REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-75/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, po Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. ZAGREB, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grhić i parneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 19. ožujka 2025.god. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ĐŽŠ i punomoćnika tuženika Vladimira Slunjski, odvjetnik u OD, dana 29. travnja 2025.god., objavio je i

p r e s u d i o  je :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji glasi :

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 43.757,50 kn / 5.807,62 EUR( prema fiksnom tečaju konverzije EUR-a u iznosu od 1EUR = 7,53450 kn), zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 08.lipnja 2022. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknadi troška ovog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR (dvijetisuće eura ) u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je dana 08. prosinca 2022.god. podnio tužbu protiv tuženika i to Općinskom sudu u Varaždinu, radi isplate (radi naplate regresne tražbine ), a ista je zaprimljena kod toga suda pod brojem P-616/2022.

2. Cjelokupni spis je delegiran Općinskom sudu u Čakovcu temeljem čl. 11. Zakona o sudovima ( Narodne novine RH broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23), te je kod ovoga suda zaprimljen pod brojem P-75/2023 i to dana 24. siječnja 2023.god. o čemu su stranke uredno obaviještene.

3. Dalje se postupak provodio kod ovoga suda i to pod brojem P-75/2023.

4. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ( dalje : HZMO ) u tužbi navodi da je dana 27.08.2009. godine osiguranik tužitelja ĐŽ rođ. **.**.1952. godine stradao u prometnoj nesreći. Prometna nesreća dogodila se u Belici, a skrivila ju je DŽ čije je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika Euroherc osiguranje d.d., broj police [broj police]. Za istu je presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-30/10 od 29.01.2010. godine proglašena krivom. Nakon provedenog medicinskog vještačenja kod osiguranika je utvrđena invalidnost, uzrokovana 50% ozljedom na radu. Rješenjem tužitelja broj 97412 od 14.03.2011. i 15.03.2011. godine osiguraniku ĐŽ priznato je pravo na invalidsku mirovinu s osnova ozljede na radu.

5. Tužitelj navodi da isplatama invalidske mirovine tužitelj trpi štetu, a koju temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ( čl. 161. i čl. 164.) ima pravo potraživati od tuženika. Radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju. Štetu koja je nastajala tužitelju isplatom invalidske mirovine, tuženik je mirnim putem podmirio tužitelju za razdoblje do 31.12.2014. godine, odnosno do trenutka kada je tužitelj potraživao naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u razmjernom dijelu, a prema odredbi čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 102/98). Za naknadu štete koja je nastala isplatama invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2015. do 31.12.2018. godine vodi se sudski spor. Na temelju priznatog prava osiguraniku je u razdoblju od 01.01.2019. do 30.04.2022. godine isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 43.757,50 kn. Tužitelj je u mirnom postupku, odštetnim zahtjevom od 17.05.2022. godine, zatražio od tuženika da mu naknadi štetu koja je nastajala isplatom invalidske mirovine, temeljem odredbe čl. 161. i 164. ZOMO. Svojim dopisom od 25.05.2022. godine tuženik je otklonio odštetni zahtjev kao pravno neosnovan. Tužitelj u ovom predmetu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje temeljem odredbi čl. 161. st.1., st.2 i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18,115/18, 102/19 koji je stupio na snagu dana 01.01.2014. godine), u punom iznosu izravno od tuženika sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok kamatu potražuje temeljem odredbe čl. 165. st. 3. navedenog Zakona. O pravu tužitelja zahtijevati naknadu štete u punom iznosu sve dok traje isplata tih davanja očitovao se i Ustavni sud Republike Hrvatske u svom Rješenju broj U-I-856/2016 od 07.02.2017. godine. Kako tuženik do dana podnošenja tužbe sudu nije podmirio potraživanje tužitelja predlaže se da naslovni sud donese presudu kojom će tuženika obvezati da mu isplati iznos od 43.757,50 kuna/5.807,62 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tuženik priznanje kao nespornu činjenicu da se dana 27.08.2009. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Nesporno je i da je za nastanaka predmetnog štetnog događaja odgovorna vozačica vozila osiguranog kod tuženika. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu umirovljenja osiguranika tužitelja SŽ i predmetne prometne nesreće od 27.08.2009.g., jer kod osiguranika tužitelja zadobivene ozljede nisu uzrokovale nesposobnost za rad. Ozljede koje je zadobio osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi od 27.08.2009., nakon provedenog liječenja, ne rezultiraju općom a ni profesionalnom nesposobnosti za rad i stoga tuženik osporava u cijelosti uzročnu vezu ozljeda osiguranika tužitelja iz predmetnog događaja i prijevremenog umirovljenja. Napominje se i da iz rješenja tužitelja proizlazi da je osiguraniku tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad time da kod istog postoji i preostala radna sposobnost u okviru koje se mogao zaposliti i obavljati rad. Tuženik ističe da je u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj P-174/13, a koji je osiguranik tužitelja vodio protiv ovdje tuženika, provođenjem vještačenja utvrđeno da kod istog nakon prometne nesreće i nakon što su dodatno obrađene bolesti degenerativne naravi koje su u trenutku nesreće već postojale, nije došlo do umanjenje radne sposobnosti koje bi se mogle okarakterizirati invaliditetom bilo općom bilo profesionalnom nesposobnošću za rad. Dakle, utvrđeno je da kod osiguranika tužitelja nije nastupila invalidnost jer ne postoji profesionalna a ni opća nesposobnost za rad. Samim time je i tužbeni zahtjev u predmetu koji je osiguranik tužitelja vodio protiv ovdje tuženika pravomoćno odbijen kao neosnovan. Dakle, o nepostojanju uzročne veze između predmetne prometne nesreće i umirovljenja osiguranika tužitelja SŽ je već i pravomoćno odlučeno pa se o tome ne može više rješavati u ovom predmetu, odnosno sud je u ovom predmetu vezan pravomoćnom presudom iz predmeta Općinskog suda u Čakovcu broj P-174/13. Nadalje, tuženik ističe da se između stranaka pod brojem Pn-137/2019 vodi predmet na Općinskom sudu u Varaždinu a u kojem ovdje tužitelj traži naknadu štete od ovdje tuženika povodom istog štetnog događaja i za istog osiguranika, a za ranije razdoblje. Tužitelj međutim uz tužbu nije dostavio isprave (medicinsku dokumentaciju) iz kojih bi proizlazila uzročna veza štetnog događaja i invalidskog umirovljenja osiguranika tužitelja. Tuženik nije suglasan da se na ove okolnosti koriste kao dokaz isprave tužitelja (nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika i dr.) jer su to isprave koje su sastavile stručne službe tužitelja, a ne nepristrano tijelo ili sudski vještak radi čega se na takvoj ispravi ne može temeljiti odluka suda o postojanju/nepostojanju uzročne veze štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja. Tuženik ističe i da bi osiguranik tužitelja i neovisno o štetnom događaju u utuženom razdoblju stekao pravo na mirovinu. U svakom slučaju tuženik ukazuje i da je o samom osnovu tražbine tužitelja potrebno raspraviti primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP). Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaju umirovljenja zbog povrede na radu. Osiguranik tužitelja u konkretnom slučaju je ostvario invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, radi čega u smislu čl. 27. ZOOP-a ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju jer nema stvarne štete odnosno razlike u visini invalidske mirovine s obzirom da je riječ o invalidskoj mirovini zbog ozljede na radu. Nadalje, budući se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila to se postajanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP/05, pa predmet spora treba raspraviti s aspekta članka 27. ZOOP/05. Tuženik kao osiguratelj vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego samo odgovaraju za štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Tako se člankom 8. st. 1. ZOOP-a određuje "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak" pa se predmetna odredba i citira: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Slijedom navedenog nema dvojbe da u ovoj pravnoj stvari odluku treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje "Subrogacijeske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja". Kao što je i to i gore navedeno, prema čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa budući da je u ovom slučaju riječ o invalidskoj mirovini zbog ozljede na radu u ovom slučaju svakako ne postoji nikakva razlika radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Napominje se da je u citiranim odlukama Vrhovni sud RH zauzeo jasan stav da je ZOOP specijalni zakon koji treba primijeniti u ovakvom slučaju kao što je i predmetni, a imajući u vidu da je tuženik osiguravajuće društvo. Ako se mirovina isplaćuje na temelju povrede (ozljede) na radu, u tom slučaju ne postoji razlika odnosno šteta koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Sukladno gore iznesenom, može se zaključiti da je pogrešno pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik osporava i visinu štete koju potražuje tužitelj. Tuženik ističe da je opseg obveze tuženika koji isplaćuje naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti utvrđen ZOOP-om, a koji je lex specialis. Sukladno tome tuženik osporava i visinu štete te napominje da je ista pogrešno utvrđena i obračunata. Samim time se osporavaju i tužiteljevi izračuni mirovine. Nadalje, tuženik ističe da iz priložene dokumentacije tužitelja nije niti vidljivo na što se odnose iznosi za koje se tvrdi da su plaćeni (mirovina, troškovi…). Ukoliko se isti odnose i na neke paušalne troškove, razlike, naknade i sl. tužitelj niti u kom slučaju nema pravo iste potraživati od tuženika. Tuženik nije suglasan da se na okolnost visine štete i plaćanja mirovine koristi dokumentacija priložena uz tužbu (obračuni, izvješća, ispisi iz banke podataka…). Ističe se i da tužitelj niti u kom slučaju nema pravo od tuženika potraživati puni iznos mirovine jer kako je i ranije objašnjeno, u primjeni je čl. 27. ZOOP-a koji izričito navodi da obveza tuženika nikako ne može biti naknada pune (cijele) mirovine nego samo njezinog razmjernog dijela. Tuženik se protivi da bi se na odnos između stranaka imale primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) koji je stupio na snagu 01.01.2014.g. U svakom slučaju tuženik ističe da tužitelj tužbom neosnovano potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine, i to u punom iznosu mirovine koju isplaćuje.

