REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-1471/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreb, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženike, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. I Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 da tužitelju NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 31.525,73 eura, na ime zakonskih zateznih kamata za razdoblje od isplate prve mirovine po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zadru kalasa: UP/I 14102/07-03/OB 0117057003, ur.br. 341-24-06/2-07-24679, broj spisa 67614 od 25. ožujka 2008. godine do isplate mirovine po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Splitu, klasa: UP/I-141-02/22- 03/01217479356 ur.b.r: 341-18-06/2-22-030504, broj spisa 200510 od 3. listopada 2022. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 3. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 da tužitelju NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 1.875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

2. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 da tužitelju NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 31.525,73 eura, a koji se odnosi na naknadu štete u visini zakonskih zateznih kamata koje su tekle za razdoblje od isplate prve mirovine po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zadru klasa: UP/I 14102/07-03/OB 0117057003, ur.br. 341-24-06/2-07-24679, broj spisa 67614 od 25. ožujka 2008. godine do isplate mirovine po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Splitu, klasa: UP/I-141-02/22-03/01217479356 ur.b.r: 341-18-06/2-22-030504, broj spisa 200510 od 3. listopada 2022. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 3. ožujka 2023. do isplate uz naknadu parničnog trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem tuženika Područne službe u Zadru klasa: UP/I 14102/07-03/OB 0117057003, ur.br. 341-24-06/2-07-24679, broj spisa 67614 od 25. ožujka 2008. godine odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji s obrazloženjem da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama čl. 1 st. 1 točka 7 Ugovora HVO obzirom da tužiteljeva invalidnost nije utvrđena na osnovu ranjavanja ili zatočeništva u ratu u Bosni i Hercegovini. Rješenjem tuženika Područne službe u Splitu klasa: UP/I-141-02-07-03/ OB01217479356, ur.b.r 341-18- 06-2-07-78384, broj spisa 200510 od 18. rujna 2008. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu nastale nesposobnosti za rad uzrokovane 40% ranjavanjem zadobivenim u ratu u BIH a dijelom uzrokovane 60% bolešću izvan tih okolnosti počevši od 25. rujna 2007. u novčanom iznosu od 871,11 kn mjesečno a umanjeno prema odredbama Ugovora HVO u iznosu od 375,40 kn mjesečno. Tužitelj je na citirano rješenje izjavio žalbu, vodio je upravne sporove, te je tek rješenjem tuženika Područnog ureda u Splitu, klasa: UP/I-141-02/22-03/01217479356 ur.b.r: 341-18-06/2-22-030504, broj spisa 200510 od 3. listopada 2022. godine tužitelju kao pripadniku HVO kod kojeg je nastala profesionalna nesposobnost za rad kao posljedica 100 % sudjelovanja u ratu u BiH počevši od 25. rujna 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 2.614,81 kn mjesečno. Tuženik je tužitelju dana 11. studenog 2022. temeljem naprijed navedenog rješenja od 3. listopada 2022. isplatio glavnicu u iznosu od 65.739,45 eura na ime invalidske mirovine. Tužitelj na isplaćene iznose u ovoj pravnoj stvari zahtjev isplatu i zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog iznosa pa do isplate navodeći da je tuženik takvim postupanjem kontinuirano kršio pravo vlasništva tužitelja. Tužitelj se isto tako poziva na odredbu čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) tvrdeći da tuženik pored glavnice duguje i kamate. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 1. listopada 2024. tužitelj je uglavničio zakonske zatezne kamate te na njih zahtjeva zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužitelj je postavio i alternativni tužbeni zahtjev u kojem predlaže isplatu istog iznosa a po osnovu naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodi da je tužitelj u periodu od 25. rujna 2007. a prema rješenju tuženika od 18. rujna 2008. primao invalidsku mirovinu te da je tuženik po rješenju Područne službe u Splitu od 3. listopada 2022. isplatio tužitelju sve svote invalidske mirovine za razdoblje od 25. rujna 2007. do 30. rujna 2022. i to doznakom od 26. listopada 2022. godine, dakle, mirovina je isplaćena tužitelju sa svim zaostacima u primjerenom roku nakon donošenja rješenja od 3. listopada 2022. godine. Tuženik tvrdi da nije zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, da pored isplaćene glavnice ne duguje i zakonsku zateznu kamatu a iz razloga što nije mogao početi isplaćivati te iznose prije nego što je doneseno rješenje u upravnom postupku koje predstavlja pravni osnov za isplatu mirovinskih primanja. Predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitano je rješenje tužitelja od 3. listopada 2022. (list 12 do 16 spisa), rješenje Visokog upravnog suda RH USž-2335/2022 (list 17 do 20 spisa), presuda Upravnog suda u Splitu Usl- 2460/2021 (list 21 do 35 spisa), odluka Ustavnog suda RH od 19. svibnja 2021. (list 38 do 54 spisa), presuda Visokog upravnog suda RH Usž-806/2018 (list 55 do 58 spisa), presuda Upravnog suda u Splitu Uslmio-375/2014 (list 59 do 68 spisa), rješenje tuženika od 26. lipnja 2014. (list 69 do 73 spisa), presuda Upravnog suda u Splitu br. Usl-1345/2012 (list 74 do 82 spisa), rješenje tuženika od 5. prosinca 2013. (list 83 do 84 spisa), presuda Visokog upravnog suda RH br. Us-12038/2000 (list 85 do 86 spisa), rješenje tuženika od 19. ožujka 2012. (list 87 do 89 spisa), rješenje tuženika od 18. rujna 2008. (list 90 do 93 spisa), rješenje tuženika od 25. ožujka 2008. (list 91 do 95 spisa), rješenje tuženika od 25. siječnja 2012. (list 109 do 112 spisa), podaci o isplatama (list 113 do 195 spisa), obračun kamata (list 219 do 285 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da alternativni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama u ovom predmetu nije sporno da je tuženik tužitelju tek po rješenju tuženika od 3. listopada 2022. godine isplatio sve svote invalidske mirovine za razdoblje od 25. rujna 2007. pa do 30. rujna 2022. godine. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 31.525,73 eura.

