,67%. Dakle, tuženik je u skladu s člankom 4.2. Ugovora trebao do srpnja 2009. godine sniziti stopu redovne kamate po predmetnom kreditu s 3,48% na 1,81% godišnje (3,48% - 1,67% = 1,81%), te utvrditi i naplaćivati anuitete po toj, novoj stopi redovne kamate. Međutim, tuženik nije poštivao navedenu odredbu već je kroz cijelo vrijeme otplate kredita mijenjao i dalje mijenja stope redovne kamate svojim jednostranim odlukama tako da je zbog navedenog naplaćivao mjesečne anuitete u višem iznosu, te je u razdoblju od travnja 2016. do utuženja više naplatio 36.160,00 kuna. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu po osnovi stjecanja bez osnove isplati iznos od 36.160,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje je mjesečno preplaćene iznose anuiteta teku od dana plaćanja do isplate, kao i da mu tuženik nadoknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je podneskom od 16. ožujka 2022. (stranica 146-148 spisa), a nakon provođenja financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 35.065,10 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje je mjesečno preplaćene iznose anuiteta teku od dana plaćanja do isplate, kao i da mu tuženik nadoknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te tvrdi da je uskladio uvjete promjenjivosti kamatne stope prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju, pa je tako definirao parametar promjenjivosti i fiksni dio kamatne stope. Ti kriteriji su određeni i mjerljivi, a o čemu je tužitelju dostavio Obavijesti o promjenama kamatnih stopa. Obaviješću od 27. prosinca 2013. objasnio je način i zašto će se ubuduće mijenjati kamatne stope, naveo je koliki je fiksni dio kamatne stope i o kojem parametru promjenjivosti ovisi visina kamatne stope te koliko iznosi parametar promjenjivosti za razdoblje z kojem se primjenjuje. Nakon toga je tuženik redovito tužitelju slao obavijesti o promjenjivom parametru kamate, odnosno EURIBORU. Tvrdi da je u određivanju kamatne stope koristio prisilna, transparentna u jasna pravila. Također ističe prigovor zastare i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-3609/2021-25 od 31.08.2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku platiti iznos od 35.065,10 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.565,80 kuna.

5.Povodom žalbe tuženika protiv presude rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1298/2022-3 od 29.02.2024. prihvaćena je žalba tuženice te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3609/2021- 25 od 31.08.2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje s obrazloženjem da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odredio financijsko vještačenje te je vještak sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 14. siječnja 2022., a obzirom da su tužitelj i tuženica imali prigovore na nalaz i mišljenje, sud je zatražio pisano očitovanje vještaka na prigovore tužitelja od 27. siječnja 2022. i prigovore tuženice od 11. veljače 2022. Vještak je 28. veljače 2022. dostavio pisano očitovanje protiv kojeg tužitelj nije imao prigovora nego je precizirao tužbeni zahtjev u skladu s dopunom nalaza i mišljenja, a tuženica je podneskom od 5. travnja 2022. prigovarala na očitovanje vještaka (dopunu nalaza i mišljenja). Prvostupanjski sud novi prigovor tuženice nije dostavio vještaku na očitovanje niti je vještaka saslušao već je na ročištu od 11. srpnja 2022. na kojem je tuženik ostao kod svih istaknutih prigovora, zaključio glavnu raspravu, pa je navedeni propust prvostupanjskog suda bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude jer je prvostupanjski sud na nalazu i mišljenju navedenog vještaka temeljio svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je ukazano prvostupanjskom sudu da je u ponovnom postupku dužan otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba na način da se usmeno sasluša vještaka koji će iznijeti na raspravi svoj nalaz i mišljenje te usmeno odgovoriti na navode prigovora tuženice na predmetni vještački nalaz.

6.Stoga je ovaj sud u smislu odredbe čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) izveo sve parnične radnje na koje je i raspravio sva sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud u svom rješenju s time da je zbog izmjene raspravnog suca u ovom predmetu glavna rasprava počela iznova te su uz suglasnost stranaka pročitani svi izvedeni dokazi.

