REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1504/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRIONI d.o.o., OIB 78706979190, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022. u dijelu točke I. njezine izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 112.372,73 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2018. do isplate i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.280,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te u točki III. izreke.

III. O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova žalbenog i revizijskog postupka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 941.523,43 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu dosuđenu u točki I. izreke preko stope dosuđene u točki I. izreke (točka II. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 536.584,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate (točka III. izreke). Rješenjem je utvrđeno da je tužba djelomično povučena i to u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 948.224,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 139.012,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 242.856,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da tužitelj ima djelomično osnovano potraživanje prema tuženiku s osnove naknade za korištenje tuđe stvari u smislu odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00,114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) te da je dio potraživanja zastario u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Odluka iz točke I. izreke rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 193. ZPP-a, a odluka o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

3. Protiv točke III. izreke naznačene presude i točaka II. i III. izreke rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sud preinačiti pobijane odluke u smislu žalbenih navoda. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 13.390,62 kn. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o zastari i da je pogrešno odlučio kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev zbog zastare iz razloga što odredba čl. 165. ZV-a sadrži posebnu odredbu o početku tijeka zastarnog roka i posebni rok zastare pa tako sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od kada mu je stvar predana. Kako nije sporno da je tužitelju tuženik predao predmetni poslovni prostor 22. ožujka 2018., a tužba je u ovom postupku podnesena 11. siječnja 2011. tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo. Dalje navodi da je pogrešna odluka o troškovima postupka jer je sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije uspio s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu poreza na dodanu vrijednost, pribrojivši taj dio tuženikovom uspjehu u sporu.

4. Protiv točke I. izreke presude i točke III. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti odluke u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 19.718,75 kn. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer osporenom presudom nije obrazložio svoje raspravno rješenje od 12. lipnja 2019. kojim je dopustio preinaku tužbe, da je tužitelj tužbom tražio isplatu zakupnine da bi podneskom od 13. rujna 2018. preinačio tužbu i zatražio naknadu za korištenje tuđe stvari i da je sud dopustio preinaku tužbe o čemu presuda ne sadrži razloge za takvu odluku pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da sud nije izveo po tuženiku predložene dokaze pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, da je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti jer tužitelj potražuje naknadu izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja sporne nekretnine pa se ovdje radi o potraživanju isplate po osnovi izvanugovorne odgovornosti radi čega je tužitelj morao dokazati realnu mogućnost da bi ostvario korist iznajmljivanjem poslovnog prostora u utuženom periodu jer nije dovoljno da je provedenim građevinskim vještačenjem dokazao samo apstraktnu mogućnost ostvarivanja takve koristi, da je nejasno kolika je stvarna površina koju je tuženik koristio, da su i treće osobe koristile dva vanjska sanitarna čvora, da je tuženik ukazivao na razliku površine u nalazima i mišljenjima vještaka Bulešić koji je utvrdio da kvadratura prostora u koju nisu uključena dva vanjska sanitarna čvora iznosi 46,82 m2 dok je vještak Kadrić utvrdio da kvadratura istoga toga prostora u koju nisu uključena prethodno spomenuta dva sanitarna čvora iznosi 51,89 m2 s time što je sud osporenu presudu utemeljio na vještačenju vještaka Kadrića, da sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Balije kojeg je tuženik dostavio u sudski spis, da je odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata nezakonita jer tužitelj potražuje naknadu za korištenje tek 13. rujna 2018. pa od toga dana eventualno mogu teći kamate, a ne od ranije, da je sud nezakonito dosudio troškove tužitelju do preinake tužbe 13. rujna 2018. jer se ti troškovi odnose na zahtjev koji je tužitelj povukao, a to je zahtjev za isplatu zakupnine te da je sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu, a obrazloženje odluke o troškovima postupka je nerazumljivo i ne može se ispitati pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. U ovom postupku Trgovački sud u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, donio je presudu poslovni broj P-51/11-75 od 28. studenog 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a odlukom ovog suda poslovni broj Pž-1268/2015-4 od 22. svibnja 2018. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da stranke nisu ugovorile automatsko povećanje cijene zakupa, već mogućnost ugovaranja novog iznosa zakupnine (čl. 4. Sporazuma od 31. siječnja 1995. s lista 8. spisa), da je u nekom trenutku ugovorni odnos o zakupu prestao, da je odlučna činjenica je li i kada ugovor o zakupu prestao i na koji način (otkazom, raskidom), jer od tog trenutka tužitelj više nema pravo na isplatu zakupnine već pravo na naknadu u visini koristi koju je tuženik ostvario korištenjem nekretnine koja je bila predmetom zakupa.

7. Zatim je Trgovački sud u Pazinu pod poslovnim brojem P-184/2018-196 25. veljače 2022. donio odluku kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 941.523,43 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke presude), odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu dosuđenu u točki I. izreke preko stope dosuđene u točki I. izreke (točka II. izreke presude) te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 536.584,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate (točka III. izreke presude). Rješenjem je utvrđeno da je tužba djelomično povučena i to u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 948.224,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 139.012,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 242.856,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke). Na tu su odluku stranke podnijele žalbe.

8. Odlukom ovog suda poslovni broj Pž-4162/2022-6 od 4. travnja 2024. ocijenjeno je da je tužiteljeva žalba djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena, a tuženikova je djelomično osnovana te je u točki I. izreke presude odbijena kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022. u dijelu točke I. njezine izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 112.372,73 EUR / 846.672,33 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2018. do isplate, u točki II. izreke presude preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke I. njezine izreke i odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 12.588,90 EUR / 94.851,07 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik plati zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 2,084.19 € od 1.1.2011.

- 2,122.82 € od 1.2.2011.

- 2,069.77 € od 1.10.2013.

- 2,071.65 € od 1.11.2013.

- 2,076.68 € od 1.12.2013.

- 2,075.58 € od 1.1.2014.

- 2,034.94 € od 1.2.2014.

- 2,036.09 € od 1.3.2014.

- 2,035.43 € od 1.4.2014.

- 2,020.81 € od 1.5.2014.

- 2,015.90 € od 1.6.2014.

- 2,008.99 € od 1.7.2014.

- 2,030.18 € od 1.8.2014.

- 2,027.47 € od 1.9.2014.

- 2,027.36 € od 1.10.2014.

- 2,036.50 € od 1.11.2014.

- 2,041.41 € od 1.12.2014.

- 2,036.74 € od 1.1.2015.

- 1,971.76 € od 1.2.2015.

- 1,969.92 € od 1.3.2015.

- 1,956.29 € od 1.4.2015.

- 1,937.67 € od 1.5.2015.

- 1,938.69 € od 1.6.2015.

- 1,938.94 € od 1.7.2015.

- 1,940.23 € od 1.8.2015.

- 1,930.26 € od 1.9.2015.

- 1,957.87 € od 1.10.2015.

- 1,944.11 € od 1.11.2015.

- 1,949.72 € od 1.12.2015.

- 1,954.50 € od 1.1.2016.

- 1,990.52 € od 1.2.2016.

- 1,979.85 € od 1.3.2016.

- 1,949.77 € od 1.4.2016.

- 1,937.44 € od 1.5.2016.

- 1,938.51 € od 1.6.2016.

- 1,949.80 € od 1.7.2016.

- 1,937.21 € od 1.8.2016.

- 1,937.88 € od 1.9.2016.

- 1,947.26 € od 1.10.2016.

- 1,944.23 € od 1.11.2016.

- 1,954.42 € od 1.12.2016.

- 1,961.05 € od 1.1.2017.

- 2,032.69 € od 1.2.2017.

- 2,018.72 € od 1.3.2017.

- 2,024.04 € od 1.4.2017.

- 2,031.84 € od 1.5.2017.

- 2,013.90 € od 1.6.2017.

- 2,012.40 € od 1.7.2017.

- 2,012.61 € od 1.8.2017.

- 2,011.96 € od 1.9.2017.

- 2,040.16 € od 1.10.2017.

- 2,045.30 € od 1.11.2017.

- 2,054.00 € od 1.12.2017.

- 2,045.29 € od 1.1.2018.

- 2,137.56 € od 1.2.2018.

- 2,147.56 € od 1.3.2018.

- 2,143.06 € od 1.4.2018. sve do 12. rujna 2018,

u točki III. izreke presude djelomično je odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena je presuda u dijelu točke III. njezine izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.894,96 EUR / 29.346,58 kn s kamatama te zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 2,123.94 € od 1.3.2011.

- 2,110.38 € od 1.4.2011.

- 2,102.83 € od 1.5.2011.

- 2,130.20 € od 1.6.2011.

- 2,112.35 € od 1.7.2011.

- 2,134.53 € od 1.8.2011.

- 2,140.54 € od 1.9.2011.

- 2,147.17 € od 1.10.2011.

- 2,145.85 € od 1.11. 2011.

- 2,152.20 € od 1.12.2011.

- 2,159.95 € od 1.1.2012.

- 2,130.24 € od 1.2.2012.

- 2,130.87 € od 1.3.2012.

- 2,109.21 € od 1.4.2012.

- 2,111.83 € od 1.5.2012.

- 2,124.32 € od 1.6.2012.

- 2,110.22 € od 1.7.2012.

- 2,111.41 € od 1.8.2012.

- 2,096.82 € od 1.9.2012.

- 2,090.99 € od 1.10.2012.

- 2,116.51 € od 1.11.2012.

- 2,120.48 € od 1.12.2012.

- 2,121.85 € od 1.1.2013.

- 2,062.83 € od 1.2.2013.

- 2,063.19 € od 1.3.2013.

- 2,063.04 € od 1.4.2013.

- 2,064.69 € od 1.5.2013.

- 2,055.45 € od 1.6.2013.

- 2,021.17 € od 1.7.2013.

- 2,035.37 € od 1.8. 2013.

- 2,052.89 € od 1.9.2013. sve do 13. rujna 2018.,

u točki IV izreke djelomično je prihvaćena tužiteljeva žalba i preinačena je presuda u dijelu točke III. njezine izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 67.322,09 EUR / 507.238,29 kn s kamatama tekućim od 13. rujna 2018. do isplate te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.322,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2018. do isplate, u točki V. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.777,35 EUR, u roku od 15 dana i u točki VI. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 261,59 EUR, u roku od 15 dana. Rješenjem je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.169,82 EUR / 106.752,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), preinačeno je prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.280,31 EUR / 32.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.280,31 EUR / 32.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke (točka III. izreke rješenja) te je odbačena kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2018-196 od 25. veljače 2022. (točka IV. izreke rješenja).

9. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3245/2024-2 od 12. studenoga 2024. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Je li sud obvezan cijeniti kao dokaz navode iz nalaza vještaka koje je po nalogu jedne od stranaka u postupku izradio vještak koji nije bio određen vještakom u sudskom postupku i pozvati sudskog vještaka da se očituje na primjedbe stranke na njegov nalaz, a koje se temelje na tom nalazu?“.

10. Tuženik je sukladno navedenoj odluci protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I., st. IV. i st. V. izreke i protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod st. II. i st. III. izreke podnio reviziju koju je revizijski sud ocijenio osnovanom te je odlukom poslovni broj Rev-149/2025-2 od 18. veljače 2025. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pž-4162/2022-6 od 4. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. i točkom V. izreke i rješenje ovog suda poslovni broj Pž-4162/2022-6 od 4. travnja 2024. u dijelu pod točkom II. i točkom III. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Pobijana odluka ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj 11. siječnja 2011. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate zakupnine. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o zakupu od 28. srpnja 1994. kojim tužitelj daje na korištenje tuženiku dio svog asfaltiranog zemljišta koje se nalazi neposredno preko puta Stanice za tehnički pregled na zapadnoj strani objekta u Puli, 43. Istarske divizije bb. Nije sporno niti da su stranke 31. siječnja 1995. sklopile Sporazum kojim se utvrđuje da su stranke postigle suglasnost da se na zakupljenom prostoru izgradi građevinski objekt čvrstog karaktera, kao i da tuženik izgrađeni objekt predaje u vlasništvo tužitelja, a da je tužitelj dužan na ime troškova izgradnje objekta tuženiku produljiti razdoblje besplatnog korištenja objekta na rok od sedam godina, odnosno od 1. kolovoza 1999. do 1. kolovoza 2006., te da se protekom toga roka zakupni odnos automatski produžava uz mogućnost ugovaranja novog iznosa zakupnine, u skladu s porastom cijena najma poslovnih prostora u Gradu Puli.

14. Iz podataka u spisu dalje proizlazi da je tužitelj podneskom od 13. rujna 2018. preinačio tužbu na način da tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa s osnove naknade za korištenje tuđe stvari, da se tuženik u podnesku od 5. travnja 2019. protivi preinaci tužbe te da je sud na ročištu održanom 12. lipnja 2019. dopustio preinaku jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

15. Neosnovan je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer osporenom presudom sud nije obrazložio svoje raspravno rješenje od 12. lipnja 2019. kojim je dopustio preinaku tužbe budući da je u točki 9. obrazloženja pobijane presude sud naveo razloge za odluku o preinaci tužbe.

16. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, jer je pravilno utvrdio da je zbog promjene činjeničnih navoda tužbe došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da se tužba sada temelji potpuno na drugoj činjeničnoj osnovi. Naime, tužitelj umjesto plaćanja zakupnine sada traži isplatu zbog bespravnog korištenja njegovog poslovnog prostora.

17. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.478.108,31 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnove naknade za korištenje poslovnog prostora, i to poslovne zgrade koja se nalazi na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], smještenoj uz ulaz hale Stanice za tehnički pregled tužitelja u [adresa], na jugozapadnoj strani objekta i to u periodu od prosinca 2010. do ožujka 2018. godine, za koju tvrdi da ju je tuženik bespravno koristio u razdoblju od 2. prosinca 2010. do 22. ožujka 2018.

18. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio sljedeće:

- da je Ugovorom o zakupu od 28. srpnja 1994. tužitelj dao na korištenje tuženiku „dio svog asfaltiranog zemljišta koje se nalazi neposredno preko puta Stanice za tehnički pregled na zapadnoj strani objekta u Puli, 43. Istarske divizije bb, ukupne površine 40 m2“, da je tužitelj dozvolio tuženiku kao zakupcu „da na zakupljenom prostoru postavi objekt montažnog tipa“, da je ugovorena petogodišnja zakupnina od 33.000,00 DEM za rok od 1. kolovoza 1994. do 1. kolovoza 1999. te da je odredbom čl. 4. Ugovora utvrđeno kako će, pored prostora iz članka 1. tog Ugovora, „Brioni“ omogućiti zakupcu korištenje sanitarnog čvora koji se nalazi neposredno do zakupljenog prostora,

- da su Sporazumom od 31. siječnja 1995. stranke utvrdile da su se suglasile da se umjesto montažnog objekta na zakupljenom prostoru izgradi građevinski objekt čvrstog karaktera, da će tuženik temeljem tog sporazuma taj objekt predati u vlasništvo tužitelju, da će mu tužitelj na ime troškova izgradnje produljiti razdoblje besplatnog korištenja objekta na rok od sedam godina, nakon isteka roka iz Ugovora od 28. srpnja 1994., tj od 1. kolovoza 1999. do 1. kolovoza 2006., da je odredbom čl. 4. Sporazuma određeno: „Istekom roka iz čl. 3. ovog Sporazuma zakupni odnos se automatski produžava uz mogućnost ugovaranja novog iznosa zakupnine u skladu sa porastom cijena najma poslovnih prostora u gradu Puli“,

- da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-3045/06 od 19. svibnja 2008. naloženo tuženiku da tužitelju na ime mjesečne zakupnine plaća iznos od 2.134,76 kn (kunska protuvrijednosti iznosa od 550,00 DEM), i to za razdoblje od 1. kolovoza 2006., pa sve dok se tuženik nalazi u posjedu predmetnog dijela nekretnine te da je u tom postupku podnesena revizija koja je odbijena kao neosnovana presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 365/11-2 od 9. lipnja 2015. s obrazloženjem kako su pravilno sudovi zaključili da nije postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o zakupu te odbili tužbeni zahtjev za uklanjanje objekta i predaju u posjed zakupljenog zemljišta kao i zahtjev za naknadu štete,

- da iz otkaza Ugovora o zakupu od 1. rujna 2010. proizlazi kako je tužitelj otkazao Ugovor o zakupu od 28. srpnja 1994. sa Sporazumom od 3. siječnja 1995. te moli tuženika da mu preda u posjed predmet zakupa, odnosno poslovna zgrada površine 69 m2 izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na jugozapadnoj strani Stanice za tehnički pregled vozila u Puli, [adresa]., najkasnije do isteka otkaznog roka od tri mjeseca, odnosno do 1. prosinca 2010. te da je otkaz Ugovora o zakupu od 1. rujna 2010. dostavljen tuženiku 3. rujna 2010.,

- da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-351/12-20 od 10. svibnja 2013. naloženo tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da u roku od petnaest dana preda u posjed tužitelju Brioni d.d., oslobođenu od osoba i stvari, poslovnu zgradu od 69 m2 izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa] neposredno uz ulaz sa zapadne strane u Stanicu za tehnički pregled tužitelja,

- da je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja Brioni d.d., Općinski sud u Puli - Pola odredio rješenjem poslovni broj Ovr-4994/17-2 od 3. studenog 2017. ovrhu, i to udaljenjem ovršenika Euroherc osiguranje d.d. i uklanjanjem svih njegovih stvari i osoba iz poslovne zgrade od 69 m2 izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa] neposredno uz ulaz sa zapadne strane u Stanicu za tehnički pregled tužitelja i predajom navedene poslovne zgrade slobodne od osoba i stvari ovršenika u posjed ovrhovoditelju,

- da iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora na adresi [adresa] proizlazi da je 22. ožujka 2018. izvršena primopredaja poslovnog prostora predstavnika zakupodavca Brioni d.d. [adresa] i zakupnika Euroherc d.d. Zagreb, na način da su ovrhovoditelju predani ključevi poslovnog prostora te da je rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-4994/17-30 od 6. travnja 2018. obustavljena predmetna ovrha s obrazloženjem kako je ovrhovoditelj izvijestio sud da je ovršenik dobrovoljno predao ovrhovoditelju posjed predmetne nekretnine,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je Brioni d.o.o. za javni cestovni prijevoz putnika i robe u zemlji i inozemstvu, OIB 78706979190, [adresa], upisan kao vlasnik u cijelosti nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] skladište, skladište, servisna zgrada, portirnica, poslovna zgrada, servisna zgrada, nadstrešnica i gospodarsko dvorište površine 15316 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je na uviđaju 14. listopada 2019. vještak mjernik naveo kako je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identificirana na području Grada Pule, i to prema posjedovnom listu br. 13171, s identificiranim odgovarajućim kulturama odnosno sadržajem parcele koji odgovara stanju tijekom uviđaja i to kao skladište, servisna zgrada, nadstrešnica, portirnica, poslovna zgrada i ostatak kao gospodarsko dvorište od ukupne površine (posjedovni list) od 15316 m2, da je predmet spora poslovna zgrada identificirana na jugozapadnom dijelu parcele odnosno ispred tehničke stanice BRIONI d.d. kao čvrsta zgrada kulture poslovne namjene gdje svojim oblikom i položajem odgovara evidentiranom stanju u katastarskom operatu, te da je iz predmetnog spisa uočeno da je za spornu zgradu ishodovan i urbanistički akt, odnosno djelomično rješenje o izvedenom stanju što daje zaključiti da je predmetna zgrada sa svojim oblikom i površinom legalnog karaktera,

- da su djelomičnim rješenjem o izvedenom stanju Grada Pula - Pola, Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjek za gradnju, Klasa: UP/I 361-03/13-07/2789, Urbroj: 2168/01-03-05-0437-19-12, od 19. listopada 2018. (list 424.-428. spisa) legalizirane zgrade unutar kompleksa BRIONI d.d., kao dijelovi složene građevine, i to između ostalog, nezakonita, jednostavna i dovršena slobodnostojeća zgrada poslovne namjene, u geodetskoj snimci označena broj „3“ izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koja je maksimalnih tlocrtnih dimenzija 12,82 x 6,07 metara, koja ima jednu nadzemnu etažu (P), s maksimalnom visinom od 3,10 metara do vijenca, građevinske bruto površine 62,27 m2, koja ima dvostrešni kosi krov, unutar koje se nalazi poslovna prostorija uredske namjene s pomoćnim prostorijama (sanitarni čvorovi),

- da iz rješenja Grada Pule - Pola, Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjek za izgradnju, održavanje i promet, Pododsjek za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I 944-09/17-05/220, URBROJ: 2168/01-03-03-03- 0272-18-3 od 11. svibnja 2018., proizlazi da je trgovačkom društvu Brioni d.d., kao podnositelju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađenih poslovnih zgrada: portirnica, zgrada Euroherca, caffe bar, nadstrešnica, praonica 1 i praonica 2 i izgrađene pomoćne zgrade – spremnik goriva, na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], određena obveza plaćanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru u ukupnom iznosu od 4.721,68 kn jednokratnom isplatom i to u roku od 30 dana od dana izvršnosti toga rješenja,

- da iz nalaza i mišljenja društva GEOcentar d.o.o., sačinjenom po vještaku Orlandu Bulešiću proizlazi kako je poslovna zgrada identificirana na jugozapadnom dijelu predmetne parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno ispred ulaznog dijela tehničke stanice Brioni d.d. [adresa], identificirana kao građevinski dovršena zgrada, koja ima jednu nadzemnu etažu i katnosti prizemlja sa svojim dvostrešnim krovom sadržaja poslovne prostorije uredske namjene uz pomoćne prostorije gdje svojim oblikom i položajem odgovara evidentiranom stanju u katastarskom operatu, da je predmetna zgrada sa svojim oblikom i površnim ozakonjena kao jednostavna i dovršena slobodno stojeća zgrada poslovne namjene, da je predmetna zgrada identificirana kao zgrada dvojnog sadržaja odnosno od dvije građevinske cjeline, od čega je veći dio jugozapadne građevinske cjeline identificiran sadržaj poslovne zgrade, i to kao natkriveni ulazni prostor, centralni poslovni prostor i u zadnjem dijelu poslovnog prostora identificiran je sanitarni čvor te čajna kuhinja, koje zajednički čine jednu cjelinu poslovne zgrade, dok je manji dio sjeveroistočne građevinske cjeline identificiran kao vanjski sanitarni čvor, odvojen muško-ženski, da je maksimalne tlocrtne dimenzije iznose 12,82 x 6,07 metara i to građevinske bruto površine s koeficijentima redukcije od 62,27 m2, dok prema geodetskom snimku izvedenog stanja tlocrtna/neto površina zgrade iznosi 69 m2,

- da se vještak poziva na arhitektonski elaborat W-6547/13/A iz listopada 2013. godine izrađen od strane društva Urbis d.o.o. [adresa] koji je sastavni dio predmetnog rješenja o izvedenom stanju, a u kojem se navodi kako je bruto razvijena površina sporne zgrade 62,27 m2,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Orlanda Bulešića s obzirom na to da je isti izrađen u skladu s pravilima struke i iskustva,

- da iz nalaza i mišljenja društva SULEK d.o.o., sačinjenog po vještaku Suadu Kadriću proizlazi kako je vještak prilikom uviđaja izmjerio korisnu površinu poslovnog prostora koja je prikazana nalazom i mišljenjem, pri čemu neto površina iznosi 56,07 m2, dok se u ugovoru o zakupu navodi površina od 62,27 m2, što je u naravi bruto površina cijele poslovne zgrade, da se vanjski sanitarni čvorovi ne koriste od djelatnika u predmetnom poslovnom prostoru, budući isti imaju zaseban sanitarni čvor s predprostorom i prostorom čajne kuhinje, da su vanjske sanitarne čvorove koristile stranke koje su dolazile na tehnički pregled vozila, kao i djelatnici koji su vršili tehnički pregled vozila, zbog čega navodi kako je površinu vanjskih sanitarnih čvorova izuzeo od utvrđivanja visine zakupa, da površina poslovnog prostora koja je uzeta za izradu nalaza i mišljenja iznosi 51,89 m2, da je utvrđena visina najamnine za predmetni poslovni prostor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 51,01 EUR/m2 poslovnog prostora na dan izrade nalaza i mišljenja, da ukupan iznos za traženi period od prosinca 2010. do ožujka 2018. godine iznosi 204.672,40 EUR, u koji iznos nije uključen porez na dodanu vrijednost,

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Suad Kadrić proizlazi kako je do neto korisne površine u obračunu u iznosu od 51,89 m2 došao na način da nije obuhvatio površinu sanitarnog čvora koji imaju ulaz s vanjske strane svaki zasebno pa je u tome nastala razlika, da je s tom površinom ukupan iznos za predmetni period iznosio 221.159,79 EUR, da je uzeo pet Ugovora o zakupu koje je tužitelj imao ugovorene s drugim pravnim subjektima te kako Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina nalaže da se u poredbenom postupku mogu uzimati realizirani ugovori koji nisu stariji od četiri godine, što je u konkretnom slučaju i primijenio,

- da iz dopune nalaza i mišljenja društva SULEK d.o.o., sačinjenog po vještaku Suadu Kadriću proizlazi kako će se prikazati visina najma kroz predmetne mjesece, odnosno godine s neto korisnom površinom cijene poslovne zgrade što uključuje i vanjske sanitarne čvorove. Dakle, ako se uzme da ukupna neto korisna površina cjelokupnog prostora iznosi 56,07 m2, pri čemu utvrđena visina najamnine za predmetni poslovni prostor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 54,01 EUR/m2 poslovnog prostora na dan izrade nalaza i mišljenja, ukupan iznos najma poslovnog prostora za traženi period od prosinca 2010. do ožujka 2018. godine, iznosi 221.159,79 EUR, da je vještak pravilno izuzeo površinu vanjskih sanitarnih čvorova od utvrđivanja visine zakupa pa površina koja je uzeta za izradu nalaza i mišljenja iznosi 51,89 m2,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića budući je isto izrađeno u skladu s pravilima struke i iskustva i u skladu s ispravama koje prileže spisu, a vještak je detaljno obrazložio svoja utvrđenja,

- u odnosu na prigovor tuženika da je nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića u proturječnosti s nalazom i mišljenjem vještaka Orlanda Bulešića jer da je neto kvadratura navedena u nalazu i mišljenju vještaka Suada Kadrića proturječna neto kvadraturi prostora kako je istu utvrdio vještak Orlando Bulešić sud je utvrdio da je u svom očitovanju od 29. listopada 2020. vještak Orlando Bulešić jasno naveo da su potrebe prikaza korisnih vrijednosti površina u domeni građevinskog vještaka s obzirom na potrebu kontrole postojećeg stanja prostorija u odnosu na arhivsku građu te, ukoliko postoji neusklađenost podataka stanja terena i dokumentacije, tada i eventualnu izmjeru korisne površine i izrade nacrta, izračuna i prikaza unutarnjeg stanja nekretnine, prostorija u smislu iskaza korisnih površina, pri čemu vještak Orlando Bulešić dostavlja uz svoje očitovanje arhivsku građu isključivo kao dostupnu dokumentaciju, pa je nakon toga i provedeno vještačenje po vještaku Suadu Kadriću (SULEK d.o.o.), koji je temeljem svog stručnog znanja utvrdio neto korisnu površinu spornog objekta, i time su otklonjeni svi prigovori i primjedbe tuženika u tom pogledu na nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića,

- da je vještak Suad Kadrić pri utvrđenju visine najamnine za predmetni poslovni prostor koristio podatke pomoću kojih je, s najvećim stupnjem preciznosti, moguće utvrditi visinu te najamnine, pa prigovori i primjedbe tuženika niti u tom pogledu nisu osnovani,

- da tužitelj nije obveznik obračuna i plaćanja PDV-a na iznose koji će biti utvrđeni sudskom presudom, odnosno da se dosuđena novčana naknada ne smatra naknadom za obavljenu isporuku te ne podliježe oporezivanju PDV-om,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ingrid Savić proizlazi kako nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju za utuženo razdoblje iznosi sveukupno 1.478.108,31 kn,

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ingrid Savić proizlazi kako je tuženik u istom razdoblju uplatio tužitelju ukupan iznos od 187.858,88 kuna, što daje nepodmireni iznos od 1.353.910,62 kn,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ingrid Savić budući je isti izrađen u skladu s pravilima struke i iskustva, a stranke nisu imale prigovore i primjedbe već je isključivo tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića na osnovu kojeg je izrađen nalaz i mišljenje vještaka Ingrid Savić, no kako je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića, posljedične primjedbe na ovo vještačenje su bespredmetne,

- da je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđeno kako je tuženik bez pravnog temelja koristio poslovni prostor u vlasništvu tužitelja u razdoblju od 1. prosinca 2010. do 22. ožujka 2018., da je zakup predmetnog poslovnog prostora prestao uslijed otkaza ugovora 1. prosinca 2010. koji je tuženik zaprimio 3. rujna 2010., da je tužitelj otkazom ugovora od 1. rujna 2010. otkazao ugovor o zakupu s otkaznim rokom od tri mjeseca i da se takav otkaz ugovora smatra zakonitim,

- da je tužitelj mogao davati u zakup sporni poslovni prostor izgrađen na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu i za korištenje vanjskih sanitarnih čvorova, da je odredbom članka 4. Ugovora o zakupu od 28. srpnja 1994. ugovoreno da će tuženik pored prostora iz članka 1. tog Ugovora, koristiti sanitarni čvor koji se nalazi neposredno do zakupljenog prostora, da sud utvrđuje kako je osnovano potraživanje tužitelja u odnosu na naknadu i za korištenje tih vanjskih sanitarnih čvorova,

- da je tuženik za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2010. do 22. ožujka 2018. u obvezi platiti tužitelju iznos od sveukupno 1.478.108,31 kn, kao razliku između iznosa od 1.665.967,19 kn, koliko iznosi tržišna naknada za korištenje spornog prostora u utuženom razdoblju, i iznosa od 187.858,88 kn, koji iznos je tuženik podmirio tužitelju za korištenje spornog prostora u utuženom razdoblju,

- da se tuženik u konkretnom slučaju smatra nepoštenim posjednikom jer je, unatoč tome što je znao da nije ovlašten koristi tužiteljevu nekretninu, istu držao u svome posjedu,

- da je prigovor zastare djelomično osnova jer tužitelj tužbom koja je podnesena sudu 11. siječnja 2011. potražuje isplatu za razdoblje od siječnja 2008. do siječnja 2011. godine, pri čemu prvi iznos isplate dospijeva na naplatu 1. veljače 2008., a posljednji 1. veljače 2011., da je podneskom koji je predan sudu 11. rujna 2018. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje isplatu za razdoblje od prosinca 2010. do ožujka 2018. godine, pri čemu prvi iznos isplate dospijeva na naplatu 1. siječnja 2011., a posljednji 1. travnja 2018., da povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe pa se glede tog zahtjeva koji je postavljen u preinačenoj tužbi parnica smatra pokrenutom kad je istaknut taj novi zahtjev, da se u odnosu na utuženi period od veljače 2010. do ožujka 2018. godine parnica smatra pokrenutom preinakom tužbe koja je podnesena sudu 13. rujna 2018., pa je tek u tom trenutku došlo do prekida zastare u odnosu na taj utuženi period, da je obveza nastala temeljem stjecanja bez osnove tuženika pa se ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina u skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a te da je potraživanje tužitelja za razdoblje od veljače 2010. do kolovoza 2013. godine u zastari, pa je djelomično tužbeni zahtjev odbijen.

19. Stoga je prvostupanjski sud na temelju navedenih utvrđenja donio pobijanu presudu kojom je djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev, primijenio odredbu čl. 165. ZV-a, o zateznoj kamati je odlučeno na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, a o visini kamatne stope na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a dok je odluka o troškovima postupka donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

20. Na navedenu presudu obje su stranke podnijele žalbu, spis je dostavljen ovom sudu uz popratno izvješće od 27. rujna 2022., a kako je prilikom prethodnog ispitivanja prvostupanjske presude i rješenja povodom žalbi stranaka uočena potreba provođenja dopunskog financijskog vještačenja, ovaj je sud donio rješenje poslovni broj Pž-4162/2022 od 12. siječnja 2023. kojim je odredio provođenje dopunskog financijskog vještačenja pred Trgovačkim sudom u Pazinu na okolnost visine ostvarene tuženikove imovinske koristi za razdoblje od 1. prosinca 2010. do zaključno 21. ožujka 2018. (poslovni prostor predan je tužitelju u posjed 22. ožujka 2018.) u odnosu na poslovni prostor površine 51,89 m2, s time da je cijenu potrebno izraziti i prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 eur (točka I. izreke) te je naloženo da se nakon dopune nalaza i mišljenja od strane financijskog vještaka strankama omogući očitovanje na isto i da se pozove vještaka radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja na ročište pred sudom prvog stupnja, a da se potom predmet dostavi ovom sudu radi odlučivanja o žalbama stranaka.

21. Iz podataka u spisu proizlazi da je 10. ožujka 2023. dostavljen sudu nalaz i mišljenje financijskog vještaka, da su se stranke podnescima od 17. ožujka odnosno 31. ožujka 2023. očitovale na nalaz i mišljenje vještaka, da je 4. rujna 2023. vještak dostavio sudu dopunu nalaza i mišljenja te da je 13. rujna 2023. održano ročište na kojem je saslušan vještak Ingrid Savić. Potom je predmet uz dopis od 19. rujna 2023. ponovo dostavljen ovom sudu.

22. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je promjenom činjenične osnove, promijenjena istovjetnost zahtjeva što predstavlja preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je u tužbi temeljio svoj zahtjev na činjenici da je između stranaka sklopljen ugovor o zakupu i potraživao je isplatu zakupnine. Međutim, u podnesku od 13. rujna 2018. iznio je činjenice da tuženik koristi poslovni prostor bez pravne osnove i potražuje naknadu za korištenje poslovnog prostora. Dakle, tužitelj ne potražuje naknadu s osnove izmakle koristi nego naknadu za korištenje tuđe stvari pa je prvostupanjski sud pravilno donio odluku primjenom odredbe čl. 165. ZV-a.

23. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da je nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. toga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. S obzirom na to da je nesporno kako je tuženik predao poslovni prostor tužitelju tek tijekom ovog postupka, 22. ožujka 2018., a tužba je podnesena 11. siječnja 2011., to nije protekao rok od tri godine pa je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio prigovor zastare djelomično osnovanim.

24. Nadalje, odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. U konkretnom slučaju pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da se tuženik u konkretnom slučaju smatra nepoštenim posjednikom i to od dana primitka otkaza ugovora o zakupu (3. rujna 2010.) jer je, unatoč tome što je znao da nije ovlašten koristi tužiteljevu nekretninu, istu držao u svome posjedu. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a dužan naknaditi tužitelju koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

25. Međutim, donoseći odluku prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a kada je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića kao izrađen u skladu s pravilima struke i iskustva te u skladu s ispravama koje prileže spisu, koji vještak je utvrdio da od neto korisne površine cjelokupnog prostora koja iznosi 56,07 m2 treba izuzeti površinu vanjskih sanitarnih čvorova za utvrđivanje visine zakupa pa je prvostupanjski sud uzeo u obzir, za izradu nalaza i mišljenja, površinu koja iznosi 51,89 m2. Prvostupanjski sud, što proizlazi iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane presude, nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Balije koje je tuženik dostavio u sudski spis nego je presudu temeljio na nalazu i mišljenju vještaka Suada Kadrića, dok nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Balije, nije ocijenio, a trebao je, kako to osnovano navodi tuženik u žalbi.

26. Točno je da se nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen po nalogu jedne od stranaka spora ne može smatrati vještačenjem provedenim po nalogu i pod nadzorom suda, u smislu odredbi čl. 250. do čl. 251. ZPP-a. Međutim, radi se o ispravi čiji se sadržaj odnosi na predmet spora, kojom tuženik u konkretnom slučaju argumentira svoje stavove i primjedbe u odnosu na u sudskom postupku sačinjeni nalaz i mišljenje, slijedom čega isti treba biti ocijenjen u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, time da prilikom ocjene takvog nalaza treba imati u vidu da je on nastao aktivnošću stranke koja se na njega poziva.

27. U odnosu na žalbeni navod vezan za trošak poreza na dodanu vrijednost valja reći da je i u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije obveznik obračuna i plaćanja PDV-a na iznose koji će biti utvrđeni sudskom presudom. Naime, naknada koristi od uporabe tuđe stvari nije usluga koja u smislu čl. 8. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost podliježe obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a niti je Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost (donesenom na temelju čl. 8. st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost) propisana obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost za naknadu od uporabe tuđe stvari.

28. Ovdje se još ukazuje na to da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom odlučio o tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.478.108,31 kn / 196.178,69 EUR na način da je prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 941.523,43 kn (točka I. izreke), a odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 536.584,88 kn (točka III. izreke). Odluku o visini tužbenog zahtjeva sud je donio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ingrid Savić budući da je utvrdio da je nalaz pravilan, stručan, objektivan te izrađen sukladno ispravama u spisu, a stranke na isti nisu imale prigovore niti primjedbe. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preostaje nepodmireni iznos od 1.353.910,62 kn / 179.694,82 EUR, a iz dopunskog financijskog vještačenja provedenog sukladno rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž‐4162/2022‐2 od 12. siječnja 2023. na okolnost visine ostvarene tuženikove imovinske koristi za razdoblje od 1. prosinca 2010. do 21. ožujka 2018. u odnosu na poslovni prostor površine 51,89 m2, s cijenom izraženom prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 eur proizlazi da imovinska korist od korištenja prostora (51,89 m2) iznosi =204,627.98 €, dok je u slučaju da se tuženiku priznaju i iznosi koje je uplaćivao u korist računa tužitelja, ta korist iznos od 179,694.82 €.

29. Prema podacima iz nalaza i mišljenja, tužitelju za siječanj i veljaču 2011. godine te razdoblje od listopada 2013. godine do 22. ožujka 2018. pripada iznos od 112.372,73 EUR / 846.672,33 kn pa je za taj iznos valjalo ukinuti točku I. izreke prvostupanjske presude (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

30. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će voditi računa o ukazanom propustu te ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Balije sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a budući se radi o ispravi čiji se sadržaj odnosi na predmet spora, te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu i obrazloženu odluku.

31. U dijelu pobijane odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, u točkama II. i III. izreke rješenja, pobijanu je odluku također valjalo ukinuti, s obzirom da se, za sada, ne zna konačni uspjeh stranaka u ovom postupku (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

32. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a o tuženikovom trošku žalbenog i revizijskog postupka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović