REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: K-41/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po predsjednici vijeća Marini Kapikul, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Apfenthaler, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JU i drugih zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Novom Zagrebu, broj KO-DO-526/2021 od 25. studenoga 2021., nakon provedene javne rasprave održane 4. ožujka 2025. i 25. travnja 2025., a zaključene 25. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice ODO Novi Zagreb ČU, opunomoćenice oštećenika JUV, optuženog JU, optužene RU i njihovog branitelja, odvjetnika SU, optuženog OU i braniteljice optuženika, odvjetnice Almase Filipović, na ročištu za objavu presude u odsutnosti stranaka 29. travnja 2025., objavio je, a 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina J i Č djevojački R, rođenog **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], kuhar, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u Gastrostil d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu oko 1.300,00 eura, oženjen za NU, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik automobila Honda iz 2014. god., državljanin Republike Hrvatske, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je

1.) u vremenskom razdoblju od 24. kolovoza 2017. do 6. lipnja 2019. na području Zaprešića, u nakani stjecanja znatne nepripadne imovinske koristi, nakon što je sačinio dokument naziva oporuka od 24. kolovoza 2017., u kojoj je navedeno da mu pokojni IU ostavlja svu svoju imovinu, i to kuću na adresi u [adresa], površine 166 m2, sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuću u [adresa], površine 331 m2, sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], novac na bankovnim računima otvorenim u Zagrebačkoj banci d.d., dva grobna mjesta na groblju Mirogoj i automobil marke i modela Alfa Romeo, registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije:

ZAR93700005236393, te potpisao na navedenom dokumentu pokojnog IU, dana 27. rujna 2018. na ročištu u ostavinskom postupku koji se kod javnog bilježnika Estere Poljak vodio pod brojem: O-1658/18 iza pokojnog IU predao navedenu oporuku, neistinito predočivši da je ista istinita i pravovaljana, te dao nasljedničku izjavu da prihvaća nasljedstvo temeljem iste i zatražio sukladno istoj oporuci raspoređivanje imovine, no do stjecanja navedene imovine nije došlo jer je zakonska nasljednica iza pokojnog IU, PU pred nadležnim sudom podnijela tužbu radi utvrđenja pravne valjanosti navedene oporuke,

dakle, optuženi JU izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i uporabio je kao pravu, a djelo je počinjeno glede oporuke, te s namjerom da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela prijevare,

čime je počinio pod točkom 1.) kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano po članku 278. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 278. stavku 3. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju - opisano po članku 236. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona,

pa se optuženom JU za kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave – opisano po članku 278. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), na temelju članka 278. stavka 3. Kaznenog zakona

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI,

a za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju - opisano po članku 236. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, na temelju članka 236. stavka 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

te se na temelju članka 51. KZ/11. optuženi JU

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE I 6

(ŠEST) MJESECI.

II/ Na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženom JU

i z r i č e s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako što će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III/ Optužena RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], djevojački ZU, kćer ZU i UU djevojački S, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], prodavačica, pismena, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlena u trgovini Ofertisima, s mjesečnim primanjima u iznosu oko 900,00 eura, udana za OU, majka troje maloljetne djece starih 15, 9 i 7 godina, vlasnica automobila Mercedes 1998. god., vlasnica livade u Zagorju, kod sela Jalši, ne vodi se drugi postupak, državljanka

Republike Hrvatske, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana

i

optuženi OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AU i O, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], stolar, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, s mjesečnim primanjima u iznosu oko 1.300,00-1.600,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, oženjen za RU, otac dvoje maloljetne djece, ne vodi se drugi postupak, državljanin Republike Hrvatske, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v i  s u

što su

2.) dana 27. rujna 2018. u Zaprešiću, Ulica bana Josipa Jelačića 3, na ročištu u ostavinskom postupku koji se kod javnog bilježnika Estere Poljak vodio pod brojem:

O-1658/18 iza pokojnog IU, u cilju iznošenja neistinitih navoda iskazali da je u njihovoj prisutnosti pokojni IU potpisao oporuku od 24. kolovoza 2017. kojom je za nasljednika svoje imovine odredio I. okrivljenog JU, znajući da to nije istina,

dakle, kao svjedoci u postupku pred javnim bilježnikom dali lažni iskaz,

čime su počinili pod točkom 2.) kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza - opisano i kažnjivo po članku 305. stavku 1. Kaznenog zakona, za koje se na temelju članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona

osuđuju

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

IV/ Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženoj RU i optuženom KU izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci na koju su optuženici osuđeni neće izvršiti ukoliko optuženici u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

V/ Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08. optuženi JU, optužena RU i optuženi OU dužni su solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08. u iznosu od 804,52 eura od čega se iznos od 204,52 eura odnosi na trošak grafološkog vještačenja (list 231 spisa), iznos od 200,00 eura na paušalnu svotu za optuženog JU, iznos od 200,00 eura na paušalnu svotu za optuženu RU, a iznos od 200,00 eura na paušalnu svotu za optuženog OU kao i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njihova opunomoćenika u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.ODO u Novom Zagrebu podnijelo je ovome sudu 25. studenoga 2021. optužnicu broj KO-DO-526/2021 kojom se optuženi JU tereti da bi počinio kazneno djelo krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. te kazneno djelo prijevarom u pokušaju iz članka 236. stavka 2. KZ/11., dok se optuženi RU i optuženi OU terete da bi počinili kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11. koja djela su činjenično opisana u citiranoj optužnici.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi JU, optužena RU i optuženi OU izjavili su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani oporuka od 24. kolovoza 2017. (list 4 i 93 spisa), otpusno pismo Kliničke bolnice Sveti Duh na ime PU od 8. kolovoza 2017. (list 31 - 32 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić, za kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 33 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski, za kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 34 spisa), potvrda Doma za starije i nemoćne osobe Severović od 5. travnja 2018. (list 42 spisa), tužba PU podnesena protiv I. okrivljenog JU od 5. lipnja 2019. (list 45 - 47 spisa), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK 235-01/19-02/7801 o provedenom grafološkom vještačenju od 2. ožujka 2020. (list 59 - 67 spisa), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ AU“, Klasa: NK 235-01/19-02/7801 o provedenom dopunskom grafološkom vještačenju od 28. rujna 2020. (list 69 - 78 spisa), smrtovnica izdane od strane Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Klasa: 223-04/18-007-45 od 13. lipnja 2018. (list 84 – 85 spisa), zapisnik sa ročišta od 27. rujna 2018. u ostavinskom postupku koji se kod javnog bilježnika Estere Poljak vodio pod brojem: O-1658/18 iza pokojnog IU (list 89 – 91 spisa), zapisnik sa ročišta od 27. rujna 2018. u ostavinskom postupku koji se kod javnog bilježnika Estere Poljak vodio pod brojem: O-1658/18 iza pokojnog IU (list 96 spisa), uvjerenje stanice za tehnički pregled vozila Croatia – tehnički pregledi d.o.o. broj: H102-U-00609-18 od 19. listopada 2018. (list 102 spisa), dopis Zagrebački holding d.o.o. broj: 610-6-414/18 od 4. listopada 2018. (list 104 spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. broj: 016318/18/NR od 10. listopada 2018. (list 108 spisa), zapisnik sa ročišta od 6. prosinca 2018. u ostavinskom postupku koji se kod javnog bilježnika Estere Poljak vodio pod brojem: O-1658/18 iza pokojnog IU (list 110 - 111 spisa), zapisnik Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, broj: 511-19-37/8-42-18/21 o ispitivanju svjedoka HU od 5. veljače 2021. (list 189 spisa), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK 235-01/19-02/7801 o provedenom grafološkom vještačenju od 8. rujna 2021. (list 222 - 230 spisa).

3.1. Izvršen je uvid u ostavinski spis O-1658/2018 kao i ovosudni parnični spis P- 532/2019 te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi oštećenika ĆU, DU, TU i CU te svjedokinje NU dani na raspravi 16. listopada 2023. (listovi 449-456 spisa) kao i iskaz grafološke vještakinje Željke Tkalac, dipl.ing., dan na raspravi 21. studenog 2023. (listovi 457-462 spisa) koja je dopunski ispitana na raspravi 4. ožujka 2025. (listovi 482-482 spisa). Pročitane su i pregledane presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-725/2022 od 26. studenog 2024. te presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-285/2025 od 18. ožujka 2025. Naposljetku, pročitani su izvodi iz kaznene evidencije (listovi 490-495 spisa) i prekršajne evidencije za optuženike (listovi 484-489 spisa).

4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog obrane da se pribavi medicinska dokumentacija za pokojnog IU kao nevažan. Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje Tkalac proizlazi kako je optuženi JU skriptor spornog rukopisa kojim je ispisan sadržaj predmetne oporuke oporučitelja pokojnog IU od 24. kolovoza 2017., dok je optuženi JU vrlo vjerojatno skriptor spornog potpisa IU na predmetnoj oporuci. Na raspravi 4. ožujka 2025. vještakinja, dopunski ispitana, kazala je kako IU sasvim sigurno nije skriptor spornog potpisa, a iz njegovih nespornih rukopisa koji datiraju posljednji mjesec dana prije smrti 5. travnja 2018. (potpis na vozačkoj dozvoli IU kao nespornom dokumentu od 13. ožujka 2018.) ne proizlaze propadanja koja bi bila posljedica teže bolesti, a razlike koje je pronašla sastoje se u sitnijim detaljima koje su posljedica individualnosti u potpisivanju svaki put te osobe koja je u pitanju.

4.1. Vještakinja je pojasnila kako propadanje rukopisa koje bi se moglo pripisati bolesti kod IU nije primijetila s obzirom da su nesporni dokumenti IU koje je imala na raspolaganju iz 2017. i 2018., dakle nedugo prije nego što je sačinjena sporna oporuka. Slijedom navedenog, s obzirom da u spisu nije bilo podataka koji bi ukazivali na to da je IU bolovao od neke bolesti koja je mogla utjecati na vizualni identitet njegovog potpisa i rukopisa, a isto ne proizlazi niti iz njegovih nespornih rukopisa, tada je valjalo ovaj dokazni prijedlog odbiti kao nevažan jer ne postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi (da je IU bolovao od neke bolesti koja je mogla utjecati na sadržaj i vizualni identitet njegovog rukopisa) i odlučnih činjenica.

4.2. Nadalje, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijeni su suglasni dokazni prijedlozi obrane da se na raspravi neposredno ispita vještak Damir Marić kao i da se provede novo grafološko vještačenje na okolnost da ostavitelj IU nije potpisnik sporne oporuke kao nevažan i odugovlačeći jer su ovakvi dokazni prijedlozi očigledno usmjereni na znatno odugovlačenje postupka s obzirom da se radi o dokazima koji su već izvedeni sukladno zakonu. Osim toga nalaz i mišljenje vještaka Marića dodatno je verificiran od strane drugog vještaka koji se može složiti ili ne složiti s tim, a podrobna analiza ovog dokaza bit će izložena u nastavku presude.

4.2.1. S tim u vezi, valja napomenuti kako je vještak Damir Marić, dipl.ing., koji je proveo vještačenje za potrebe parničnog postupka koristeći izvornik sporne oporuke, a koji nalaz i mišljenje je pročitan i pregledan u ovom kaznenom postupku, utvrdio kako pokojni IU nije ispisao sporni potpis na spornoj oporuci od 24. kolovoza 2018. Stoga se ponavljanjem izvođenja ovog dokaza, odnosno provođenjem novog grafološkog vještačenja ne bi mogla utvrditi nikakva nova odlučna činjenica s obzirom da je već provedenim vještačenjem utvrđeno da IU nije potpisnik oporuke te bi isto dovelo do povrede načela ekonomičnosti kaznenog postupka. Osim toga, nije svrsishodno, a niti moguće izvesti dokaz neposrednim ispitivanjem vještaka Marića na raspravi s obzirom da je isti preminuo, što je obrani poznato, a isto proizlazi iz raspravnog zapisnika od 25. travnja 2025.

5. Iznoseći svoju obranu na raspravi u slobodnom izlaganju i odgovarajući na pitanja isključivo svojeg branitelja optuženi JU kazao je kako njegovo poznanstvo sa ostaviteljem IU seže u 2007. kada su se on i njegova supruga NU doselili u [adresa]. Pokojni IU i pokojna N po zimi su boravili u [adresa], a ljeti u [adresa] gdje su imali kuću. Optuženi JU i supruga su počeli učestalije komunicirati s njima preko ograde kada su se počeli razbolijevati. Naime, NU je medicinska sestra pa su je supružnici IU često pozivali u kuću da im pomogne. Pokojni IU je svoju suprugu PU odveo u Dom za starije i nemoćne u Bistri kada je imala moždani udar. RU je imala punomoć za obavljanje nekih poslova za pokojnog IU. Pokojni IU je optuženom JU dao papire od kuće i svega što je glasilo na njega. Optuženi JU je napisao oporuku. IU je telefonom nazvao RU kako bi bila svjedokom oporuke. RU je bila opunomoćena za obavljanje određenih poslova od strane IU. RU i OU su oporuku potpisali i potvrdili su u ostavinskom postupku na zapisnik pred javnim bilježnikom da su bili svjedoci oporuke. Javna bilježnica ih nije pitala jesu li vidjeli tu oporuku kada je ona napisana i potpisana. Bilježnica je pitala samo jesu li svjedoci oporuke na što su oni odgovorili da jesu. Oni nisu vidjeli da je IU potpisao tu oporuku. Nisu niti izjavili kod javnog bilježnika da je IU potpisao oporuku. Javna bilježnica prilikom proglašenja oporuke na zapisnik nije izdiktirala tekst zapisnika. Optuženom JU kao i optuženima RU i KU zapisnik nije predočen nakon završetka ročišta za proglašenje oporuke niti su ga oni potpisali. Za optuženog JU biti svjedokom oporuke u laičkom smislu znači da ta osoba potvrđuje da je istina ono što je u oporuci navedeno, da potvrđuje oporuku. Vezano uz odnos optuženog JU s pokojnim ostaviteljem IU optuženik je naveo kako supružnici IU nisu imali djece pa su voljeli njihovog sina koji je plesao akrobatski rock n roll, a IU dok je bio mlad je svirao saksofon. U pogledu njegovog zdravlja naveo je kako je bio lošeg zdravlja, nije vozio automobil, a povremeno je i pio alkohol. Optužena RU je često ulijetala pokojnoj PU i pomagala joj. Optuženi JU navodi da je tekst oporuke napisao na molbu IU jer IU baš nije mogao čitko pisati što mu je i sam rekao. Može samo pretpostaviti da mu je pokojni IU ostavio nasljedstvo iz zahvalnosti što su mu on i njegova supruga NU često pomagali. Naglasio je ponovno kako nije izjavio na zapisnik u postupku proglašenja oporuke da su svjedoci vidjeli da je pokojni IU potpisao i sastavio oporuku pred njima. Informacije o Božinoj imovini je saznao jer mu je IU predočio i dao fascikl u kojem se nalazila sva relevantna dokumentacija vezana uz to te mu je rekao da prilikom sastavljanja sadržaja oporuke navede sve te stavke.

6. Iznoseći svoju obranu na raspravi u slobodnom izlaganju i odgovarajući na pitanja isključivo svojeg branitelja optužena RU je kazala kako je pokojnog ostavitelja IU i njegovu suprugu PU upoznala preko zajedničkih prijatelja. Jednom tjedno je dolazila u njihovu kuću počistiti i pospremiti i to je trajalo nekih 6-8 mjeseci, a kasnije kako je gospođa PU imala moždani udar i bilo joj je loše, gospodin IU ju je zamolio da dođe svaki dan i pomogne u pospremanju i kućanstvu što je ona i učinila. Preuzela je brigu za kuću, odlazila na plac, na poštu po pakete, po lijekove, za što joj je IU dao punomoć. Glede odnosa supružnika JU sa IU i PU navela je kako su oni bili jako bliski jer ih je pokojni IU ponekad nazivao svojom djecom, a bili su bliski i sa sinom od supružnika JU. Što se tiče oporuke jedan dan je pokojni IU pozvao nju i njezinog supruga OU na ručak i kada su došli u njegovu kuću, nakon što im je prethodno predočio oporuku, upitao ih je hoće li ju potpisati i biti svjedoci oporuke. Optužena RU i optuženi OU složili su se da ju potpišu i to su i učinili. Potom kada se provodio ostavinski postupak nazvao ih je odvjetnik optuženog JU i oni su došli na ročište za proglašenje oporuke kod javne bilježnice. Bilježnica ih je samo pitala jesu li oni svjedoci i zatražila ih je njihove osobne iskaznice. Nisu dobili niti zapisnik. Napominje kako nije prisustvovala sastavljanju oporuke i nikada takvo nešto nije niti rekla, nego je jednostavno potpisala oporuku koju je gospodin IU stavio ispred nje. Ponovila je kako nije bila prisutna niti prilikom sastavljanja niti prilikom potpisivanja same oporuke i nikada to nije nigdje izjavila, pa niti pred javnim bilježnikom na ročištu na zapisniku od 27. rujna 2018. Zapisnik joj nije niti izdiktiran, niti predočen, nije ga potpisala niti joj je ikad kasnije poslan. Zapisnik je prvi puta vidjela kada joj ga je pokazao njezin branitelj. Optuženi JU nikada nije izjavio na zapisnik da su ona i njezin suprug OU vidjeli kada je oporuka sastavljena i potpisana.

7. Iznoseći svoju obranu na raspravi u slobodnom izlaganju i odgovarajući na pitanja isključivo svojeg branitelja optuženi OU kazao je kako je pokojnog gospodina IU upoznao preko svoje supruge RU koja je išla u njegovu kuću, pomagala i čistila. Kada je IU saznao da je optuženi OU po zanimanju stolar pozvao ga je kako bi obavio neke radove u kući, pa mu je tako napravio i lakši pristup stepenicama. Ponekad bi ih gospodin IU pozvao na ručak, on je išao kada mu je to posao dopuštao, dok je njegova supruga išla češće. Nakon što je gospođa PU doživjela moždani udar i završila u domu njegova supruga se na molbu gospodina IU uključila u brigu o njihovom domaćinstvu. Štoviše, IU joj je dao punomoć da u ime njega obavlja određene poslove kao što je podizanje pošte i lijekova. Pokojnom gospodinu IU pomagali su i susjedi JU, s time da je njegova supruga RU odlazila pomagati u suprotnu smjenu od NU. Sve je to trajalo par mjeseci i jedne prilike ih je pokojni IU pozvao na ručak na koji su supružnici OU došli, a kada su sjedili za stolom pokojni IU ih je upitao jesu li voljni potpisati njegovu oporuku, što su oni i učinili. Sljedeće što se dogodilo vezano uz oporuku je bio poziv odvjetnika JU na ostavinsku raspravu. Kada su oni došli na tu ostavinsku raspravu javna bilježnica ih je upitala samo dva pitanja, tko su i jesu li svjedoci oporuke, te ih je zatražila njihove osobne iskaznice. Drugih pitanja im nije postavljala. Optuženik je naveo kako je moguće da ona ima nekakvu šprancu zapisnika pa da je iz tog razloga navela da je on bio prisutan sastavljanju same oporuke i njezinom potpisivanju, ali on osobno to nije rekao. Zapisnik s te ostavinske rasprave mu nije predočen, nije ga pročitao niti potpisao. Vidio ga je prvi puta kada mu ga je njegova braniteljica predočila. Na upit što bi za njega kao laika značilo biti svjedokom oporuke kazao je kako je on istu potpisao na zahtjev, to mu je bilo prvi put, mislio je da to tako ide, netko sastavi oporuku pa on dođe i potpiše.

8. Iz iskaza oštećenika ĆU kao svjedoka danog na raspravi 16. listopada 2023. (list 451-452) koji je uz suglasnost stranaka pročitan proizlazi kako je on jedan od zakonskih nasljednika pokojnog IU, jer je njegova supruga PU, koja je umrla poslije IU, bila svjedokova sestrična, s time da je ona umrla poslije IU. Što se tiče IU i PU oni su živjeli zajedno kao bračni partneri u [adresa] u kući, i to sami jer nisu imali djece s time da su živjeli u skladnom braku. U odnosu na spornu oporuku svjedok je naveo kako nema nekih saznanja već je o istoj saznao tek u ostavinskom postupku odnosno o njoj ga je obavijestila njegova sestrična PU, supruga od IU, koja je rekla da je bila iznenađena zbog te oporuke i da ona za nju uopće nije niti znala. Samog oporučnog nasljednika JU svjedok ne poznaje niti je za njega ikada čuo i nije mu poznato u kakvom je on bio odnosu sa pokojnim IU jer IU o njemu nikada nikome nije govorio. Njemu ni IU ni PU nisu govorili da bi oporučno raspolagali svojom imovinom, s time da je PU, supruga od IU, umrla nakon njega nekih godinu i pol dana. Nadalje je naveo kako se često družio s IU i PU jer su oni znali dolaziti u Varaždin na groblje gdje ona ima pokopane roditelje pa su se viđali sigurno nekih 3-4 puta godišnje s time da su se posjećivali i puno češće, ali prije dok su supružnici IU bili bolje mobilni. Što se tiče samog IU, on nije bolovao od neke teže i ozbiljnije bolesti. IU i PU su posjećivali svjedokovu majku i to jako puno, čak i više nego njega, jer on ne živi s majkom, s time da mu je majka umrla prošle godine. Više se ne sjeća točno koje godine je IU umro, moguće je 2019., s time da je tu godinu pred smrt rjeđe dolazio jer koliko je svjedok čuo i vidio nije se dobro osjećao dok vozi odnosno moguće da mu je bilo preveliko opterećenje takva vožnja. U toj zadnjoj godini života svjedok nije posjećivao IU u [adresa]. Nema saznanja da bi njegova supruga PU imala problema s alkoholom. Prema njegovim saznanjima kada bi se čuli telefonski oni su mu govorili da žive sasvim normalno s time da mu nisu pričali ništa o svojim bolestima.

9. Iz iskaza oštećenice DU kao svjedokinje danog na raspravi 16. listopada 2023. (list 452-453) koji je uz suglasnost stranaka pročitan proizlazi da je ta svjedokinja također jedna od zakonskih nasljednika pokojnog IU i to po lozi od supruge PU jer je ona sestrična od PU, a s obzirom da supružnici IU nisu imali djece. Što se tiče IU i njegove supruge PU oni su živjeli u vlastitoj kući u [adresa], s time da sam IU nije imao nekih težih bolesti, osim što joj je govorio da ga već bole noge i da ne može baš voziti, dok je njegova supruga PU negdje nekih godinu dana prije Božine smrti doživjela moždani udar zbog čega je onda bila na liječenju u bolnici i u domu, ali je u trenutku Božine smrti bila pokretna i kontaktibilna. IU je živio sam i vodio brigu oko svoje supruge PU odnosno posjećivao ju je u domu te je svjedokinji znao govoriti o njezinom stanju. Svjedokinja je radila u [adresa] do 1996. te su se onda često znali posjećivati i viđati, ali nakon što je ona otišla raditi u Zagreb, onda se u pravilu nisu viđali nego su se znali čuti telefonski. Što se tiče sporne oporuke, svjedokinja o istoj nema nekih saznanja odnosno za istu je saznala nakon smrti IU, a što joj je rekla sama PU koja joj je govorila da se mora suditi sa susjedima zbog te oporuke. Što se tiče samih optuženika svjedokinja je navela kako ih ne poznaje i ne znam kakav su i jesu li oni imali ikakav odnos sa pokojnim IU. Prema njezinim saznanjima IU i PU nisu imali neke probleme u braku, odnosno imali su skladan brak te je iz razgovora s IU shvatila da je on sposoban brinuti se sam o sebi i nije nikada spomenuo da bi trebao pomoć i njegu druge osobe osim što joj je spomenuo da je imao čistačicu. Pojasnila je da se znala viđati s njima negdje jedanput do dvaput godišnje, a obzirom da je radila u Zagrebu, a kada je IU umro onda se znala češće viđati s PU. Nakon što je PU završila u domu ona nije posjećivala IU u kući nego su se znali čuti telefonski negdje svakih 15 dana. PU nije posjećivala dok je bila u domu.

10. Iz iskaza oštećenice TU kao svjedokinje danog na raspravi 16. listopada 2023. (list 453-454) koji je uz suglasnost stranaka pročitan proizlazi kako je i ona jedna od zakonskih nasljednica iza pokojnog IU kao sestrična od pokojne PU. Pokojni supružnici IU su živjeli sami u braku u kući u [adresa], djece nisu imali, a svjedokinja ih nije posjećivala, osim što su se znali čuti telefonskim putem. Njezina majka s kojom je svjedokinja živjela bila je jako dobra sa PU i one su se često čule te bi se onda tom prilikom i svjedokinja nakratko čula sa PU. Svjedokinja je supružnike IU rijetko nazivala telefonom. Što se tiče sporne oporuke ona o istoj nema nikakvih saznanja, a optuženike ne poznaje, te je za oporuku saznala tek nakon smrti IU, to joj je rekla sama PU. Saznanja je u pravilu dobivala od svoje majke koja je onda češće komunicirala s njima i ona joj je rekla da se čula s IU nakon što je PU završila u bolnici odnosno domu te joj je rekla da je PU zbrinuta i da se ne mora ništa brinuti, a za IU nije čula da bi trebao tuđu pomoć i njegu. Ne zna koliko je godina IU imao kad je umro.

11. Iz iskaza oštećenice CU kao svjedokinje danog na raspravi 16. listopada 2023. (list 454) koji je uz suglasnost stranaka pročitan proizlazi kako je ista također jedna od nasljednica pokojnog IU, odnosno Biserkina sestrična po čijoj lozi se ona kao i prethodni svjedoci javljaju kao zakonski nasljednici iza pokojnog IU. Jedino što joj je poznato je da su IU i PU živjeli sami u [adresa], ali svjedokinja s njima nije ostvarivala nikakve kontakte već sva saznanja je imala crpila je od tete I, koja se s njima čula. O samoj oporuci također nema nikakvih saznanja niti poznaje optuženike.

12. Iz iskaza svjedokinje NU danog na raspravi 16. listopada 2023. (list 454-455) koji je uz suglasnost stranaka pročitan proizlazi kako je navedena svjedokinja supruga optuženog JU s kojim je u braku od 1999. od kada žive zajedno, a živjeli su na više mjesta i kao podstanari da bi 2008. godine kupili kuću u [adresa] gdje su živjeli do 2022. kada su prodali tu kuću i odselili se na adresu u [adresa], kod svekra. Dok su živjeli u [adresa] bili su prvi susjedi odnosno kuća do kuće sa pokojnim IU i njegovom suprugom PU, a kako se radi o kućama u nizu imali su i skoro spojena dvorišta te ih je dijelila samo žičana ograda. Zato su se tu i tamo znali čuti i nevezano razgovarati u dvorištu, s time da su IU i PU po pola godine bili na moru. Kako su IU i PU postajali sve stariji i slabiji to više nisu često odlazili na more, pa su uglavnom boravili u kući da bi se onda intenzivirali odnosi između supružnika JU i njih, pogotovo kada su čuli da je svjedokinja JU medicinska sestra. Često su je znali zvati i tražiti da im pomogne u medicinskom smislu odnosno da im izmjeri tlak i tome slično da bi onda kroz sve to i njezin suprug, optuženi JU uspostavio sve bolji odnos sa IU te su se njih dvoje često družili uz čašicu pića. U razgovoru s njima shvatili su supružnici IU da nemaju nikoga odnosno da nemaju djece, osim što je gđa PU spominjala nekakvu sestričnu. IU se dosta zbližio s njezinim suprugom kojega je skoro smatrao kao svojeg sina. Dodala je kako je IU posebno zavolio njihovog sina P, koji je plesao akrobatski rock´n´roll što se sviđalo IU te je čak kasnije znao govoriti kako bi sve najradije ostavio njihovom sinu obzirom da nema djece. Molila ih je da im pomogne u kući, oko kućanstva, ali ona na to nije pristala jer nije bila u mogućnosti. Što se tiče same oporuke sjeća se da je IU telefonski nazvao njezinog supruga koji joj je rekao da je IU tražio da dođe kod njega jer moraju nešto riješiti. Nakon nekog vremena kad se suprug vratio kući rekao joj je da je IU sastavio oporuku kojom mu ostavlja sve u nasljedstvo te joj je i pokazao tu oporuku. Nakon toga ona se nije više puno interesirala oko te oporuke da bi nakon smrti IU suprug prijavio oporuku u ostavinskom postupku. Pojasnila je da ja ona nije bila prisutna sastavljanju te oporuke. Suprug joj nije ništa pojašnjavao tko je pisao oporuku.

12.1. Nadalje je navela kako joj se čini da PU nije imala nekih zdravstvenih problema, ali je imala problema s alkoholom, a što je primijetila od trenutka kada su se počeli družiti jer se često znala opijati pa bi ih IU čak znao zvati da ju pomognu podići kad bi pala. Po njezinom mišljenju IU nije imao nekih težih zdravstvenih problema, osim što je imao problema s tlakom zbog čega mu je onda znala pomagati u kontroli tog tlaka. Svjedokinja se u pravilu znala svakodnevno viđati sa IU i PU i to uglavnom zbog mjerenja tlaka, dok se njezin suprug viđao rjeđe preko tjedna odnosno dva do tri puta obzirom na posao kojim se bavio, a inače se bavi kuhanjem, te je tada radio kao šef kuhinje u Hotelu Hilton. Pojasnila je da joj je suprug rekao kako su kod sastavljanja te oporuke bila prisutna dva svjedoka i to RU i OU, s time da njih svjedokinja ne poznaje, osim što je vidjela da je RU znala kuhati i spremati kod IU. Nakon što je IU sačinio tu oporuku i on sam joj je kasnije rekao da je oporukom sve ostavio njezinom suprugu.

13. Iz zapisnika Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, broj: 511- 19-37/8-42-18/21 o ispitivanju svjedoka HU od 5. veljače 2021. (list 189 spisa) proizlazi da je ista od 1990. susjeda pokojnog IU i njegove supruge PU s kojima je bila u dobrosusjedskim odnosima te su se međusobno posjećivali, dok su prije desetak godina supružnici JU kupili kuću u istoj ulici u [adresa], AU [adresa] na kbr. 5 i tako susjedima IU postali susjedi sa druge strane, sa kojima su također imali korektan odnos, a koji odnos je između navedenih obitelji trajao oko godinu dana do pred smrt IU, nakon čega su Z počeli dolaziti u kuću kod IU gotovo svakodnevno. U to vrijeme PU je doživjela moždani udar te je bila na bolničkom liječenju oko tjedan dana u kolovozu 2017. nakon čega je smještena u dom. HU je istaknula da je za vrijeme dok još PU nije doživjela moždani udar kod njih dolazila čistačica jednom tjedno, a kada je PU bila u domu ta čistačica i njen muž bili su svakodnevni gosti kod IU zajedno sa susjedima JU, a za koju čistačicu joj je PU rekla da se zove RU, da bi kasnije saznala da se preziva RU. Nakon hospitalizacije PU je bila smještena u dom u Bistri, sa kojim smještajem nije bila zadovoljna kako joj je to osobno rekla, kao i da nije zadovoljna što susjedi JU i čistačica zajedno sa suprugom konstantno dolaze kod njezinog supruga IU. HU je istaknula da za vrijeme dok je PU bila u domu ni IU nije bio u najboljem zdravstvenom stanju, jer ga je viđala da hoda uz pomoć hodalice te je bio slabog fizičkog izgleda.

13.1. Krajem rujna 2017. svjedokinja HU je vidjela da je kod IU došao jedan bračni par iz Rijeke sa sinom, a što je zaključila po registarskim oznakama njihovog automobila, a kojom prilikom na njezin upit IU što se događa isti joj je rekao da je prodao vikendicu u [adresa], pri čemu su bili prisutni optuženi JU i optužena RU te držali u rukama nekakve papire, što je sve HU izgledalo čudno pa je ujedno pitala IU zašto prodaje vikendicu kad je još PU u domu, na što joj je IU rekao da je to „za našu N". HU nije više ništa pitala te joj nije poznato za koji iznos je IU prodao vikendicu, iako joj je bila čudna ta prodaja s obzirom da joj je bilo poznato da IU i PU nisu bez novaca, jer su joj prije govorili da su prodali stanove koje su naslijedili te da posjeduju i dionice. Nekih tri tjedna pred smrt IU HU ga je srela na dvorištu, kojom prilikom joj je prišao te bez ikakvog povoda i prethodne komunikacije rekao: „ HU, nikome nisam ništa dao, niti potpisao", što je HU iskreno šokiralo te nije shvatila iz kojeg razlog joj to govori, da bi nakon njegove smrti kroz kasnija događanja shvatila što je želio reći.

13.2. Naime, IU je umro **.**.2018. te nakon što je PU došla iz doma, tražila je HU da joj pomogne kroz životne prilike u kojima se našla, među ostalim i oko ostavinskog postupka iza IU pa su krenule sa sakupljanjem potrebne dokumentacije po raznim ustanovama i uputama službenika, a nakon što su skupile sve potrebno i predale nadležnim tijelima, PU je dobila poziv za ročište kod javnog bilježnika Estere Poljak u [adresa], a na koje ročište ju je dovela HU. Po dolasku na ročište javna bilježnica Estera Poljak im je rekla da su zakasnile na raspravu koja je bila zakazana u 10,00 sati, iako im je u pozivu bilo naznačeno vrijeme 12,00 sati, te im je bilježnica kroz daljnji razgovor rekla da je na raspravu u 10,00 sati došao optuženi JU sa svojim odvjetnikom i priložio neku pisanu oporuku zahtijevajući da se rasprava zaključi bez prisutnosti PU. Kad je PU čula sadržaj oporuke ostala je zaprepaštena, budući da je u istoj navedeno da IU svu svoju imovinu ostavlja optuženom JU, na što je PU poludjela jer je bila sigurna da joj to IU ne bi učinio. Nakon navedenog PU se istoga dana javila odvjetnici Katarini Fabek koja je pokrenula postupak glede oporuke tijekom kojeg se oporuka vještačila čime su potvrđene tvrdnje PU da na oporuci nije Božin rukopis odnosno da oporuku nije napisao niti potpisao njen suprug IU. HU je iskazala da je nekoliko dana prije **.**.2020. PU preminula, koja joj je ranije rekla da joj je iz kuće nestalo obiteljsko zlato i novac u iznosu 25.000,00 eura, što po povratku iz doma kući nije pronašla, dok joj je sam IU rekao dan prije njegove smrti da joj je to ostavio u kući i to na drugoj polici otvorenog regala u jednoj od prostorija na katu kuće.

14. Uvidom u spornu poruku od 24. kolovoza 2017., utvrđeno je da je u istoj navedeno da je osobno napisana od strane pokojnog IU, koji je svoju imovinu ostavio optuženom JU, i to kuću na adresi u [adresa], površine 166 m2, sagrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuću u [adresa], površine 331 m2, sagrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], novac na bankovnim računima otvorenim u Zagrebačkoj banci d.d., dva grobna mjesta na groblju Mirogoj i automobil marke i modela Alfa Romeo, registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije].

15. Iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka Damira Marića (listovi 69-77 spisa) koje je provedeno na spornom materijalu (izvornik sporne oporuke IU od 24. kolovoza 2017.) te nespornom materijalu (izvornik ''ugovora o kupoprodaji nekretnina '' između IU i GU od 29. rujna 2017., izvornik putovnice Republike Hrvatske na ime IU (2002.), izvornik osobne iskaznice na ime IU (2012.), izvornik osobne iskaznice na ime IU (2002.), izvornik vozačke dozvole na ime IU (2008.), izvornik vozačke dozvole na ime IU (2018.), izvornik ''punomoći'' s vidljivim datumom 29. rujna 2017., izvornik ''kartona izdane osobne iskaznice (2012.) i ''zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole'' (2018.) proizlazi da pokojni IU nije ispisao sporni potpis na spornoj oporuci dok na temelju dostavljenog rukopisa nije bilo moguće utvrditi je li IU ispisao sadržaj sporne oporuke. Potonje iz razloga što na vještačenje nije bio dostavljen i označen rukopis velikih tiskanih slova i brojki, a za koji je nedvojbeno da ga je ispisao pokojni IU.

16. Uvidom u zapisnik u ostavinskom postupku iza pokojnog IU kod javne bilježnice Estere Poljak od 27. rujna 2018. (listovi 89-91 spisa) razvidno je kako je proglašena pisana oporuka ostavitelja s dva svjedoka u prisutnosti svjedoka proglašenja, nasljednika i zapisničarke koja je pročitana i koja nosi naziv ''oporuka'', a počinje riječima ,,ja IU'', a završava ..sve gore navedene stavke ostavljam JU'' , mjesto i datum sastava: [adresa], 24. kolovoza 2017. uz potpise dva svjedoka i potpis oporučitelja. Oporuka je predana javnom bilježniku od strane oporučnog nasljednika. Prisutni svjedoci RU i OU potvrđuju da su bili prisutni prilikom sastavljanja oporuke od 24. kolovoza 2017. koju je u njihovoj prisutnosti potpisao ostavitelj te se konstatira da je ostavitelj oporukom za svojeg nasljednika imenovao nesrodnu osobu JU. Oporučni nasljednik JU je dao nasljedničku izjavu da oporuku priznaje kao istinitu i pravovaljanu te da prihvaća nasljedstvo.

17. Iz zapisnika od 6. prosinca 2018. (listovi 110-111) u ostavinskom postupku iza ostavitelja IU proizlazi kako je punomoćnica pokojne zakonske nasljednice PU predala u spis privatni nalaz vještaka iz kojeg proizlazi da je sporna oporuka krivotvorena.

18. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK 235-01/19-02/7801 o provedenom grafološkom vještačenju od 8. rujna 2021. (list 222 - 230 spisa) proizlazi kako je JU spornog rukopisa kojim je ispisan sadržaj predmetne oporuke oporučitelja IU od 24, kolovoza 2017., dok je JU vrlo vjerojatno skriptor spornog potpisa IU na predmetnoj oporuci.

18.1. Vještakinja Željka Tkalac, dipl.ing. u iskazu danom na raspravi 21. studenoga 2023. koji je uz suglasnost stranaka pročitan kazala je kako u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja (list 222-230 spisa). U parničnom predmetu vještak Damir Marić je izvršio vještačenje predmetne oporuke u izvornom obliku, a imajući na raspolaganju nesporne potpise IU. U njegovom mišljenju je zaključeno da IU nije skriptor spornog potpisa dok se za sporni rukopis kojim je ispisan sadržaj oporuke nije mogao očitovati jer nije imao na raspolaganju odgovarajući nesporni rukopis IU. U sklopu toga izradio je i svoje očitovanje na pritužbe tuženika. Svaki nalaz u Centru ''Ivan Vučetić'' pa tako i ovi nalazi vještaka Marića dodatno su verificirani od strane drugog vještaka koji se može složiti ili ne složiti s mišljenjem prvog vještaka. U ovom slučaju je verifikacija potvrđena, a u nadopuni vještačenja koji je zatražen u kaznenom predmetu budući da je vještak Marić na dugotrajnom bolovanju vještakinja Tkalac je preuzela predmetno vještačenje po zahtjevu ODO u Novom Zagrebu, prema kojem je trebalo utvrditi jesu li JU ili NU na osnovu njihovih nespornih materijala skriptori spornog rukopisa i potpisa. U takvom slučaju budući je Centar akreditirani laboratorij pristupa se vještačenju na način da se pregleda sav dostavljeni materijal, a potom se iz arhive Centra izvuku kompletni nalazi i spisi u kojima je provedeno vještačenje. Imajući na raspolaganju nesporne materijale navedenih NU i JU vještakinja je pristupila vještačenju u smislu identifikacije istih kao skriptora uz napomenu da u spisu više nije priložena original oporuka kojom je raspolagao vještak u ranijem. Kako se prema pravilima ove struke na fotokopiji ne može dati decidirano mišljenje u pogledu identifikacije skriptora potpisa to je njezino mišljenje za JU bilo u najvišem stupnju pozitivne identifikacije dok je za sporni rukopis bila moguća sigurna identifikacija i to iz razloga jer je isti baš kao i njegov nesporni izrazito individualiziran.

18.2. Vještakinja je navela kako je, s obzirom da je imala na raspolaganju nalaze i mišljenje vještaka Marića sa potvrdom dva vještaka o tome da sporni potpis nije pisan rukom IU, bilo nepotrebno ponovno vještačiti nešto što je već bilo vještačeno u Centru. Osim toga u predmetnom nesporni materijal JU nesumnjivo je dostatan za provedbu tražene analize, a koja je omogućila sigurnu identifikaciju. Da je kojim slučajem utvrdila bilo kakvo neslaganje sa sadržajem predmetnih nalaza ili činjenicom da vještak Marić nije raspolagao izvornikom oporuke a koja je nužna za sigurnu identifikaciju potpisa svakako ne bi pristupila vještačenju na osnovu nespornih materijala optuženog JU već bi svakako tražila nesporni materijal IU. U cijelosti se složila s mišljenjem i nalazom vještaka Marića, kao i drugi vještak koji je verificirao. Naglasila je kako je imala vlastitu analizu i kritičku provjeru nalaza vještaka Marića i cjelokupni materijal vještačenja na temelju kojeg se složila sa vještakom Marićem bez ikakvih odstupanja u navedenom. Nije imala na uvidu originalnu oporuku pri analizi tog ranijeg vještačenja zato jer oporuka više nije više bila raspoloživa u spisu u originalnom obliku.

18.3. Sporni rukopis kojim je ispisana oporuka izrazito je individualiziran što znači da osim općih rukopisnih značajki sadrži poseban način oblikovanja i rukopisa i sastavnih grafema kao i neke međusobne odnose između slova baš kao i nesporni materijal JU. Kada se proučava rukopis, proučava se niz rukopisnih značajki i u pravilu fotokopija rukopisa otežava mogućnosti sigurne identifikacije skriptora u slučaju pisanih slova, malog pisanog rukopisa, a iz kojih nije moguće jasno utvrditi dinamiku pisanja, a osobito ako nisu individualizirani. Međutim, ovdje je riječ o rukopisu velikih tiskanih slova koji doista sadrži čitav niz vrlo individualnih rukopisnih značajki a koje je jasno moguće utvrditi bez upotrebe stereomikroskopa. Nesporni rukopis JU je dostavljen u izvornom obliku i na njemu jest izvršena detaljna analiza, kao i način oblikovanja grafema koji je i vizualno vidljiv i koji se podudara sa oblikovanjem grafema u spornom rukopisu, a što se tiče potpisa upravo iz tog razloga što je onemogućena stereomikroskopska analiza, a potpis je pisan malim slovima i mogao bi u nekom teoretskom slučaju biti podložniji krivotvorenju, u pravilu struke se zbog toga obavezno za sigurno mišljenje traži original.

18.4. Na izgled odnosno kvalitetu samog potpisa može utjecati starosna dob skriptora, bolest koja može biti u recimo slabiji vid, neka trauma mozga ili neka druga bolest koja ima direktan utjecaj na grafomotoričku sposobnost izražavanja. Centar ne konzultira samostalnog medicinskog stručnjaka međutim, ako u spornom materijalu ili u njegovom nespornom materijalu utvrdi nekakve rukopisne nelogičnosti ili propadanja u istom vremenskom razdoblju, što je jako važno u odnosu na nastanak spornog rukopisa i potpisa, tada se sukladno pravilima ove struke obavezno naznačava ono što je utvrđeno i pri tome vještak navodi svoja zapažanja. Pri analizi potpisa jako je važno, a što je vještak u predmetnom imao na raspolaganju, da se iz šireg vremenskog razdoblja utvrde potpisi koji su prilagođeni vremenski i rukopisno spornom potpisu, a to znači da moraju biti iz istog ili približnog vremenskog razdoblja i moraju biti pisani rukopisnim navodom kakav je i sporni potpis. Zato je i vještak Marić tražio nadopunu i dostavljen je izvornik izjave kao što je vidljivo u nalazima iz 2017. kao i potpisi iz kasnijeg razdoblja, a gdje su utvrđene razlike u dinamici i ritmu obzirom na njegov sporni potpis. Znači ako bi vještak utvrdio da ne raspolaže adekvatnim materijalom prema ranije navedenom sasvim sigurno bi isti vratio na nadopunu.

18.5. Vještakinja je pojasnila kako se uvijek proučava cjelokupni nesporni materijal prilikom analize i ukoliko bi postojao neki nesporni potpis koji bi iz nekog razloga neobjašnjivo vještaku pokazivao veća odstupanja u istom ili sličnom približnom vremenskom razdoblju u pravilu se takvi potpisi izdvajaju iz postupka vještačenja i o tome se vodi zapisnik, dakle uz napomenu. Potpisi iz 2018. godine su i vizualno različiti, a što je u skladu sa starosnom dobi IU, jer je kod njih evidentno propadanje rukopisa u odnosu na potpise iznad koje je vještak prikazao, a koji su iz 2017.

18.6. Za JU je utvrdila rukopisne sličnosti, dok rukopisne razlike, a govorimo o razlikama isključujućeg karaktera koje bi bile bitne, nije utvrdila. Ni za rukopis ni potpis nije utvrdila rukopisne razlike koje bi imale isključujući značaj. Dakle, provedenim vještačenjem nisu utvrđene rukopisne razlike relevantne za konačno mišljenje, a kad bi se iste utvrdile, bile bi navedene u nalazu. Vrlo često pri vještačenju mogu se utvrditi samo razlike ili samo sličnosti, ali kako je analiza rukopisa i potpisa opsežna analiza koja obuhvaća čitav niz parametara analize a ne samo oblik slova to u predmetnom nije utvrdila relevantne rukopisne razlike koje bi upućivale da isti možda nije skriptor već naprotiv utvrđen je već broj izuzetno rukopisno vrijednih sličnosti. Za provedenu analizu ispitivanje poteza nije bilo provedeno kao dio analize iz ranijeg navedenog razloga, jer navedena oporuka nije dostavljena u izvornom obliku, a koji jedini dopušta ispitivanje kvalitete poteza pa uslijed toga sigurna identifikacija za sporni potpis nije bila moguća. U pogledu rukopisa analiza poteza nije bila ni potrebna zbog svih utvrđenih relevantnih sličnosti, a posebno iz razloga rukopisa pisanog velikim tiskanim slovima kod kojih je moguće jasnije vidjeti poteze kao i činjenice da je riječ o većoj količini spornog rukopisa odnosno sadržaja a koji u tom smislu omogućava i sigurnu identifikaciju.

18.7. Pri pisanju nalaza i mišljenja, a koje se piše nakon što se provede analiza spornog i svog raspoloživog nespornog materijala, vještak odabire samostalno dio nespornog materijala na kojem je moguće lakše prezentirati utvrđene rukopisne značajke sukladno nalazu i uglavnom nema potrebe za svim slikama u nalazu iz razumljivih razloga. Dodatna verifikacija za vještake u Centru je sukladno postupku akreditacije obvezna od drugog neovisnog vještaka za rukopise i dokumente Centra za vještačenje sukladno matrici kompetencije.

18.8. U pogledu propadanja potpisa IU ponovila je kako vještak Marić nije utvrdio nikakvo propadanje iz 2017. godine, od kada datira sporna oporuka. Bez obzira što su utvrđene rukopisne razlike u samom načinu oblikovanja grafema i drugo, nema rukopisnih elemenata propadanja jer bi u tom slučaju iste bile utvrđene kao rukopisne sličnosti IU, dok naprotiv utvrđene rukopisne razlike decidirano pokazuju da isti nije skriptor.

18.9. Vezano uz prigovore obrane vještakinja je posebno naglasila kako nije ni na čijoj strani niti to može biti već je predmetno vještačenje izvršila sukladno postavljenom zahtjevu i adekvatnom nespornom materijalu, a za koji su utvrđene rukopisne sličnosti kao značajke evidentne i lako uočljive i laicima, dok relevantne razlike nisu utvrđene i zbog toga nisu ni navedene. Smatra kako je imala dostatnu količinu rukopisno i sadržajno dostavljenog nespornog materijala, a što je rezultiralo ukupnom analizom i identifikacijom JU na temelju vrlo vrijednih rukopisnih značajki, a koje nedvojbeno ukazuju da isti jest skriptor sporne oporuke i u najvišem stupnju vjerojatnosti i skriptor potpisa, a za koje je sigurna identifikacija sukladno pravilima ove struke dana u najvišem stupnju pozitivne identifikacije isključivo iz razloga raspolaganja fotokopijom. Ponovila je kako je vještak Marić prilikom izrade svojeg nalaza i mišljenja imao na raspolaganju spornu oporuku u izvornom obliku, a koje je mišljenje potvrđeno od strane dva vještaka, dok ona na raspolaganju više nije imala izvornik oporuke.

18.10. Iz dopune nalaza i mišljenja koji je vještakinja Tkalac dala neposredno na raspravi 4. ožujka 2025. proizlazi da je vještakinja u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja kao i svog iskaza danog na raspravi 21. studenog 2023. u kojem je navela kako vještak Marić nije utvrdio nikakvo propadanje rukopisa, kako nema rukopisnih elemenata propadanja jer prema nalazu i mišljenju rukopisne razlike decidirano pokazuju da IU nije skriptor spornog potpisa, a što sve proizlazi iz oblikovanja grafema i drugih okolnosti koje je detaljno navela u svojem nalazu i mišljenju. Kada joj je predočen njezin nalaz i mišljenje kao i nalaz i mišljenje vještaka Damira Marića navela je kako je u nespornom materijalu zabilježen dovoljan broj nespornih potpisa koje je imala na raspolaganju, a tiče se dokumentacije iz 2018. (vozačka dozvola pokojnog IU) u odnosu na spornu oporuku te kazala kako pokojnik sasvim sigurno nije skriptor potpisa, a iz njegovih nespornih rukopisa koji datiraju (posljednjih mjesec dana prije smrti) ne proizlaze propadanja koja bi bila posljedica teže bolesti, a razlike koje je našla sastoje se u sitnijim detaljima koje su posljedica individualnosti u potpisivanju svaki put te osobe koja je u pitanju. Nesporni rukopis optuženog JU je izrazito individualiziran što je detaljno pojasnila u svojem nalazu i mišljenju (način oblikovanja pojedinih slova i drugo). Ukoliko bi postojala nekakva bolest kod pokojnog IU ona je zasigurno mogla utjecati na vizualni identitet njegovog potpisa i rukopisa, ali s obzirom da su nesporni dokumenti koje je imala na raspolaganju iz 2017. i 2018. nekakvo propadanje koje bi pripisivala bolesti nije primijetila. Naglasila je kako usporedba potpisa JU i IU nije moguća, ali to niti nije bio predmet vještačenja. Kazala je kako bi eventualna bolest psihofizičkog karaktera koja bi utjecala na propadanje moždanih funkcija kao i uzimanje određenih lijekova te starost mogla utjecati na izgled rukopisa.

19. Iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe Zaprešić poslovni broj P-725/2022 od 26. studenog 2024., te drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-285/2025 od 18. ožujka 2025. proizlazi kako oporuka IU od 24. kolovoza 2017. nije istinita niti pravno valjana

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

21. Tijekom postupka nije bilo sporno da je IU preminuo **.**.2018. te da je u ostavinskom postupku broj O-1658/18 kod javnog bilježnika Estere Poljak na ročištu 27. rujna 2018. proglašena oporuka pokojnog IU iz koje oporuke proizlazi da je ostavitelj za oporučnog nasljednika proglasio JU koji je dao nasljedničku izjavu da prihvaća nasljedstvo, dok su svjedoci oporuke bili RU i OU. Nadalje, nespornim se tijekom postupka nalazi i da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Zaprešić poslovni broj P-725/2022 od 26. studenog 2024., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-285/2025 od 18. ožujka 2025. utvrđeno da predmetna oporuka nije istinita niti pravno valjana. Nije sporno niti da su optuženi JU i njegova supruga NU bili susjedi pokojnih supružnika IU i PU kao i da su optuženi RU OU i OU poznavali pokojne supružnike. Nije sporno niti da su svjedokinja NU i RU pružale pomoć u kući pokojnim supružnicima, kako medicinsku (NU) tako i brigu za kućanstvo (RU).

21.1. Ove činjenice koje stranke nisu osporavale proizlaze iz obrane optuženika, iskaza svjedokinje HU te drugih dokaza koji prileže spisu.

22. Međutim sporno je, s obzirom na činjenični opis inkriminiranih kaznenih djela prijevare u pokušaju i krivotvorenja isprave optuženom JU te kaznenog djela lažnog iskaza koje se stavlja na teret RU i KU, a s obzirom na njihove obrane te nalaz i mišljenje grafoloških vještaka Damira Marića i Željke Tkalac jesu li ovi optuženici ostvarili subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, odnosno je li optuženi JU na spornoj oporuci potpisao pokojnog IU te predao oporuku javnom bilježniku neistinito predočivši da je ista istinita i pravovaljana i dao nasljedničku izjavu kojom prihvaća nasljedstvo te jesu li optuženi RU i OU, znajući da pokojni IU nije potpisao predmetnu oporuku te nije za oporučnog nasljednika odredio optuženog JU, u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom neistinito naveli da je pokojni ostavitelj oporuku potpisao u njihovoj prisutnosti.

23. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti je da je sud iskaze zakonskih nasljednika pokojnog ostavitelja, odnosno oštećenika ĆU, DU, TU i CU u bitnome ocijenio istinitima, jer su svi svjedoci po ocjeni suda iskazivali sukladno svojem sjećanju i svojim saznanjima, uz ogradu da suštinski nitko od ispitanih svjedoka nije imao neposredna i izravna saznanja o spornim činjenicama kao niti o inkriminiranim radnjama optuženicima jer imenovani svjedoci optuženike nisu poznavali niti su ikada za njih čuli. Nadalje sud je svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom iako je obrana prigovarala stručnosti i vjerodostojnosti nalaza i mišljenja grafoloških vještaka Damira Marić i Željke Tkalac. Međutim sud je oba nalaza i mišljenja ocijenio u cijelosti stručnima i izrađenima savjesno i nepristrano te u skladu s pravilima znanosti i vještine.

24. Analizirajući iskaz svjedokinje NU sud je ocijenio kako je isti u nesuglasju s obranom optuženog JU u odnosu na sporne činjenice s obzirom da je optuženi JU u svojoj obrani naveo (listovi 498-499 spisa) kako nikada nije izjavio (pa ni u ostavinskom postupku na zapisnik pred javnim bilježnikom) da su RU i OU vidjeli da je IU potpisao i sastavio oporuku pred njima, dok je svjedokinja NU kazala da joj je suprug JU rekao da su kod sastavljanja te oporuke bila prisutna dva svjedoka i to RU i OU (list 455 spisa).

25. Nadalje, iz teksta sporne oporuke (list 4 spisa) proizlazi da je isti vlastoručno napisao ostavitelj IU (…,,ovom oporukom koju sam osobno napisao…''), dok iz obrane optuženog JU proizlazi kako je optuženik napisao sadržaj oporuke na molbu ostavitelja koji to nije bio u mogućnosti jer je tekst bio predugačak, a pokojni IU mu je rekao kako nije mogao baš čitko pisati.

25.1. Iako iz obrane optuženog JU proizlazi da činjenica tko je napisao sadržaj predmetne oporuke nije sporna bitno je napomenuti kako njegova obrana u tom dijelu nije u suglasju s tekstom oporuke koja prileži spisu (za koju optuženik tvrdi da ju je sam napisao na molbu ostavitelja, dok iz oporuke proizlazi da ju je ostavitelj vlastoručno napisao) što dovodi u pitanje vjerodostojnost njegove obrane u cijelosti u odnosu na inkriminirane mu radnje optužnicom. Da je tomu tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje Željke Tkalac koja je dala mišljenje da je JU skriptor spornog rukopisa kojim je ispisan sadržaj predmetne oporuke (list 228 spisa).

25.2. Dakle, kada se komparira nalaz i mišljenje vještaka Marića koji je po izvršenom vještačenju izvornika predmetne oporuke utvrdio kako ostavitelj IU nije ispisao sporni potpis na spornoj oporuci (list 77 spisa) s nalazom i mišljenjem vještakinje Tkalac iz kojeg je razvidno kako je JU skriptor spornog rukopisa sadržaja predmetne oporuke i vrlo vjerojatno skriptor spornog potpisa IU na predmetnoj oporuci tada ovaj sud ne može prihvatiti obranu optuženika da je predmetna oporuka sačinjena sukladno stvarnoj volji pokojnog ostavitelja te da je ostavitelj doista oporuku vlastoručno potpisao.

25.3. Pri tome je sud imao u vidu da mišljenje kako je optuženik skriptor spornog potpisa pokojnog IU nije dano s potpunom sigurnošću (''vrlo vjerojatno skriptor'') iz razloga što identifikacija skriptora spornog potpisa nije bila moguća u decidiranom obliku budući da je vještakinja Tkalac raspolagala preslikom predmetne oporuke, a vještačenje potpisa je u tom smislu zahtjevnije od vještačenja rukopisa. Međutim, s obzirom na utvrđene rukopisne sličnosti (način oblikovanja grafema) prema pravilima struke identifikacija skriptora je izvediva u visokom stupnju pozitivne identifikacije. Tako je utvrđena sigurna identifikacija spornog rukopisa jer je riječ o izrazito individualiziranom spornom i nespornom rukopisu.

25.4. Kada se nalaz i mišljenje vještakinje Tkalac dovede u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka Marića koji je utvrdio da pokojni IU nije ispisao sporni potpis na spornoj oporuci ovaj sud ocjenjuje kako je skriptor potpisa IU na spornoj oporuci kojom je raspolagano imovinom IU u korist JU kao oporučnog i jedinog nasljednika, upravo optuženi JU.

25.5. Naime, vještakinja je na raspravi ispitana dva puta i kazala je kako je imala na raspolaganju nalaze i mišljenje vještaka Marića sa potvrdom dva vještaka o tome da sporni potpis nije pisan rukom IU, a nesporni materijal JU nesumnjivo je bio dostatan za provedbu tražene analize, a koja je omogućila sigurnu identifikaciju. Naglasila je kako je imala vlastitu analizu i kritičku provjeru nalaza vještaka Marića i cjelokupni materijal vještačenja na temelju kojeg se složila sa vještakom Marićem bez ikakvih odstupanja u navedenom. Nije imala na uvidu originalnu oporuku pri analizi tog ranijeg vještačenja zato jer oporuka više nije više bila raspoloživa u spisu u originalnom obliku. Vezano uz upite obrane vještakinja je navela da ukoliko bi se u spornom materijalu ili u njegovom nespornom materijalu utvrdile nekakve rukopisne nelogičnosti ili propadanja u istom vremenskom razdoblju, što je jako važno u odnosu na nastanak spornog rukopisa i potpisa, tada bi se sukladno pravilima struke obavezno naznačilo ono što je utvrđeno. Međutim, u konkretnom slučaju za tim nije bilo potrebe jer nisu utvrđena takva propadanja ili nelogičnosti. Pri analizi potpisa jako je važno, a što je vještak u predmetnom imao na raspolaganju, da se iz šireg vremenskog razdoblja utvrde potpisi koji su prilagođeni vremenski i rukopisno spornom potpisu, a to znači da moraju biti iz istog ili približnog vremenskog razdoblja i moraju biti pisani rukopisnim navodom kakav je i sporni potpis. Zato je i vještak Marić tražio nadopunu i dostavljen je izvornik izjave kao što je vidljivo u nalazima iz 2017. kao i potpisi iz kasnijeg razdoblja, a gdje su utvrđene razlike u dinamici i ritmu obzirom na njegov sporni potpis. Za JU je utvrdila rukopisne sličnosti, dok rukopisne razlike, a riječ je o razlikama isključujućeg karaktera koje bi bile bitne, nije utvrdila. Ni za rukopis ni za potpis nije utvrdila rukopisne razlike koje bi imale isključujući značaj. Dakle, provedenim vještačenjem nisu utvrđene rukopisne razlike relevantne za konačno mišljenje, a kad bi se iste utvrdile, bile bi navedene u nalazu.

25.5.1. U pogledu propadanja potpisa IU navela je kako vještak Marić nije utvrdio nikakvo propadanje rukopisa, kako nema rukopisnih elemenata propadanja jer prema nalazu i mišljenju rukopisne razlike decidirano pokazuju da IU nije skriptor spornog potpisa, a što sve proizlazi iz oblikovanja grafema i drugih okolnosti koje je detaljno navela u svojem nalazu i mišljenju. Kada joj je predočen njezin nalaz i mišljenje kao i nalaz i mišljenje vještaka Damira Marića navela je kako je u nespornom materijalu zabilježen dovoljan broj nespornih potpisa koje je imala na raspolaganju, a tiče se dokumentacije iz 2018. u odnosu na spornu oporuku te kazala kako pokojnik sasvim sigurno nije skriptor potpisa, a iz njegovih nespornih rukopisa koji datiraju (posljednji manje od mjesec dana prije smrti) ne proizlaze propadanja koja bi bila posljedica teže bolesti, a razlike koje je našla sastoje se u sitnijim detaljima koje su posljedica individualnosti u potpisivanju svaki put te osobe koja je u pitanju.

25.5.2. Nesporni rukopis optuženog JU je izrazito individualiziran što je detaljno pojasnila u svojem nalazu i mišljenju (način oblikovanja pojedinih slova i drugo). Ukoliko bi postojala nekakva bolest kod pokojnog IU ona je zasigurno mogla utjecati na vizualni identitet njegovog potpisa i rukopisa, ali s obzirom da su nesporni dokumenti koje je imala na raspolaganju iz 2017. i 2018. (vozačka dozvola izdana 13. ožujka 2018., dakle manje od mjesec dana prije smrti IU) nekakvo propadanje koje bi pripisivala bolesti nije primijetila. Uslijed navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi medicinska dokumentacija za pokojnog IU. Naglasila je kako usporedba potpisa JU i IU nije moguća, ali to niti nije bio predmet vještačenja.

25.5.3. U tom smislu obrana polemizira s iskazom vještakinje Tkalac kao i dopunom njezina iskaza na raspravi te pokušavajući dovesti u pitanje vjerodostojnost njezinog nalaza i mišljenja stalno apostrofira kako je vještakinja kazala da rukopisne razlike isključivog karaktera moraju biti navedene i vrednovane, iako vještakinja takvo nešto nije izjavila. Naime, vještakinja ja kazala da rukopisne razlike relevantne za konačno mišljenje moraju biti navedene u nalazu kada bi bile utvrđene, a ne da iste nužno moraju biti utvrđene (listovi 460-461 spisa).

25.6. Sud nije prihvatio niti obranu optuženika vezano uz razloge zašto bi mu pokojni IU ostavio cijelu svoju imovinu u nasljedstvo (kuću u [adresa], kuću u [adresa], novčana sredstva u Zagrebačkoj banci d.d. po osnovi tekućeg računa, deviznog računa i oročene štednje, dva grobna mjesta na Mirogoju i automobil marke ''Alfa Romeo''), odnosno da je isto bilo iz zahvalnosti, ocijenivši ju neuvjerljivom i nelogičnom s obzirom da je iza pokojnog IU ostala supruga PU kao nužna i zakonska nasljednica s kojom je godinama živio u skladnom braku, a što je potvrđeno i iskazima HU te oštećenika ĆU i DU u čije iskaze sud nije imao razloga sumnjati jer su dani uvjerljivo i određeno o činjenicama o kojima su ti svjedoci imali saznanja, a to je odnos pokojnih supružnika IU.

25.7. Osim toga, svjedokinja HU kao dugogodišnja susjeda optuženika i pokojnih supružnika IU je u svom iskazu, prema ocjeni ovog suda, govorila nepristrano, životno i uvjerljivo o događajima kojima je prisustvovala pa sud njezin iskaz smatra u cijelosti vjerodostojnim. Ta svjedokinja ja navela kako joj je pokojna PU osobno rekla da nije bila zadovoljna što susjedi JU i čistačica zajedno sa suprugom konstantno dolaze kod njezinog supruga IU, a nekih tri tjedna pred smrt IU HU ga je srela na dvorištu, kojom prilikom joj je isti prišao te bez ikakvog povoda i prethodne komunikacije rekao: „ HU, nikome nisam ništa dao, niti potpisao". Kada se potonji dio iskaza HU poveže s reakcijom PU kada je čula sadržaj oporuke i ostala zaprepaštena što je njezin pokojni suprug svu imovinu ostavio JU i s ostalim izvedenim dokazima, a prvenstveno nalazima i mišljenjima vještaka Marića i vještakinje Tkalac i ranije izloženim proturječjima u obrani optuženog JU i iskazu svjedokinje NU tada je nedvojbeno kako je optuženi JU ostvario bića kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

26. Dakle, s obzirom na izložena činjenična utvrđenja, u ovom postupku učinjeno je nedvojbenim kako je optuženi JU krivotvorio oporuku kao javnu ispravu, odnosno izradio lažnu oporuku te na njoj krivotvorio potpis ostavitelja u cilju da istu u ostavinskom postupku iza IU upotrijebi kao pravu i prihvati nasljedstvo, što je i učinio, a sve kako bi si pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist, na štetu pokojnog ostavitelja, njegove zakonske nasljednice i njihovih daljnjih nasljednika, odnosno oštećenika u ovom postupku, dovođenjem javnog bilježnika kao povjerenika suda lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu. Međutim, kako je zakonska nasljednica iza pokojnog IU podnijela tužbu radi utvrđenja da predmetna oporuka nije istinita ni pravno valjana što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne Službe u Zaprešiću broj P-725/2022 od 26. studenog 2024. i utvrđeno, optuženik u svom naumu pribavljanja protupravne koristi nije uspio te je kazneno djelo prijevare ostalo u pokušaju.

27. Nadalje, prema članku 31. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Ovakva oporuka naziva se pisana oporuka pred svjedocima i to je upravo onaj oblik oporuke o kojem se radi u konkretnom slučaju.

28. Sud je prilikom analize obrana optužene RU i optuženog KU kojih se tereti za kazneno djelo davanja lažnog iskaza ocijenio da su njihove obrane u bitnome istovjetne i podudarne, odnosno da ti optuženici suglasno iskazuju kako nisu vidjeli kada je IU predmetnu oporuku sastavio jer ih je on prilikom jednog zajedničkog ručka upitao hoće li biti svjedoci njegove oporuke i potpisati ju, nakon što im je oporuku prethodno predočio. Nadalje su naveli kako su pred javnim bilježnikom potvrdili da su svjedoci oporuke, ne znajući što to u pravnom smislu doista znači, iako nisu stvarno vidjeli da je IU oporuku potpisao niti su takvo nešto ikada izjavili.

28.1. Sud je njihovu obranu cijenio istinitom u dijelu da nisu vidjeli kada je IU potpisao spornu oporuku, s obzirom da je prethodno izloženo kako to nije ni učinio on nego umjesto njega optuženi JU, ali u dijelu u kojem ovi optuženici pokušavaju umanjiti svoju kaznenopravnu odgovornost navodeći da takvo nešto nisu rekli u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika nego su samo rekli da su oni ''svjedoci oporuke'' sud nije prihvatio njihovu obranu.

28.2. Naime, nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su ovi optuženici znali da optuženi JU nije stvarni oporučni nasljednik te da predmetna oporuka nije odraz stvarne volje ostavitelja IU nego ju je izradio JU i prikazao kao pravu kako bi si pribavio protupravnu imovinsku korist na štetu pokojnog ostavitelja i njegovih zakonskih nasljednika. To proizlazi i iz obrane JU koji očigledno pokušava ublažiti i relativizirati postupanje optužene RU i optuženog KU zahvaljujući kojima je i uspio ostvariti svoj naum te krivotvoriti oporuku IU.

29. Svi optuženici pokušavaju osporiti zakonitost provedenog ostavinskog postupka pred javnim bilježnikom navodeći da im zapisnik s ostavinske rasprave nikada nije pročitan, predočen i dostavljen, da javna bilježnica supružnike KU nije pitala jesu li vidjeli kada je sporna oporuka napisana i potpisana te da oni takvo nešto nisu nikada niti izjavili niti su izjavili da je IU potpisao spornu oporuku koje tvrdnje ovaj sud ocjenjuje unaprijed iskostruiranima u cilju izbjegavanja i umanjenja njihove kaznenopravne odgovornosti.

29.1. U tom smislu ovaj sud napominje kako javni bilježnik u ostavinskom postupku djeluje kao povjerenik suda, a zapisnik u ostavinskom postupku ima snagu javne isprave[1] te se kao oboriva predmnijeva smatra istinitim sve što je u njemu navedeno. Ali, neovisno o potonjem, sud nedvojbenim nalazi da su optuženi RU i OU znali da predmetna oporuka nije stvarni odraz posljednje volje IU te da je istu stvarno izradio i umjesto IU potpisao JU s obzirom da je i svjedokinja NU iskazala kako joj je suprug optuženi JU rekao kako su supružnici OU bili prisutni prilikom sastavljanja te oporuke što je protivno obranama sve troje optuženika koji kategorički niječu da su RU i OU bili prisutni dok je IU potpisivao spornu oporuku.

29.2. Naime, s obzirom da skriptor potpisa sporne oporuke ni nije IU već JU očigledno je da je iskaz svjedokinje JU nevjerodostojan i neistinit u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti od supruga JU i supružnika OU, a pri tome i protivan njihovim obranama što upućuje na činjenicu da su supružnici OU znali da je oporuku stvarno izradio optuženi JU kako bi u ime ostavitelja raspolagao njegovom imovinom u svoju korist.

30. Dakle, s obzirom na izložena činjenična utvrđenja, u ovom postupku učinjeno je nedvojbenim kako su optuženi RU i OU dana 27. rujna 2018. na ročištu u ostavinskom postupku koji se kod javnog bilježnika Estere Poljak vodio pod brojem: O-1658/18 iza pokojnog IU, u cilju iznošenja neistinitih navoda iskazali da je u njihovoj prisutnosti pokojni IU potpisao oporuku od 24. kolovoza 2017. kojom je za nasljednika svoje imovine odredio optuženog JU, znajući da to nije istina, jer nisu prisustvovali činu potpisivanja sporne oporuke od strane pokojnog IU a pritom znajući da je optuženi JU istu krivotvorio u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi u vidu nasljedstva iza IU te time kao svjedoci u postupku pred javnim bilježnikom dali lažni iskaz.

31. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, razmatrajući pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenih djela koja se optužnicom optuženicima stavljaju na teret, sud smatra da je optuženi JU svojim postupanjem ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine – prijevare u pokušaju iz članka 236. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., a optužena RU i optuženi OU sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11.

31.1. U svezi kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. u ovom postupku je izvan svake sumnje utvrđeno kako je optuženi

1 Presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-842/2023 od **.**.2025.

JU izradio lažnu oporuku IU iz koje proizlazi da je on jedini oporučni nasljednik IU krivotvorivši na istoj potpis ostavitelja, a u cilju da tu lažnu javnu ispravu uporabi kao pravu u ostavinskom postupku koji se iza ostavitelja IU vodio.

31.2. U svezi kaznenog djela prijevare valja napomenuti kako je kod optuženika tempore criminis postojala prijevarna namjera u cilju prisvajanja znatne imovinske koristi, a djelo nije dovršeno isključivo zato što je podnošenje tužbe PU pred ovim sudom u parničnom postupku radi utvrđenja da oporuka nije istinita i pravno valjana (s kojom tužbom je i pravomoćno uspjela) osujetilo optuženika u stjecanju znatne nepripadne imovinske koristi.

31.3. U svezi kaznenog djela davanja lažnog iskaza, bitno je navesti kako se iskaz smatra lažnim kada nije u suglasju sa stvarnosti, tzv. objektivna koncepcija o lažnosti kao prvi element djela, koja se sastoji u tome da počinitelj tvrdi nešto što ne odgovara stvarnosti, a da je pritom prisutan i dolus kao drugi element djela, odnosno da je ta objektivna lažnost sadržana u svijesti počinitelja, kada je iskaz i subjektivno neistinit jer svjedok svjesno iskazuje drukčije od onoga što mu je poznato kao istinito.

31.3.1. S tim u vezi, u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako su optuženi RU i optuženi OU, u cilju da omoguće optuženom JU ostvarivanje nasljednog prava koje mu stvarno ne pripada i znajući da optuženik nije stvarni oporučni nasljednik te da predmetna oporuka nije odraz stvarne volje ostavitelja IU nego ju je izradio JU, krivotvorivši na istoj potpis pokojnog ostavitelja u cilju da ju prikaže kao pravu kako bi si pribavio protupravnu imovinsku korist na štetu pokojnog ostavitelja i njegovih zakonskih nasljednika, potpisali oporuku i u postupku preda javnim bilježnikom potvrdili da su svjedočili da je oporuku potpisao pokojni IU.

31.4. Glede subjektivne komponente kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, valja napomenuti kako su optuženi JU, optužena RU i optuženi OU bili ubrojivi (jer njihova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju), bili su svjesni da je njihovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da su svi optuženici postupali u sferi izravne namjere.

32. Vezano uz primjenu blažeg zakona iz članka 3. KZ/11. valja istaknuti kako su kazneno djelo prijevare u pokušaju iz članka 236. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. i kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11. počinjeni u vrijeme važenja aktualnog KZ/11. pa sud nije utvrđivao blaži zakon za optuženika.

32.1. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11., za napomenuti je kako je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja ove presude stupila na snagu jedna novela Kaznenog novina (Narodne novine broj 84/2021) kojom je samo proširen modalitet počinjenja ovog kaznenog djela bez da je mijenjan dotada važeći zakonski opis kaznenog djela i propisana kazna, uslijed čega je zadržan pravni kontinuitet. Stoga taj zakon nije blaži za počinitelja pa je prema počinitelju primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.

33. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne za svakoga od njih pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11., dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11.

33.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

33.2. Na strani optuženog JU sud je kao olakotno cijenio činjenicu da optuženik nikada ranije nije niti kazneno niti prekršajno osuđivan, što sudu ukazuje da je njegov dosadašnji život, a radi se o osobi u zrelim godinama, u svemu bio u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima. Osim navedenog, sud je olakotnim cijenio da je optuženik zaposlen te da u njegovu životu, koji je prethodio počinjenju predmetnih kaznenih djela sud ne nalazi ikakvih aberacija.

33.2.1. S druge strane sud je otegotnim cijenio činjenicu da je kazneno djelo krivotvorenja isprave počinjeno iz koristoljublja kao pobude i to na štetu supružnika IU (ostavitelja IU i njegove supruge i zakonske nasljednice PU) s kojima je optuženik bio u izrazito prisnim dobrosusjedskim (točnije prijateljskim odnosima) te je pokojnog IU često i posjećivao u njegovoj kući i s istim se družio. Pri tome je očigledno grubo iskorišten odnos povjerenja koji je pokojni IU prema njemu imao, kao starija osoba koja je živjela sama nakon moždanog udara supruge, kada je optuženiku stavio na raspolaganje fascikl s popisom sve svoje imovine.

33.3. Za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo prijevare u pokušaju iz članka 236. stavka 2. članka 34. KZ/11. kazna zatvora od jedne do osam godina.

33.3.1. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne zapriječene za kaznena djela za koja je optuženi JU proglašen krivim, sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženiku u odnosu na kazneno djelo krivotvorenjem isprave izreći kaznu zatvora od osam mjeseci koja je nešto viša od posebnog zakonskog minimuma, a za kazneno djelo prijevare u pokušaju kaznu zatvora od godine dana koja odgovara posebnom zakonskom minimumu.

33.3.1.1. Slijedom toga, sud je optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, vodeći računa o primjeni odredbe članka 51. KZ/11. za kaznena djela u stjecaju, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, pritom imajući na umu pravilo da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, te da ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni.

33.4. Međutim, ocjena je ovog suda da se svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja cijele kazne zatvora jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Pri tome, u skladu sa člankom 57. stavkom 2. KZ/11. neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od godine dana neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njegov raniji život koji je bio u potpunosti u skladu sa zakonom, zaposlenje i obiteljske prilike.

33.4.1. Naime, sud smatra da je vrijeme provjeravanja od tri godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.

33.5. Kod optužene RU sud je kao olakotnom cijenio činjenicu da nikada ranije nije niti kazneno niti prekršajno osuđivana, iz čega proizlazi da je njezin dosadašnji život bio uzoran, da je zaposlena te da je majka troje maloljetne djece.

33.5.1. S druge strane sud je otegotnim cijenio činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinjeno na štetu supružnika IU (ostavitelja IU i njegove supruge i zakonske nasljednice PU) s kojima je optuženica bila u izrazito prisnim odnosima te je pokojnog IU često posjećivala u njegovoj kući i pomagala ga, a bila je i opunomoćena za obavljanje poslove umjesto njega iz čega proizlazi da je grubo iskoristila odnos povjerenja koji je pokojni ČUV, kao starija osoba koja je živjela sama nakon moždanog udara supruge, prema njoj imao, sve kako bi optuženom JU pomogla u ostvarenju njegovih nezakonitih ciljeva.

33.5.2. Za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

33.5.2.1. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne zapriječene za kazneno djelo davanja lažnog iskaza, sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženicu osuditi na kaznu zatvora šest mjeseci koja odgovara donjem zakonskom minimumu te smatra kako se svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženici kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njezin raniji život koji je bio u potpunosti u skladu sa zakonom, zaposlenje i obiteljske prilike. Naime, sud smatra da je ovo vrijeme provjeravanja primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženici će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatila neprimjerenost takvog načina postupanja.

33.6. Kod optuženog OU sud je olakotnom cijenio činjenicu da nikada ranije nije niti kazneno niti prekršajno osuđivan, iz čega proizlazi da je njegov dosadašnji život u svemu bio u skladu sa zakonom, da je zaposlen te da je otac dvoje maloljetne djece, što govori da se u konkretnom slučaju radi o ekscesu u inače uzornom ponašanju.

33.6.1. S druge strane sud je otegotnim cijenio činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinjeno na štetu supružnika ČUV (ostavitelja IU i njegove supruge i zakonske nasljednice PU) s kojima je optuženik bila u prisnim i dobrosusjedskim odnosima te je pokojnog IU često posjećivao u njegovoj kući i pomagao mu, iz čega proizlazi da je grubo iskoristio odnos povjerenja koji je pokojni IU kao starija osoba koja je živjela sama nakon moždanog udara supruge, prema njemu imao, a u cilju da optuženom JU pomogla u ostvarenju njegovih nezakonitih ciljeva.

33.7. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne zapriječene za kazneno djelo davanja lažnog iskaza, sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženika osuditi na kaznu zatvora šest mjeseci koja odgovara donjem zakonskom minimumu te smatra kako se svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženiku kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njegov raniji život koji je bio u potpunosti u skladu sa zakonom, zaposlenje i obiteljske prilike. Naime, sud smatra da je ovo vrijeme provjeravanja primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.

33.8. Konačno sud smatra da će se upravo ovako izrečenim i obrazloženim sankcijama postići osim specijalne i generalna prevencija, te da će upravo odmjerene kazne utjecati na ove optuženike te ih odvratiti da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počiniteljima da se ponovno uključe u društvo.

34. Naposljetku, s obzirom da su proglašeni krivima, na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08. optuženi JU, optužena RU i optuženi OU dužni su solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08. u iznosu od 804,52 eura od čega se iznos od 204,52 eura odnosi na trošak grafološkog vještačenja (list 231 spisa), iznos od 200,00 eura na paušalnu svotu za optuženog JU, iznos od 200,00 eura na paušalnu svotu za optuženu RU, a iznos od 200,00 eura na paušalnu svotu za optuženog OU kao i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njihova opunomoćenika u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

35. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. Optuženi JU

3. Optužena RU

4. Branitelj optuženika, odvjetnik SU

5. Optuženi OU

6. Braniteljica optuženika, odvjetnica Almasa Filipović

7. Punomoćnika oštećenika, odvjetnica JUV