7.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranica 6-12 spisa), otplatnu tablicu (stranica 13-16 spisa), dopise tuženika o promjeni kamatne stope s planovima otplate (stranica 17-35 spisa), pregled uplata po kreditu (stranica 36-37 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Darfin d.o.o. (stranica 76- 88 spisa), izvršio je uvid u knjigovodstvenu karticu kredita (stranica 95-115 spisa) i pročitao je pisano očitovanje vještaka Darfin d.o.o. (stranica 134-142 spisa) te je dopunski saslušao vještaka na ročištu održanom 24. veljače 2025. (stranica 205 spisa).

8. Tužitelj je podneskom od 21.05.2025. obzirom na Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iskazao tužbeni zahtjev u eurima tražeći isplatu svakog pojedinog iznosa pretvorenog u eure sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to u ukupnom iznosu od 4.653,96 eura.

9.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.Između stranaka nije sporno da su 4. ožujka 2008. sklopile Ugovor o kreditu, a kojim je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 44.544,72 EUR uz ugovoreni rok otplate od 170 mjeseci u anuitetima i ugovorenu promjenjivu kamatu.

11.Kao sporno valjalo je utvrditi je li tuženik usklađivao redovnu kamatu sukladno članku 4.2. predmetnog Ugovora o kreditu te je li tuženik bio u obvezi vršiti usklađivanje na taj način.

12.Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je:

- da je člankom 4.1. propisana obveza korisnika kredita kreditoru platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva po Odluci kreditora o kreditiranju građana sukladno Zakonu o društvenoj poticajnoj stanogradnji, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,64% godišnje,

- da prema članku 4.2. visinu kamatne stope kreditor može promijeniti i ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR-a; ako se šestomjesečni EURIBOR poveća ili smanji za više od jednog postotnog poena na dan 01.01. tekuće godine u odnosu na utvrđeni EURIBOR na dan 30.6. prethodne godine, odnosno na dan 01.07. tekuće godine u odnosu na utvrđeni EURIBOR na dan 31.12. prethodne godine kamatna stopa iz toč. 4.1. će se promijeniti za onoliko poena za koliko se promijenio EURIBOR,

- da prema članku 4.3. proizlazi da se visina kamatne stope iz članka 4.1. usklađuje dva puta godišnje na dan 01.01. i 01.07. do konačne otplate kredita s time da kamatna stopa utvrđena na dan 01.01. primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, a kamatna stopa utvrđena na dan 01.07. primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine,

- da je člankom 6. utvrđeno da se kamata obračunava u EUR, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za EUR tečajne liste HNB-a važeće na dan plaćanja kamate,

- da je člankom 7. utvrđen rok otplate kredita 170 mjeseca u koji rok je uključen period počeka od 12 mjeseci, te se kredit otplaćuju u 158 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR, važeći na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovore. Također je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će pisano obavijestiti korisnika anuiteta. Nadalje, anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu, a počev od dana dospijeća prvoga anuiteta.

13.Uzimajući u obzir odredbe Ugovora može se zaključiti da je u konkretnoj situaciji kamatna stopa određena kao promjenjiva i to po Odluci kreditora o kreditiranju građana sukladno Zakonu o društvenoj poticajnoj stanogradnji (članak 4.1. Ugovora), odnosno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR-a (članak 4.2. Ugovora).

14.Dakle, predmetni Ugovor o kreditu sadrži dvije odredbe o redovnoj kamati u kojoj situaciji pravilno tužitelj ukazuje na primjenu članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) prema kojoj se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača. Slijedom navedenoga i primjenom članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) te članka 269. i 272. u vezi članka 324. ZOO-a, ovaj sud zaključuje da je ništetan članak 4.1. Ugovora, jer predmetna odredba ne sadrži precizan način određivanja parametra za primjenu promjenjive kamatne stope. U prilog tome da je članak 4.1. nejasan govori i činjenica da u Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji ("Narodne novine", broj 109/01., 82/04., 76/07., 38/09., 86/12., 7/13. i 26/15.) uopće ne postoje odredbe o visini i metodologiji izmjene stope redovne kamate kod takve vrste stambenih kredita.

15.Međutim, ova djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora, jer on može opstati bez te ništetne odredbe budući je upravo daljnjim člankom 4.2. Ugovora jasno utvrđen način promjene redovne kamate stope i to sukladno promjeni EURIBOR-a što znači da anuitete treba obračunati sukladno promjeni kamatne stope iz članka 4.2. Ugovora (tako i Županijski sud u Bjelovaru u presudi broj Gž- 273/17 od 9. srpnja 2019., Županijski sud u Splitu u presudi broj Gž-1984/18 od 28. listopada 2019., Županijski sud u Dubrovniku u presudi broj Gž-762/16 od 4. srpnja 2018., Županijski sud u Vukovaru u presudi broj Gž-483/17 od 2. rujna 2020.).

