REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-543/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, ABC, [adresa], ..., radi invalidske mirovine, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/22-03/03525731254, URBROJ: 341-99-06/2-22- 006099, broj spisa: 510365 od 16. siječnja 2023. i KLASA: 141-02/22- 03/03525731254, URBROJ: 341-99-06/2-22-1826, broj spisa: 510365 od 15. ožujka 2023.

II. Poništavaju se rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/17-03/03525731254, URBROJ: 341-25-06/2-17-129881, broj spisa: 622037 od 7. lipnja 2017. i KLASA: 141-02/19- 03/03525731254, URBROJ: 341-25-06/2-19-69930, broj spisa: 622037 od 26. studenoga 2021.

III. Tužitelju se počevši od 11. srpnja 2006. priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, uzrok: 70% ranjavanje zadobiveno u ratu u Bosni i Hercegovini i 30% bolest izvan tih okolnosti.

IV. Tužitelju se počevši od 29. travnja 2022. priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrok: 70% ranjavanje zadobiveno u ratu u Bosni i Hercegovini i 30% bolest izvan tih okolnosti.

V. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku, donese rješenje kojim će utvrditi iznos invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 11. srpnja 2006., iznos invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema članku 141. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji počevši od 1. svibnja 2019. te iznos invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 29. travnja 2022.

VI. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, ..., da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.412,20 EUR (slovima: pettisućačetiristodvanaesteuraidvadesetcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom protiv tuženika pokrenuo dva upravna spora radi invalidske mirovine, pod poslovnim brojem: UsI-543/23 i UsI-1166/23, a u oba predmeta je sporan omjer uzroka invalidnosti. Stoga je sud, sukladno prijedlogu stranka, rješenjem poslovni broj: UsI-543/23-17 od 14. studenoga 2024., spojio navedene predmete radi zajedničkog raspravljanja, na temelju čl. 107. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) te je za spojene sporove donesena zajednička odluka.

2. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/22-03/03525731254, URBROJ: 341-99-06/2-22-006099, broj spisa: 510365 od 16. siječnja 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/17-03/03525731254, URBROJ: 341-25-06/2-17- 129881, broj spisa: 622037 od 7. lipnja 2017., kojim je tužitelju priznato, počevši od 11. srpnja 2006., pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, uzrok: 20% ranjavanje zadobiveno u ratu u Bosni i Hercegovini i 80% bolest izvan tih okolnosti, primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 2/06, dalje Ugovor). Umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina, koja je umanjena prema odredbama Ugovora.

2.1. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju rješenja tuženika broj: 510365 od 14. listopada 2015., koje je doneseno u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: UsI-2770/13-16 od 12. veljače 2015., kojom je poništeno rješenje tuženika broj: 510365 od 28. svibnja 2013. i predmet vraćen na ponovni postupak. Postupak je pokrenut zahtjevom tužitelja od 11. srpnja 2006.

2.2. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/22-03/03525731254, URBROJ: 341-99-06/2-22-1826, broj spisa: 510365 od 15. ožujka 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u ABC, KLASA: 141-02/19-03/03525731254, URBROJ: 341-25-06/2-19-69930, broj spisa: 622037 od 26. studenoga 2021., kojim je tužitelju određena, počevši od 1. svibnja 2019., invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema članku 141. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17, 98/19, 84/21, dalje ZOHBDR), umjesto koje mu je određena najniža mirovina. Ovim rješenjem mijenja se rješenje broj: 622037 od 7. lipnja 2017. Rješenje je doneseno povodom zahtjeva tužitelja od 11. travnja 2019.

3. Tužitelj u tužbama navodi da je sud u presudi poslovni broj: UsI-2770/13-16 od 12. veljače 2015., utemeljenoj na sudskom medicinskom vještačenju, dao detaljna uputstva o ispravnom rješavanju upravne stvari i naložio je donošenje novog rješenja sukladno primjedbama i zaključcima provedenog vještačenja. Tvrdi kako rješenje tuženika u cijelosti ignorira sva uputstva i naloge pravomoćne sudske presude te je identično već poništenom nezakonitom rješenju u svim bitnim stavkama. Obrazloženje se temelji na argumentima koji su u cijelosti protivni nalogu suda i u vidu sudskog medicinskog vještačenja i pravnog tumačenja. Opisuje kako su mu vještaci HZMO utvrdili potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 50% ranjavanjem (nagluhost, PTSP, problemi s kralježnicom). Međutim, Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja je mišljenjem od 7. prosinca 2022. osporilo nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 19. listopada, s tvrdnjom da je tužitelj profesionalno nesposoban za rad te da je nesposobnost za rad uzrokovana 20% ranjavanjem po Ugovoru HVO i 80% bolešću koja nije u vezi s Ugovorom HVO. Tužitelj ističe kako je ovo mišljenje Ministarstva hrvatskih branitelja temelj nezakonitog rješenja tuženika, a samo je kontradiktorno s vještačenjem ovlaštenog sudskog vještaka i vještačenjem provedenim pri Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje.

3.1. Ističe da je ratni vojni invalid, a invalidnost je uzrokovana detonacijom granate, koja ga je ranila krhotinama po glavi i čitavom tijelu te je došlo do blast ozljede. Detonacija i ranjavanje izravan je uzrok tjelesnih i duševnih bolesti. Posljedice ranjavanja, koje su dovele do potpune radne nesposobnosti, kroz psihičke i tjelesne bolesti, razvidne su iz opširne medicinske dokumentacije koja svjedoči kontinuiranosti liječenja i dugotrajnosti bolesti. Naglašava kako je iz navedene medicinske dokumentacije razvidno da je teški ratni vojni invalid, da su njegova oboljenja sva posljedica ranjavanja te da bolesti utječu na njegovu radnu sposobnost. Liječenje je kontinuirano, a posljedice su trajne te nije razvidno niti moguće poboljšanje njegovog zdravstvenog stanja. Detonacija granate, blast i geleri doveli su do psihičkih tegoba kroz šok i neurološke promjene, uslijed gelera koji su tužitelja pogodili u lubanju te tupe sile koja je trajno oštetila njegov mozak. Sila i geleri također su oštetili njegov živčani sustav, posebno kralježnicu. Oboljenja kralježnice dovela su do problema s nogama, rukama i bitno su umanjila tužiteljevu radnu sposobnost.

