REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Povrv-2256/21-22

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI ZG d.o.o. OIB:43118119983 iz Zagreba, Savska cesta 183, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Pradeganu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Pradegan & Spicijarić, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženice HD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Spicijarića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-8857/20 od 28. prosinca 2020. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 35,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2018. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 21. lipnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 208,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-8857/20 od 28. prosinca 2020. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 750,14 kuna / 99,56 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja je kod javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, financijskih kartica, navodeći da tuženica nije podmirila iznos od 1.014,07 kuna na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za nekretninu u [adresa]. S obzirom da je navedeni iznos dospio, a tuženica isti nije podmirila, punomoćnik tužitelja je predložio donošenje rješenja o ovrsi kojim će se tuženici naložiti isplata iznosa od 1.014,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog 21-og u mjesecu do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2.Temeljem odgovarajućih odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – u daljnjem tekstu OZ-a) javni bilježnik je dana 28. prosinca 2020. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8857/20, kojim je u cijelosti usvojio prijedlog za ovrhu.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravovremeno podnijela prigovor navodeći da je dana 21. siječnja 2021. godine platila pričuvu za utužene mjesece u iznosu od 613,00 kuna, čime je priznala dug vezano uz pričuvu za stan na predmetnoj adresi za prosinac 2017. godine u iznosu od 132,75 kuna, za lipanj 2018. godine u iznosu od 332,75 kuna i za lipanj 2020. godine u iznosu od 132,75 kuna, a što se tiče pričuve za spremište za dug za studeni 2017. godine istaknula je prigovor zastare. Nastavno tuženica je istaknula da priznaje dug za pričuvu za lipanj 2018. godine u iznosu od 332,75 kuna, jer je 19. svibnja 2018. godine u njezin stan pristupio ugovorni suradnik tužitelja, djelatnik Instalacija Šlogar na poziv tuženice, obzirom da se prethodno pojavila mrlja od vlage na zidu predmetnog stana u njezinom vlasništvu te nije mogla utvrditi izvor vlage, kao niti da li je nastala zbog curenja vode u zajedničkim prostorijama zgrade, što se prethodno već događalo i to u više navrata. Međutim ta osoba koja je pristupila u njezin stan 19. svibnja 2018. godine nije izvršila nikakve radove u stanu, niti je pružila bilo kakvu uslugu, osim dolaska u stan, pa tuženica priznaje dug za navedenu uslugu dolaska u iznosu od 200,00 kuna, a u ostalom dijelu isti osporava, odnosno ta osoba je utvrdila da je izvor vlažne mrlje na zidu nastao u stanu, a ne u zajedničkim prostorijama i to zbog loše silikonizirane kade te je tada tuženica izjavila da će o svom trošku izvršiti popravak kade, jer je ponuđenu cijenu smatrala suviše visokom. Slijedom navedenog tuženica je osporavajući ujedno i dug za kamate, jer je tužitelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije pozvao mirnim putem da plati dug, predložila staviti izvan snage navedeno rješenje o ovrsi i nastaviti s postupkom kao povodom prigovora protiv platnog naloga, s time da je ujedno tijekom postupka istaknula da tužitelj ničim nije dokazao da je podmirio iznos koji od nje potražuje, u pitanju je iznos za Instalacije Šlogar, koji tužitelj niti nije bio ovlašten podmiriti iz pričuve, jer se radilo o vlazi na zidu u stanu tuženice, dakle posebnom dijelu nekretnine, koji račun priznaje samo u iznosu od 200,00 kuna.

4. Rješenjem od 26. svibnja 2021. godine sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-8857/20 od 28. prosinca 2020. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, s time da su ujedno stranke upozorene da su dužne najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u financijsku karticu (stranica 9-11 spisa), u presliku Ugovora o upravljanju zgradom u [adresa], 22/I, 22/II od 01. lipnja 2011. godine (stranica 15-18 i 88-91 spisa), u presliku Međuvlasničkog ugovora od 28. svibnja 2011. godine (stranica 19-22 i 92-95 spisa), u presliku popisa zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade u [adresa],

[adresa], 22/I, 22/II (stranica 23 i 96 spisa), u presliku potpisa suvlasnika stambene zgrade u [adresa], 22/I, 22/II (stranica 25-66 i 98-139 spisa), u presliku radnog naloga ID od 19. svibnja 2019. godine (stranica 77, 144 i 258 spisa), u presliku Aneksa br. 1. Međuvlasničkog ugovora u [adresa] (stranica 140 spisa), u presliku e-mail korespondencije (stranica 142 spisa), u presliku radnog naloga Instalacije Šlogar od 21. svibnja 2018. godine (stranica 143 spisa), u presliku opomena pred tužbu (stranica 146-151 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 152- 153 spisa), u presliku izvatka br. 167 Zagrebačke banke d.d. od 06. lipnja 2018. godine (stranica 253-254 spisa), u presliku analitike izvatka zgrade (stranica 255 spisa), u presliku financijskog izvještaja (stranica 256 spisa) te u presliku računa Instalacije Šlogar R-2 br. 311/01/01 od 21. svibnja 2018. godine (stranica 257 spisa).

6.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) u svezi s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da je na zahtjev tuženice upravitelj stambene zgrade pozvao u stan tuženice dana 19. svibnja 2018. godine dežurnog vodoinstalatera, u pitanju je djelatnik Instalacije Šlogar, kako bi utvrdio razlog pojave vlage u stanu tuženice, kojom prilikom je utvrđeno da curi kada, zbog loše silikonizirane kade, za što je ispostavljen račun i to samo za dolazak i utvrđivanje uzroka pojave vlage u iznosu od 600,00 kuna, koji iznos je podmiren s računa sredstava zajedničke pričuve, jer isti nije podmirila tuženica, a što je razvidno i iz dostavljene dokumentacije, preslike radnog naloga. Instalacije Šlogar od 19. svibnja 2019. godine (stranica 77, 144 i 258 spisa), preslike izvatka br. 167 Zagrebačke banke d.d. od 06. lipnja 2018. godine (stranica 253-254 spisa) i preslike računa Instalacije Šlogar R-2 br. 311/01/01 od 21. svibnja 2018. godine (stranica 257 spisa). Isto tako nesporna je činjenica da je tuženica nakon izdavanja predmetnog rješenja o ovrsi djelomično podmirila utuženo potraživanje na ime sredstava zajedničke pričuve i to kako za stan, tako i za spremište, iz kojeg razloga nije relevantan prigovor zastare potraživanja, koji je tuženica isticala tijekom postupka i to za potraživanje na ime sredstava zajedničke pričuve za spremište za studeni 2017. godine u iznosu od 2,65 kuna, dok naprotiv nije podmirila ostatak potraživanja na ime pričuve za lipanj 2018. godine, koji se odnosi na ostatak izdanog računa Instalacije Šlogar u iznosu od 263,93 kuna, odnosno u iznosu od 35,03 eura. Naprotiv sporno je pitanje da li je tuženica dužna platiti ostatak računa za Instalacije Šlogar, jer je isticala da djelatnik Instalacije Šlogar osim dolaska u stan i utvrđivanja uzroka pojave vlage u stanu tuženice nije izvršio nikakvu uslugu, a ujedno smatra da tužitelj niti nije smio predmetni račun platiti iz sredstava zajedničke pričuve, jer se radi o vlazi u stanu tuženice, posebnom dijelu nekretnine.

8. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom smanjio dio utuženog potraživanja i to za tijekom postupka nesporno plaćeni iznos od 750,14 kuna / 99,56 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženice, s time da se smatra da je tuženica pristala na djelomično povlačenje tužbe, tim više što je utuženo potraživanje smanjeno upravo za nesporno plaćeni iznos. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

9. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 89. stavka 1. i stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZVDSP-a) te odredbom članka 380. stavka 1. i stavka 4. ZVDSP-a propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine, odnosno doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, s time da su sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenim godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a ta sredstava su dužni uplaćivati mjesečno. Isto tako prema odredbi članka 375. stavka 1., 3. te 4. ZVDSP-a uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), pa odluke koje proizlaze iz istog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora. Nadalje prema odredbi članka 378. stavka 1. ZVDSP-a suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega su s tim upraviteljem sklopili, a upravitelj, koji prema odredbi članka 378. stavka 2. ZVDSP-a može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova, prema odredbi članka 378. stavka 3., stavka 4. i stavka 5. ZVDSP-a upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drugačije određeno. S obzirom da iz preslike popisa zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade u [adresa], 22/I, 22/II (stranica 23 i 96 spisa) i preslike potpisa suvlasnika stambene zgrade u [adresa], 22/I, 22/II (stranica 25-66 i 98-139 spisa) proizlazi da je Međuvlasnički ugovor od 28. svibnja 2011. godine (stranica 19-22 i 92-95 spisa), sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, rezultira time da odredbe tog Međuvlasničkog ugovora obvezuju i tuženicu kao jednu od suvlasnika predmetne nekretnine, stambene zgrade, iako nije potpisala Međuvlasnički ugovor, s time da su ujedno suvlasnici, preko tadašnjeg predstavnika suvlasnika sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 01. lipnja 2011. godine s tužiteljem (stranica 15-18 i 88-91 spisa).

10. U odnosu na navode tuženice, kojim je u bitnom isticala da priznaje dio računa Instalacije Šlogar u iznosu od 200,00 kuna, što se odnosi na dolazak djelatnika Instalacije Šlogar u stan, ali isti nije izvršio nikakvu uslugu, a ujedno smatra da tužitelj niti nije smio predmetni račun u iznosu od 600,00 kuna, platiti iz sredstava zajedničke pričuve, jer se radi o vlazi u stanu tuženice, posebnom dijelu nekretnine, sud je utvrdio slijedeće. Naime iz dostavljene dokumentacije, preslike radnog naloga Instalacije Šlogar od 19. svibnja 2019. godine (stranica 77, 144 i 258 spisa) proizlazi da je isti za dolazak u stan tuženice, i to u 22,20 sati, kao i za utvrđivanje uzroka pojave vlage, s time da je utvrdio da je do pojave vlage došlo zbog kade, točnije propusta u silikoniziranju kade u stanu tuženice, izdao račun u iznosu od 600,00 kuna, u koji iznos je uključen PDV, koji račun je naplaćen iz sredstava zajedničke pričuve, s obzirom da isti nije podmirila tuženica, a što je razvidno iz preslike izvatka br. 167 Zagrebačke banke d.d. od 06. lipnja 2018. godine (stranica 253-254 spisa). Nastavno u odnosu na navode tuženice kako tužitelj, upravitelj stambene zgrade nije smio predmetni račun Instalacije Šlogar u iznosu od 600,00 kuna naplatiti iz sredstava zajedničke pričuve, jer se radi o vlazi u stanu tuženice, posebnom dijelu nekretnine, sud je utvrdio da su isti neosnovani, jer je djelatnik Instalacije Šlogar došao na hitnu intervenciju u stan tuženice dana 19. svibnja 2018. godine u 22,20 sati po pozivu upravitelja, koji je taj poziv uputio na zahtjev tuženice, koja je dakle znala, morala znati da će ukoliko se utvrdi da uzrok pojave vlage nije na zajedničkim dijelovima stambene zgrade, nego u stanu tuženice, što se i utvrdilo, morati sama snositi taj trošak, s time da su Instalacije Šlogar, kada predmetni račun nije platila tuženica, iako je to bila dužna, opravdano zahtijevao od upravitelja stambene zgrade plaćanje tog računa, a što rezultira time da je tuženica obvezna platiti tužitelju i ostatak tog računa u utuženom iznosu od 263,93 kuna, odnosno u iznosu od 35,03 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

11. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 89. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a, odredbom članka 380. stavka 1. i stavka 4. ZVDSP-a, odredbom članka 70. stavka 1. ZVDSP-a, odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbom članka 183. stavka 1. ZOO-a sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-8857/20 od 28. prosinca 2020. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 35,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2018. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

12. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 208,48 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 33,18 eura (Tbr. 11. točka 1.), troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 10,62 eura, troška nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. točka 9.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 35,95 eura (Tbr. 46.), troška predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 29. travnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude

13. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška dostave javnog bilježnika i troška uvjerenja o prebivalištu, sve uvećano za 25% na ime PDV-a, sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer niti nije dokazana visina tih troškova, a niti je trošak uvjerenja o prebivalištu bio potreban. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

14. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 21. lipnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 467. st. 1. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2.Tuženici

U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine