REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: Pn-2917/21-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ iz [adresa], Hrvatskog Sokola73, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 29. travnja 2025. istoga dana
p r e s u d i o j e:
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „ I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici CĆ iz [adresa] Sokola73, OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade imovinske štete iznos od 63.806,29 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 22.10.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 283,18 EUR u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 22.7.2021.g. oko 22:00 sati u Tisnu, na ulici Pod Garmom, upravljala osobnim vozilom reg. oz. [registarska oznaka] osigurano kod tuženika policom automobilskog kaska br. 492626204106. Prilikom pomicanja vozila na desnu bankinu udarila je prednjim dijelom vozila u betonsku ogradu i metalni stup. Štetu na vozilu temeljem važeće kasko police prijavila je tuženiku koji je zahtjev za naknadu štete otklonio. U svom iskazu dopunjuje činjenični opis na način da kada je prilikom pomicanja vozila na desnu bankinu vozilom naletjela na betonsko postolje za suncobran na kojem se nalazio čelični nosač suncobrana te je u posljedičnom kretanju došla u kontakt vozilom i sa metalnim stupom i čeličnom armaturnom žice koja se nalazila na stupu. Naglašava da je prije pokretanja sudskog postupka pribavila nalaz i mišljenje vještaka ing. Vilenice koji je dostavila uz tužbu te je u točki 3. nalaza pod dijelom gdje se opisuje sudarni položaj i mjesto sudara navedeno da je tužiteljica svojim vozilom prilikom skretanja u desno udarila u metalni stup, betonsku ogradu i nosač za suncobran.
2. Tužiteljica je o vlastitom trošku popravila nastalu imovinsku štetu na vozilu. Slijedom navedenog, sukladno izvidu štete vještaka ing. Vilenice te oštećenjima na osobnom vozilu reg. oz. [registarska oznaka], tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 63.806,29 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana popravka vozila dana 22.10.2021.g. pa do isplate, te parnični trošak. Naglašava u daljnjem tijeku postupka da sukladno čl 176 ZOSPC nije bila dužna zvati policiju, budući je nastala samo materijalna šteta.
3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, osporava osnov i visinu zahtjeva, posebno osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja na način kako je opisan u tužbi i nastalih oštećenja. Naime, karakter, položaj, smjer, opseg i intenzitet oštećenja vozila ne odgovaraju opisanoj dinamici nastanka prometne nezgode. Tužiteljica nakon nezgode nije pozvala policiju, koja bi izašla na lice mjesta i sačinila zapisnik o očevidu. Isto tako, u trenutku štetnog događaja nije bilo svjedoka, tako da osim izjave tužiteljice u spisu nema drugih dokaza o mjestu i dinamici njegovog nastanka. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući zatraženi iznos prekomjernim u odnosu na nastala oštećenja na vozilu. Osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu jer tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaz da je istu platila. Protivi se korištenju nalaza sudskog vještaka Juraja Vilenica, dostavljenog uz tužbu, kojeg je tužiteljica angažirala privatno, izvan ovog postupka.
Predlaže zahtjev odbiti.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kasko policu (list 5), Uvjete za osgiuranje automobilskog kaska (list 34-37), izvid štete (list 38-47, 56-72, 123-), prometnu dozvolu (list 14), obavijest tužeika o neosnovanom zahtjevu (list 6), nalaz prometnog vještaka sačinjen prije pokretanja postupka (list 7-13), fotografije mjesta događaja (list 16-29, 110-1189), prometno vještačenje po vještaku Berislav Šimunović (list 76-83, 170-172), saslušao vještaka (list 101, 191), izvršio uvid u pisani opis događaja po tužiteljici (list 92), saslušao tužiteljicu (list 101, 102), te je temeljem provedenih dokaza, na osnovu čl. 8. i 219 ZPP-a zaključio da je tužbeni zahjtev neosnovan.
5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Šimunovića, proizlazi da se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužiteljice kretalo kolnikom Ulice Pod Garmom. Da bi izbjegla nalet na vozilo koje joj je dolazilo u susret, tužiteljica je radnjom skretanja u desno sišla s kolnika i tom prilikom s prednjim dijelom vozila naletjela na metalni stup i betonski zid, može se procijeniti da brzina u trenutku naleta nije bila velika, oko 10 do 15 km/h. Iz priloženih fotografija je vidljivo da je najveće oštećenje na vozilu tužiteljice nastalo po sredini vozila u njegovom donjem dijelu kakvo nastaje pri naletu na prepreku malog presjeka, a što bi odgovaralo naletu na stup. Iz ovog bi proizašlo da je vozilo tužiteljice naletjelo na metalni stup s bočne strane betonskog zida. Kako je stup, koji se nalazi uz sami betonski zid, znatno viši od visine oštećenog dijela vozila tužiteljice, bilo bi za očekivati da je vozilo tužiteljice naletom na stup najviše oštećen na najisturenijem dijelu vozila, prednjem braniku u visini prednje registarske pločice, dok bi u preostalom dijelu vozilo trebalo biti oštećeno istim intenzitetom po cijeloj visini stupa ( bijeli krug na slici 1), a do čega nije došlo. Iz fotografije stupa, koji se nalazi uz betonski zid, vidljive su čelične armaturne žice koje su bile usmjerene prema smjeru iz kojeg je dolazilo vozilo tužiteljice. S obzirom na položaj ovih čeličnih žica, vozilo tužiteljice je prije naleta na stup moralo gornjim dijelom rešetke hladnjaka doći u kontakt s ovom žicom, pri čemu je žica morala ući u unutrašnjost motornog prostora te posljedično oštetiti dijelove motora, a do čega nije došlo. Također prema fotografijama snimljenim pri izvidu štete, na desnom dijelu prednjeg branika vozila tužiteljice nalazi se oštećenje u vidu strugotina koja nisu mogla nastati naletom na stup već u kontaktu vozila s betonskim zidom. Vještak zaključuje da navedena oštećenja nisu mogla nastati u opisanoj dinamici odigravanja predmetnog štetnog događa na način kako je to u tužbi navela tužiteljica.
6. U odnosu na visinu štete vještak navodi da prema izvidu štete broj 62-AK- 20458/2021, kojeg je izradio procjenitelj tuženika, na vozilu tužiteljice nastala je djelomična šteta, koja svedena na dan izrade nalaza iznosi oko 39.887,69 kn, tj. oko 5.294,01 EUR (1 EUR=7,53450 kn).
7.
Tužiteljica je saslušana u nazočnosit prometnog vjšetaka, te u svom iskazu navodi da se nalet njenog vozila dana 22.7.2021. na stup odnosno prepreku desio u mjestu Tisno u noćnim satima i na dijelu prometnice prikazanoj na slici 1 uz tužbu. Ispred metalnog stupića nalazio se stalak (betonski) za suncobrane koji ona nije zbog nedostatka osvjetljenja uočila. Radi se o uskoj prometnici pa kad netko dolazi iz suprotnog smjera, potrebno je pomaknuti se sa desnim kotačima, u ovom slučaju, na šljunčani dio puta. U trenutku je osjetila udarac te se nije mogla pomaknuti ni naprijed ni natrag pa je pretpostavila da je nešto ispod branika, nije vidjela o čemu se radi. Bila je velika gužva i morala se brzo pomaknuti pa je otišla naprijed natrag i uspjela se osloboditi. Fotografije su sačinjene 2 tjedna nakon nezgode. Ogrebotine na desnoj strani branika su nastale prije štetnog događaja. Na poseban upit vještaka tužiteljica na roč. pokazuje vještaku položaj svog automobila prilikom udarca u betonsko postolje te objašnjava da je u pokušaju da oslobodi branik išla naprijed natrag te je u jednom trenutku udarila i u betonski stupić sa metalnim šiljcima fiksiran uz ogradu. Na poseban zahtjev suca tužiteljica na listu 16 (prva slika uz tužbu) križićem označava gdje se nalazio betonski stalak za suncobran u trenutku naleta tužiteljice na isti.
8. Vještak Šimunović nakon iskaza tužiteljice navodi da okolnost postojanja betonskog nosača suncobrana koji se nalazio na putu kretanja vozila tužiteljice, mogao bi uvjetovati promjenu dinamike štetnog događaja, odnosno nakon podrobnijeg uvida u sve fotografije i novonastalu opisanu dinamiku vidjeti da li su preostala oštećenja na vozilu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju.
9. Iz pisane dopune nalaza nakon iskaza tužiteljice vještak Šimunović navodi da prema iskazu tužiteljice na raspravi 04.12.2023. god. (list 102 spisa) proizlazi da je prilikom silaska s kolnika, vozilom naletjela na betonsko postolje za suncobran (visina betonskog postolja 10 cm, a visina čeličnog nosača suncobrana 30 cm), koje se nalazilo ispred čeličnog supa i betonskog zida.
Prema ovako iskazanoj dinamici odigravanja predmetnog štetnog događaja, uslijed naleta na betonsko postolje za suncobran, za očekivati je oštećenje u donjem dijelu vozila, do visine čeličnog nosača suncobrana, tj. do oko 40 cm visine vozila iznad tla. Toj visini, prema slici 1 odgovara oštećenje po sredini donjeg dijela prednjeg branika. Kako nije poznat točan položaj i udaljenost betonskog postolja u odnosu na metalni stup, ne mogu isključiti mogućnost da je čelična armaturna žica (žuti krug na slici 2) s metalnog stupa djelomično ušla u prostor rešetke hladnjaka i oštetila rešetku i prednji branik s gornje strane. Ovaj karakteristični oblik oštećenja gornjeg dijela prednjeg branika odgovarao bi povlačenju armaturne žice kroz plastični dio branika prilikom vožnje naprijed-natrag. Ne može isključiti mogućnost da je prilikom ove vožnje naprijed-natrag, kako bi se vozilo "oslobodilo" armaturne žice koja se podvukla pod gornji dio prednjeg branika, došlo i do savijanja prednje vezne stijene što je dovelo do pucanja plastičnog nosača i plastičnog kućišta prednjih farova. S obzirom na navedeni iskaz tužiteljice ne može isključiti mogućnost da su sva utvrđena oštećenja na njenom vozilu, opisana u izvidu štete, nastala u predmetnom štetnom događaju .
10. Saslušan na ročištu kod ovoga suda, a zbog prigovora koje iznosi tuženik, vještak Berislav Šimunović, iskazuje odnosno očituje se na primjedbe tuženika iznesene u podnesku tuženika od 29.5.24. Oštećenje prednjeg branika s desne strane (slika 4. na stranici 5) nije moglo nastati u predmetnom štetnom događaju, a što je potvrdila i tužiteljica na raspravi 4.12.23. Stoga ovo oštećenje nije niti uzeo u razmatranje prilikom izrade dopune nalaza. Kako nije poznat točan položaj i udaljenost betonskog postolja u odnosu na metalni stup, ne može isključiti mogućnost da je čelična armaturna žica s metalnog stupa djelomično ušla u prostor rešetke hladnjaka i oštetila oblogu prednjeg branika s gornje strane. Odnosno čelični nosač suncobrana i armaturne žice na metalnom stupu nisu morale biti u istoj ravnini. Pa stoga oštećenje na donjem dijelu prednjeg branika i gornjem dijelu obloge prednjeg branika nisu morala biti na istoj vertikali. Karakteristični oblik oštećenja obloge prednjeg branika odgovarao bi povlačenju armaturne žice kroz plastični dio branika prilikom vožnje naprijed – natrag.
11. Obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka prometne struke dato u skladu sa pravilima struke, da je nepristrano i sačinjeno, sud je poklonio u cijelosti vjeru ovako izrađenom vještvu koje je dodatno usmeno obrazloženo. Vještak je u svom prvom nalazu zaključio da navedena oštećenja nisu mogla nastati u opisanoj dinamici odigravanja predmetnog štetnog događa na način kako je to u tužbi navela tužiteljica.
12. Tužitelj nije bio dužan dokazivati postojanje općih pretpostavki za postojanje izvanugovorne odgovornosti za štetu. Međutim, kada se tužbeni zahtjev odnosi na obvezu osiguratelja da osiguraniku isplati osigurninu, osiguranik je dužan dokazati da je nastupio osigurani slučaj i da je zbog toga pretrpio štetu na svojoj imovini, dakle uzročno – posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete, jer u protivnom nema obveze osiguratelja da osiguraniku nadoknadi štetu isplatom osigurnine (članak 921. ZOO-a).
13. Tužiteljica pogrešno u svom prigovoru n alistu 139 sisa protiv obavijesti tuženika o neosnovanom zahjtevu smatra da je bila dužna samo prijaviti nastanak štetnog događaja, jer kasko polica pokriva sve rizike koji mogu prouzročiti oštećenje uništenje ili nestanak predmeta osiguranja. Naime dio ugovora-kasko police čine i opći uvjeti, čiju su primjenu stranke prihvatile postpisujući ugovor o osiugranju.
14. Iz članka 17. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila broj 0302 na koje se poziva tuženik obavezuje osiguranika odmah naknon štetnog događaja poduzeti sve mjere radi otklanjanja štete postupajući po uputama osiuguratelja, te prijaviti štetu u roku od 3 dana. Spisu ne prileži prvi odštetni zahjtev koji je tužiteljica uputila tuženiku nakon štetnog događaja 22.07.21. Spisu je priložen dopis-opis štetnog događaja (list 92), bez datuma i naznake kome i kada je upućen. Iz tog dopisa zaključuje se da je tužiteljica štetu prijavila 26.07.21. putem on line aplikacije, da je procjenitelj tuženika 02.08.21. izašao na mjesto događaja i pregledao automobil, a tužiteljica 05.08.21. fotografirala mjesto događaja. Opis mjesta i načina odvijanja štetnog događaja ne odgovara iskazu tužiteljice datom na roč.04.12.23. Naime u dopisu na listu 92 spisa tužiteljica opisuje željezni stup visine 1 m iz kojeg je virila žica koju tužiteljica nije uočila zbog mraka. Tužiteljica je zapela branikom za žicu, a šteta je nastala pomicanjem vozila unazad.
15. Tužiteljica u svom iskazu mijenja činjenični opis događaja (u odnosu na pisanu izjavu na listu 92), navodeći da se ispred metalnog stupa nalazio stalak za suncobran iz kojeg je virio stup, a branikom je zapela za taj stup. Na fotografijama dostavljenim uz tužbu razvidno je da stalak za suncobran stoji iza zida, zaključak je tužiteljice da ga je netko tamo premjestio nakon nezgode. Također navodi da je mjesto štetnog događaja slikala 2 tjedna nakon nezgode. Fotografije su priložene uz tužbu, a na istima je razvidan položaj stalka za suncobrane iza zida. Također je nesporno da očevidaca štetnog događaja nema, a niti svjedoka koji bi potvrdili da je stalak za suncobran nakon nezgode premješten.
16. Nije naime životno logično da tužiteljica pored postojanja današnje tehnologije (mobitel), sačinjava fotografije 2 tjedna nakon štetnog događaja.
17. Dopunu nalaza i mišljenja vještaka Šimunovića sud prihvaća u kontekstu iskaza tužiteljice i ostalih isprava u spisu. Vještak tako zaključuje (za slučaj da je točno da se ispred metalnog stupa nalazio stalak za suncobrane) da nije poznat točan položaj i udaljenost betonskog postolja u odnosu na metalni stup, pa se ne može isključiti mogućnost da je čelična armaturna žica s metalnog stupa djelomično ušla u prostor rešetke hladnjaka i oštetila oblogu prednjeg branika s gornje strane. Stoga oštećenje na donjem dijelu prednjeg branika i gornjem dijelu obloge prednjeg branika nisu morala biti na istoj vertikali. Karakteristični oblik oštećenja obloge prednjeg branika odgovarao bi povlačenju armaturne žice kroz plastični dio branika prilikom vožnje naprijed – natrag (kako opisuje i tužiteljica). Dakle dopuna nalaza je sačinjena pod pretpostavkom da je točan iskaz tužiteljice, a I zaključak vještaka iznesen u takvom obliku, dakle hipotetski.
18. Nije dakle tužiteljica po uvjerenju ovoga suda dokazala da se štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi i njenom iskazu, odnosno na temelju provedenih dokaza (čl 219 ZPP) ne može se utvrditi sa sigurnošću ni mjesto ni način odvijanja šetnog događaja, time ni obaveza tuženika po predmetnoj polici.
19. Kako je sud nije utvrdio postojanje osnove obveze tuženika, tako se visina zahjteva nije obrazlagala.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a , prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23, dalje: OT), uz vrijednost boda iznosi 2,0 EUR prema tbr. 52.Odvjetničke tarife uz vps iz tužbe
21. Na taj način je tuženiku je prema zatraženom trošku priznato: za zastupanje na roč. 10.02.25. 100 bodova, što uz dodani pdv čini 250,00 EUR i trošak pristupa vještaka ročištu 33,18 €, ukupno 283,18 EUR.
U Zagrebu, dana 29. travanj 2025. godine
Sutkinja
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- pun tužitelja uz rj pristojba presuda 65,57 €,
- pun tuženika
