Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8043/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PLITVICE ĐOGAŠ d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenice SG, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brane odvjetnici iz OD Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. iz Splita, zbog prekršaja iz čl. 189. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18), odlučujući o žalbi I okrivljenika PLITVICE ĐOGAŠ d.o.o. i II okrivljenice SG i žalbi tužitelja Hrvatskog društva skladatelja - ZAMP, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 69. Pp-5822/2023, od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni okrivljenicima, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude, na temelju čl. 189. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) izriče novčana kazna I okrivljeniku PLITVICE ĐOGAŠ d.o.o. u iznosu od 663,61 eura (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent) i II okrivljenici SG u iznosu od 265,45 eura (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi), koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika HG d.o.o. i II okrivljenice SG, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, I okrivljenik HG d.o.o. i II okrivljenica SG su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 398,17 eura, I okrivljenik i od 132,72 eura, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 189. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici putem branitelja i tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe i to okrivljenici zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, a tužitelj zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbi.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalba okrivljenika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Neosnovano okrivljenici u žalbi poriču počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, te tvrde da je obrazloženje presude u nesuglasju s rezultatima izvedenih dokaza u postupku.

8. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvenstveno okolnosnog iskaza svjedoka MG, referenta ZAMP-a, koji je u suglasju s predmetnim zapisnikom o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, koji je nazočna CG potpisala bez primjedbi, prvostupanjski sud je i bez provođenja daljnjih dokaza, imao osnove za zaključak da su okrivljenici kritične zgode gostima hotela Cvita u Splitu, putem TV uređaja postavljenim u hotelskim sobama, javno priopćavali autorska glazbena djela bez odobrenja Hrvatskog društva skladatelja, kao organizacije autora, te da su time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji okrivljenika u žalbi, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode obrane, ističući da se hotelska soba ne može smatrati javnim mjestom i izjednačavati pojam hotelska soba i hotel koji je širi pojam, okrivljenici nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, odredbama čl. 3. st. 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba izvan uobičajenog užeg kruga osoba povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koje je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao i člankom 3. st. 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarivanje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne.

10. U odnosu na žalbene navode, u kojima ponavljaju navode obrane, da u presudi Europskog suda broj C-641/2015, od 16.2.2017. je sud detaljno obrazložio pojam javnosti u smislu hotelske sobe u kojima se nalazi televizija, te da čl. 8. st. 3. Direktive 2006/115 treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice, naglašava se da se presuda i Direktiva odnose na srodno pravo organizacije za emitiranje na njezinim programskim signalima, odnosno isključivo pravo javnog priopćavanja svojih programskih signala emitiranih, reemitiranih, prenesenih izravnim protokom ili učinjenih dostupnim javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznica, koje je regulirano čl. 158. st. 1. t. 7. i čl. 296. st. 1. t. 61. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21), a ranije čl. 143. i čl. 189. st. 1. t. 14. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18).

11. Žalbeni navodi okrivljenika da je sud u postupku potpuno zanemario sva prava okrivljenika u postupku, a posebno pravo na obranu i ravnopravno sudjelovanje u postupku, nisu osnovani, s obzirom da su dali pisanu obranu, II okrivljenica je iznosila obranu pred zamolbenim sudom i dostavljen im je iskaz svjedoka MG na očitovanje.

12. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika i žalbe tužitelja, ovaj sud je ocijenio da u ovom slučaju nije bilo osnove za primjenu članka 37. PZ i ublažavanje novčane kazne okrivljenicima ispod donje granice propisane kazne.

13. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 2.000,00 do 10.000,00 kuna, odgovornoj osobi u pravnoj osobi, pa iako prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti, a vodio je računa o njihovoj dosadašnjoj nekažnjavanosti za istovrsni prekršaj i proteku vremena od počinjenja prekršaja, opravdano tužitelj u žalbi ukazuje da je izrečena kazna okrivljenicima preblaga, jer i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročite olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje novčana kazne okrivljenicima ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj, te smatra da se istom neće postići svrha kažnjavanja.

14. Stoga je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena pobijana presuda u odluci o kazni i okrivljenicima izrečena novčana kazna u okviru zakonom propisane kazne, kao u izreci.

15. Ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna okrivljenicima u minimalnom iznosu propisane kazne razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

16. Predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u novom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21), koji je stupio na snagu 22.10.2021. i to u čl. 296. st. 1. t. 16. i st. 2. citiranog Zakona, ali navedeni propis nije povoljniji za okrivljenike, jer propisuje istu kaznu za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, pa se u smislu odredbe čl. 3. st. 1., 2. i 3. PZ primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

18. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.