REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1885/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12, protiv tuženika OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupana po OD Anić & Anić iz Splita, Lovretska 14, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 19. ožujka 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 29. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se ništetnima dio odredbi čl. 2., 5., 10. i 11 Ugovora o kreditu broj 57825/07, sklopljenog između tužitelja UE, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tužene OTP banke d.d. OIB: 52508873833, odnosno tadašnje Societe Generale-Splitska banka d.d. kao kreditora , u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te iste u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke.

II - Nalaže se tuženici OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, da isplati tužitelju iznos od 133.153,41 kn / 17.672,49 EUR koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa po stopi od 15% godišnje do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01. 01. 2008. godine do 30. 06. 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. 07. 2011. godine do 31. 07. 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje od 01. 08. 2015. godine do 31. 12. 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje od 01. 01. 2016. godine do 30. 06. 2016. godine, po stopi 7,88% od 01. 07. 2016. godine do 31. 12. 2017. godine, po stopi 7,09% od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. po stopi 6,82% od 01. 07. 2018 do 31. 12. 2018. godine, te dalje po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i to kako slijedi:

- na iznos od 19,92 kuna / 2,64 EUR od 13.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 11,66 kuna / 1,55 EUR od 11.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 39,25 kuna / 5,21 EUR od 11.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 62,94 kuna / 8,35 EUR od 12.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 96,69 kuna / 12,83 EUR od 11.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 67,50 kuna / 8,96 EUR od 11.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 46,81 kuna / 6,21 EUR od 13.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 43,81 kuna / 5,81 EUR od 11.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,50 kuna / 4,98 EUR od 11.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 27,60 kuna / 3,66 EUR od 12.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 32,94 kuna / 4,37 EUR od 11.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 86,40 kuna / 11,47 EUR od 11.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 129,46 kuna / 17,18 EUR od 11.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 113,44 kuna / 15,06 EUR od 11.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 313,81 kuna / 41,65 EUR od 13.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 350,64 kuna / 46,54 EUR od 11.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 395,79 kuna / 52,53 EUR od 11.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 316,52 kuna / 42,01 EUR od 11.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 302,41 kuna / 40,14 EUR od 12.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 294,46 kuna / 39,08 EUR od 11.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 310,43 kuna / 41,20 EUR od 11.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 278,53 kuna / 36,97 EUR od 11.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 293,02 kuna / 38,89 EUR od 11.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 268,16 kuna / 35,59 EUR od 13.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 290,26 kuna / 38,52 EUR od 11.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 277,59 kuna / 36,84 EUR od 11.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 406,22 kuna / 53,91 EUR od 12.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 441,28 kuna / 58,57 EUR od 11.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 433,85 kuna / 57,58 EUR od 11.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 463,65 kuna / 61,54 EUR od 13.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 506,52 kuna / 67,23 EUR od 11.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 544,74 kuna / 72,30 EUR od 11.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 618,01 kuna / 82,02 EUR od 13.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 546,36 kuna / 72,51 EUR od 11.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 728,39 kuna / 96,67 EUR od 11.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 632,87 kuna / 84,00 EUR od 12.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 651,36 kuna / 86,45 EUR od 11.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 730,57 kuna / 96,96 EUR od 11.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 835,27 kuna / 110,86 EUR od 11.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 648,39 kuna / 86,06 EUR od 11.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 683,91 kuna / 90,77 EUR od 11.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 633,66 kuna / 84,10 EUR od 12.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 747,35 kuna / 99,19 EUR od 11.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 825,28 kuna / 109,53 EUR od 11.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 860,63 kuna / 114,23 EUR od 12.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.253,58 kuna / 166,38 EUR od 11.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 880,88 kuna / 116,91 EUR od 13.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 825,28 kuna / 109,53 EUR od 11.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 838,97 kuna / 111,35 EUR od 11.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 833,91 kuna / 110,68 EUR od 13.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 882,41 kuna / 117,12 EUR od 11.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 916,31 kuna / 121,62 EUR od 11.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 926,77 kuna / 123,00 EUR od 13.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 902,12 kuna / 119,73 EUR od 11.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 915,28 kuna / 121,48 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 925,65 kuna / 122,85 EUR od 12.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 905,11 kuna / 120,13 EUR od 11.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 908,83 kuna / 120,62 EUR od 11.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 868,56 kuna / 115,28 EUR od 11.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 879,44 kuna / 116,72 EUR od 11.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 910,73 kuna / 120,87 EUR od 13.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 901,78 kuna / 119,69 EUR od 11.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 913,94 kuna / 121,30 EUR od 11.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 878,97 kuna / 116,66 EUR od 12.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 862,75 kuna / 114,51 EUR od 12.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 903,84 kuna / 119,96 EUR od 11.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 869,82 kuna / 115,44 EUR od 11.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 848,61 kuna / 112,63 EUR od 11.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 819,30 kuna / 108,74 EUR od 11.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 848,94 kuna / 112,67 EUR od 13.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 867,37 kuna / 115,12 EUR od 11.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 883,07 kuna / 117,20 EUR od 11.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 885,42 kuna / 117,52 EUR od 12.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 907,76 kuna / 120,48 EUR od 11.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 751,75 kuna / 99,77 EUR od 11.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 493,26 kuna / 65,47 EUR od 11.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 500,38 kuna / 66,41 EUR od 11.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 500,34 kuna / 66,41 EUR od 11.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 487,10 kuna / 64,65 EUR od 13.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 483,78 kuna / 64,21 EUR od 11.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 494,15 kuna / 65,58 EUR od 11.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 512,65 kuna / 68,04 EUR od 12.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 520,82 kuna / 69,12 EUR od 11.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 522,08 kuna / 69,29 EUR od 11.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 538,93 kuna / 71,53 EUR od 11.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 544,19 kuna / 72,23 EUR od 11.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 548,59 kuna / 72,81 EUR od 13.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 503,67 kuna / 66,85 EUR od 11.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 503,67 kuna / 66,85 EUR od 11.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 82.837,22 kuna / 10.994,39 EUR od 25.03.2015. godine do isplate. r i j e š i o  j e

I - Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika OTP banke d.d. o mjesnoj nadležnosti ovog suda.

II - Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 5.934,53 EUR ( 44.371,73 HRK).

III – Dužna je tužena OTP banka d.d. tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.900,00 ,EUR u roku od 15 dana.

IV – U preostalom dijelu za iznos od 922,27EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi navodi da je 18.rujna 2007.g. zaključio ugovor s prednikom tuženika Societe generale-Splitska banka d.d. na iznos kredita od 57.700 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,20%. Tužena banka je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužitelj nije mogao pregovarati i kao ekonomski slabija strana morao ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tužena OTP banka d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je zahtjev tužitelja zastario, da su stranke su sve svoje međusobne odnose razriješile nagodbom kojom je tužitelju 24.ožujka.2015.g. isplatio razliku između tečaja koji bi se imao primijeniti po ugovoru o kreditu i nagodbom ugovorenog tečaja CHF u iznosu od 44.316,07 kn na ime razlike glavnice, te u iznosu od 55,66 kn na ime razlike kamate, koji iznosi su iskorišteni za prijevremenu otplatu kredita.Točkom III. Nagodbe, tužitelj i tuženik suglasno su utvrdili da su tom Nagodbom riješili sve svoje međusobne odnose iz Ugovora o kreditu br. 57825/07, te se tužitelj odrekao prema tuženiku svih daljnjih potraživanja iz bilo kojeg osnova koji se odnose na predmetni Ugovor o kreditu. Za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine a po osnovu utvrđene i za prijevremeno zatvaranje kredita tužitelja iskorištene tečajne razlike u iznosu od 44.371,73 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od dana 25.ožujka 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu sa aneksom (l.s 8 – 14), zk. izvadak (l.s 15), otplatni plan (l.s 18 – 26), nagodba (l.s 49), obračun prijevremene otplate kredita (l.s 50 – 53), nalaz i mišljenje vještaka (l.s.88 - 96).

(4)Tužitelj je popisao parnični trošak.

(5) Tužbeni zahtjev je osnovan.

(6)Prvo pitanje koje treba riješiti je pitanje mjesne nadležnosti ovog suda budući je tužena OTP banka d.d. prigovorila mjesnoj nadležnosti ovog suda, jer da je nadležan sud opće mjesne nadležnosti za tuženika, a to je prema njegovu sjedištu Općinski sud u Splitu.

(6.1)Prema odredbi čl.19.l. st.1 Zakona o zaštiti potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 41/14, 110/15 i 14/19), dalje ZZP, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Prema st.4 istog članka odredbi stavaka 1 može se odstupiti samo sporazumom:

1. koji je sklopljen nakon nastanka spora

2. koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u stavku 1. ovoga članka ili

3. koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne strane, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište u istoj državi i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države, pod pretpostavkom da taj sporazum nije suprotan pravu te države.

(6.2)Ovaj Zakon je u odnosu na Zakon o parničnom postupku lex specialis pa se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, pa je stoga prigovor mjesne nadležnosti tužene OTP banke d.d. valjalo odbiti.

(7) Nesporno je da su tužitelji, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor-banka, odnosno njena prednica Societe generale-Splitska banka d.d. sklopili 18.rujna 2007.g. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 57.700 CHF CHF po prodajnom tečaju tuženika. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, postojanje potraživanja tuženika, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, značenje nagodbe i osnovanost zahtijeva za prijebojem..

