REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-471/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik iz Zagreba, Reljkovićeva 6, protiv tuženika Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, d.d., OIB 81224333034, Rugvica, Dugoselska ulica 7, kojeg zastupaju punomoćnici Nataša Owens, Tihomir Houška i Domagoj Božić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva OWENS, HOUŠKA I PARTNERI d.o.o., Zagreb, Dalmatinska 5, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ante Knezovića i punomoćnika tuženika, s danom objave 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na računima tužitelja HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u sveukupnom iznosu od 421.096,86 kuna po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika BC Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d., OIB: 81224333034, Dugoselska 7, Rugvica, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: P-12369/19 od 23. srpnja 2020. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br.: Gž-2044/20 od 22. ožujka 2022. podnesenim dana 23. svibnja 2022. Financijskoj Agenciji."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 Eura.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.552,68 Eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. srpnja 2022. u bitnome navodi kako je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1806/2022 od 13. srpnja 2022. upućen u roku od 15 dana od dostave Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 22. ožujka 2022. i to iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), a koji Zaključak je tužitelj zaprimio 13. srpnja 2022. Ističe, kako je 23. svibnja 2022. tuženik podnio Financijskoj agenciji (dalje FINA) zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 12369/2019 od 23. srpnja 2020. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 22. ožujka 2022., a kojom je naloženo tuženiku, odnosno ovdje tužitelju, isplatiti tužitelju, odnosno ovdje tuženiku, iznos od 284.069,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 20. svibnja 2019. do isplate, kao i podmiriti parnični trošak u iznosu od 82.175,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 23. srpnja 2020. do isplate i to sve u roku od 15 dana. Navodi, kako je u zahtjevu za izravnu naplatu navedeno da je presuda postala ovršna dana 13. svibnja 2020. Ističe, kako je temeljem navedenog zahtjeva izvršena protuzakonita zapljena novčanih sredstava na računu tužitelja, kao ovršenika, u sveukupnom iznosu od 421.096,86 kn, a što je razvidno iz specifikacije prema osnovi za plaćanje presuda, poslovni broj P-12369/2019 od 7. lipnja 2022. izdane od FINA-e. Nadalje, navodi kako tuženik nije ovlašten temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 22. ožujka 2022., tražiti ovrhu protiv tužitelja, jer je tražbina koja potječe iz predmetne presude prestala temeljem činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Pojašnjava da je iz zahtjeva za izravnu naplatu od 23. svibnja 2022. razvidno kako je tuženik kao datum ovršnosti osnove za plaćanje naveo 13. svibnja 2020. te da je na osnovi stavljena potvrda ovršnosti navedenog dana, a što nije točno, budući da je prvostupanjska presuda u konkretnom predmetu donesena tek 23. srpnja 2020., a drugostupanjska presuda 22. ožujka 2022. pa osnova za plaćanje temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nikako nije mogla postati ovršna 13. svibnja 2020., čime je na zahtjevu za izravnu naplatu pogrešno označen datum ovršnosti osnove za plaćanje i isti nije bio podoban za pokretanje izvansudske ovrhe. Nadalje, navodi kako tuženik nije ovlašten tražiti naplatu protiv tužitelja i iz razloga, jer tužitelj temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1865/07 od 27. listopada 2010. ima prema tuženiku tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom odlukom suda u iznosu od 246.427,53 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose. Iz prethodno navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, razvidno je da je potraživanje tuženika zajedno sa zateznim kamatama prema tužitelju višestruko veće od dugovanja tužitelja prema tuženiku temeljem ranije opisane presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a obzirom na to da je radi o istovrsnim tražbinama sukladno odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje:: ZOO), tužitelj je dana 20. svibnja 2022. temeljem odredbe čl. 196. ZOO-a, tuženiku izjavio prijeboj svoje tražbine po osnovi presude Trgovačkog suda u Zagrebu s tražbinom tuženika po osnovi presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ističe, kako je prije davanja izjave o prijeboju tužitelj naručio izradu Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, a koji vještak je utvrdio kako dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi ukupno 912.758,74 kn, dospjelo potraživanje tuženika prema tužitelju iznosi 418.391,27 kn pa preostalo dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi ukupno 582.305,61 kn. Nadalje, navodi da s obzirom na to da je tužitelj izjavio tuženiku prijeboj izjavom o prijeboju od 20. svibnja 2022., a tuženik je nakon izjave o prijeboju, 23. svibnja 2022. pokrenuo postupak izravne naplate zahtijevajući prisilnu naplatu cjelokupne tražbine, to je razvidno da je tuženik postupak izravne naplate pokrenuo za tražbinu koja je prestala.