Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3843/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice, kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu pravne osobe AGROKOR d.d. kao pravni sljednik MLIJEČNO GOSPODARSTVO KLISA d.o.o. i odgovorne osobe RČ, za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, rješavajući o žalbi podnesenoj po odvjetniku Marku Smoleku u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pp-970/2021 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika te se ukida prvostupanjsko rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nedopušten zahtjev za naknadu troškova I-optužene pravne osobe MLIJEČNO GOSPODARSTVO KLISA d.o.o. i II-optužene odgovorne osobe OČ, s obrazloženjem da je „postupak pravomoćno okončan presudom ovog suda broj: Pp-970/2021-12 od 22. travnja 2024., koja je postala pravomoćna 15. svibnja 2024., a zahtjev izabranog branitelja je dostavljen nakon pravomoćnosti navedene presude (17. rujna 2024.), dakle, nakon što su po zakonu (čl. 115. st. 3. Prekršajnog zakona) prestala važiti prava i dužnosti izabranog branitelja, a branitelj na zahtjev suda nije sudu dostavio specijalnu punomoć za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova, pa sud o zahtjevu za naknadu troškova kaznenog postupka nije mogao meritorno odlučivati, budući da ga je podnijela neovlaštena osoba.“
2. Protiv tog rješenja putem odvjetnika podnesena je žalba, zbog svih zakonom predviđenih razloga, a posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Žalitelj ističe da su putem branitelja podnijeli zahtjev za naknadu troškova dana 17. rujna 2024. te nikada nisu zaprimili obavijest naslovljenog suda da je presuda Pp-970/2021 od dana 22. travnja 2024. postala pravomoćna niti je istima dostavljena klauzula pravomoćnosti, stoga je njihov zahtjev pravodoban u smislu odredbe članka 140. stavka 7. Prekršajnog zakona. Nadalje, ističu da u punomoćima koje su u spis dostavljene uz pisane obrane postoji jasno ovlaštenje branitelju okrivljenika da traži i prima troškove postupka, dok je potpuna pravna besmislica da ovlaštenje za primitak troškova sadržano u punomoći prestaje pravomoćnošću oslobađajuće presude, a otkada se zapravo jedino i može tražiti trošak sukladno odredbi čl. 140. st. 7. Prekršajnog zakona. S tim u vezi žalitelji ističu kako nijednim pozitivno pravnim propisom nije propisano da okrivljenik mora dostaviti novu posebnu, specijalnu punomoć danu branitelju za traženje i primitak troškova postupka koji okrivljeniku nedvojbeno pripadaju, osobito kada već u spisu postoji punomoć koja ovlašćuje branitelja da prima novčana sredstva s osnove dosuđenih troškova. Također, u konkretnom slučaju radi se o trošku prekršajnog postupka koji je okrivljenicima nedvojbeno nastao i koji se istima treba nadoknaditi sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci. Sud je svakako trebao odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova postupka, a ne odbaciti ga pogrešno smatrajući da je podnesen od neovlaštene osobe. Žalitelji u prilog svojim navodima dostavljaju i sudsku praksu Visokog prekršajnog suda RH koja potvrđuje gore iznesene navode.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio da nije pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda.
6. Žalbom se ističe da se u konkretnom slučaju radi o trošku prekršajnog postupka koji je okrivljenicima nedvojbeno nastao i koji se istima treba nadoknaditi sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi, te da je sud svakako trebao odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova postupka, a ne odbaciti ga pogrešno smatrajući da je podnesen od neovlaštene osobe.
7. U pravu je podnositelj žalbe kada ističe da nije pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva za naknadom troškova prekršajnog postupka.
8. Prvenstveno, treba naglasiti da je pravo na troškove prekršajnog postupka i s tim u vezi odlučivanje o zahtjevu okrivljenika za naknadom, uvijek i isključivo okrivljenikovo pravo (članak 140. stavak 7. Prekršajnog zakona). Nadalje, isplata iznosa dosuđenih troškova postupka u pravilu se izvršava isplatom na račun okrivljenika, a na račun branitelja, samo ukoliko priloži posebnu punomoć kojom ga okrivljenik ovlašćuje da se isplata izvrši na njegov račun.
9. S tim u vezi Odjel za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava sa službom evidencije praćenja i proučavanja sudske prakse Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2020. donio je zaključak koji glasi: „Za odlučivanje o zahtjevu za naknadom troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagradu branitelja, koji je u ime okrivljenika podnio branitelj, nije nužno da branitelj prethodno u spis dostavi posebnu punomoć. Posebnu punomoć, kojom ga okrivljenik na to ovlašćuje, branitelj je dužan priložiti samo ukoliko traži da se isplata dosuđenog iznosa troškova prekršajnog postupka izvrši na njegov račun.“
10. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pp-970/2021 od 22. travnja 2024., okrivljeni OČ je pravomoćno oslobođen optužbe za počinjenje prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava tog suda. Rješenjem istog prvostupanjskog suda obustavljen je prekršajni postupak protiv okrivljene pravne osobe MLIJEČNO GOSPODARSTVO KLISA d.o.o. jer je pravna osoba prestala postojati. Prvostupanjskim rješenjem obrazlaže se da je uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je pravna osoba Mliječno gospodarstvo Klisa d.o.o. brisana iz sudskog registra 12.10.2021. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-21/5708-6. Pravni sljednik pravne osobe bio je AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d., ali je uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je potonje društvo brisano iz sudskog registra 12.10.2022. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj Tt-22/45678-2. Kako je pravna osoba prestala postojati doneseno je rješenje o obustavi postupka u smislu članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona.
11. U konkretnom slučaju, odvjetnik je podnio zahtjev bez posebne punomoći, i zatražio isplatu na račun odvjetničkog društva. Punomoć nije dostavljena ni nakon poziva suda, što čini formalni nedostatak. Međutim, to ne može biti odlučujuće za odbacivanje zahtjeva, već eventualno utječe na način isplate. Također, iz spisa proizlazi da je društvo AGROKOR d.d. (kao pravni sljednik MLIJEČNO GOSPODARSTVO KLISA d.o.o.), u čije se ime zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka podnosi, u trenutku podnošenja zahtjeva već bilo izbrisano iz sudskog registra (brisano 12. listopada 2022.). Time je prestala njegova pravna osobnost i procesna sposobnost. U tom slučaju zahtjev može valjano podnijeti isključivo pravni sljednik (ako postoji), ili branitelj ovlašten od tog pravnog sljednika.
12. Iz spisa predmeta proizlazi da je odvjetnik Marko Smolek u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., u ime AGROKOR d.d. (pravnog sljednika MLIJEČNO GOSPODARSTVO KLISA d.o.o i RČ, podnio troškovnik radi naknade troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja na teret proračunskih sredstava, a prvostupanjski sud je propustio utvrditi postoji li pravni sljednik AGROKOR d.d., te je li branitelj imao ovlaštenje za postupanje u njegovo ime. Ovo je ključno pitanje koje mora biti razriješeno prije odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova ovog okrivljenika.
13. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo te povrijedio pravila prekršajnog postupka. Iz sudskog registra jasno proizlazi da je AGROKOR d.d. u trenutku podnošenja zahtjeva za naknadu troškova bio izbrisan kao pravna osoba. Stoga je sud bio dužan utvrditi postoji li njegov pravni sljednik, a u slučaju postojanja pravnog sljednika, upravo taj subjekt stupa u pravni položaj ranijeg, i jedini ima aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova sukladno članku 140. stavku 7. Prekršajnog zakona. U tom slučaju pravni sljednik mora dati valjanu punomoć odvjetniku, ukoliko zahtjev podnosi isti odvjetnik u njegovo ime. U protivnom, odvjetnik koji je prethodno zastupao društvo koje više ne postoji, nije ovlašten postupati u predmetu. Posljedično, sud ne može odlučiti o zahtjevu koji je podnijela osoba bez valjanog ovlaštenja. Tek ukoliko ne postoji pravni sljednik izbrisanog društva, zahtjev za naknadu troškova mora biti odbačen, jer ne postoji subjekt u čije ime bi se tražila naknada troškova niti postoji valjana punomoć. Prvostupanjski sud nije utvrđivao pravnog sljednika, kako to nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke o trošku pa nije bilo uvjeta za odbacivanje kao nedopuštenog zahtjeva za naknadu troškova, s obrazloženjem iz pobijanog rješenja.
14. Također, u odnosu na zahtjev podnesen u ime RČ, sud je pogrešno ocijenio da branitelj nije bio ovlašten podnijeti zahtjev. Budući da zahtjev za naknadom troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja u ovom prekršajnom postupku, nije sadržavao posebnu punomoć za isplatu na račun Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o., prvostupanjski sud je trebao odlučiti o osnovanosti zahtjeva uzimajući ga zahtjevom ovog okrivljenika, bez odbacivanja zahtjeva.
15. Slijedom navedenoga, rješenje prvostupanjskog suda trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će uvažavajući primjedbe ovog Suda, u skladu s utvrđenim donijeti novo, valjano rješenje o troškovima.
16. Slijedom iznijetog, na temelju članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 5 (pet) otpravaka: za spis, podnositelja i odvjetnika.