6. Među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporno da li tuženik tužitelju duguje zakonsku zateznu kamatu na isplaćene iznose za period 25. rujna 2007. pa do 3. listopada 2022. godine.

7. Uvidom u rješenje tuženika od 18. rujna 2008. nesporno proizlazi da je tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 40% ranjavanjem u ratu a dijelom uzrokovane 60% bolešću izvan tih okolnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 25. rujna 2007. godine. Tužitelj je nakon brojnih upravnih postupaka tek rješenjem tuženika od 3. listopada 2022. godine ostvario pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao posljedica 100 % sudjelovanja u ratu i to mu je pravo priznato od 25. rujna 2007. godine.

8. Tužitelj dakle, osnovano na nesporno isplaćene iznose zahtjeva i isplatu zakonske zatezne kamate iz razloga što je tuženik već kod donošenja rješenja od 26. srpnja 2006. odnosno od 18. rujna 2008. imao sve parametre temeljem kojih je mogao utvrditi da je tužitelju kao pripadniku HVO nastala profesionalna nesposobnost za rad kao posljedica 100 % sudjelovanja u ratu u BiH. Dakle, tuženik pored isplaćene glavnice po osnovu razlike kao što je već naprijed opisano duguje tužitelju i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog tog iznosa pa do isplate a što prema obračunu samog tuženika iznosi ukupno za sporni period 31.525,73 eura a sve temeljem odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a. Tužitelj osnovano zahtjeva na taj iznos zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe sudu a to je 3. ožujka 2023. godine, i to prema odredbi čl. 31 st. 2 ZOO-a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci pod 1.I

9. Sud je odbio alternativni tužbeni zahtjev tužitelja tvrdeći da je to iznos koji se odnosi na naknadu štete koju je pretrpio tužitelj. Treba navesti da nisu ispunjeni osnovni uvjeti propisani odredbama ZOO-a za naknadu štete u ovom predmetu pa je slijedom toga tužbeni zahtjev po tom osnovu odbijen. Tuženik se neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 1. listopada 2024. godine u kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev po osnovu naknade štete iz razloga što je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i to u alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći u tužbi da je postupanjem tuženika naruđeno pravo vlasništvo tužitelja, a u podnesku od 1. listopada 2024. navodi da se radi o naknadu štete. Prema odredbi čl. 191 st. 3 ZPP-a tužbe nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod 2.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

11. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, za sastav podneska 1.10.2024. prema tbr. 8 točka 1 – 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 2.10.2024. prema tbr. 9 točka 1 – 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 375,00 eura pa je sud tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršno zakona te je odlučeno kao u izreci pod 1.II presude.

U Zagrebu, 29. ožujka 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku