Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3878/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu okrivljene pravne osobe AGROKOR d.d. i odgovorne osobe VN za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe AGROKOR d.d. i odgovorne osobe VN koje zastupa Marko Smolek odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru od 18. ožujka 2025., broj: Pp-974/2021, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenika pravne osobe AGROKOR d.d. i odgovorne osobe VN, te se ukida pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru od 18. ožujka 2025., broj: Pp-974/2021, odbačen je kao nedopušten zahtjev okrivljenika pravne osobe TERRA ARGENTA d.o.o. i odgovorne osobe VN od 17. rujna 2024., za dosudu naknade za trošak branitelja, u prekršajnom postupku u kojem je presudom istog Suda od 22. travnja 2024., broj: Pp-974/2021, postupak protiv okrivljene pravne osobe obustavljen, a okrivljena odgovorna osoba oslobođena je optužbe. U obrazloženju istog navodi se kako je citirana presuda postala pravomoćna 27. svibnja 2024., a zahtjev izabranog branitelja dostavljen je 17. rujna 2024., dakle, nakon pravomoćnosti navedene presude i nakon što su u smislu odredbe članka 115. stavka 3. Prekršajnog zakon prestala važiti prava i dužnosti izabranog branitelja. S obzirom da branitelj na zahtjev suda nije sudu dostavio specijalnu punomoć za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova, to sud o zahtjevu za naknadu troškova kaznenog postupka nije mogao meritorno odlučivati, budući ga je podnijela neovlaštena osoba.
2. Protiv tog rješenja okrivljenici su putem punomoćnika podnijeli žalbu, iz svih žalbenih razloga, a posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Žalitelji ističu da su putem branitelja podnijeli zahtjev za naknadu troškova dana 17. rujna 2024. te nikada nisu zaprimili obavijest naslovljenog suda da je presuda Pp-974/2021 od dana 22. travnja 2024. postala pravomoćna niti je istima dostavljena klauzula pravomoćnosti, stoga je njihov zahtjev pravodoban u smislu odredbe članka 140. stavka 7. Prekršajnog zakona. Nadalje, ističu da u punomoćima koje su u spis dostavljene uz pisane obrane postoji jasno ovlaštenje branitelju okrivljenika da traži i prima troškove postupka, dok je potpuna pravna besmislica da ovlaštenje za primitak troškova sadržano u punomoći prestaje pravomoćnošću oslobađajuće presude, a otkada se zapravo jedino i može tražiti trošak u skladu s odredbom 140. stavka 7. Prekršajnog zakona. S tim u vezi žalitelji ističu kako nijednim pozitivno pravnim propisom nije propisano da okrivljenik mora dostaviti novu posebnu, specijalnu punomoć danu branitelju za traženje i primitak troškova postupka koji okrivljeniku nedvojbeno pripadaju, osobito kada već u spisu postoji punomoć koja ovlašćuje branitelja da prima novčana sredstva s osnove dosuđenih troškova. Također, u konkretnom slučaju radi se o trošku prekršajnog postupka koji je okrivljenicima nedvojbeno nastao i koji se istima treba nadoknaditi sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci. Sud je svakako trebao odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova postupka, a ne odbaciti ga pogrešno smatrajući da je podnesen od neovlaštene osobe. Žalitelji u prilog svojim navodima dostavljaju i sudsku praksu Visokog prekršajnog suda RH koja potvrđuje gore iznesene navode, te predlažu ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje na način da dosudi i isplati okrivljenicima pripadajući iznos troškova prekršajnog postupka u skladu s troškovnikom od 17. rujna 2024. uz naknadu troškova žalbenog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. i članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio kako nije pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbačen zahtjev okrivljene pravne osobe TERRA ARGENTA d.o.o. i odgovorne osobe VN za dosudu naknade za trošak branitelja, a kao što to osnovano ističu žalitelji.
5. Žalbom se ističe da se u konkretnom slučaju radi o trošku prekršajnog postupka koji je okrivljenicima nedvojbeno nastao i koji se istima treba nadoknaditi sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi, te da je sud svakako trebao odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova postupka, a ne odbaciti ga pogrešno smatrajući da je podnesen od neovlaštene osobe.
6. Ističe se kako je pravo na troškove prekršajnog postupka i s tim u vezi odlučivanje o zahtjevu okrivljenika za naknadom, uvijek i isključivo okrivljenikovo pravo (članak 140. stavak 7. Prekršajnog zakona). Nadalje, isplata iznosa dosuđenih troškova postupka u pravilu se izvršava isplatom na račun okrivljenika, a na račun branitelja, samo ukoliko priloži posebnu punomoć kojom ga okrivljenik ovlašćuje da se isplata izvrši na njegov račun.
7. S tim u vezi Odjel za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava sa službom evidencije praćenja i proučavanja sudske prakse Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2020. donio je zaključak koji glasi: „Za odlučivanje o zahtjevu za naknadom troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagradu branitelja, koji je u ime okrivljenika podnio branitelj, nije nužno da branitelj prethodno u spis dostavi posebnu punomoć. Posebnu punomoć, kojom ga okrivljenik na to ovlašćuje, branitelj je dužan priložiti samo ukoliko traži da se isplata dosuđenog iznosa troškova prekršajnog postupka izvrši na njegov račun.“
8. Slijedom navedenog, budući je odvjetnik Marko Smolek u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., u ime okrivljenika AGROKOR d.d. (pravnog sljednika pravne osobe TERRA ARGENTA d.o.o.) i VN, podnio zahtjev za naknadom troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja u ovom prekršajnom postupku, bez specijalne punomoći, te je zahtijevao da se isplata izvrši na račun Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o., koju punomoć nije dostavio niti naknadno na traženje suda, prvostupanjski sud je trebao odlučiti o osnovanosti zahtjeva uzimajući ga zahtjevom okrivljenika.
9. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i na temelju odredbe članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku, koji će ocijeniti osnovanost pobijanog zahtjeva te donijeti na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku o troškovima postupka, pri čemu će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova sastavljanja žalbe protiv pobijanog rješenja.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i branitelja.
