Poslovni broj: P-566/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku i punomoćnik Oskar Benussi, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ines Udženija, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da je tužitelj FC vlasnik i za 1/6 dijela čest. zem. [katastarska čestica] – ukupne površine 28 m2, k. o. [katastarska općina], a koje je vlasništvo stečeno dosjelošću, pa je tuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u gore označenom suvlasničkom udjelu, uz prethodno brisanje do sada svih svojih uknjiženih prava na ovoj nekretnini, a sve na temelju ove presude.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 24. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženice, radi utvrđenja prava vlasništva, i to 1/6 dijela prava vlasništva čestice 700/3 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi u bitnome ističe da je u samostalnom i isključivom posjedu predmetne nekretnine preko 30 godina, a putem svojih pravnih prednika i preko 50 godina. Navodi da je presudom donesenom pred ovim sudom pod brojem P-332/04, a koja je postala pravomoćna 2010. godine, utvrđeno da je tužitelj vlasnik za 5/6, a ĐC za 1/6 predmetne nekretnine, u odnosu na tuženike SC i ovdje tuženicu JC. ĐC se nije uknjižila kao suvlasnica ove nekretnine za 1/6 dijela prava vlasništva, već je taj suvlasnički dio ostao uknjižen na tuženicu. Nakon donošenja presude, ĐC, inače rodica tužitelja, prepustila je svoju 1/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelju u posjed i vlasništvo, a koji je dio i inače bio u isključivom posjedu tužitelja preko 30 godina. Navodi i da je ĐC umrla 2009., te da tužitelj i ona, s obzirom na blisko srodstvo, nisu sačinili pisani ugovor o darovanju. Stoga, ovom tužbom zahtijeva utvrđenje da je dosjelošću stekao 1/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine u odnosu na tuženicu kao upisanu zemljišnoknjižnu vlasnicu.

2. U odgovoru na tužbu, koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 29. srpnja 2024. tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporava srodstvo između ĐC i tužitelja, osporava da bi ĐC prepustila tužitelju u vlasništvo i posjed svoj suvlasnički dio od 1/6 predmetne nekretnine, ističe da tužitelj uopće nije dokazao činjenicu navodne smrti ĐC. Navodi i da je nejasno kako je ĐC raspolagala predmetnom 1/6 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćne presude iz 2010., kada je po navodima tužitelja umrla još 2009. Ističe i da se ugovor o darovanju sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. Smatra da tužbeni zahtjev nije potkrijepljen valjanim dokazima, slijedom čega predlaže isti odbiti kao neosnovan.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao sve isprave u spisu, i to: zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 20. veljače 2024. (list spisa 4), prijepis posjedovnog lista i izvod iz katastarskog plana (list spisa 5-6), izvadak iz zemljišne knjige za zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), presuda Županijskog suda u Dubrovniku, Gž 16/07 od 3. ožujka 2010. (list spisa 8-12), a pregledan je i pročitan i priklopljeni spis ovog suda P-332/04.

3.1. Tuženica je prigovorila vrijednosti predmeta spora, kao suviše nisko označenoj. Sud je na pripremnom ročištu, povodom izjavljenog prigovora, a pozivom na odredbu članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/12, dalje: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora upravo u onoj visini koju je naveo tužitelj, a sve imajući u vidu da se ovdje radi o utvrđenju 1/6 dijela prava vlasništva nekretnine koja ima površinu svega 28 m2. Iz spisa ne proizlazi, niti tuženica i na jedan način čini vjerojatnim da bi se radilo o nekretnini veće vrijednosti.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da ga se utvrdi vlasnikom 1/6 dijela prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženicu kao upisanu zemljišnoknjižnu vlasnicu, a koje je vlasništvo stečeno dosjelošću.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku P-332/04 utvrđeno da je tužitelj vlasnik za 5/6 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ĐC za 1/6 dijela prava vlasništa predmetne nekretnine. Nadalje, nije sporno da ĐC nije upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu temeljem pravomoćne presude ovog suda, poslovni broj P-332/04, već da je za tu 1/6 dijela prava vlasništva (a koji je idealni dio predmet ovog tužbenog zahtjeva) ostala upisana tuženica JC.

7. Sporno je, pak, je li tužitelj stekao 1/6 dijela prava vlasništva temeljem zakona (dosjelošću), kao i je li ĐC raspolagala predmetnom 1/6 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja na način da mu je predmetni idealni dio sporne nekretnine darovala.

8. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV) propisani su pravni temelji stjecanja prava vlasništva.

8.1. Odredbom članka 115. stavka 1. ZV-a propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, a stavkom 3. istog članka da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Odredbom članka 119. stavka 1. propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (modus).

8.2. Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZV-a). Odredbom članka 159. stavka 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

9. Analizom dokaza u spisu, kako svakog pojedinačno, tako i svih zajedno, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio činjenično stanje koje se izlaže u nastavku ovog obrazloženja, jednako kao i razlozi koji su doveli sud do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.1. Pregledom spisa ovog suda P-332/04, razvidno je da je taj postupak vođen povodom tužbe FC (ovdje tužitelj), LC i ĐC, protiv tuženika SC i JC (ovdje tuženice) radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to tužitelja FC za 2/6 dijela prava vlasništva, LC za 3/6 dijela prava vlasništva i ĐC za 1/6 dijela prava vlasništva. Svoje pravo vlasništva temeljili su na činjenici neprekidnog kvalificiranog posjeda predmetne nekretnine, u posjed koje su ušli temeljem Ugovora kupnje i prodaje od 8. studenog 1970. godine. Naime, iz tog je spisa razvidno da su tužitelji FC, RC i OC kupili predmetnu nekretninu još 1970. godine od stvarnog i zemljišnoknjižnog vlasnika ZC. RC su naslijedile supruga LC i nećakinja ĐC, a LC je naslijedio FC. ZC, prvotnog vlasnika, naslijedila je supruga MC, a nakon njene smrti cjelokupna je imovina prešla na SC (u tom postupku tuženika ad 1.), temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. NC je dalje prodao nekretninu JC (tuženici ad 2.) koja se upisala kao vlasnica cjeline predmetne nekretnine. Po tužbi tužitelja, sud je nakon provedenog postupka, utvrdio da je FC temeljem dosjelosti i nasljeđivanja stekao 5/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, a ĐC, temeljem nasljeđivanja, 1/6 dijela prava vlasništva iste, i to od RC koji je predmetni dio stekao dosjelošću. Tužitelji su temeljem predmetne presude ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, i to FC za 5/6 i ĐC za 1/6 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz brisanje tuženice JC kao vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.2. Dok je tužitelj FC pravomoćnu presudu proveo u zemljišnim knjigama i uknjižio se kao vlasnik 5/6 dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljica ĐC nije uknjižila svoje pravo - 1/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, a koje je pravo vlasništva utvrđeno presudom (pravomoćna 2010.), što je među strankama nesporno, a i vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka koji se nalazi u spisu (list spisa 4).

10. Dakle, iz spisa proizlazi, a to je i nesporno, da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-332/04 (pravomoćna u odlučnom dijelu 4. ožujka 2010. godine, donošenjem presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž.16/07) tužitelj FC utvrđen (su)vlasnikom za 5/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, a ĐC (su)vlasnicom za 1/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, u odnosu na tuženicu JC kao upisanu zemljišnoknjižnu vlasnicu. Sada, u ovom postupku, pak, tužitelj tvrdi da je on temeljem zakona (dosjelošću) stekao i preostalu 1/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, jer je u poštenom posjedu iste preko 30 godina (a putem pravnih prednika čak 50 godina). Takva je pravna konstrukcija protivna pravomoćnoj sudskoj odluci, pravilnost koje ovaj sud ne može preispitivati niti njezine dosege ograničavati, a kojom je jasno utvrđeno da je FC vlasnik 5/6, a ĐC vlasnica 1/6 dijela prava vlasništva nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na tuženicu. Stoga, ne može se u ovom postupku s uspjehom tužitelj pozivati na to da je upravo on u posjedu preostale 1/6 dijela prava vlasništva preko 30 godina i da je upravo on u odnosu na tuženicu stekao i preostalu 1/6 dijela prava vlasništva dosjelošću, jer je takvo što izravno protivno pravomoćnoj sudskoj odluci P-332/04 (u kojem je postupku tužitelj sudjelovao), kojom je utvrđeno da je 1/6 predmetne nekretnine temeljem dosjelosti (kvalificiranog posjeda) i nasljeđivanja stekla ĐC. Pravomoćna presuda svojim sadržajem vezuje parnične stranke. Stoga, FC koji je sudjelovao, uz ĐC, kao tužitelj u postupku P-332/04 protiv tuženice JC i koji je okončan donošenjem pravomoćne presude, ne može u ovom postupku mijenjati pravno djelovanje pravomoćne presude i oduzimati joj učinak. Neovisno o tome što je pravomoćnom presudom P-332/04 utvrđeno da JC nije stvarna vlasnica nijednog dijela čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj u odnosu na JC nije vlasnik 1/6 dijela prava vlasništva te nekretnine, već je to ĐC.

10.1. Tužitelj potpuno jasno, i činjenično i pravno, navodi dosjelost (stjecanje na temelju zakona) kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva (pošteni posjed preko 30 godina), no, u historijatu tužbe, a i naknadno tijekom ovog postupka, navodi da mu je ĐC predala posjed i vlasništvo 1/6 dijela sporne nekretnine, nakon presude, darovanjem, koje nije sačinjeno u pisanoj formi. Time zapravo, suprotno gore navedenom, činjenično ističe da je pravni sljednik (singularni sukcesor) stvarnog vlasnika – ĐC.

10.1.1. Ovdje se ističe da razlikujemo originarno (izvorno) i derivativno (izvedeno) stjecanje prava vlasništva. Dok je stjecanje temeljem zakona (ovdje dosjelošću) izvorni način stjecanja prava vlasništva, jer se stječe u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki potpuno neovisno o vlasništvu prednika (ako je ono postojalo), kod derivativnog stjecanja, pravo vlasništva se temelji i izvodi iz prava svog prethodnika, pa se stječe u onom opsegu u kojem ga je imao pravni prednik. Dakle, kad tužitelj u historijatu tužbe navodi da mu je ĐC usmeno darovala svoj dio, time on, kao prvo, navodi da je ĐC (bila) pravi i stvarni vlasnik 1/6 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine (u odnosu na JC, tuženicu), a potom i to da je tu nekretninu on stekao od ĐC (koja mu je "prepustila svoj suvlasnički dio u vlasništvo i posjed"). Čak kada bi se ovdje i radilo o takvom stjecanju, stjecanju temeljem pravnog posla, pa čak i kad bi se zanemarilo da se, ako je do darovanja stvarno došlo, radi o nevaljanom pravnom poslu (jer ugovor o darovanju nekretnine mora biti u pisanoj formi), čak kad bi se zanemarilo da se nigdje ne navodi kad točno je do navodnog darovanja došlo, ponovno bi tužbeni zahtjev bio neosnovan. Naime, u slučaju da tužitelj svoje pravo izvodi iz prava ĐC ili ga smatra stečenim temeljem zakona (članak 159. stavak 2. ZV-a) u odnosu na ĐC, a s obzirom da pisanim Ugovorom o darovanju očigledno ne raspolaže, osnovano bi mogao tužiti samo njezine pravne sljednike – ŽC i ŠC (list spisa 22) i na taj način, pri podnošenju zahtjeva za upis u zemljišnu knjigu, dokazati pravni slijed od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika (JC) do sebe. No, nikako ne može u tom slučaju u ovoj parnici pasivno legitimirana biti (ponovno) JC, jer je u odnosu na nju ĐC već pravomoćno utvrđena vlasnicom temeljem zakona (dosjelost i nasljeđivanje), pa tužitelj, ako svoje pravo vuče iz prava ĐC ili ako tvrdi da je vlasnik temeljem zakona u odnosu na ĐC, ne može JC tužiti ponovno.

10.2. Imajući sve to u vidu, sud nije saslušavao nasljednike iza pok. ĐC, jer to ne bi moglo utjecati na drugačiji ishod ovog postupka sve i da nasljednici ĐC ne osporavaju da je njihova pravna prednica 1/6 nekretnine darovala ovdje tužitelju, s obzirom na promašenu pasivnu legitimaciju.

10.3. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke ove presude.

11. Tuženici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, pripada i trošak predmetnog postupka, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i to za trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50 bodova, temeljem Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 11. veljače 2025. i ročištu za glavnu raspravu od 10. travnja 2025., svaka radnja u iznosu od 50 bodova, temeljem Tbr. 9. točke 1. Tarife, što ukupno iznosi 150 bodova, odnosno, 300,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV temeljem Tbr. 46 Tarife. Slijedom iznesenog, tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 375,00 EUR pa je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

U Dubrovniku 29. travnja 2025.

Sudac

Marijana Milković Cosmai

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.