(8)Tuženik tvrdi da je Nagodbom od 24.ožujka.2015.g. riješen odnos stranaka. Njome su riješili sve svoje međusobne odnose iz Ugovora o kreditu br. 57825/07, te se tužitelj odrekao svih daljnjih potraživanja iz bilo kojeg osnova koji se odnose na predmetni Ugovor o kreditu. Tužitelj negira te tvrdnje tuženika i ističe da su ti navodi u suprotnosti sa pravnom praksom Europskog suda i Direktivom 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kojim daje apsolutnu zaštitu i punu restituciju potrošačima, odnosno povrat koristi koju je pružatelj usluge stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi. Okolnost da je neka ugovorna odredba proglašena ništetnom i nepoštenom i zamijenjena novim odredbama ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (presuda Europskog suda C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019.g.).

(9)Prema odredbama iz čl.157.ZOO-a, ništetna je nagodba o ništetnom pravnom poslu. Prema odredbama iz čl. 158. st. 3. ZOO-a odricanje od ništetnosti nagodbe nema pravnog učinka i ono što je dano na ime takve nagodbe može se tražiti natrag. U odluci VSRH Rev 1172/2018 od 19.ožujka 2019. je izraženo stajalište da izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. Međutim, Europski sud u presudi C-452/18 (Ibercaja Bnco SA od 09. srpnja 2020. godine), navodi kako odredba ugovora koja je utvrđena kao nepoštena može biti predmet ugovora o obnovi između stranaka i kada se potrošač odrekne učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom, pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, a što treba provjeriti nacionalni sud. Sud Europske unije u Luxembourgu je u svojoj presudi u predmetu posl.br. C-26/13 Kasler i Kaslerne Rabai od 30.travnja .2014. T. 39. ( izvor EurLex-62013CJ0026-EN- EUR-Lex) izrazio stajalište da se prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, sustav zaštite uspostavljen prethodno spomenutom Direktivom 93/13 (Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5.travnja1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) temelji se na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poslovni subjekt kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti - položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

(10)U situaciji stalnog rasta anuiteta tužitelj je očigledno tražio način zatvaranja kredita i morao pristati na uvjete banke. Dakle, ovaj sud, shodno prethodno navedenom, ne smatra da je nagodbom od 24.ožujka 2015 godine (l.s 49) razriješen odnos stranaka po pitanju spornog kredita. Pri tome valja naglasiti da se iz samog teksta nagodbe i priloženog obračuna prijevremene otplate kredita nije vidljivo da je tužitelju obračunata preplata. Utvrđen je iznos koji ima platiti na ime otplate preostalog dugovanja.

(11)Odredbom članka 5. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje. Odredbom istog članka ugovoreno je da se kredit u iznosu od 57.700 CHF i kamata otplaćuju u roku od 239 mjesečnih rata.

(12)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(13)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(14)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. (15)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

(16)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe čl. 2., 5., 10. i 11 Ugovora o kreditu broj 57825/07, sklopljenog između tužitelja UE, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tužene OTP banke d.d. OIB: 52508873833, odnosno tadašnje Societe Generale- Splitska banka d.d. kao kreditora kojim odredbama je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

(17)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(18)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petar Bajlo iz [adresa]. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 5,20 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 10.siječnja 2006.iznosio je 1CHF=4,442774 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 17.672,49 EUR.

(18)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.

(19) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(20)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(21)Tuženik je odgovoru na tužbu istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja a po osnovu utvrđene i za prijevremeno zatvaranje kredita tužitelja iskorištene tečajne razlike u iznosu od 44.371,73 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od dana 25.ožujka 2015. Prigovor nije osnovan iz dva razloga. Prvi je što se ne radi o samostalnom potraživanju tuženika. Drugi je taj što tuženik nije imao što umanjivati na ime tečajne razlike. Početni tečaj, onaj po kojem se kako je to gore obrazloženo, procjenjuje cijeli odnos, je 1CHF=4,442774 HRK. Kredit je zatvoren po tečaju 1 CHF = 6.39 HRK. Dakle, temelj nagodbe je bila odredba o promjenjivom tečaju za koju je utvrđeno da je ništetna. Prema tome ne može se govoriti o preplati sa osnova tečaja. Tužitelju je cjelokupni iznos kojeg je trebao vratiti kako bi zatvorio kredit morao biti izračunat po kursu za kojeg je on znao, a to je 1CHF=4,442774 HRK. Iz ovih razloga je sud našao da je prigovor prijeboja neosnovan.

(22)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(23)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1 i čl.155 ZPP- a, a odnosi na sastav tužbe i podneska od 19.ožujka 2023.g (tbr.7) po 250 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 7.rujna 2020. 12.studenog 2024. po 250 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 2.500 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR. Sveukupno 2.900 EUR. Preostali trošak u iznosu od 988,10 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Benkovcu 29. travnja 2025. godine

Sudac

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, pisano, putem ovog suda, u dva primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Damiru Klarinu odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12

2. Tuženoj po punomoćnicima iz OD Anić i Anić iz Splita, Lovretska 14