3.2. Dodaje kako je ove bitne činjenice potvrdilo i sudsko medicinsko vještačenje dr. med. rad. ABC. Sudsko medicinsko vještačenje nije dalo ocjenu radne sposobnosti tužitelja, ali je dalo nekoliko ključnih zaključaka: 1. tužitelj je ranjen kombinacijom gelera i blast ozljede koja je dovela do snažnog odbacivanja tijela i udara o tlo, 2. geleri i udar o tlo doveli su do vrlo teških posljedica ozljedom kralježnice i posljedice uključuju kronične bolove, atrofiju mišića, slabost i otežano održavanje ravnoteže, 3. sudski vještak smatra da je nesporno da je ukupna invalidnost tužitelja 70%, 4. tužitelj je trajno nagluh te je pretrpio oštećenja mozga (atrofija moždane mase).

3.3. Tužitelj smatra da vještačenje Ministarstva hrvatskih branitelja, Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti, KLASA: 140-01/07-02/4931, URBROJ: 522-4/4-22- 12 od 7. prosinca 2022., na koje se tuženik poziva, predstavlja travestiju medicinske znanosti, nezakonito je i neprofesionalno, besmisleno i protivno očitom i nespornom činjeničnom stanju, a protivno je i pravomoćnoj presudi i praksi Ustavnog suda RH na kojoj je pravomoćna presuda temeljena. Ključ vještačenja pri Ministarstvu hrvatskih branitelja je tvrdnja da blast ozljede nisu ranjavanje. Tvrdnja da detonacija granate koja odbacuje osobu i koja dovodi do udara koji cjeloživotno teško oštećuje organizam, nije ranjavanje, već puka ozljeda, je po mišljenju tužitelja protuustavna, neživotna, maliciozna, duboko nepravedna, diskriminatorna, neživotna i arbitrarna. U tom smislu poziva se na odluke Ustavnog suda RH broj: U-III/6283/2010 od 6. ožujka 2013., U- III/2199/2020 od 10. lipnja 2020., U-III/104/2019 od 23. listopada 2019. i U-III- 1920/2019 od 10. ožujka 2021. Tužitelj nadalje navodi kako u rješenju tuženika medicinski vještaci, koji nemaju nikakve pravne kompetencije niti je njihova uloga tumačiti pravo, tumače pravo na način protivan desetljetnoj i obvezujućoj praksi Ustavnog suda RH. Dodaje kako vještaci Ministarstva hrvatskih branitelja nisu pravnici te ne mogu svoja mišljenja temeljiti na formalističkim tumačenjima pojmova, jer ranjavanje i ozljeda uslijed detonacije granate ne čine medicinske pojmove. Ističe kako ne postoji nikakva medicinska, a ni životna razlika između posljedica detonacije granate koja osobu oštećuje odbacivanjem i detonacije koja osobu oštećuje gelerima. Svrha granate je upravo u uništavanju neprijateljske žive sile te ne postoji nikakva formalna ili materijalna razlika između dva tipa djelovanja kroz koje granate ubijaju ili izazivaju invalidnost. Tužitelj nije manje ranjen zato što je pretrpio i odbacivanje kroz promjenu zračnog tlaka i kroz gelere. Granata stvara štetu kroz navedeno dvostruko djelovanje, odbacivanje velikom silom i kroz gelere. Blast ozljeda, koja je sadržajno identična ranjavanju, upravo je jedna od dvije glavne funkcije granata. Zaključno tužitelj ističe kako, temeljem prakse Ustavnog suda i zdravog razuma, ne postoji nikakva pravna niti medicinska razlika između ranjavanja i ozljede uslijed detonacije granate, koja je sama posljedica neprijateljskog djelovanja, a odluka tuženika se temelji na besmislenoj i protuustavnoj interpretaciji Ugovora.

3.4. Tužitelj predlaže provođenje medicinskog vještačenja po sudskom vještaku i donošenje meritorne odluke. Tužbenim zahtjevom, kako je specificiran tijekom spora, predlaže poništiti rješenja tuženika od 16. siječnja 2023. i 15. ožujka 2023., kao i prvostupanjska rješenja od 7. lipnja 2017. i 26. studenoga 2021. te mu priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 70% posljedicama sudjelovanja u Domovinskom ratu u vezi s Ugovorom HVO i 30% izvan tih okolnosti, počevši od 11. srpnja 2006., a od 29. travnja 2022. priznati mu pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti s istim uzrokom, uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovorima na tužbe navodi da presudom poslovni broj: UsI-2770/13- 16 od 12. veljače 2015. nije meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu uzimanjem u obzir nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. ABC od 9. prosinca 2014., nego je isti nalaz i mišljenje poslužio kao osnova za vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Uzevši u obzir da su u predmetu sporne medicinske činjenice, tuženik prihvaća predloženo sudsko medicinsko vještačenje i donošenje meritorne sudske odluke u ovom upravnom sporu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. ABC.

7. Presudom poslovni broj: UsI-2770/13-16 od 12. veljače 2015. nije meritorno riješena ova upravna stvar, iako je u sporu provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. ABC, koji nije dao ocjenu radne sposobnosti tužitelja, nego je zaključio kako smatra u cijelosti ispravnim mišljenje liječničkih komisija iz [adresa] i [adresa] da ukupni vojni invaliditet tužitelja iznosi 70% trajno. Umjesto da saslušanjem sudskog vještaka otkloni nedostatke u nalazu i mišljenju te zatraži od vještaka da u cijelosti odgovori na postavljeni zadatak, sud je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, navodeći kako je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. ABC od 9. prosinca 2014., s obzirom da je dan u skladu s pravilima struke te je sukladan medicinskoj dokumentaciji u spisu i dovodi u sumnju nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka tuženika. Sud u presudi nadalje navodi da iz prethodno citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Mirovinsko - invalidsko - zdravstvenog odjela od 14. lipnja 2013., proizlazi da je u postupku nakon ove presude potrebno ponovno ocijeniti zdravstveno stanje tužitelja prema nespornim okolnostima stradavanja tužitelja u izvršavanju vojne dužnosti na prvoj liniji bojišnice te pri tome treba uzeti u obzir pravi smisao i svrhu navedene odredbe međunarodnog ugovora u odnosu na prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koja im pripadaju zbog oštećenja organizma kao posljedica rane, ozljede ili bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

8. U ponovljenom upravnom postupku pribavljena su vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja.

8.1. Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje u nalazu i mišljenju evidencijski broj vještačenja 822663 od 19. listopada 2022., navodi kako je razvidno iz med. dokumentacije te svih komisijskih pregleda tijela Federacije te dugotrajnosti upravnog postupka potrebno cijeniti: potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je 50% ranjavanje (nagluhost, PTSP, SyL/S chr) i 50% bolest bez sveze s Ugovorom (somatizacijski poremećaj, degenerativne promjene kralježničkog stupa). Datum nastanka je 6. srpnja 2015. Kontrola nije potrebna.

8.2. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja obavilo je reviziju nalaza i mišljenja od 19. listopada 2022. te je 7. prosinca 2022. donijelo nalaz i mišljenje KLASA: 140-01/07-02/4931, URBROJ: 522-4/4-22-12, kojim nije dalo suglasnost na nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 19. listopada 2022. Povjerenstvo nije suglasno s kategorijom invalidnosti, uzrokom i omjerom uzroka te datumom nastupa invalidnosti. Prema nalazu i mišljenju Povjerenstva kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad koju uzrokuje: 20% ranjavanje zadobiveno u obrani suvereniteta koje je u svezi s odredbom članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora i 80% bolest i ozljeda oboje koji nisu predmet ocjene sukladno s odredbom članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora. Datum nastanka invalidnosti je 1. srpnja 2006. Povjerenstvo obrazlaže: Imenovani je lakše ranjen krhotinama granate u meke česti glave i tijela 25.08.1995. godine. Temeljem priloženih medicinskih nalaza vrsta i intenzitet zadobivenih rana nije zahtijevala bolničko liječenje niti daljnju opservaciju, već je nakon ambulantne obrade u [adresa] upućen na daljnje ambulantne kontrole u ABC. Pri navedenom ranjavanju imenovani se tužio i na bolove u leđima zbog tupog udarca te na nagluhost. Navedena stanja također nisu zahtijevala diferentnije specijalističke terapijske postupke. Slijedom navedenog, na profesionalnu nesposobnost za rad u znatno manjem omjeru utječe ranjavanje (stanje iza lakšeg ranjavanja u meke česti glave i trupa bez lezije dubljih struktura mišića, kosti i mozgovine s tek diskretnim ožiljcima koji nemaju funkcionalne posljedice, kao ni kozmetski nedostatak), koje je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta i u svezi s člankom 1. stavkom 1. točkom 7. Ugovora. Na radnu sposobnost u znatno većem omjeru utječu bolesti (degenerativne promjene koštano-zglobnog sustava s multiplim protruzijama i.v. diska i pratećim radikulopatijama i promjene psihičkog stanja zdravlja) i ozljeda (stanje iza tupog udarca u meke česti glave i trupu s posljedičnim glavoboljama i akustička trauma s posljedičnom nagluhošću), koje nisu predmet ocjene sukladno s odredbama članka 1. stavak 1. točka 7. Ugovora. Napominje da kod pripadnika RVI HVO uzrok invalidnosti po posebnim propisima Ugovora između RH i BiH i u postupku priznavanja prava na invalidsku mirovinu može biti jedino stradalnik u obrani suvereniteta po ranjavanju i zatočeništvu, dok ozljeda i bolesti nisu predmet ocjene prema odredbama Ugovora. Postotak uzroka, donesen od strane vijeća viših vještaka od 19.10.2022. koji je nastao u obrani ranjavanje (nagluhost, PTSP, SyL/S chr) nije u skladu s odredbama Ugovora, jer uz ranjavanje uključuje i zdravstveno stanje nastalo po ozljedi i bolesti koja nije predmet Ugovora. Navedeno se temelji na nalazima kirurga, ortopeda, radiologa, neurologa, OKU, psihijatra, psihologa, rješenju o statusu RVI-a od 24.07.2017. godine i nalazu i mišljenju liječničke komisije za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, broj: Z-RVl-KTN-MO-73/17 od 10.04.2017. godine.

8.3. U skladu s navedenim mišljenjem Povjerenstva za reviziju, vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje donijelo je nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja 848465 od 21. prosinca 2022., kojim je utvrđeno da kod tužitelja od 11. srpnja 2006. postoji profesionalna nesposobnost za rad, uzrok je 20% ranjavanje po D (mekih česti glave i trupa) i 80% bolest bez sveze s Ugovorom (somatizacijski poremećaj, PTSP, degenerativne promjene kralježničkog stupa) te da kontrola nije potrebna.

9. Sud je na prijedlog tužitelja, s kojim se tuženik suglasio, izveo dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. ABC, u čijem nalazu i mišljenju od 31. srpnja 2024. je navedeno: „Tužitelj DA, rođen **.**.1968. godine, je dana 25.08.1995. godine kao pripadnik HVO, tada 27- godišnjak, zadobio eksplozivnu ozljedu glave i tijela sa multiplim ranama, sa zaostalim metalnim stranim tijelima u području glave i lijevog dijela trbuha te desne noge, navodno je kasnije dio metalnih tijela izvađen. U području glave metalna strana tijela su po ranjavanju opisana da su po poziciji ostala ekstrakranijalno, nije nađeno stranih tijela unutar lubanje. Uz niz rana izazvanih krhotinama granate, tužitelj je zadobio i blast ozljedu, odbačen u vis pa udario o tlo, tada pri padu nastale su multiple kontuzije glave i tijela bez otvorenih rana, uz ranije mnoštvo već opisanih otvorenih rana. Uz to je zadobio i oštećenje sluha, kao posljedicu blast ozljede, udarnog vala po eksploziji granate, najprije je opisano kao obostrano teže oštećenje, kasnijom obradom 2013. (audiogram je u spisu) te ponovno 2017. godine utvrđen je da se neosporno radi o lijevostranom oštećenju sluha, desno nalaz govori za lakši gubitak sluha, ali u razini čujnosti glasnijeg govora. Otoskopski nalaz 2001., 2003., 2013. i 2017. opisan kao uredan, bez znakova oštećenja lijevog bubnjića, 2021. opisan ožiljak na lijevom bubnjiću nakon rupture. Pri djelovanju udarnog vala uzrokovanog granatom pri padu na tlo i udarcem tijela, tužitelj je zadobio kontuzije u području LS regije, kasnije potvrđene višekratno kao diskopatije nalazima CT i MR te kontuzije u području mozga, kasnije slikovno utvrđene i CT i MR nalazom i to kod mladog čovjeka kod kojeg se ne očekuju malatične promjene mozga, osim izazvanih traumom, konkretno se odnosi na tužitelja.

9.1. Odmah je po ozljeđivanju tužitelj obrađen kao ranjenik na kirurškom odjelu bolnice u ABC, istog dana tj. 25.08.1995., nakon obrade i učinjene rtg dijagnostike, nalazi koje nisu priloženi u spis, zbog velikog priliva ranjenika i osobito težine ozljede, upućen na daljnje liječenje u bolnicu u ABC, uz dijagnoze eksplozivne rane u području glave sa zaostalim metalnim tijelima u području izvan lubanje, natučenja leđa i obostrane nagluhosti. Liječen dalje ambulantno. Ortoped 23.09.1995. navodi dijagnozu posttraumatskog lumbosakralnog sindroma te preporuči analgetsku terapiju, mirovanje i bolovanje. Nakon dva i pol mjeseca od ranjavanja na pregledu neuropsihijatra zabilježeno je da tužitelj od dana ranjavanja i blast ozljeda ima intenzivne glavobolje i bolove u leđima uz obostrano pozitivan Laseque znak, koji upućuje na oštećenja diska u LS području, upućen je na FT koju redovito provodi nekoliko godina. Od psihičkih simptoma tada navodi nesanice, prisilne misli, konfuznost, gubitak koncentracije, slabije pamćenje i zapamćivanje te javljanje noćnih mora uz morne snove vezano uz ranjavanje. Ovi su se simptomi javili poslije ranjavanja, prije toga nije zabilježeno da je imao bilo kakve psihičke tegobe, glavobolje ili bolove u leđima. Nakon 6 mjeseci po ranjavanju tužitelju je učinjen zbog glavobolja EEG koji je difuzno dizritmičan, nalaz je opisan kao nespecifičan, poslije u nekoliko navrata opisani kontrolni nalazi kao difuzno dizritmični bez oznaka specifičnog nalaza za epi, ali promijenjeni u odnosu na standardni nalaz. U studenom 1996. na audiološkoj obradi, na koju je upućen jer slabije čuje od dana ranjavanja, utvrđena je obostrana perceptivna nagluhost u rasponu praga čujnosti od 40 do 90 db te je binauralni gubitak sluha po SF ocijenjen sa 64,2% (teže obostrano oštećenje sluha), što je kasnije opisano da se radi o težoj lijevostranoj nagluhosti, audiogrami nisu jednoznačni, postoje razlike tijekom godina, nema kontinuiteta u razini utvrđene nagluhosti desno, varira od lake do teže, lijevo postoji jasan kontinuitet teže nagluhosti. Dana 10.10.1997.g. neuropsihijatar postavlja dijagnoze PTSP i stanja po natučenju glave, ponovno i uz stalnu terapiju navodi intenziviranje glavobolja uz psihički i dalje znakove klasičnog ratnog PTSP-a unatoč terapiji. Zbog bolova u LS kralježnici, bolova u nogama i otežanog hoda tužitelj provodi intenzivne ambulantne fizikalne terapije tijekom slijedećih godina; 1997. godine uz dijagnozu diskopatija u LS području postavljena dg. i radikulopatije iz područja L5/S1, što odgovara posljedici natučenja na dan ranjavanja. Unatoč terapijama 03.05.2000. ortoped i dalje u kliničkom nalazu opisuje bol u LS kralježnici, ograničene kretnje u istoj zbog jakih bolova, otežan hod desno, hipotrofiju i hipotoniju muskulature desnog kuka, natkoljenice i potkoljenice, uz pozitivan Laseque obostrano, antalgičnu skoliozu te ograničenje kretnji u LS kralježnici. Zbog upornih glavobolja i oštećenja funkcije pamćenja i zapamćivanja 10.01.2001. tužitelj je učinio CT mozga, koji govori o hipodenzitetima starije etiologije (tužitelj je tada star 33 godine), a na MR mozga 31.01.2001. vidljiva je manja ožiljno atrofična promjena visoko parijetalno ispod kalote, kao i nedostatak koštanog fragmenta u tom području. Dana 17.03.2005.g. na CT vidljive su malatičke promjene frontotemporalno i atrofijske promjene kore mozga. Od 2003. godine tužitelj se žali i dalje na vrtoglavice, učinjenom obradom u nekoliko navrata nije nađen uzrok istoj. Psihijatar 22.04.2005. postavlja dijagnozu trajnih promjena osobnosti nakon PTSP-a. 09.05.2005. na neurološkom pregledu navodi dugotrajne križobolje s bolovima u nogama, uz napomenu da smetnje datiraju od pada u kolovozu 1995. godine. Na EMNG donjih udova registrira se teška, kronična, neuralna lezija u oba kratka fleksora, a srednje teška u oba duga ekstenzora nožnog palca - nalaz odgovara kliničkom i rtg nalazu i govori za tešku leziju korijena S1 i srednje tešku leziju korijena L5 obostrano.

9.2. Zbog trajnih tegoba koje ima od ranjavanja LOM tužitelja dana 20.07.2006. godine upućuje na ocjenu invalidnosti. U pratećem obrascu navodi, uz ostalo, da je 1995. tužitelj ranjen po glavi i dijelovima tijela, da se radi o zaostalim metalnim krhotinama po glavi i tijelu uz istovremenu blast povredu uha, glave i tijela. Navodi da neposredno po ranjavanju kod tužitelja počinju psihičke tegobe u vidu nemira, straha, nesanica, noćnih mora, hipobuličnosti i anksioznosti, navodi bolove u LS predjelu sa pozitivnim Lasequovim znakom i hipotrofijom mišića potkoljenice desne noge.

9.3. Tužitelju je dana 23.10.2007.g. vještačena invalidnost prema propisima koji se primjenjuju za sudionike DR pripadnike HVO kojima je u BiH utvrđen vojni invaliditet zbog rana, ranjavanja i povreda te je zbog dijagnoza: stanja po eksplozivnim ranama na glavi, stanje poslije blast ozljede tijela i glave sa zaostalim metalnim dijelovima krhotine granate u području oglavka, stanje po natučenju leđa, posttraumatska encefalopatija i obostrana nagluhost, utvrđena profesionalna nesposobnost za rad; uzrok je 20% posljedica ranjavanja u svezi Ugovora HVO, a 80% bolest nije u svezi Ugovora HVO. U invalidskoj mirovini je od 11.07.2006. uz medicinske kontraindikacije: veća psihofizička opterećenja, rad u buci, na visini, na poslovima gdje je potreban uredan sluh. Poslovi koje može obavljati: jednostavnije poslove prema stručnoj spremi. Ovu ocjenu potvrđuje i Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dana 22.04.2008.g. Ista je ocjena nakon ponovnih vještačenja i žalbi tužitelja ponovljena iza toga u nekoliko navrata s istim omjerom i istim uzrokom.

9.4. Nakon vještačenja invalidnosti tužitelj je u siječnju 2012. zbog povremenih bolova u vratnoj kralježnici, osobito kod naglog pokreta, ponekad sve praćeno vrtoglavicom, zbog pritiska u vratu i zbog bolova u gornjem dijelu torakalne kralježnice, obavio neurološki pregled. U statusu tada hod uredan, vrat slobodan, gornje i donje ekstremitete odiže i održava u AGP-u. Miotatski refleksi bez lateralizacije. Patološki refleksi se ne izazivaju. U ABC postoji titubacija. Probe koordinacije prst-nos uredno izvodi. Ne javlja ispade površinskog osjeta. Funkcija sfinktera uredna. Na ekstrakranijskom Color doppleru i power doppleru karotidnog stabla i vertebralnih arterija karotidni sliv je uredan, desna vertebralna arterija s izraženim vertebrogenim promjenama. Na učinjenom MRI vratne kralježnice vidi se u razini C3-C4 rascjep niti anulusa fibrosusa dorzomedijalno i mediolateralno lijevo uz fokalnu protruziju iv diska. U razini C4-C5 također rascjep niti a. fibrosusa dorzomedijalno sa fokalnom protruzijom diska koja blago imprimira duralnu vreću no bez znakova edema. U razini C7-Th 1 balging diska. Postavljene dg. kroničnog cervikalnog sindroma i protruzije u području i.v. diska C3-C4 i C4-C5 te vertiginozni sindrom, upućen je neurokirurgu koji indicira fizikalnu terapiju, ne indicira operativni zahvat. Na neurološkom pregledu na koji se hitno javio zbog ponovnih vrtoglavica 10.09.2013. navedeno je da mu je neurokirurg zbog tegoba s vratnom kralješnicom 2012. preporučio op. zahvat, ali nema o tome dokumentacije u spisu. Na hitnom pregledu neurološki status je opisan kao uredan. ORL nije našao uzroka vrtoglavici iz svoje domene. Bolovi u vratu se i dalje povremeno javljaju, praćeni vrtoglavicama, liječenje u nekoliko navrata procedurama FT bez osobitih pomaka glede bolova u vratu i vrtoglavica. Tužitelja je dana 09.12. 2014.g. pregledao sudski vještak dr. ABC, koji u statusu opisuje smanjenu funkcionalnu sposobnost gornjih ekstremiteta (šake i rameni pojas) te bolnost i otežano održavanje ravnoteže, uz evidentnu atrofiju muskulature desne potkoljenice te slabiju komunikaciju zbog oštećenja sluha.

9.5. Dana 10.04.2017.g. tužitelj je bio na pregledu Ljekarske komisije za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite u BiH i ista komisija nakon pregleda tužitelja navodi nakon učinjenog audiograma da tužitelj nema razinu oštećenja sluha utvrđenu ranije u dva navrata s postotkom od 64,2% po FS, već da je to oštećenje 33,3 % te nije cijenjen prema točki 174. Pravilnika koji se primjenjuje u BiH. Pri pregledu navedena komisija navodi da je utvrdila gdje je u projekciji tjemena ožiljak od mjesta ranije rane, nije opisano da li se pipa defekt kosti lubanje. Komisija opisuje pokrete u području LS kralježnice punim pokretima, a reflekse na ekstremitetima simetričnima, što ne odgovara nalazima specijalista ni prije niti poslije toga pregleda. Komisija uopće ne opisuje status vratne kralježnice i gornjih udova. U psihičkom statusu komisija navodi tjeskobu tužitelja uz povremeno sniženu koncentraciju i zaboravljivost. U zaključku navodi da postoje elementi bolesti PTSP-a, da nema elemenata traumatske povrede mozga u smislu encefalopatije, iako sama komisija navodi „da se radi o blažim pseudoneurasteničnim smetnjama” ne navodeći koji je uzrok istih, ako nije malacija mozga nakon povrede, a prema ranijim shvaćanjima baš su pseudoneurastenične smetnje bile sinonim pojmu encefalopatije. Komisija ne cijeni oštećenje sluha posljedicom ranjavanja zbog niskog postotka kada se radi o jednostranom oštećenju sluha.

9.6. Kod tužitelja od 2019. nadalje dolazi do ponovne progresije bolova u leđima, što navodi neurokirurg na pregledima 2021. i 2022. opisujući da su bolovi kod tužitelja naglašeni već kod manjeg fizičkog napora, da ima bolove u nogama tijekom dužeg hodanja, hodanja uzbrdo ili uz stepenice, da ima vrtoglavice, potvrđene su diskopatije u području vratne i LS kralježnice te izrazite degenerativne promjene kralježnice u tim područjima, neurokirurg otklanja mogućnost neurokirurškog liječenja. Iz priložene medicinske dokumentacije jasno i nedvosmisleno proizlazi da su psihičke tegobe tužitelja manifestirane izrazitim simptomima ratnog PTSP-a, vezane po nastanku isključivo za ranjavanje i blast ozljedu od istog dana te da je PTSP, koji je tijekom vremena zbog kroniciteta označen dijagnozom trajnih promjena ličnosti, isključiva posljedica ranjavanja tužitelja (može se povući jasna analogija s PTSP-a kao posljedicom ozljede na radu). Jednostrano tj. lijevostrano oštećenje sluha kod tužitelja je isključiva posljedica djelovanja eksplozije granate i udarnog vala nakon eksplozije, dok eventualna razina oštećenja desnog slušnog živca nije jasna iz priloženih audiograma, nalaz desno nije jednak u kontinuitetu, ali postoji blaže oštećenje, nalaz i desno na svim audiogramima odstupa od normalnog za dob. Malacija u parijetalnom području mozga posljedica je eksplozivne rane u području tjemena tužitelja gdje je imao dokazanu otvorenu ranu na glavi, a na CT vidljive malatičke promjene frontotemporalno i atrofijske promjene kore mozga su posljedica razdora moždanog tkiva, kontuzije mozga, nakon pada tužitelja zbog udarnog vala uzrokovanog eksplozijom granate, blast ozljeda. Izraziti LS sindrom koji je u pogoršanju zadnjih 3 godine posljedica je kontuzije leđa pri udarcu pri padu nakon odbačaja udarnim valom po eksploziji granate, sve opisano po neurokirurgu 18.01.2021. godine, prati se kontinuitet tegoba neposredno nakon blast ozljede nadalje. Nakon učinjenih CT vratne i LS kralježnice neurokirurg dana 29.04.2022.g. navodi da su se tegobe koje su se javile tijekom Domovinskog rata, vremenom pogoršale, usprkos fizikalnim terapijama i analgeticima i da su bolovi u cijeloj kralježnici sada naglašeni i kod manjeg fizičkog napora, a da su uz to prisutne i vrtoglavice. Povremene fizikalne terapije ne mogu dovesti do bitnog poboljšanja ovako opisanog kliničkog stanja i do smanjenja bolova, operaciju ne predlaže.

9.7. Odgovor na nalog suda: Kod tužitelja je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti s danom 29.04.2022. godine. Uzrok je 70% ranjavanje i blast ozljeda od 25.08.1995. godine koje su dovele do posljedičnih kontuzija tkiva, a oboje u svezi Ugovora. Od tih 70%, 10% otpada na neosporno dokazano oštećenje lijevog slušnog živca težeg stupnja, 20% na trajne promjene osobnosti nakon PTSP, 20% na glavobolje i mnestičke smetnje nakon kontuzijske ozljede zbog rane oglavka i oštećenja mozga krhotinom kosti te pada i udarca o tlo, a što je uzrokovalo malacičke promjene i atrofiju mozga te 20% na Sy L/S chr sa perifernim radikulopatijama nakon blast ozljede leđa. Uzrok potpunom gubitku radne sposobnosti u omjeru od 30% su bolesti bez sveze s Ugovorom (vrtoglavice i degenerativne promjene kralježničkog stupa u području vratne kralježnice praćene bolovima i slabosti ruku). Kontrolni pregled nije potreban. Mišljenja sam da je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad nastale 11. srpnja 2006., a koja je po dokumentaciji u spisu trajala do 28.04.2022. u istom je omjeru tj. 70% ranjavanje i blast ozljeda od 25.08.1995., a 30% su uzrok bolesti bez sveze s Ugovorom.“

10. Tužitelj u podnesku od 29. kolovoza 2024. navodi kako je u cijelosti suglasan s vještačenjem.

11. Tuženik je dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje KLASA: 561-02/21-02/42, URBROJ: 426-04-01/6-24-14 od 10. rujna 2024. na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, u kojem vijeće viših vještaka u odgovoru na mišljenje sudske vještakinje iznosi sljedeće: Prema nalazu i mišljenju liječničke komisije od 10.04.2017. godine koja je imenovanog pregledala u postupku provođenja kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite po uloženom prigovoru, utvrđen je nesklad između kliničkog zapažanja i priložene dokumentacije po ORL te je učinjena dodatna audiološka obrada, koja je ukazala da je gubitak sluha po Ž u visini 33,3%, a ne 64,2% kako to piše na nalazu od 03.11.1996. godine, čime nisu ispunjeni uvjeti za primjenu kriterija iz tačke 174., pa s tog naslova ne postoji invaliditet. Nadalje, smanjenje invaliditeta s naslova ranjavanja (prethodno 50% po tački 149b) na 20% po tački 149a, jer ranjavanje u meke česti glave nije za posljedicu imalo leziju mozgovine niti postoje elementi posttraumatske encefalopatije, budući da se radi o blažim pseudoneurasteničkim smetnjama uz retenciju stranih tijela epikranijalno. Oštećenje organizma zbog psihičke bolesti i dalje je priznato po točki 234b s 30%. Slijedom svega navedenog ukupni postotak vojnog invaliditeta smanjen je s prethodnih 70% na 40% trajno.

11.1. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja (07.12.2022.) nije bio suglasno s uzrokom i omjerom uzroka u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka ZOSI od 19.10.2022. prema kojem je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti sa uzrokom 50% ranjavanje (nagluhost, PTSP, SyL/S chr) i 50% bolest bez sveze s Ugovorom (somatizacijski poremećaj, degenerativne promjene kralježničkog stupa). Utvrđena je profesionalna nesposobnost za rad sa uzrokom od 20% ranjavanje po Ugovoru (mekih česti glave i trupa) i 80% bolest bez sveze s Ugovorom (somatizacijski poremećaj, PTSP degenerativne promjene kralježničkog stupa), sa datumom invalidnosti 11.07. 2006. Kontrola nije potrebna.

11.2. Vijeće viših vještaka 13.02.2023. po presudi Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Usl- 2770/13-16 od 12.05.15. temeljem uvažene žalbe, utvrđuje djelomičan gubitak radne sposobnosti, medicinske kontraindikacije: veća psihofizička opterećenja, rad u buci, na visini, na poslovima gdje je potreban sluh, poslovi koje može obavljati: jednostavnije poslove prema stručnoj spremi. Uzrok je 20% ranjavanje po ZOHBDR (ranjavanje mekih česti) i 80% bolest bez sveze (somatizacijski poremećaj, degenerativne promjene kralježničkog stupa). Datum je 11.04.2019. Kontrola nije potrebna.

11.3. Zaključno, temeljem nalaza i mišljenja liječničke komisije od 10.04.2017. godine koja je imenovanog pregledala u postupku provođenja kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite i nalaza i mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja (07.12.2022.), postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, medicinske kontraindikacije: veća psihofizička opterećenja, rad u buci, na visini, na poslovima gdje je potreban sluh, poslovi koje može obavljati: jednostavnije poslove prema stručnoj spremi. Uzrok je 20% ranjavanje po ZOHBDR (ranjavanje mekih česti) i 80% bolest bez sveze (somatizacijski poremećaj, degenerativne promjene kralježničkog stupa). Datum je 11.04.2019. Kontrola nije potrebna.

12. Sud je na raspravi 3. travnja 2025. saslušao sudsku vještakinju, koja je izjavila da ostaje u potpunosti kod pisanog nalaza i mišljenja, s time da je pojasnila da se kod tužitelja radi o obostranom oštećenju sluha, a ne o jednostranom, da je tužitelju u nekoliko navrata utvrđeno oštećenje sluha prema formuli SF preko 64%, a da je u revizijskom nalazu iz 2017. koji je napravljen u BiH navedeno da je oštećenje sluha po SF formuli 33,1%. Međutim, uz to revizijsko mišljenje nije priložen nalaz audiograma, pa vještakinja nije mogla na osnovu slikovnog prikaza izračunati (a što obično u spornim situacijama radi) koliko je 2017. bilo stvarno oštećenje sluha. To je bitno, jer prema postotku koji navode u revizijskom nalazu iz BiH oštećenje od 33% se ne cijeni oštećenjem 20% i više, što je tužitelj ranije imao i što je zabilježeno u nalazima eminentnih ustanova, a priloženi su bili i slikovni prikazi iz kojih se moglo izračunati koliki je stvarni postotak. Vještakinja navodi da tuženik osporava simptome encefalopatije, koje je i povjerenstvo u BiH priznalo posljedicom, ali ozljede, a ne rane, što vještakinja smatra netočnim, jer nisu naveli što je definicija rane, a to isto nije navedeno ni u jednom dokumentu na kojem se ozljede ne priznaju ranom. Također navodi da je kod tužitelja evidentirano oštećenje u području LS kralježnice, što je dokumentirano i dokumentacijom iz vremena neposredno nakon štetnog događaja te svim kasnijim pregledima. Što se tiče PTSP-a, iz medicinske dokumentacije je jasno vidljivo da su simptomi najprije izraženi kao akutni stres, a kasnije kao PTSP s trajnim promjenama osobnosti, a počinju nakon navedenog štetnog događaja. Vještakinja smatra da se PTSP po logici stvari medicinski gledano treba priznavati posljedicom navedenog štetnog događaja, a ne kao bolest koja se javila zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta RH tužitelja kao pripadnika HVO, već da je upravo ovim štetnim događajem izazvan. Uz to navodi da su zadnji poslovi na kojima je tužitelj radio bili poslovi djelatne vojne osobe, a da tužitelj nema završenu nekakvu školu, osim osnovne, barem o tome nema podataka te vještakinji nije jasno koje to lagane poslove u okviru domene NKV radnika tužitelj može obavljati, uz još dane kontraindikacije od strane cijenjenih vještaka ZOSI-a.

13. Sud primjećuje da vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje u svome očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje samo iznosi kronologiju provedenih postupaka vještačenja tužitelja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ne iznosi konkretne prigovore na činjenična utvrđenja sudske vještakinje. Dakle, sudsko vještačenje osporavaju samo paušalno, jer isto nije suglasno sa nalazom i mišljenjem Povjerenstva za reviziju Ministarstva hrvatskih branitelja. Nadalje, i prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 19. listopada 2022. kod tužitelja je potrebno cijeniti potpuni gubitak radne sposobnosti, a viši vještaci pod posljedice ranjavanja pravilno podvode i nagluhost, PTSP i SyL/S chr.

14. Prema članku 3. Ugovora ovaj se Ugovor primjenjuje na stradalnike rata iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora, a za koji vrijede ili su vrijedili pravni propisi jedne ili obiju država ugovornica. Sukladno članku 1. stavku 1. točki 7. Ugovora u ovom Ugovoru izraz »osobe« znači: pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnoga vojnog invalida, po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ukoliko su državljani Republike Hrvatske.

15. Među strankama je nesporno da je tužitelj kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane stradao na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvario status ratnoga vojnog invalida po osnovi ranjavanja i državljanin je Republike Hrvatske.

15.1. Također nije sporno da je tužitelj 25. kolovoza 1995., kao pripadnik HVO, zadobio eksplozivnu ozljedu glave i tijela sa multiplim ranama, sa zaostalim metalnim stranim tijelima u području glave i lijevog dijela trbuha te desne noge. Uz niz rana izazvanih krhotinama granate, tužitelj je zadobio i blast ozljedu, odbačen je u vis pa udario o tlo, pri čemu su nastale multiple kontuzije glave i tijela. Uz to je zadobio i oštećenje sluha, kao posljedicu udarnog vala po eksploziji granate. Pri djelovanju udarnog vala uzrokovanog granatom, pri padu na tlo i udarcem tijela, tužitelj je zadobio kontuzije u području LS regije, kasnije potvrđene višekratno kao diskopatije nalazima CT i MR te kontuzije u području mozga, kasnije slikovno utvrđene i CT i MR nalazom.

16. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud ocjenjuje da je sudska vještakinja pravilno utvrdila uzrok invalidnosti u vezi Ugovora, koji obuhvaća sve trajne promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje su nastale kao posljedica navedenog ranjavanja tj. eksplozije granate i to: oštećenje lijevog slušnog živca težeg stupnja, trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a, glavobolje i mnestičke smetnje nakon kontuzijske ozljede zbog rane oglavka i oštećenja mozga krhotinom kosti te pada i udarca o tlo, a što je uzrokovalo malacičke promjene i atrofiju mozga te Sy L/S chr sa perifernim radikulopatijama nakon blast ozljede leđa. To stoga što je sve navedeno (nesporno) posljedica eksplozije granate kojom je tužitelj ranjen i kao takvo ulazi u doseg odredbi Ugovora koje su citirane pod točkom 14. obrazloženja ove presude.

17. Suprotno tome, nalaz i mišljenje Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 7. prosinca 2022., koji je citiran pod točkom 8.2. obrazloženja ove presude, rezultat je pretjerano formalističkog pristupa koji je, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, protivan smislu Ugovora i praksi Ustavnog suda RH na koju se tužitelj poziva u tužbi. Naime, Povjerenstvo napominje da kod pripadnika RVI HVO uzrok invalidnosti po posebnim propisima Ugovora između RH i BiH i u postupku priznavanja prava na invalidsku mirovinu može biti jedino stradalnik u obrani suvereniteta po ranjavanju i zatočeništvu, dok ozljeda i bolesti nisu predmet ocjene prema odredbama Ugovora. Povjerenstvo pojašnjava da postotak uzroka, donesen od strane vijeća viših vještaka od 19.10.2022. koji je nastao u obrani ranjavanje (nagluhost, PTSP, SyL/S chr) nije u skladu s odredbama Ugovora, jer uz ranjavanje uključuje i zdravstveno stanje nastalo po ozljedi i bolesti koja nije predmet Ugovora.

18. Prema mišljenju suda, u situaciji kada je tužitelj nesporno ranjen od eksplozije granate te je ostvario status RVI po osnovi ranjavanja, u postupku priznavanja prava na invalidsku mirovinu kao uzrok invalidnosti povezan s Ugovorom treba utvrditi sve trajne promjene u zdravstvenom stanju koje su nastale kao posljedica eksplozije granate, a kao što su u ovome predmetu utvrdili i vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje i sudska vještakinja.

19. Od svih vještačenja koja su provedena u predmetu tužitelja sud smatra da je nalaz i mišljenje prim.dr.sc. ABC najdetaljnije i najlogičnije obrazložen, sadrži sve medicinski odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari te je dan stručno i neovisno, dok su prigovori tuženika na isti neosnovani zbog prethodno navedenih razloga, odnosno zbog formalističkog tumačenja Ugovora koje nije životno ni logično. Stoga je sud ovu presudio utemeljio na činjenicama koje je sam utvrdio temeljem provedenog sudskog medicinskog vještačenja.

20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je kod tužitelja 11. srpnja 2006. nastala profesionalna nesposobnost za rad, uzrokovana 70% ranjavanjem i blast ozljedom od 25. kolovoza 1995. u vezi Ugovora (oštećenje lijevog slušnog živca težeg stupnja, trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a, glavobolje i mnestičke smetnje nakon kontuzijske ozljede zbog rane oglavka i oštećenja mozga krhotinom kosti te pada i udarca o tlo, a što je uzrokovalo malacičke promjene i atrofiju mozga te Sy L/S chr sa perifernim radikulopatijama nakon blast ozljede leđa) i 30% bolestima bez veze s Ugovorom (vrtoglavice i degenerativne promjene kralježničkog stupa u području vratne kralježnice praćene bolovima i slabosti ruku).

20.1. Nadalje, imajući u vidu da predmetni postupak traje od 11. srpnja 2006. i još nije pravomoćno okončan, sud je uzeo u obzir i utvrđenje sudske vještakinje da je kod tužitelja prije donošenja osporavanih rješenja tuženika nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti i to 29. travnja 2022. s istim uzrokom.

21. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio rješenja tuženika od 16. siječnja 2023. i 15. ožujka 2023., kao i prvostupanjska rješenja od 7. lipnja 2017. i 15. ožujka 2023. te sam riješio stvar, na način da je tužitelju počevši od 11. srpnja 2006. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (uzrok: 70% ranjavanje zadobiveno u ratu u Bosni i Hercegovini i 30% bolest izvan tih okolnosti), a počevši od 29. travnja 2022. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (uzrok: 70% ranjavanje zadobiveno u ratu u Bosni i Hercegovini i 30% bolest izvan tih okolnosti). Prvostupanjsko tijelo će po pravomoćnosti presude utvrditi iznos invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 11. srpnja 2006., iznos invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema članku 141. ZOHBDR počevši od 1. svibnja 2019. (povodom zahtjeva od 11. travnja 2019.) te iznos invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 29. travnja 2022.

21.1. Pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznato je na temelju čl. 15. st. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13, 92/14), čl. 52. i 54. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13) i Ugovora. Pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti priznato je na temelju čl. 30. st. 2. ZOHBDR, čl. 56. i 59. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i Ugovora.

22. Sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora za sastav tužbe od 09.02.2023., za sastav tužbe od 27.03.2023., za sastav obrazloženog podneska od 24.09.2024. i pristup na ročište 03.04.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, što iznosi 5.000,00 eura, kao i 412,20 eura na ime provedenog vještačenja, što ukupno iznosi 5.412,20 eura, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik ABC, [adresa] ABC

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] ABC

3. U spis