16.Radi utvrđivanja odlučne činjenice je li tuženik poštivao promjenu visine EURIBOR-a te usklađivao kamatnu stopu u skladu s člankom 4.2. Ugovora te je li sukladno promjeni EURIBOR-a obračunavao i naplaćivao anuitete kredita od tužitelja, odnosno na okolnost razlike između otplaćenih anuiteta i anuiteta koje je tužitelj trebao plaćati da je tuženik usklađivao redovnu kamatu sukladno članku 4.2. Ugovora o kreditu, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darfin d.o.o.

17.Vještak u nalazu i mišljenju navodi da je pribavio podatke o visini kamatne stope u razdoblju trajanja kredita te je prikazao kretanje i promjenu referentne stope. Sve promjene visine referentne kamatne stope bile su unutar granice od jednog postotnog poena, osim promjena s danom 1. siječnja 2009. kada je referentna stopa u odnosu na visinu koja je važila za prethodni posljednji dan kamatnog perioda (30. lipnja 2008.) pala za -2,185 postotnih poena te s danom 1. srpnja 2009. kada je referentna stopa u odnosu na visinu koja je važila za prethodni posljednji dan kamatnog perioda (31. prosinca 2008.) pala za -1,668 postotnih poena. Time su se stekli ugovoreni uvjeti za korekciju visine kamatne stope redovnih kamata, a samim time i za novi obračun visine anuiteta dospijevajući nakon promjene kamatne stope. Nova kamatna stopa redovnih kamata s dospijećem anuiteta na 31. svibnja 2009. iznosi 3,46%, a s primjenom na dospijeće anuiteta 31. kolovoza 2009. iznosi 1,79%. Mišljenje je vještaka da razlika između visine anuiteta primjenom kamatne stope sukladno članku 4.2. predmetnog Ugovora o kreditu i anuiteta koji su naplaćeni tužitelju iznosi 24.520,20 kuna.

18.Tužitelj je podneskom od 27.01.2022. prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka da je vještak pogrešno utvrdio iznos anuiteta koje je tužitelj trebao plaćati od trenutka kada je kamatna stopa iznosila 1,79%, dok je tuženik podneskom od 11.02.2022. prigovorio da je izračun vještaka nejasan i neosnovan jer je dan prema simuliranom početnom otplatnom planu, a početni otplatni plan ne postoji. Tvrdi da je tuženik uskladio uvjete promjenjivosti kamatne stope prema važećem Zakonu o potrošačkom kreditiranju i definirao je parametre promjenjivosti kamate, dok je člankom 4.2. Ugovora određeno da se kamatna stopa može promijeniti i ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR-a, a što je tužitelj razumio.

19.Sud je odredio pisano očitovanje vještaka na prigovore tužitelja i tuženika te je vještak 28. veljače 2022. dostavio očitovanje u kojem navodi da je omaškom primijenio krivi iznos neotplaćene glavnice u simuliranom početnom otplatnom planu te je dostavio ispravljeni nalaz i mišljenje prema kojem razlika više uplaćenih iznosa anuiteta iznosi 35.065,10 kuna. U odnosu na prigovore tuženika vještak je naveo da je njegov zadatak bio da izračuna razliku između otplaćenih anuiteta, tj. anuiteta prema obračunu banke te anuiteta koje je tužitelj trebao plaćati sukladno usklađivanju kamatne stope prema članku 4.2. Ugovora, tj. prema simuliranom planu koji bi nastao ako bi se primijenili uvjeti iz članka 4.2. Ugovora.

20.Tužitelj nije imao primjedbi na ispravljeno mišljenje vještaka te je u skladu s njime precizirao tužbeni zahtjev, a tuženik je i nadalje prigovarao da vještak nije odgovorio na postavljeni zadatak suda u odnosu na pitanja vezanosti promjene kamatne stope u odnosu na EURIBOR i u odnosu na vezanost promjene kamatne stope u odnosu na ostale parametre i uvjete propisane člankom 4.2. Ugovora. Ponavlja da je postupao sukladno važećim propisima i uskladio uvjete promjenjivosti kamatne stope te je o tome obavijestio tužitelja.

21. Sud je na ročištu održanom 24.02.2025. izveo dokaz dopunskim saslušanjem vještaka koji je naveo da se u odnosu na podnesak tuženika od 05.04.2022. očituje da je nalaz i mišljenje sačinio sukladno zadatku suda te da je izračun napravljen sukladno uvjetima Ugovora o kreditu uz primjenu čl. 4. 2. Ugovora te da je na takav način izvršen izračun kamatne stope uz primjenu Euribora kako je i naloženo u zadatku za vještačenje. U odnosu na korištenje termina početni otplatni plan odnosno to je otplatni plan u eurima prema obračunu banke kako se navodi u nalazu, a termin prema početnom otplatnom planu je u tablici kao onaj koji bi se trebao mijenjati prema uvjetima Ugovora iz kredita.

22.Sud je u cijelosti prihvatio ispravljeni nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan jer je izrađen stručno, objektivno i razumljivo u okviru danog zadatka i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse. Prigovori tuženika odnose se na pravno tumačenje odredbi Ugovora o kreditu o čemu je svoju ocjenu izložio sud u ranijem tekstu obrazloženja i koja ničim nije dovela u pitanje nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik zapravo iznosi pravne prigovore koji se tiču tumačenja odredbi o kamatnoj stopi, a što nije bio zadatak vještaka, već je vještak nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku iz rješenja suda od 7. prosinca 2021. te je iz sadržaja nalaza jasno i razumljivo da tuženik nije kamatnu stopu usklađivao prema promjeni visine EURIBOR-a te nije sukladno tome obračunavao i naplaćivao anuitete kredita od tužitelja. Upravo zbog nepoštivanja usklađivanja kamatne stope prema članku 4.2. Ugovora vještak je utvrdio razliku između otplaćenih anuiteta i anuiteta koje je tužitelj trebao plaćati da je tuženik usklađivao kamatnu stopu prema kretanju EURIBOR-a. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun, niti je taj izračun sporan, a da bi mogao iskazati razliku vještak je trebao napraviti prikaz (koji vještak naziva simulirani početni otplatni plan) da bi se mogla utvrditi razlika između anuiteta koje je tužitelj platio i koje je trebao platiti s time da na ročište od 25.02.2025. koje je održano radi saslušanja vještaka obzirom na primjedbe tuženika, punomoćnik tuženika nije pristupio već je ispričao svoj nedolazak te ostao kod svih navoda i prigovora.

23.Prema tome, držeći se odredbi Ugovora i to konkretno članka 4.2. iz koje odredbe jasno proizlazi da se radi o redovnoj kamati koja je promjenjiva te da se kao takva zasniva na šestomjesečnom EURIBOR-u, osnovano je vještak utvrdio da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, razlika između visine anuiteta primjenom kamatne stope sukladno članku 4.2. predmetnog Ugovora o kreditu i anuiteta koji su tužitelju naplaćeni za razdoblje od travnja 2016. do ožujka 2021. iznosi ukupno 35.065,10 kuna odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 4.653,96 eura.

24.Kako je članak 4.1. Ugovora o kreditima ništetan to se ta odredba između strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve odredbe, tj. nije imao pravo naplatiti anuitete obračunate sukladno promjeni kamatne stope prema članku 4.1. Ugovora. Stoga je, sukladno članku 323. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

25.Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos od 4.653,96 eura, u mjesečnim iznosima kako je to tužitelj precizirao sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju vještaka, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro što predstavlja iznos od 4.653,96 eura . Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

26.Neosnovan je prigovor zastare, jer potraživanje iz ove parnice radi stjecanja bez osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 30. travnja 2021. dok je najraniji iznos razlike (najstariji) dospio 1. svibnja 2016.

27.Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 14.6.2021. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 15.11.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 27.1.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 16.3.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 11.7.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu od 24.02.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu od 18.03.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) što iznosi 800 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura, što čini 1.600,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 400,00 eura, trošak iznosi 2.000,00 eura. Također mu je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 47,22 eura, sudske pristojbe za presudu u iznosu 93,04 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 2.405,71 eura.

28.Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

29.Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a

30.Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje pristojbe za presudu 93,04 eura

2. Tuženiku po pun.