REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5169/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Petar Marković iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa odvjetnik Sanja Vukina iz Zagreba, poradi utvrđenja i ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 3. travnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika stranaka, dana 29. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.1 Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ u kunskoj protuvrijednost CHF 127.000,00 CHF ( slovima: stodvadesetsedamtisuća švicarskih franaka ) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.“

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.3. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ sve obveze iz ugovora obračunavaju se I iskazuju na istovjetan način-u izabranoj stranoj valuti ( CHF-kao valuta Ugovora )."

3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.4. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru ( otplata glavnice I kamata, naknada, troškova i drugo) izvršiti će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora ( prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja."

4. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.5. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ korisnik kredita samostalno I isključivo odgovara za izbor valute ugovora."

5. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.6. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute ugovora neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK."

6. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 8 Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ naknade za obradu zahtjeva 0.40% ( slovima: nulacijelihčetrdesetposto) plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; korisnik se obvezuje platiti naknade neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita."

7. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11a.1. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „275( dvjestosedamdesetpet) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 764,21 CHF ( slovima: sedamstošezdesetčetirišvicarskihfranakaidvadesetijedancentima) I jednog preostalog anuiteta

u

iznosu

763,18

CHF(

slovima.

Sedamstotinašezdesettrišvicarskihfranakaiosamnaestcentima)."

8. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.1. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti Ugovora podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća."

9. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.2. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ukoliko korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima."

10. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.3. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „Prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu, prihvatiti će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća."

11. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.4. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata."

12. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. platiti tužitelju SC iznos od

12.232,10 EUR s zateznim kamatama

-na iznos od 0,90 EUR od 02.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,69 EUR od 11.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,30 EUR od 13.05.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,61 EUR od 11.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,62 EUR od 02.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 49,63 EUR od 03.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 41,34 EUR od 30.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 54,83 EUR od 11.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 4.451,74 EUR od 11.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 25,53 EUR od 11.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 23,42 EUR od 12.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,23 EUR od 11.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,99 EUR od 14.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,51 EUR od 13.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,01 EUR od 11.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 18,30 EUR od 13.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,60 EUR od 11.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,94 EUR od 16.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 28,97 EUR od 14.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 31,39 EUR od 17.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 35,10 EUR od 20.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 37,21 EUR od 13.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 43,65 EUR od 11.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 51,44 EUR od 29.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 60,40 EUR od 13.07.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 46,06 EUR od 12.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 75,35 EUR od 16.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 61,20 EUR od 23.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,71 EUR od 18.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 78,60 EUR od 14.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 79,65 EUR od 26.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 75,35 EUR od 11.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 77,83 EUR od 11.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 70,35 EUR od 12.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 87,27 EUR od 11.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 98,87 EUR od 11.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 124,42 EUR od 20.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 158,28 EUR od 13.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 109,77 EUR od 17.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 99,18 EUR od 12.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 100,91 EUR od 11.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 100,15 EUR od 13.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 109,18 EUR od 13.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,41 EUR od 11.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,64 EUR od 22.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 110,30 EUR od 11.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 114,53 EUR od 19.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 113,51 EUR od 22.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,56 EUR od 31.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 110,30 EUR od 14.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 104,58 EUR od 12.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,86 EUR od 01.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,04 EUR od 29.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 111,17 EUR od 29.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 102,07 EUR od 17.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,15 EUR od 29.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 108,90 EUR od 28.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 107,44 EUR od 30.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 104,52 EUR od 11.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 101,37 EUR od 11.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 97,83 EUR od 11.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 102,17 EUR od 13.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 103,23 EUR od 13.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,12 EUR od 12.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,99 EUR od 14.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 110,30 EUR od 11.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 100,72 EUR od 11.01.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 91,44 EUR od 11.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 92,98 EUR od 11.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 92,70 EUR od 11.04.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 90,21 EUR od 13.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 89,84 EUR od 11.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 92,01 EUR od 11.07.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 94,21 EUR od 12.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 95,35 EUR od 11.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 95,48 EUR od 11.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 97,59 EUR od 11.11.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 98,24 EUR od 11.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 832,02 EUR od 13.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 11.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 12.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 15.04.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 13.05.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 13.06.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 14.07.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 13.08.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 12.09.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 14.10.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 14.11.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 15.12.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 04.02.2016.g. pa do isplate, sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

13. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. platiti tužitelju SC iznos od 307,44 EUR s zateznim kamatama tekućima od 26. veljače 2008. godine do isplate, sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

14. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. naknaditi tužitelju SC trošak parničnog postupka u svoti od 2.150,00 eur s zateznim kamatama od 29. travnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

15. Utvrđuje se da nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženika OTP Banke d.d. od 4.362,89 eur s zateznim kamatama od 28. siječnja 2016. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. lipnja 2023. godine tvrdi da je s tuženikovim prednikom 7. veljače 2008. godine sklopio ugovor o kreditu na 127.000,00 CHF po njegovom prodajnom tečaju za tu valutu na dan korištenja kredita, koju valutnu klauzulu smatra ništetnom pozivom na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 i čl.81. Zakona o zaštiti potrošača zbog nesavjesnosti i nepoštenja što uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu kao potrošača, o čemu nije mogao pojedinačno pregovarati i nije imao bitne informacije o značenju te klauzule, 27. siječnja 2016. godine je sklopljen dodatak tom ugovoru, no osnovni ugovor i dalje ostaje ništetan, smatra da je ništetna i ugovorena odredba o naknadi za ugovaranje kredita od 0,40% od iznosa kredita u svoti od 307,38 eur jer nije bilo pojedinačnog pregovaranja niti je tužitelj mogao utjecati na tu odredbu niti je informiran o njenom sadržaju te zahtijeva kao u podnesku od 2. prosinca 2024. godine tj.

"I 1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.1 Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ u kunskoj protuvrijednost CHF 127.000,00 CHF ( slovima: stodvadesetsedamtisuća švicarskih franaka ) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.“

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.3. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ sve obveze iz ugovora obračunavaju se I iskazuju na istovjetan način-u izabranoj stranoj valuti ( CHF-kao valuta Ugovora )."

3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.4. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru ( otplata glavnice I kamata, naknada, troškova i drugo) izvršiti će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora ( prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja."

4. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.5. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ korisnik kredita samostalno I isključivo odgovara za izbor valute ugovora."

5. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2.6. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute ugovora neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK."

6. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 8 Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ naknade za obradu zahtjeva 0.40% ( slovima: nulacijelihčetrdesetposto) plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; korisnik se obvezuje platiti naknade neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita."

7. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11a.1. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „275( dvjestosedamdesetpet) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 764,21 CHF ( slovima: sedamstošezdesetčetirišvicarskihfranakaidvadesetijedancentima) I jednog preostalog anuiteta

u

iznosu

763,18

CHF(

slovima.

Sedamstotinašezdesettrišvicarskihfranakaiosamnaestcentima)."

8. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.1. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti Ugovora podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća."

9. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.2. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „ukoliko korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima."

10. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.3. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „Prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu, prihvatiti će se po tečaju koji vrijedi a dan redovnog dospijeća."

11. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11. d.4. Ugovora o kreditu broj 11557/08 a koja glasi: „kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata."

12. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 u roku od 15 dana da tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja isplati iznos od 12.232,10 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja do 31.12.2007.g. teče po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31.12.2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim:

-na iznos od 0,90 EUR od 02.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,69 EUR od 11.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,30 EUR od 13.05.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,61 EUR od 11.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,62 EUR od 02.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 49,63 EUR od 03.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 41,34 EUR od 30.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 54,83 EUR od 11.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 4.451,74 EUR od 11.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 25,53 EUR od 11.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 23,42 EUR od 12.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,23 EUR od 11.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,99 EUR od 14.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,51 EUR od 13.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,01 EUR od 11.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 18,30 EUR od 13.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,60 EUR od 11.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,94 EUR od 16.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 28,97 EUR od 14.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 31,39 EUR od 17.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 35,10 EUR od 20.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 37,21 EUR od 13.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 43,65 EUR od 11.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 51,44 EUR od 29.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 60,40 EUR od 13.07.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 46,06 EUR od 12.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 75,35 EUR od 16.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 61,20 EUR od 23.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,71 EUR od 18.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 78,60 EUR od 14.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 79,65 EUR od 26.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 75,35 EUR od 11.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 77,83 EUR od 11.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 70,35 EUR od 12.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 87,27 EUR od 11.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 98,87 EUR od 11.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 124,42 EUR od 20.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 158,28 EUR od 13.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 109,77 EUR od 17.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 99,18 EUR od 12.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 100,91 EUR od 11.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 100,15 EUR od 13.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 109,18 EUR od 13.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,41 EUR od 11.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,64 EUR od 22.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 110,30 EUR od 11.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 114,53 EUR od 19.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 113,51 EUR od 22.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,56 EUR od 31.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 110,30 EUR od 14.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 104,58 EUR od 12.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,86 EUR od 01.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 112,04 EUR od 29.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 111,17 EUR od 29.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 102,07 EUR od 17.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,15 EUR od 29.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 108,90 EUR od 28.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 107,44 EUR od 30.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 104,52 EUR od 11.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 101,37 EUR od 11.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 97,83 EUR od 11.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 102,17 EUR od 13.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 103,23 EUR od 13.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,12 EUR od 12.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,99 EUR od 14.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 110,30 EUR od 11.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 100,72 EUR od 11.01.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 91,44 EUR od 11.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 92,98 EUR od 11.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 92,70 EUR od 11.04.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 90,21 EUR od 13.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 89,84 EUR od 11.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 92,01 EUR od 11.07.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 94,21 EUR od 12.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 95,35 EUR od 11.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 95,48 EUR od 11.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 97,59 EUR od 11.11.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 98,24 EUR od 11.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 832,02 EUR od 13.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 11.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 12.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 15.04.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,82 EUR od 13.05.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 13.06.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 14.07.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 13.08.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 12.09.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 14.10.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 14.11.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 15.12.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 88,82 EUR od 04.02.2016.g. pa do isplate

13. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 u roku od 15 dana da tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ulazne naknade isplati iznos od 307,44 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja do 31.12.2007.g. teče po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31.12.2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od 26.02.2008.g. pa do isplate,

14. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude pa do isplate.

Ukoliko sud ne usvoji točku 12. Tužbenog zahtjeva tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku 12. te moli naslovni sud donošenje sljedeće

PRESUDE

12. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 u roku od 15 dana da tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.400,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18. prosinca 2023. godine osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata kao i podredni tužbeni zahtjev, osporava tužitelju svojstvo potrošača i aktivnu legitimaciju, prigovara zastari, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna kao ni ona o naknadi za obradbu kreditnog zahtjeva, uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati ili utjecati na njih, presude na koje se poziva tužitelj ne obvezuju sud u ovom postupku zbog navodnog stjecanja bez osnove i zato jer je izvršena konverzija te tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, a sukladno prihvaćenoj ponudi izračuna konverzije na osnovi zakona o potrošačkom kreditiranju je pristao da se njegove uplate do 30. rujna 2015. godine koriste za daljnju otplatu kredita te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka, prigovara radi prebijanja od 4.362,89 eur s zateznim kamatama od 28. siječnja 2016. godine do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u dodatak broj 1 ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. godine s prilogom na listovima 15-32. spisa te na listu 33-34. spisa, otplatni plan na listu 35. spisa, izračun EKS-a u i otplatni plan na listu 37. do 45. spisa, kao i onaj na listovima 47-51. spisa, ugovor o kreditu od 7. veljače 2008. godine, tuženikov dopis od 13. studenog 2015. godine kao i od 9. studenog 2015. godine na listovima 83-87. spisa s prijedlogom dodatka ugovora o kreditu i otplatnom planu i pregledom uplata na listovima 88-92. spisa, dodatak broj 1 ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016. godine, sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita vezano za CHF valutnu klauzulu na listu 98. spisa, stručni članci nisu posebice obrazlagani jer ne predstavljaju dokaz u parničnom postupku, budući nisu isprave, elektronska radnja knjižica na listovima 22-26. spisa i elektronički zapis o prebivalištu na listu 227. spisa, tuženikov dopis od 12. svibnja 2023. na listu 228. spisa, preslušao tužitelja i odredio računovodstveno vještačenje.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prigovor radi prebijanja nije.

5. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 7. veljače 2008. godine na 127.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom prodajnom tečaju za CHF na dan korištenja kredita radi kupnje stambenog prostora s rokom otplate od 276 mjeseci i kamatnom stopom od 4,80% promjenjivom te naknadom za obradbu zahtjeva od 0,40%, te se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju tuženikovom na dan korištenja kredita, sve obveze iz ugovora se obračunavaju i iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti - CHF kao valuta ugovora, sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru tj. otplata glavnice i kamata, naknada i troškova i drugo će se izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenje tuženikova prodajnog tečaja - prodajni tečaj kune u odnosu na CHF koji vrijedi na dan plaćanja te tužitelj samostalno i isključivo odgovara za izbor valute ugovora, a tužitelj i ostali sudionici ovog ugovora potvrđuju upoznatost s mogućom promjenom tečajnom izabrane valute ugovora, koja se primjenjuje na izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim razmacima u 276 mjesečnih anuiteta u iznosu od 764,21 CHF i jednog preostalog anuiteta od 763,18 CHF, a mjesečni anuiteti izraženi u CHF valuti ugovora podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tuženikovoj tečajnici na dan dospjelosti , a ako tužitelj zakasni s otplatom mjesečnih anuiteta , tuženik će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima te prijevremene uplate, uplate anuiteta prije desetog dana u mjesecu će se prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća i još kreditor tj, tuženik zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata, što je i utvrđeno uvidom u čl.2,3,4,5,7,8,11 tog ugovora, a isto tako nije prijeporno da su stranke 27. siječnja 2016. godine sklopile dodatak istom ugovoru kojim je promijenjena kamatna stopa na 6,39% te je promjenjiva a tužitelj je potvrdio da mu je uručen otplatni plan s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom i ukupnim iznosom kredita koji plaća i koji plan sadrži sve pretpostavke kojima se tuženik koristio prilikom izračuna efektivne kamatne stope, promijenjen je čl.11. ugovora o kreditu tako da je ostatak glavnice nakon konverzije valute na dan 3. veljače 2016. iznosio 30.542,37 eur te prvi mjesečni anuitet iznosu 134,78 eur a preostalih 179 anuiteta , mjesečno iznosi 264,89 eur i još jedan preostali do 265,90 eur , što je i utvrđeno vidom u čl.1 i 2. toga dodatka, a nije prijeporno da su stranke potpisale i sporazum o korištenju preplate o konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu u svoti od 32.782,21 kn koja je manja od 50% u odnosu na ukupni zbroj preostalih anuiteta do kraja otplate kredita te će se ova svota koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i u to u iznosu od 1/2 mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi , što je i utvrđeno uvidom u taj sporazum.

6. Prijeporni su ništetnost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

7. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.96-102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i kao i Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05-153/22). .

8. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

9. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stope ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.

10. Slijedom toga su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF-u, kako je i navedeno u tužbenom zahtjevu za čl.2.1, čl.2.3. čl.2.4, čl.2.5., čl.2.6., čl.11. A točka 1., 11. d točka 1, 11. d točka 2, 11. d.3. i 11.d.4 osnovnog ugovora o kreditu, primjenom odredbe čl.102.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit za adaptaciju stana kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

12. Prigovor aktivne legitimacije nije osnovan. Naime, iz priloženih isprava na listovima 15-32. je razvidno da je kredit otplaćivao tužitelj, a djelomice putem trgovačkog društva MK-Bona fide d.o.o. što je i sukladno čl.10. točka 3. Ugovora o kreditu u odnosu na plaćanje putem zaplijene plaće kao i elektroničkom zapisu radne knjižice gdje je razvidno da je tužitelj bio zaposlenik toga trgovačkog društva od 2. rujna 2021. godine do 20. ožujka 2013. godine što znači da je tužitelj otplaćivao ugovor o kreditu do sklapanja dodatka tom ugovoru dakle sam ili putem zaplijene svoje plaće u tom trgovačkom društvu. K tomu, je tuženik primio sve otplate tog kredita u tužiteljevo ime i za njegov račun te nije tuženikova stvar komu će isplatiti možebitnu razliku u stjecanju bez osnove.

13. Na osnovi odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je utvrđeno da je tužitelj bio potrošač u vrijeme sklapanja ugovora, jer je po zvanju inženjer a po zanimanju je bio inženjer zaposlen u privatnom trgovačkom društvu bez prijavljenog obrta ili trgovačkog društva na svoje ime te je kredit iskoristio za kupnju stana radi stanovanja svoje obitelji, što je i namjena ugovora o kreditu, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je dokazni teret na njemu, zbog čega nije osnovan prigovor da tužitelj nije potrošač.

14. Nije osnovan ni prigovor nedostatka pravnog interesa, budući on jasno proizlazi iz novčanog dijela tužbenog zahtjeva.

15. Sada je prijeporno pitanje zastare.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništavost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.225., čl.241. i čl.245. st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 6. lipnja 2023. godine.

17. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.

18. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.

19. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračunana u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao, jer nije imao izbora zbog povećane mjesečne otplate. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

20. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.

21. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:

- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

22. Sud je imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine, kao i onu poslovni broj Rev 1096/2022-2.

23. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

24. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.

25. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.

26. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

27. Računovodstvenim vještačenjem od 7. studenog 2024. godine je utvrđeno da je ta razlika anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita 12.242,71 eur kao u točci I mišljenja, a ista razlika tih anuiteta za koje je utvrđen manje plaćeni iznos jest 10,61 eur , kao u točci II mišljenja, zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do dana provedbe konverzije 3. veljače 2016. iznose 6.400,12 eur, kao u točci III mišljenja, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu.

28. Slijedom toga sud prihvaća tužbeni zahtjev u novčanom dijelu i to točku 12 tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj utvrđenu razliku zbog valutne klauzule u CHF-u od 12.242,71 eur umanjio za tzv negativnu razliku od 10,61 eur.

29. Zatim je prijeporno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradbu kreditnog zahtjeva koja sukladno čl.8. ugovora o kreditu iznosi 0,40% i plaća se jednokratno prije korištenja kredita te neprijeporno iznosi 307,44 eur i utvrđeno je točkom četvrtom mišljenja računovodstvenog vještaka, kojim je utvrđeno i da je plaćena 25. veljače 2008. godine.

30. Glede ništenosti ugovorne odredbe čl. 8. pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020. godine jest da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl.49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo a presudom Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-229/19 i C- 289/19 je utvrđeno da odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da odredba sadržana u aleatornom ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga i potrošača, kao što se to ugovori o leasingu dionica, mora smatrati nepoštenom ako se s obzirom na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir datum njegova sklapanja tom odredbom može tijekom njegova ispunjavanja prouzročiti znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, i to čak i u slučaju ako bi ta neravnoteža nastupila samo ako bi se ostvarile određene okolnosti ili ako bi navedena odredba u drugim okolnostima mogla čak koristiti potrošaču te u tim okolnostima je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li odredba kojom se unaprijed utvrđuje prednost koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga ostvaruje u slučaju prijevremenog raskida ugovora o kreditu mogla prouzročiti takvu neravnotežu od trenutka sklapanja navedenog ugovora, uzimajući u obzir okolnosti sklapanja ugovora, kao i da odredbe ove Direktive treba tumačiti na način da se prodavatelj robe ili pružatelj usluga, koji je kao prodavatelj potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koju je nacionalni sud, kada se ugovor može održati na snazi bez te ugovorne odredbe proglasio nepoštenom i posljedično ništetnom ne može pozivati na zakonsku naknadu štete predviđenu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava koja bi bila primjenjiva da ne postoji navedena ugovorna odredba. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-323/22 od 13. srpnja 2023. godine.

31. Po ocjeni ovoga suda isto stajalište vrijedi i za ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv da s njim tuženik nije pregovarao o ovoj naknadi već je dobio unaprijed pripremljen ugovor s tuženikove strane, uzevši u obzir njegovo zanimanje i zvanje u vrijeme sklapanja ugovora, kako je prethodno obrazloženo, te je tako utvrđeno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor, što i nije prijeporno te se o njemu nije pregovaralo posebice o ovima ugovornim odredbama naknadama te tužitelju te odredbe nisu bile ni protumačene.

32. Odredbom čl.6. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) je propisano da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Čl.10. st.3. istog Zakona je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan se suzdržati od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika , u ostvarivanju svog prava.

33. U odnosu na čl. 8.ugovora o kreditu tj. o naknadi za obradbu kreditnog zahtjeva, sud ocjenjuje da je i ova ugovorna odredba ništetna, budući se o njoj nije pregovaralo te je suprotna navedenim načelima obveznoga prava, zbog čega tužitelj nije ni mogao utjecati na sadržaj ove ugovorne odredbe niti njenu visinu, sve prihvaćajući njegov iskaz kao životan i uvjerljiv zbog prethodno obrazloženih razloga, a to primjenom odredbe čl.102.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena naknada nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.326. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.102.st.1. Zakona o zaštiti potrošača.

34. Slijedom toga je sud i prihvatio ovaj dio tužbenog zahtjeva.

35. Prigovor zastare u odnosu na ovu naknadu nije osnovan primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine. Naime, kako je ova odredba utvrđena ništetnom, sukladno odredbi čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima to primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona je tuženik dužan vratiti isto što je naplatio na ime tih naknada. Stoga se na ovo vraćanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl.225. st.1. Zakona o obveznim odnosima te počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

36. U odnosu na prigovor radi prebijanja, sud je isti utvrdio neosnovanim.

37. Uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita do konverzije, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za preplatu utvrđenu sporazumom o konverziji, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).

38. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl. 323, st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, jer i prema tom sporazumu preplata korištena za daljnju otplatu kredita s valutnom klauzulom u eurima, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti, sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine.

39. Zatezne kamate su dosuđene na pojedine iznose iz točke 12. tužbenog zahtjeva od prvog dana nakon uplate kao dana dospjelosti, a na svotu naknade za obradbu kreditnog zahtjeva iz točke 13. su dosuđene prvog dana nakon uplate kao dana dospjelosti, a na parbeni trošak po čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku, sve po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od tri tj. pet postotnih bodova, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

40. Posebice u odnosu na tuženikov prigovor zastare iz podneska od 10. prosinca 2024. godine, primjenom odredaba čl.241. i čl.245.st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, zastara se prekida podnošenjem tužbe tj. 6. lipnja 2023. godine te počinje teći iznovice pa tužitelj tijekom trajanja ovog postupka može povećati tužbeni zahtjev, zbog čega ovaj prigovor nije osnovan.

41. Također tužitelj istim podneskom navodi da se protivi preinaci tužbe zbog povećanja tužbenog zahtjeva koji je tužitelj postavio podneskom od 2. prosinca 2024. godine nakon provedenog vještačenja. Sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-1/06). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja glavne rasprave ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja, koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret.

42. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu , oba ročišta te sva četiri podneska po 200,00 eur svaki , što je 1.400,00 eur uz PDV od 25% ili 350,00 eur , što je 1.750,00 eur , trošak vještačenja do 400,00 eur , što je 2.150,00 eur.

U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka