Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3566/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ARIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18. i 102/19.) i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe ARIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj: 38. Pp-14151-2021-11 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe ARIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku c) izreke, na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba ARIA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba RR (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

da bi prigodom obavljenog inspekcijskog nadzora poslodavca „ARIA d.o.o.“ za turizam, turistička agencija, i usluge sa sjedištem u [adresa], uvidom u Poslovni broj: 38. Pp-14151/2021-11 2 radno pravnu i poslovnu dokumentaciju dana 21. rujna 2021. godine i dana 21. studenog 2021. godine bilo utvrđeno da radnika NR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji je s radom iste započeo dana 30. srpnja 2021. godine na poslovima kormilara, te je radio do 5. kolovoza 2021. godine, nisu prijavili tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja, čime je 1. okrivljenik počinio prekršaj iz članka 120. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjiv po članku 150. stavak 1. istog Zakona, a 2. okrivljenik počinio prekršaj iz članka 120. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjiv po članku 150. stavak 3. istog Zakona.

II Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika je u tom dijelu bespredmetna.

III U povodu žalbe okrivljene pravne osobe ARIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR, a po službenoj dužnosti te i uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela opisanog pod točkom b) izreke tako da se prekršaj opisan pod točkom b) izreke pobijane presude označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te u odluci o ukupnim novčanim kaznama na način da se okrivljenoj pravnoj osobi ARIA d.o.o. za prekršaj činjenično opisan pod točkom a) izreke prvostupanjske presude, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću četrdeset) eura, dok se novčana kazna utvrđena od strane prvostupanjskog suda za djelo opisano pod točkom b) u iznosu od 398,17 eura (tristodevedesetosameuraisedamnaestcenti) prihvaća te joj se na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.438,17 eura (tisućučetiristotridesetosameuraisedamnaestcenti), a okrivljenoj odgovornoj osobi RR se prihvaća novčana kazna utvrđena od strane prvostupanjskog suda za djelo opisano pod točkom a) u iznosu od 199,08 eura (stodevedesetdeveteuraiosamcenti) te novčana kazna utvrđena od strane prvostupanjskog suda za djelo opisano pod točkom b) u iznosu od 119,45 eura (stodevetnaesteuraičetrdesetpetcenti) te joj se na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 318,53 eura (tristoosamnaesteuraipedesettricenta).

IV Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude te ako u roku određenom za plaćanje ovom presudom, a računajući od njenog primitka, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, iste će se smatrati u cijelosti plaćenima.

V U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe ARIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba ARIA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba RR dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba ARIA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba RR su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba ARIA d.o.o. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 19.000,00 (devetnaesttisuća) kuna/2.521,73 eura (dvijetisućepetstodvadesetjedaneuroisedamdesettricenta), a okrivljena odgovorna osoba RR ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.900,00 (tritisućedevetsto) kuna/517,62 eura (petstosedamnaesteuraišezdesetdvacenta), zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 3. točke 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koji prekršaji su opisani u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna/39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta), svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, smatrajući da postoje okolnosti koje su mogle utjecati da njihove kazne budu blaže, a kako proizlazi iz sadržaja iste.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u odnosu na prekršaj opisan pod točkom c) izreke prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, pod navedenom točkom izreke, po propisu nije prekršaj.

7. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja opisanog pod točkom c) izreke pobijane presude, nije naveden rok u kojem je poslodavac bio dužan ispuniti zakonsku obvezu te je tako formuliranom izrekom, u kojoj nije navedeno vrijeme počinjenja prekršaja, a radi se o bitnim okolnostima za određenje prekršaja, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Na taj način, nenavođenjem točnog vremena počinjenja prekršaja, okrivljenici su proglašeni krivima za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanim u izreci osporavane presude nije prekršaj, budući da je vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno rok u kojem je poslodavac bio dužan prijaviti radnika tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja, u konkretnom slučaju bitno obilježje predmetnog prekršaja pa je okrivljenike za to djelo trebalo osloboditi od optužbe.

8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

9. S obzirom da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne mogu mijenjati činjenični opis prekršaja navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, ovaj je Sud, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenike za navedeno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove, drugostupanjske presude.

10. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, u odnosu na prekršaje opisane pod točkama a) i b) izreke, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Međutim, kako je prvostupanjski sud pogrešno je pravno označio djelo činjenično opisano pod točkom b) izreke, drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci i pravilno pravno označio navedeno djelo kao prekršaj iz članka 172. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

12. Također, kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, Narodne novine broj: 114/2022.), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika primijeniti taj blaži propis i preinačiti pobijanu presudu u dijelu koji se odnos na kaznu odmjerenu okrivljenoj pravnoj osobi za djelo opisano pod točkom a) izreke, budući da joj je za to djelo prvostupanjski sud utvrdio kaznu u iznosu četverostrukog općeg zakonskog minimuma, u skladu s odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, maksimalno je ublaživši, a imajući u vidu sada propisani opći zakonski minimum za okrivljenika pravnu osobu, u iznosu od 260,00 eura, prema članku 33. stavku 1. Prekršajnog zakona.

13. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da su kazne, za djela opisana pod točkama a) i b) izreke, odmjerene razmjerno težini djela koje su okrivljenici počinili i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na strani okrivljenika našao olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao, zbog čega im je kazne ublažio na iznose ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja u vrijeme počinjenja prekršaja i tu vrstu okrivljenika, i unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni. Međutim, uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi kaznu za djelo opisano pod točkom a) izreke maksimalno ublažio, a s obzirom na sada propisani opći zakonski minimum za okrivljenika pravnu osobu, za prekršaj opisan pod točkom a) izreke trebalo je okrivljenoj pravnoj osobi izreći kaznu kao pod točkom III. izreke ove presude.

14. Svoju je odluku valjano obrazložio prvostupanjski sud na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa, unatoč iznesenim žalbenim navodima okrivljenika, da nisu željeli počiniti predmetna djela te su postupali s nesvjesnim nehajem, odnosno nisu bili svjesni da mogu počiniti prekršaje iako su mogli biti svjesni, ovaj sud nije našao osnova za prihvaćanje žalbe u smislu daljnjeg ublažavanja, već znatno ublaženih novčanih kazni, ili za njihovo oslobađanje od kazni, osim za ublažavanje okrivljenoj pravnoj osobi za djelo opisano pod točkom a) izreke, po službenoj dužnosti, zbog primjene blažeg propisa, s obzirom na intenciju prvostupanjskog suda maksimalnog ublažavanja kazne okrivljenoj pravnoj osobi za to djelo, te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja s tim da, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

16. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.