REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3966/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Komunalnog društva „Grad“ d.o.o. Supetar, kao pravne osobe i II. okrivljenice BR, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljici Sanji Restović Mirčeta, odvjetnici iz Odvjetničkog društva „Macura i Restović“ j.t.d. iz Šibenika, radi prekršaja iz čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama (Narodne novine broj: 69/17., 107/20.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice podnesenoj putem braniteljice Sanje Restović, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-8526/2022 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika Komunalnog društva „Grad“ d.o.o. iz Supetra i II. okrivljenice BR, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik Komunalno društvo „Grad“ d.o.o., Supetar i II. okrivljenica BR dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik Komunalno društvo „Grad“ d.o.o., Supetar, u iznosu od 1.327,23 (tisućutristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) eura, a II. okrivljenica BR u iznosu od 663,61 (šestošezdesettrieuraišezdesetjedancent) eura, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama (Narodne novine broj: 69/17., 107/20.),.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 (trideset) eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu zbog svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom ističu da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđeno jer da površina na kojoj se nalaze sporna parkirališta nije pomorsko dobro, da se u odnosu na istu ne može izdati koncesija te da okrivljenici na istoj nisu obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga, odnosno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer o odlučnim činjenicama nije dao valjane razloge te je povrijedio pravo okrivljenika na obranu budući da je odbio njihove dokazne prijedloge. Slijedom navedenog, žalitelji predlažu da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni i postupak, odnosno da se preinači na način da se okrivljenici oslobode od optužbe.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Žalbeni navodi okrivljenih, kojima u bitnom ponavljaju navode svoje obrane dane u postupku pred prvostupanjskim sudom, neosnovani su i ne mogu ih ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj, a prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto je njihovu obranu smatrao neutemeljenom.

8. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, te dovodeći ih u vezu sa odredbom čl. 8. st. 1., čl. 12. st. 1. Zakona o koncesijama, donio ispravan zaključak da su okrivljenici obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga na predmetnim parkiralištima na dijelu obale u Gradu Supetru, koji je nastao nasipavanjem obale te da se s obzirom na navedeno radi o pomorskom dobru, odnosno da su istu djelatnost gospodarskog korištenja pomorskog dobra obavljali bez koncesije, dok okrivljenici žalbenim navodima prema ocjeni ovog suda, nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka. Za svoj zaključak o postojanju odlučnih činjenica tj. da je sporna površina na kojoj se nalaze predmetna parkirališta pomorsko dobro, te da su okrivljenici na istoj obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga a da za isto nemaju potrebnu koncesiju, sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je isto tako valjano i argumentirano obrazložio zašto nije prihvatio navode obrane i njihove dokazne prijedloge.

9. Slijedom naprijed iznesenog, a prema ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se pobijanom presudom terete, da su za isti prekršaj odgovorni te su radi počinjenja istog kažnjeni primjerenim novčanim kaznama, koje su sukladno odredbama čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama, koji za pravnu osobu propisuje novčanu kaznu od 10.000,00 do 1.000,000,00 kuna te za odgovornu osobu u pravnoj osobi novčanu kaznu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, izrečene u visini propisanog minimuma kazne i nisu prestroge.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

11. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.