7. Tuženik ukazuje na to da je Zakonom o mirovinskom osiguranju NN 102/98 i NN 130/10 i njegovim izmjenama i dopunama NN 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, bilo je regulirano pravo na naknadu štete tužitelja (HZMO) na ime plaćenih mirovina odredbom kojom se visina naknade štete određivala "prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu." Dana 01.01.2014.god. stupio je na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN 151/14 s kojim je ova ista "problematika", odnosno pravo tužitelja na naknadu štete na ime plaćenih mirovina, regulirana sada člankom 161. st. 2. toč. 1. koji glasi: "Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu". Ovim novim zakonom tužitelj više ne potražuje razmjerni iznos mirovine nego puni iznos mirovine koju isplaćuje odnosno cijeli iznos mirovine i to bez obzira na činjenicu da je njegov osiguranik za period do umirovljenja uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje. Dakle, očito je da je tužitelj (kao državni fond) promijenio zakon tako da mu ide u prilog pa s jedne strane od poreznih obveznika naplaćuje doprinose za mirovinsko osiguranje, a kada netko od poreznih obveznika uporabom motornog vozila odnosno prometnom nezgodom počini štetu drugom osiguraniku tužitelja tada bi porezni obveznici trebali platiti cijelu mirovinu tužitelju, ali da tužitelj ujedno zadrži i sve doprinose koje je do tada primio. Međutim, ovo "rješenje" koje je osmislio tužitelj u konkretnom slučaju ne odnosi se na osiguratelja koji odgovara na temelju ugovora o zaključenoj polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Obveza tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. I ovdje se ukazuje na stav Vrhovnog suda RH iz gore citiranih odluka o odgovornosti društva za osiguranje u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju te načinu utvrđivanja obveze društva za osiguranje. Tuženik i ovdje ponavlja da je zahtjev neosnovan i iz razloga jer bi osiguranik tužitelja i neovisno o štetnom događaju u utuženom razdoblju stekao pravo na mirovinu.Osporavaju se i isplate mirovine te ističe da iz priložene dokumentacije nije moguće zaključiti kada bi se i u kojim iznosima mirovina bila isplaćivana. Kao što je to i gore navedeno, tuženik nije suglasan da se na okolnost visine štete i plaćanja koristi dokumentacija priložena uz tužbu (obračuni, izvješća, ispisi iz banke podataka…). Tuženik ističe i prigovor zastare. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te ističe da bi iste, u slučaju osnovanosti zahtjeva tužitelja, mogle teći isključivo od presuđenja. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

