Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6197/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NU, kojeg brane odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog NU, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/482, URBROJ: 513-02-7002/15-22-9 od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NU i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni NU dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni NU proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv toga rješenja okrivljenik je putem braniteljica podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji te u bitnome ističe da je jasno u pisanoj obrani naveo kako je izvršio pregled carinskih oznaka kod svakog zaustavljanja i prije kretanja na put. Oštećenje je otkriveno zajedno s carinskim djelatnicima koji su posebno obučeni za otkrivanje oštećenja i manipulaciju robom. Žalitelj ističe da se neosnovano i protivno utvrđenim činjenicama optužuje za prekršaj za koji nisu ispunjena zakonom propisana obilježja. Vijeće za prekršaje u obrazloženju pobijanog rješenja odbilo je dokazne prijedloge i to pribava izjava pronađenih državljanina Afganistana, pribava podataka o policijskom službeniku koji je migranta saslušao te potvrda MUP-a o događaju i priklon spisa MUP-a p predmetnom događaju te saslušanje carinskih djelatnika iz razloga što bi se nepotrebno odugovlačio postupak. Naime, upravo bi navedeni dokazi dali odgovor na pitanje tko je oštetio carinsko obilježja, kada i na koji način te gdje je bio okrivljenik kada su carinska obilježja oštećena i što je radio okrivljenik u trenutku oštećenja carinskih obilježja. Žalitelj upućuje na odredbu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br.2015/2447 koja je predvidjela incidentne situacije te žalitelj smatra da se radi o situaciji koja ne može biti u potpunosti pod kontrolom prijevoznika obzirom na sve obveze koje je dužan poštivati (redoviti odmor, spavanje, fizikalne potrebe i dr.), a u svezi s domišljatošću osoba koje neopaženo žele ući u carinsko područje Europske unije pa se stoga ne predviđa kažnjavanje već postupanje prijevoznika kada uoči nepravilnost. Žalitelj smatra da je poduzeo sve što je mogao da zaštiti svoje vozilo te podredno carinske oznake. Vijeće za prekršaje trebalo je utvrditi sve činjenice i one koje idu na teret kao i u prilog okrivljenika, sve na temelju članka 88. Prekršajnog zakona. Prigovara i visini izrečene novčane kazne jer kažnjavanjem okrivljenika kaznom u visini od 45.000,00 kuna, a usprkos svim ranije iznesenim olakotnim okolnostima, ne predstavlja pravdu za okrivljenika, te povređuje njegovo dostojanstvo i osobnost, čak štoviše prouzrokuje duševnu patnju, obzirom sva njegova buduću primanja bit će usmjerena na povrat pozajmljenog novca kojim je platio izrečenu kaznu.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu čl.202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, navelo je odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, pobijana odluka sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Okrivljenik neosnovano poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Naime, ovaj Sud je, odlučujući o njegovoj žalbi i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave održalo glavnu raspravu dana 21. travnja 2022. godine. Na navedenoj raspravi pročitana je pisana obrana okrivljenika te je proveden dokazni postupak kroz uvid i čitanje materijalne dokumentacije iz spisa. Sud napominje da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku, uključujući mogućnost davanja očitovanja i predlaganja dodatnih dokaza, što nije iskoristio, čime je sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, propustio svoje pravo da dalje utječe na tijek postupka. time da se napominje da je iskoristio pravo da obranu iznesu u pisanom podnesku, koja je pročitana na održanoj glavnoj raspravi. Iako u žalbi osporava tvrdnje iznesene u rješenju o prekršaju, sam okrivljenik u točki II svoje pisane obrane navodi: „Okrivljenik je iskusni profesionalni vozač i predmetni granični prijelaz često prelazi.“ Zbog toga su neosnovani njegovi navodi iz žalbe u kojima tvrdi da nikada nije rekao da često prelazi granični prijelaz Bajakovo niti da je upoznat s okolnostima vezanim uz migrante koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, u obrazloženju pobijanog rješenja, upravo se poziva na navedeni iskaz okrivljenika te u nastavku navodi sljedeće: „…stoga je bio svjestan mogućnosti da može počiniti prekršaj ako ne zaštiti od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe, konkretno carinsku plombu, budući da je kao profesionalni vozač u međunarodnom prijevozu bio upoznat s općepoznatim rizicima vezanim uz pokušaje ilegalnog prelaska granice od strane migranata.“ Ovakvo obrazloženje ne sadrži nikakve proturječnosti, kako to žalitelj navodi niti postoji suprotnost između dokaza u spisu i obrazloženja Vijeća za prekršaje. Naprotiv, obrazloženje je jasno, logično i izravno odgovara na žalbene navode.

9. Nadalje, u zapisniku o obavljenom očevidu od 22. veljače 2022. konstatirano je da je očevid obavljen u mjestu RGP Bajakovo, kojem je bio nazočan okrivljenik, te su ovlašteni carinski službenik provjerom i očevidom nad vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka]/CEPZ849, vlasništvo prijevoznika M&P Prevozi d.o.o., kojim je upravljao NU, pregledom uočili oštećenje carinske plombe u mehanizmu za blokiranje, a u tovarnom prostoru pronađene su dvije ilegalne osobe iz Afganistana. Na zapisnik o očevidu okrivljenik nije imao primjedbe te unatoč tome što ga je odbio potpisati, ovaj Sud u vjerodostojnog istog nije imao razloga sumnjati. Činjenica da su carinski službenici otkrili oštećenje carinske plombe i prisustvo ilegalnih migranata u tovarnom prostoru vozila kojim je upravljao okrivljenik, te da okrivljenik na zapisnik o očevidu nije imao primjedbi, a odbio ga je potpisati bez opravdanja, dodatno potvrđuje pravilnost zaključka o njegovoj odgovornosti.

10. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pisane obrane okrivljenika i predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom očevidu, koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, kao i fotodokumentacije spisa, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za počinjenje prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013, a za odluku o krivnji dalo valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog Suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog Suda, ukazuje nepotrebnim.

11. Okrivljenik u svojoj žalbi tvrdi da ga se neosnovano i protivno utvrđenim činjenicama optužuje za prekršaj za koji nisu ispunjena zakonom propisana obilježja. Ovaj Sud primjećuje da je okrivljenik proglašen krivim, a takvo optuženje je bilo i u optužnom aktu / prekršajnom nalogu, što nije dana 22. veljače 2022. kao vozač teretnog vozila slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka]/CEPZ849, kojim se prevozila roba po MRN-u, broj 22RS011029CFTDGCK4 i to: kartonske ploče, prijevoznika M&P Prevozi d.o.o., Rogaška Slatina, Republika Slovenija, preko RGP Bajakovo, spriječio od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe jer je utvrđeno oštećenje carinske plombe u mehanizmu za blokiranje. U tovarnom prostoru pronađena su dva ilegalna migranta iz Afganistana, pa je time postupio suprotno odredbi članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Radnja za koju je okrivljenik proglašen odgovornim u trenutku počinjenja predstavljala je prekršaj jasno definiran zakonom, koji je bio dovoljno precizno određen u izreci pobijanog rješenje o prekršaju. Prema članku 61. stavku 1. točki 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, vozač prijevoznog sredstva obvezan je spriječiti svako oštećenje sredstva za prepoznavanje robe, u konkretnom slučaju carinske plombe. U ovom slučaju, na teretnom vozilu kojim je upravljao okrivljenik utvrđeno je da je carinska plomba bila oštećena, i to u mehanizmu za blokiranje, što izravno ukazuje na propust u ispunjavanju navedene zakonske obveze.

12. Kako pravilno zaključuje prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljenik je, kao vozač teretnog vozila, bio odgovoran za stanje robe i carinskih obilježja od trenutka preuzimanja robe do njezine predaje krajnjem primatelju. Sukladno toj odgovornosti, bio je dužan s potrebnom pažnjom vizualno pregledati carinska obilježja. Da je to učinio, utvrdio bi nepravilnosti na carinskoj plombi, a suprotno tomu, nepravilnosti su prilikom pregleda teretnog vozila uočili carinski službenici, konstatiravši da je carinska plomba oštećena u mehanizmu za blokiranje.

13. Okrivljenik je prema svojim osobnim i profesionalnim svojstvima i svim okolnostima bio ili mogao biti svjestan da može počiniti ovu vrstu prekršaja. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelj ne mogu ga ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač kamiona bio dužan u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije primjereno zaštiti od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe, što je isti propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.

14. U pogledu žalbenih navoda glede neprihvaćanja dokaznih prijedloga koji su predloženi u obrani, ovaj Sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku, a u obrazloženju odluke o prekršaju, u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, dalo valjane razloge te slijedom navedenog, nije počinje bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju upire žalitelj navodima žalbe.

15. Također, žalitelj se neosnovano poziva na primjenu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447 jer se ta Uredba odnosi na situacije koje nisu u kontroli prijevoznika, a to ovdje nije bio slučaj.

16. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerna težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljeniku izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalno preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

17. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.

18. U vezi izrečene novčane kazne, ističe se kako iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik na dan počinjenja prekršaja, 22. veljače 2022. platio dvije trećine novčane kazne izrečene predmetnim prekršajnim nalogom broj 312 / 2022, u iznosu od 33.333,33 kuna + paušalni trošak u iznosu od 100,00 kuna, o čemu u spisu prileže preslike uplatnica, na kojima je uplata potvrđena, dakle, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je platio dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga okrivljenik po primitku ove presude nije dužan dodatno plaćati izrečenu novčanu kaznu iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

19. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 2.000,00 kuna do 50.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za fizičku osobu u iznosu od 260,00 eura do 6.630,00 eura (što je protuvrijednost od 1.958,97 kuna do 49.953,74 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

20. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljeniku fizičkoj osobi pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljice i tužitelja.