8. Tijekom postupka su stranke ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

9. Tijekom postupka tužitelj je u bitnome tvrdio da naknadu štete ima pravo potraživati na temelju priznatog prava iz mirovinskog osiguranja i izvršene isplate, da su parnični sudovi vezani rješenjima tužitelja donesenih u upravnom postupku, kako na utvrđenje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik i nastupanja invalidnosti osiguranika tužitelja, tako i u odnosu na utvrđenje razloga i omjera nastupanja gubitka radne sposobnosti. Tužitelj se protivio da se u ovom sporu koristi dokaz iz predmeta Općinskog suda u Čakovcu broj P-174/13, odnosno nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Kamile Latin-Lapaine, dr. med. od 27.3.2014. Tvrdio je da je Zakon o mirovinskom osiguranju (čl. 161. ZOMO u primjeni od 1.1.2014.) lex specialis i lex posteriori te je tvrdio da su potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima osiguraniku tužitelja ĐŽ javne isprave, te da je prigovor zastare tražbine i na zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata neosnovan. Tužitelj je predlagao i da se priklopi spis Općinskog suda u Čakovcu K- 30/10 i spis tužitelja broj 97412 te da se sasluša ĐŽ.

10. Tuženik je naveo nije sporno da je sud vezan rješenjem tužitelja o umirovljenju njegovog osiguranika i da se o pravu osiguranika tužitelja ne može odlučivati u sudskom postupku, no da u parnici za naknadu štete sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima iz upravnog postupka, pa niti nalazom i mišljenjem vještaka koji je vještačio u upravnom postupku. Tuženik je osporio da bi dokumentacija koja je predana u spis, odnosno obračun i potvrda o isplaćenim mirovinskim primanjima predstavljala javne isprave, te da je tužitelj dužan u ovoj parnici dokazati sve pretpostavke za naknadu štete. Tuženik je isticao da je dopušteno u ovoj parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi, odnosno o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i prijevremenog umirovljenja osiguranika tužitelja, te da je ZOOP ovdje lex specialis, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Dakle, tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva..

11. Na ročištu održanom dana 19. ožujka 2025.god. sud je utvrdio da temeljem čl. 315. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe) glavna rasprava počinje iznova.

12. Također je na tom ročištu utvrđeno da je izvršen uvid u e-spis te su na ovaj spis priključeni ispisi odluka iz spisa Općinskog suda u Čakovcu broj P-174/2013, zatim ovosudnog spisa broj K-30/2010, te je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu u svezi istog dostavilo cjelokupni svoj ovjereni preslik spisa broj K-DO-32/2010, te u svezi spisa Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-137/2019 utvrđeno je da donesena I-stupanjska presuda koja je uložena u ovaj spis, dok se spis po žalbi tamo tužitelja još uvijek nalazi na nadležnom Županijskom sudu u Karlovcu.

13. Tužitelj je na tom ročištu izjavio da ostaje kod tužbe i svega iznesenog tijekom postupka. Tužitelj nadalje opovrgava sve navode koje je iznio tuženik, te i nadalje potražuje naknadu štete temeljem odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Predao je sudsku praksu Vrhovnog suda RH.

14. Tuženik je naveo da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, svih navoda iznijetih u tijeku postupka. Ponavlja da su već tri vještaka specijaliste medicine rada došle do istog zaključka da ne postoji uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja. Tuženik osporava navode tužitelja da bi u ovakvim predmetnima došlo do promjene stava VSRH.

15. Na tom ročištu je punomoćnik tuženik izjavio da ostaje kod dokaznog prijedloga da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

16. Nakon toga je punomoćnica tužitelja navela da se i nadalje protivi provođenju financijskog vještačenja iz razloga jer je osiguraniku tužitelja ĐŽ priznata invalidska mirovina s uzroka ozljede na radu 50% i taj iznos je potraživan tužbom u ovom predmetu za traženo razdoblje od 01. siječnja 2019. do 30. travnja 2020. Obzirom da tuženik predlaže određivanje štete čl. 27. ZOOP-a smatra da u konkretnom predmetu ista zakonska odredba nije primjenjiva jer bi time značilo da se iznos priznat tužbom ima oduzeti isti iznos koji bi se utvrdio u postupku vještačenja, a to je iznos invalidske mirovine zbog ozljede na radu, te bi time rezultat bio da tužitelj nema pravo na nikakav iznos naknade štete. Iz tog razloga obzirom da ZOOP-om nije određeno utvrđivanje odštete u slučaju ozljede na radu, s toga tužitelj predlaže da se visina odštete u konkretnom predmetu odredi po odredbama ZOM-a i to po visini isplaćene mirovine.

17. Zatim je punomoćnik tuženika naveo kako se protivi da se u ovom predmetu visina štete utvrđuje primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, a imajući u vidu navode tužitelja da se vještačenjem, a sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu ne bi utvrdila razlika, odnosno šteta, tuženik odustaje od prijedloga za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

18. S obzirom na te navode stranaka, sud je na tom ročištu donio rješenje da će se na tom ročištu izvršiti uvid u dokumentaciju te će se nakon toga zaključiti glavna rasprava.

19. Stoga je sud na ročištu održanom dana 19. ožujka 2025.god. izvršio još i uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je nakog toga zaključio glavnu raspravu.

20. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu broj P-616/2022 i to u dokumentaciju predanu uz tužbu (list 4-63 toga spisa), te se vrši uvid u ovaj spis i to u dokumentaciju predanu uz odgovor na tužbu koja se nalazi na listu 161-174 spisa, sudsku praksu (list 175-239 spisa), dokumentaciju (list 261-263 spisa), sudsku praksu (list 264-397 spisa), dokumentaciju (list 415-459 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Korpar Janka zaprimljen 31. siječnja 2024. (list 466-468 spisa), sudsku praksu (list 483-501 spisa), sudsku praksu (list 507-545 spisa), očitovanje vještaka Korpara zaprimljeno 20. svibnja 2024. (list 550 i 551 spisa), sudsku praksu (list 560-569 spisa), sudsku praksu (606-612 spisa), dopis iz ovosudnog spisa broj K-30/10 (list 622 spisa), očitovanje vještaka Korpara zaprimljeno 18. listopada 2024. (list 626-627 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu iz spisa K-DO-32/2010 (list 629 spisa), sudsku praksu (list 635-648 spisa), te je izvršen uvid u ovosudni spis broj P-174/13 i to u presudu od 09. lipnja 2015. i II-stupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2227/15 od 06. lipnja 2017., zatim u cjelokupni spis Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj K-DO-30/10, te u nepravomoćnu I-stupanjsku presudu Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-137/2019 od dana 07. prosinca 2022., te u sudsku praksu predanu u spis na tom ročištu.

21. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

22. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Predmet ovog postupka naknade štete koju tužitelj potražuje od tuženika s osnova isplate regresne tražbine, a temeljem čl. 161. st. 1. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu dana 01. siječnja 2014.god.

25. Nije sporno da je tužitelj u mirnom postupku, odštetnim zahtjevom od 17. svibnja 2022. godine, zatražio od tuženika da mu naknadi štetu koja je nastajala isplatom invalidske mirovine, temeljem odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

26. Svojim dopisom od 25. svibnja 2022. godine tuženik je otklonio odštetni zahtjev kao pravno neosnovan jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

27. Naknadu štete koju potražuje tužitelj od tuženika iz razloga jer je osiguranik tužitelja ĐŽ stradao u prometnoj nesreći 27. kolovoza 2009.god. koju je skrivila BŽ, a koja je imala osigurano vozilo kod tuženika.

28. Nije sporno da BŽ svoje vozilo imala osigurano kod ovdje tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].

29. Nesporan je nastanak štetnog događaja, te je nesporno da je osiguraniku tužitelja ČŽ radi tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru 50% i zbog bolesti u omjeru 50%.

30. Tako nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te činjenica da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju – prometnoj nesreći.

31. Između stranaka ovog postupka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

32. Nakon toga je osiguraniku tužitelja ĐŽ utvrđena invalidnost uzrokovana ozljedom na radu u omjeru 50 %, pa tužitelj smatra da isplatama invadidske mirovine ĐŽ tužitelj trpi štetu, koju temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati od tuženika, a radi s eo regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju.

33. Sporno je u ovom postupku da li je osiguranik tužitelja ČŽ u invalidskoj mirovini zbog posljedica zadobivenih u toj prometnoj nesreći od dana 27. kolovoza 2009.god.

34. Sporno je da li je i koji postotak invalidnosti kod ČŽ zbog posljedica zadobivenih u toj prometnoj nesreći.

35. Sporno je da li se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Sporno je da li je utuženi iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju.

36. U spis je predana i brojna sudska praksa, te je sud utvrdio da je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadalje isti, a to je da se u ovakvim predmetima imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, sudska praksa je zauzela stav da se naknada šteta u ovakvim slučajevima utvrđuje isključivo primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

37. Do sada ni u jednom predmetu kod VSRH još nije usvojena revizija ovdje tužitelja vezano uz primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, s time da je u nekim predmetnima revizija dopuštena, ali samo na pitanje eventualne visine štete, ali ne i primjene Zakona.

38. U konkretnom slučaju mirovina osiguraniku ČŽ je priznata zbog ozljede na radu u omjeru od 50 %, što je predmetom ovog spora, te u ovom slučaju, treba utvrditi da li ima štete koju bi tuženik bio dužan nadoknaditi tužitelju i temeljem kojeg Zakona.

39. Tužitelj pak smatra, bez obzira na navedeno, da s obzirom da odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije predviđena naknada štete u slučaju priznanja prava invalidske mirovine s osnova ozljede na radu da se imaju se primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

40. Stoga je u ovom postupku potrebno utvrditi prednje, u ovom konkretnom slučaju.

41. Odluka se donosi na temelju cjelokupne dokumnetacije predane u spis, kao i na temelju iskaza svjedoka.

42. Sud je uvidom u dokumnetaciju prednu po tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ( HZMO ), Područna služba u Varaždinu broj 97412 za svog osiguranika ĐŽ utvrdio i to iz rješenja tužitelja od dana 14. ožujka 2011.god. da je osiguraniku ĐŽ rođenom **.**.1952.. kod kojeg je zbog 50% bolesti i 50% ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato, počevši od dana 12. studenog 2010.god. pravo na invalidsku mirovinu, te da mu je rješenjem tužitelja od dana 15. ožujka 2011.god. određena počevši od 1. siječnja 2011.god. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 746,99 kn mjesečno, te da mu je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u svoti od 1.607,00 kn mjesečno. Nadalje iz te dokumnetacije proizlazi da je osiguraniku tužitelja ĐŽ rješenjem od dana 21. studenog 2011.god. kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i nadalje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

43. Spisu je priložena i medicinska dokumentacija koju je vještak u ovom postupku razmotrio prilikom izrade nalaza i mišljenja.

44. Valja istači da je iz te medicinske dokumnetacije, a koja se nalazi i u kaznenom spisu ovoga suda broj K-30/2010 i to pogotovo podataka Županijske bolnice Čakovec gdje je osiguranik tužitelja zaprimljen odmah nakon te sporne prometne nesreće, jasno vidljivo koje povrede je osiguranik tužitelja zadobio u toj prometnoj nesreći.

45. Tužitelj je u spis dostavio i nalaze i mišljenja vještaka tužitelja ( HZMO ) o invalidnosti ĐŽ, te mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti ĐŽ od 18. studenog 2010.god. iz kojeg proizlazi da postoji invalidnost ĐŽ, odnosno da postoji profesionalna nesposobnost za rad te da je uzrok nastanka iz invalidnosti 50% ozljeda od dana 27. kolovoza 2009.god. ( sporna prometna nesreća ), a navedeno je i da će sposobnost utvrditi pravna služba u svom postupku i 50% bolest.

46. Uvidom u spis Općinskog suda u Čakovcu broj P-174/2013 utvrđeno je da se taj predmet vodio po tužbi tužitelja ĐŽ ( ovdje osiguranika tužitelja ) protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d. radi isplate, odnosno naknade štete za izgubljenu zaradu za period od 01. listopada 2011.god. do zaključno sa 31. prosinca 2012.god. Tamo tužitelj ĐŽ je u tužbi tvrdio da je stradao kao vozač traktora, kada je na njegov traktor naletjela vozačica osobnog automobila marke Daewoo tip Lanos reg. oznake [registarska oznaka] BŽ u mjestu Belici, u kojoj je ĐŽ tvrdio da je zadobio teške tjelesne povrede te da je vozilo kojim je prouzročena prometna nezgoda bilo osigurano kod tuženika EUROHERC osiguranja d.d. policom obveznog osiguranja u prometu broj 0806407002, od odgovornosti prema trećim osobama. Tamo tužitelj ĐŽ je i nadalje tvrdio da mu je zbog povređivanja u toj prometnoj nesreći s danom 12. studenog 2010.god. priznato pravo na invalidsku mirovinu, no da postoji razlika između primljene mirovine u utuženom periodu i plaće, odnosno zarade koju bi mjesečno ostvario, pa je istu utužio u tom postupku.

47. Nadalje, je uvidom u taj spis utvrđeno da je u tom postupku, između ostalog, bilo sporno postoji li uzročno pravna veza između umirovljenja ĐŽ i ozljeda nastalih u štetnom događaju tj. prometnoj nesreći od 27. kolovoza 2009.god., koja je predmetom i ovog postupka, te postoji li kod ĐŽ ostatak radne sposobnosti ili je isti u cijelosti nesposoban za rad, te je na temelju provedenog medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Kamili Latin-Lapaine utvrđeno da nakon predmetne prometne nesreće kod ĐŽ nije došlo do umanjenja radne sposobnosti koje bi se moglo okarakterizirati invaliditetom, bilo radno, bilo profesionalnom nesposobnošću za rad, odnosno da kod ĐŽ nije nastupila invalidnost, jer ne postoji profesionalna, a ni opća nesposobnost za rad, odnosno sud je u konačnici utvrdio da ne postoji šteta, kao ni uzročno-posljedična veza između prometne nezgode i umirovljenja ĐŽ te je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja ĐŽ. Nadalje, je utvrđeno da je ta presuda Općinskog suda u Čakovcu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ĐŽ protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., radi naknade štete, poslovni broj 5 P-174/13-43 od 9. lipnja 2015.god. postala pravomoćna dana 6. lipnja 2017.god. kada je istu potvrdio nadležni Županijki sud u Varaždinu Presudom broj Gž-2227/2015.

48. Nadalje je iz presude K-30/10-3 Općinskog suda u Čakovcu od 29. siječnja 2010. god. koja je postala pravomoćna 11. veljače 2010.god. u bitnom proizlazi, što nije niti sporno među strankama, da je tamo okrivljenica BŽ proglašena krivom što je dana 27.8.2009. oko 07,55 sati u Belici u ulici Đ upravljala osobnim vozilom marke Daewoo tip Lanos reg. oznake [registarska oznaka] krećući se iz pravca zapada u pravcu istoka, te je dolaskom do kbr. 152 postupila protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, time što brzinu kretanja svojeg vozila nije prilagodila nailasku na zavoj, bljesku sunca, te traktoru koji se nalazio sa suprotne strane, lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, no desilo se upravo suprotno, jer je u navedenom desnom zavoju izgubila nadzor nad upravljanjem vozilom, te u kočenju i zanošenju prešla na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, gdje je došlo do udara u prednji lijevi dio traktora reg. oznake [registarska oznaka] s pridodanom prikolicom, s kojim je iz suprotnog smjera upravljao ĐŽ, a uslijed udara isti je zadobio ozljede u vidu razderotina u području lijevog koljena, otvoreni zglob lijevog koljena, ubodnu ranu desne potkoljenice oguljotine čela i 4. i 5. prsta lijeve ruke, te natučenje lijevog ramena, koje ozljede su bile teške naravi, odnosno da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – opisano u čl. 272. st. 2. u sv. st. 1. Kaznenog zakona.

49. Svjedok ĐŽ, je u svom iskazu naveo, a kada mu je predočeno da je pozvan radi prometne nesreće koja se dogodila dana 27. kolovoza 2009. u Belici izjavio da sam on toga dana vozio traktor, a da se je jedna gospođa koja je vozila iz suprotnog smjera zabila direktno u njega, u njegov traktor, i to na način da je prvo "štrajfala" traktor, a onda se je zabila njemu u zadnju gumu traktora, traktor se nije prevrnuo, samo je skrenuo. Na traktoru se razbilo prednje staklo, on je udario s glavom u staklo i zbog toga se isto razbilo, udario je s desnim koljenom i ispod tog koljena mu se nešto zabilo, tu je bila rana, te mu je stradala i vratna kralježnica. Na lice mjesta je došla policija i došla je i hitna pomoć koja je njega odvezla u bolnicu. Protiv njega se nije vodio nikakav prekršajni niti drugi postupak, niti je davao kakav iskaz, samo je dobio rješenje da je ta gospođa kriva za tu nesreću. U bolnici u Čakovcu je nakon te nesreće bio par dana, nije imao nikakvu operaciju, samo su mu se sanirale te ozljede. Nakon toga se zbog tih ozljeda nije dalje liječio, jedino mu je ostala posljedica u vratnoj kralježnici, zbog čega na ovome sudu tražio i naknadu štete prije više od 10 godina, međutim na sudu mu nisu to priznali, nisu ga niti saslušali, niti su priznali nalaz vještaka. Također je svjedok izjavio da je u vrijeme kada se je ta nesreća dogodila 2009. je on radio doma na poljoprivredi, možda je već imao otvoreni OPG i sam si je plaćao mirovinsko osiguranje kao poljoprivrednik i to u najvećem iznosu što se je mogao plaćati i to je plaćao još od 1980. godine. Nakon te nesreće imao je još jednu nesreću kada je doma rezao trs i pao je s ljestava i potrgao si je 9 rebara i ključnu kost, pao je i na desno koljeno i na desni kuk i te je tada čak bio i kritično. Zbog ozljede kod tog pada prije 2 godine je bio i na operaciji kuka. Kako je nakon tog pada s ljestava imao blizu 60 godina išao je pitati u Mirovinsko da li može u mirovinu i kakvu, i predao je na Mirovinskom sve te papire od doktora i to od te nesreće iz 2009. i od tog pada s ljestava. U to doba je već imao već 31 godinu kako si je plaćao to osiguranju za poljoprivrednike i to redovno. Na mirovinskom osiguranju su mu to riješili i rekli da može u invalidsku mirovinu i to je bilo 2011. godine. Međutim krivo su ga tu uputili, jer da je plaćao još 1 ili 2 godine to mirovinsko osiguranje za poljoprivrednike imao bih punu mirovinu, a sada prima samo nisku invalidsku mirovinu. Ispočetka kada je došao u tu invalidsku mirovinu bila mu je niska, negdje u protuvrijednosti od 200,00 eura i kroz ovo vrijeme mu nije rasla kao ostale mirovine, a sada prima oko 380,00 eura. Kada je navršio 65 godina života išao je pitati na Zavod za mirovinsko da ga prebace u redovnu mirovinu, međutim rekli su mu da je u invalidskoj mirovini i da ga ne mogu prebaciti. Ne sjeća se više da li je u toj prometnoj nesreći zadobio ozljedu desnog koljena kada je na nalazima liječnika navedeno da je bilo ozlijeđeno lijevo koljeno, moguće je. U toj nesreći je zadobio ozljede glave jer je udario u staklo, ozljede koljena i to mu se nešto nabilo ispod koljena i ozlijedio je vratnu kralježnicu. Nakon te prometne nesreće je nastavio raditi u poljoprivredi ali nije više mogao raditi tako kao prije, ostale su mu posljedice, s obzirom da je posao u poljoprivredi težak, nije više mogao raditi sve teže poslove. To kada je pao s ljestava i zbog toga zadobio ozljede, se ne može konkretno sjetiti kada je to bilo. Moguće je da je predao papire samo od prometne nesreće i da su mu onda zbog toga rekli da može u mirovinu i to invalidsku, a sjeća se da je prije nego su mu odobrili invalidsku mirovinu bio dva puta na pregledu u Varaždinu. Prije te prometne nesreće nije imao kakve zdravstvene tegobe niti je bio u bolnicu. Kada je pao s ljestava njegovi su ga odvezli u bolnicu u Čakovec i onda je bio na intenzivnoj njezi 4 ili 5 dana jer je bio kritično i onda još u bolnici 12 dana, sve skupa. Nakon tog pada s ljestava je valjda išao svom obiteljskom liječniku, valjda je odnio te papire. Liječnik ŽŽ izjavljujem da je radio u Domu Zdravlja Čakovec i bio zadužen za poljoprivrednike i on mu je dao papire za bolovanje nakon prometne nesreće, pa onda ispada da je u tom razdoblju već imao otvoreni OPG, jer je doktor ŽŽ bio nadležan za poljoprivrednike koji su imali OPG. Prije te prometne nesreće nije imao kakve tegobe s kralježnicom ili s zglobovima i nije pio tablete niti je uzimao kakvu terapiju.

50. Ocjenjujući iskaz svjedoka ĐŽ valja reći da sud isti prihvaća u pravcu da je doživio prometnu nesreću 2009.god., te da mu je 2011.god. priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao i da je vozačica vozila osiguranog kod tuženika proglašena krivom za izazivanje navedene prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen, kao i da je izgubio spor protiv tuženika, s obzirom da u tom pravcu je njegov iskaz sukladan dokumentaciji koja se nalazi u spisu i priloženim spisima.

51. U ovom postupku tužitelj od tuženika potražuje isplatu s osnova regresa kao nastale štete isplatama invalidske mirovinne svom osiguraniku ĐŽ u razdoblju od 01. siječnja 2029.god. do 30. travnja 2022.god.

52. Za ranije razdoblje, postupak se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu u premdetu broj Pn-137/2019 gdje je tužbeni zahtjev tužitelja presudom od dana 07. prosinca 2022.god. odbijen, a koja Presuda još nije pravomoćna.

53. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05, 125/11, 78/15, 41/08, 29/18, - koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na utuženo razdoblje u ovom postupku, sada i 126/21; 114/22, 156/22, 155/23) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

54. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta).

55. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

56. Sud je Rješenjem od dana 08. prosinca 2023.god. odredio da će se u ovom predmetu provesti dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost uzročne veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja ČŽ zadobio u predmetnoj nezgodi te njegovog umirovljenja, na okolnost utvrđivanja njegove radne sposobnosti, trajanja iste, te da li je ista prisutna i u periodu za koji se traži naknada štete. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku dr.med. Janku Korparu iz Zlatar Bistrice.

57. Vještak Korpar Janko je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio svu dokumentaciju koja je dostavljena u spis.

58. Vještak Korpar Janko, dr.med. je dana 31. siječnja 2024.god. u spis dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem navodi da je osigranik tužitelja ČŽ u prometnoj nesreći od dana 27.08.2009.god., koju je poruzročio osiguranik tuženika, zadobio ozljede u vidu višestrukh rana potkoljenice i otvorenih rana ručnog zgloba i šake, otvorene rane ostalih dijelova glave, natučenje ramena i nadlaktice, te iščašenje i nategnuće vratne kralježnice, te da je navedene rane liječio bolnički, kirurški, a potom je nastavio ambulantno liječenje.

59. Vještak je naveo da je prema zadaći suda potrebno utvrditi okolnost uzročne veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja ČŽ zadobio u predmetnoj nezgodi te njegovog umirovljenja, te na okolnost utvrđivanja njegove radne sposobnosti, trajanja iste, te da li je ista prisutna i u periodu za koji se traži naknada štete. Uzevši u obzir sve gore navedeno nedvojbeno sam utvrdio da je osiguranik tužitelja ĐŽ stradao u prometnoj nezgodi 27. kolovoza 2009.god. kao vozač traktora, a prometnu nezgodu je prouzročila osiguranica tuženika. Tom prigodom osiguranik tužitelja je zadobio ozljede u visu višestrukih otvorenih rana glave, potkoljenica, ručnog zgloba i šake, natučenje ramena i nadlaktice te iščašenja i nategnuća vratne kralježnice. Uz navedene ozljede zadobio je i otvorenu ozljedu čahure lijevog koljenskog zgloba (stoga su navedene ozljede okvalificirane kao teže tjelesne ozljede jer se radilo o otvorenoj ozljedi koljenskog zgloba). Navedene ozljede je liječio primarno kirurški u bolnici a potom dalje ambulanto uz rehabilitacijski postupak. U toku obrade i liječenja imenovanog nađene su politopne teške degenerativne promjene prvenstveno vratne i slabinske kralježnice te koljena koje su postojale i prije štetnog događaja (u izvještaju nadležnog ordinariusa prilikom upućivanja na invalidsku komisiju navodi se da već niz godina ima smetnje kralježnice, slabost u mišićima ruku i nogu, te osjećaj trnjenja u rukama i nogama). Stoga je vještak mišljenja da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj nezgodi i njegovog umirovljenja. Što se tiče ocjene njegove radne sposobnosti ne može se točno utvrditi koliko je trajala privremena nesposobnost za rad radi ozljede na radu jer se istovremeno liječio i radi samih ozljeda i bolesti koje su dijagnosticirane u toku obrade i liječenja. Ali uzevši u obzir samu narav ozljeda i poduzeto liječenje uobičajeno je vrijeme liječenja a time i privremene radne nesposobnosti je oko 6 mjeseci od dana ozljede, jer navedene ozljede nisu takvog karaktera da bi ostavljale trajne posljedice na radnu sposobnost imenovanog. Što se tiče invalidnosti odnosno profesionalne nesposobnosti za rad, prema svemu gore navedenom mišljenja sam da kod osiguranika tužitelja postoji invalidnost i to profesionalna nesposobnost za rad za poslove poljoprivrednog proizvođača a uzrok invalidnosti je bolest 100% (teške degenerativne promjene kralježnice i koljena). Dakle, zapravo se slažem s onom ocjenom vještaka HZMO od 12.11.2010.god. S obzirom da se radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad, a ne o općoj nesposobnosti za rad osiguranik tužitelja je sposoban za rad za neke lakše fizičke poslove bez dizanja i prenošenja težih tereta, bez rada u nepovoljnim položajima za kralježnicu (često sagibanje, čučanja) i bez rada na visini.

60. Na taj nalaz i mišljenje je primjedbe imao tužitelj.

61. Vještak Janko Korpar je dostavio očitovanje dana 20. svibnja 2024.god. gdje navodi da je vještačenje sačinio sukladno Rješenju sda gjde mu je određenop da utvrdi uzročnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja ĐŽ zadobio u prometnoj nezgodi te njegovog umirovljenja, što je on i učinio. Prilikom vještačenja je uzeo u obzir svu medicinsku dokumnetaciju u spisu i onu u upravnom postupku kod HZMO, te se držao kriterija sudsko-medicinskog vještačenja. Vještak je ponovio da ozljede zadobivene u štetnom događaju od 27.08.2009.god. nisu po svom karakteru i težini takvog stupanja da bi dovodile do trajnih promjena u zdrastvenom stanju i da bi ostavljale trajne posljedice na radnu sposobnost imenovanog. Druge bolesti koje su dijagnosticirane u toku obrade poljedica su degenaritvnih promjena lokomotoronog sustava, prvenstveno vratne i slabinske kralježnice, te koljena, su postojale i prije štetnog događaja, a vezane su uz sam razvoj degenerativnog procesa i velikim dijelom opterećenja kod poslova kojim se osiguranik bavi (poslovi na poljoprovredi ). Povrede iz prometne nesreće se ne mogu staviti u uzročno posljedičnu obvezu sa umirovljenjem osiguranika. Medicinska dokumnetacija vezana uz ostale bolesti dokazuje da se radi o teškim dgerenatvinoim pormjenama lokomotornog sustava koja bitno i trajno utječu na radnu sposobnost. Ističe da je uzeo u obzir svu medicinsku dokumnetaciju, tako i onu vještaka HZMO u postupku ocjene radne sposobnosti. Slaže se da invalidnost kod osiguranika postoji, a da je uzro invalidnosti 100 % bolest.

62. Vještak Korpar se očitovao na primjedbe tužitelja i dana 18. listopada 2024.god. gdje je naveo da ostaje kod svega iznesenog. Ističe da je Zahtjevu upučenom prema Invalidskoj komisiji HZMO 27.10.2010.god. stoji u rubrici anamneza "da imenovani već niz godina ima smetnje od strane kralježnice, slabost u mišićima riuku inogu, te osjećaj trnjenja u rukama i nogama", dakle osiguranik je ranije imao te smetnje radi degenerativnih promjena u zdrastvenom stanju i one nisu direktna posljedica navedene prometne nezgode. Već su posljedica dugogodišenjeg degenerativnog procesa kralježnice i zglobova. Ozljede zadobivene u prometnoj nesreći nisu po svom karakteru i težini takvog stupnja da bi dovodile do trajnih promjena u zdrastvenom stanju i da bi ostavljale trajne posljedice na radanu sposobnost imenovanog. On je stava da je uzrok invadudnosti 100 % bolest. U spis nije priložena dokumnetacija na temelju kojih medicinskih pokazatelja je u postupku kod HZMO došlo do promjene ocjene vještaka HZMO da se primijenila ocjena uzroka invalidnosti u bolest 50 % i ozljeda na radu 50 %.

63. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Korpar Janka, dr.med. sud je isti u cijelosti prihvatio kao argumentiran i objektivan, jer je isti dan stručno i nepristrano i u skladu s pravilima struke.

64. Iz nalaza i mišljenja i očitovanja vještaka Korpar Janka dr.med, sud je utvrdio da ozljede osiguranika tužitelja ĐŽ ČŽ zadobivene u štetnom događaju tj. prometnoj nesreći od dana 27. kolovoza 2009.god. nisu po svom karakteru i težini takvog stupnja da bi dovodile do trajnih promjena u zdravstvenom stanju i da bi ostavljale trajne posljedice na radnu sposobnost osiguranika tužitelja, zatim da su i druge bolesti koje su dijagnosticirane u toku obrade posljedica degenerativnih promjena lokomotornog sustava, prvenstveno vratne i slabinske kralježnice, te koljena koje su postojale i prije štetnog događaja, a vezane su uz sam razvoj degenerativnog procesa i velikim dijelom opterećenjem kod poslova kojim se osiguranik bavi (poslovi na poljoprivredi).

65. Isto tako je utvrđeno da su ozljede u navedenoj prometnoj nezgodi nisu utjecale na trajno narušenje zdravlja osiguranika tužitelja ĐŽ jer za to nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji, tako da se u sudsko medicinskom pogledu ne može te promjene staviti u uzročno posljedičnu vezu s umirovljenjem osiguranika, kao i da sva medicinska dokumentacija vezana uz ostale bolesti upravo dokazuje da se radi o teškim degenerativnim promjenama lokomotornog sustava koja bitno i trajno utječu na radnu sposobnost.

66. Dakle, provedenim vještačenjem u ovom postupku je utvrđeno da ne postoji uzročno- posljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja ĐŽ zadobio u prometnoj nezgodi dana 27. kolovoza 2009.god. koju je izazvala IŽ, vozačica vozila osiguranog kod tuženika u trenutku te prometne nezgode, te umirovljenja osiguranika tužitelja ĐŽ.

67. Tako je utvrđeno da nema uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći i njegovog umirovljenja, da ozljede zadobivene u nezgodi nisu utjecale na radnu sposobnost osiguranika tužitelja, te da je uzrok invalidnosti osiguranika tužiteljeva bolest i to u 100%.

68. Stoga je sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u cijelosti neosnovanim, s obzirom da je u postupku tuženik dokazao da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja ĐŽ zadobio u prometnoj nezgodi dana 27. kolovoza 2009. koju je izazvala IŽ, vozačica vozila osiguranog kod tuženika u trenutku te prometne nezgode, te umirovljenja ĐŽ.

69. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku radi naknade štete, a u postupku radi naknade štete moraju biti dokazane opće pretpostavke za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene u smislu odredbe čl 1045. Zakona o obveznim odnosima, kao je naprijed navedeno.

70. U konkretnom slučaju nije dokazano da postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja ĐŽ zadobio u prometnoj nesreći dana 27. kolovoza 2009., koju je izazvala IŽ, vozačica vozila osiguranog kod tuženika u trenutku prometne nezgode te umirovljenja ĐŽ.

71. Glede navoda tužitelja da su parnični sudovi vezani rješenjima tužitelja donesenim u upravnom postupku, kako na utvrđenje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik i nastupanja invalidnosti osiguranika tužitelja, tako i u odnosu na utvrđenje razloga i omjera nastupanja gubitka radne sposobnosti, valja reći da je točno da ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke tužitelja donesene u upravnom postupku kojom je njegovom osiguraniku ĐŽ priznato pravo na invalidsku mirovinu, ali prema stajalištu suda, sud u ovoj parnici povodom naknade štete nije vezan činjeničnim utvrđenjima iz tog upravnog postupka, odnosno utvrđenjima vještaka tužitelja iz tog upravnog postupka, te je stoga sud i u ovom postupku prihvatio dokazni prijedlog stranaka i odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku u ovom postupku, kako je naprijed obrazloženo.

72. Osim toga, a s obzirom na dokumnetaciju o porvedenom medicinskom vještačenju kod tužitelja HZMO prije priznavanja prava na invadidsku mirovinu osiguranika ĐŽ, te s obzirom na sam iskaz saslušanog svjedoka ĐŽ na ovome sudu, upitno je da li je sva medicinska dokumnetacija osiguranika ispravno proučena i ocijenjena, tim više što je u istoj i navedeno da se osiguranik "uz povredu na radu i kronične promjene i bolesti od strane kralježnice i lokomotornog sistema, zbog kojih se i ranije liječio ". U ovom postupku je mjerodavno ono što je utvrđeno sudsko-medicinskim vještačenjem u ovom postupku.

73. Osim toga ovaj sud zauzeo stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis (Narodne novine RH broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/14 i 152/14), odnosno da predmetni spor valja prosuđivati kroz odredbe čl. 27. istog, a ne kao što to tužitelj tvrdi kroz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014.god. (NN broj 157/13).

74. Sud smatra kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ČŽ, što proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO ( ovdje tužitelj ) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

75. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

76. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

77. Prema tome, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

78. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (st.3.).

79. Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (st. 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).

80. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a uzimajući u obzir činjenicu da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu djelomično zbog ozljede na radu, a djelomično zbog ozljede izvan rada, sud nalazi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine.

81. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (i to samo u visini tako utvrđene razlike), a ne s osnove štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

82. Valja navesti da invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada po propisima mirovinskog osiguranja ne može biti viša od invalidske mirovine zbog ozljede na radu budući da se invalidska mirovina zbog ozljede na radu određuje za 40 godina staža, a osiguraniku ĐŽ je mirovina određena za 31 godina 9 mjeseca mirovinskog staža. Iz navedenog proizlazi da čak kada bi osiguraniku tužitelja bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, tužitelj ni tada ne bi imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine jer ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP.

83. Što se tiče istaknutog prigovora zastare od strane tuženika, sud iste nije posebno obrazlagao, s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je njegov osiguranik zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi koju je izazvala vozačica vozila osiguranog kod tuženika u trenutku prometne nezgode, odnosno tuženik je dokazao da ta uzročno-posljedična veza ne postoji, ali valja reći da se na konkretni slučaj prema stajalištu suda primjenjuje zastarni rok od 3 godine računajući od svake mjesečne isplate mirovine, kojom tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Isto tako prema stajalištu suda tuženik osnovano osporava tužitelju tvrdnju tužitelja da bi obračun izvršenih isplata tužitelja, potvrda o isplaćenim mirovinskim primanjima i kartica glavne knjige po računovodstvenu tužitelja, odnosno dokumentacija koju je tužitelj dostavio kao dokaz visine zatražene naknade štete imala status javne isprave. Međutim, u konačnici se navedeno ukazuje neodlučnim za ishod postupka, s obzirom da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

84. Stoga je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao pod I. izreke presude.

85. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku jer je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom radi naknade štete.

86. Trošak tuženika Euroherc osiguranje d.d. odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (ukupno 5.807,62 EUR ), kao i sukladno zatraženim troškovima u troškovniku predanom na ročištu sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

87. Sud tuženiku priznaje trošak : sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR ( tbr. 8 /1 ), sastav podneska od 31.03.2023. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 05.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 9/1), sastav podneska od 20.02.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 ), sastav podneska od 05.06.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1), sastav podneska od 30.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 19.03.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 ), sve uz pripadajući PDV (tbr. 42 ) i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 38/23) i to vrijednost boda 2,00 EUR/bod, a PDV je priznak sukladno Tbr. 42. Tarife, te ukupno priznati trošak s osnova zastupanja iznosi 1.400,00 EUR uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 350,00 EUR.

88. Sud tuženiku u cijelosti priznaje trošak plaćenog medicinskog vještačenja u iznosu od ukupno 250,00 EUR, a sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a.

89. Tako ukupno priznati trošak tuženika iznosi 2.000,00 EUR, a na plaćanje je obvezan tužitelj HZMO koji je u cijelosti izgubio spor, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

90. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Čakovcu, 29. travnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud, sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

2. punomoćnici tuženika D S i partneri