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe, da je tuženik 23. svibnja 2022. osnovano i zakonito pred FINA-om pokrenuo postupak izvansudske ovrhe tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 22. ožujka 2022. Ističe, kako je navedenim presudama tužitelju (tamo tuženiku) naloženo da tuženiku (ondje tužitelju) isplati iznos od 284.069,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 20. svibnja 2019. do isplate te naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 82.175,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 23. srpnja 2020. do isplate. Navodi, kako je prvostupanjska presuda poslovni broj P-12369/2019 postala ovršna 13. svibnja 2022. te je dana 17. svibnja 2022. Općinski građanski sud u Zagrebu izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Ističe, kako su u postupnosti promašeni te predstavljaju tek pretjerani formalizam tužiteljevi navodi kako je tuženik ispunjavajući obrazac Zahtjeva za izravnu naplatu kao datum ovršnosti osnove za plaćanje omaškom naveo 13. svibnja 2020., umjesto 13. svibnja 2022. te isti ni na koji način ne mogu promijeniti činjenicu da je tužitelj tuženikov dužnik. Pojašnjava kako je u predmetnom slučaju nedvojbeno da je tuženik postupak izvansudske ovrhe pokrenuo na temelju pravomoćne i ovršne presude, dakle, temeljem osnove za plaćanje koja predstavlja ovršnu ispravu. Ističe, kako su iz zahtjeva za izravnu naplatu i priležećih sudskih odluka nedvosmisleno vidljivi identitet vjerovnika i dužnika, ovršna isprava, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti te u konačnosti i sama tražbina čije plaćanje tužitelj koje kakvim manevrima pokušava izbjeći. Nadalje, u odnosu na tužiteljeve navode o tome da je tuženikova tražbina prestala tužiteljevom izjavom o prijeboju, a koja je tuženiku dostavljena 24. svibnja 2022., ističe kako su isti također u potpunosti promašeni, neosnovani te utemeljeni na potpunom ignoriranju relevantnih činjenica i već ranije zauzetih stajališta Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu. Nije sporno da je tuženik 23. svibnja 2022. protiv tužitelja pokrenuo ovopredmetni ovršni postupak, jednako tako nije sporno da je tužitelj tuženiku svoju izjavu o prijeboju, kojom prebija upravo tražbinu koja je predmetnom tog ovršnog postupka, dostavio 24. svibnja 2022., dakle nakon pokretanja ovršnog postupka. Pojašnjava, kako sukladno važećoj sudskoj praksi, prijeboj nije moguće izjaviti nakon pokretanja ovršnog postupka, pri čemu je jedini mjerodavni trenutak primitak Izjave o prijeboju od strane vjerovnika. Naime, za prestanak novčane tražbine prijebojem, Izjava o prijeboju mora biti dostavljena vjerovniku da bi mogao nastupiti njegov retroaktivni učinak. Navodi, kako suglasnost za jednostrani prijeboj nije potrebna, ali je potrebno barem to da vjerovnik bude upoznat s istim, jer tek nakon toga nastupa presumpcija da je prijeboj nastao u trenutku kada su se stekli uvjeti za to. Zaključuje da kako u ovom postupku nije sporno da tuženik u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu i pokretanja ovršnog postupka protiv ovdje tužitelja nije imao baš nikakva saznanja o izjavljenom prijeboju, to se ne može smatrati da je tako pokrenuta ovrha nedopuštena. Nadalje, ističe kako je tužitelj sporni prijeboj svjesno, namjerno i maliciozno izjavio u potpunosti zanemarivši da je tuženik još prije 10 godina, točnije 8. studenog 2012. izjavio prijeboj. Dakle, tužitelj svjesno ignorira činjenicu da je njegovo potraživanje, koje sada pokušava prikazati kao gotovo milijunsko, gotovo u cijelosti prestalo još prije 10 godina. Isto dokazuje Nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Koraljke Cesarec Noršić od 13. srpnja 2022. Ističe, kako su netočni i tužiteljevi navodi da mu je izvršena zapljena novčanih sredstava u iznosu od 421.096,86 kn te je posve nejasno temeljem čega to tužitelj uopće dolazi do takvog zaključka. Ističe, kako iako to navodi u sudskom spisu nema izvjesne specifikacije osnove za plaćanje. Očito i zaboravlja da su računi tužitelja već gotovo 6 godina u blokadi i to od strane člana vlastite obitelji, izvjesnog UT pa da tuženikova tražbina još uvijek nije na prvom mjestu u redoslijedu naplate, slijedom čega nije niti moguće da bi u korist tuženika bila zaplijenjena ijedna lipa s tužiteljevog računa. Dakle, u potpunosti je neosnovana točka II. predmetnog tužbenog zahtjeva kojom tužitelj traži isplatu spomenutog iznosa, dakle, iznosa koji ne samo nikada nije plaćen na račun tuženika, već uopće nije niti zaplijenjen s računa tužitelja. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je po ovome sudu Stalnoj službi u Dugom Selu prvostupanjska presuda poslovni broj P-385/2022-9 od 9. prosinca 2022. Tom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na računima tužitelja u sveukupnom iznosu od 421.096,86 kuna po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika. Nadalje je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 421.096,86 kuna sa zateznom kamatom. Konačno, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj i to iz svih žalbenih razloga.

5. Povodom podnesene žalbe Županijski sud u Puli svojom presudom i rješenjem poslovni broj Gž-64/2023-2 od 18. travnja 2023. Djelomično je odbio žalbu tužitelja te je potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. 2. Izreke kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 421.096,86 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Nadalje je rješenjem djelomično prihvatio žalbu tužitelja te je ukinuo prvostupanjsku presudu u točki I. 1. i točki II. Izreke i predmet je u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

6. Iz drugostupanjske odluke proizlaze kako je drugostupanjski sud ocijenio da okolnost primitka izjave o prijeboju po tuženiku nakon pokretanja ovršnog postupka ne dovodi u pitanje nastanak prijeboja jer jednostrana izjava o prijeboju sukladno zakonu mora samo biti dostavljena tuženiku, a kako bi nastupio retroaktivni učinak prijeboja, budući da prijeboj nastaje izjavom o prijeboju, a njegov učinak onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to. U predmetnom slučaju ispunile su se sve materijalno pravne pretpostavke za mogući prijeboj tražbine koja je predmet spornog ovršnog postupka u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Međutim, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno u odnosu na visine tražbine tužitelja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1865/2007 od 27. listopada 2010. u odnosu na koju je izjavio prijeboj, jer su obije parnične stranke u postupku dostavile izvan sudska vještačenja kojima je utvrđena visina te tražbine tužitelja za koju je tuženik izjavio prijeboj 20. svibnja 2022. te se iznosi utvrđeni u njima uvelike razlikuju. Naime, prema tužitelju ona iznosi 912.758,74 kune a prema tuženiku 41.175,59 kuna, dok se u ovršnom postupku trebala naplatiti tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 421.096,86 kuna. Nadalje je drugostupanjski sud odredio da će prvostupanjski sud u dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na kojemu je ukazano te upotpuniti činjenično stanje, po potrebi i provedbom predloženog vještačenja.

7. Tijekom postupka sud je pregledao Rješenje i Zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1806/2022-3 od 13. srpnja 2022. (str. 8-14 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1865/2007 od 27. listopada 2010. (str. 16-24 spisa), Izjavu o prijeboju tužitelja od 20. svibnja 2022. s pripadajućom povratnicom (str. 28-31 spisa), Potvrdu uručenja Hrvatske pošte (str. 32 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Zrinka Ručevića, a koji je izrađen na zahtjev tužitelja (str. 33-39 spisa), Izjavu o prijeboju tuženika od 8. studenog 2012. (str. 72 spisa), Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Koraljke Cesarec Noršić od 13. srpnja 2022., a koji je izrađen na zahtjev tuženika (str. 92-95 spisa), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate FINA-e (str. 96 i 97 spisa) i Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-12369/2019 od 19. kolovoza 2022. FINA-e (str. 98 spisa), naloge klijenta (str. 136 i 137 spisa), izjavu o prijeboju tužitelja od 20. svibnja 2022. (str. 138-140 spisa), povratnicu (str. 141 spisa), nalog klijenta (str. 143 spisa), osnovni nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković od 19. rujna 2024. (str. 189-200 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković od 4. prosinca 2024. (str. 225-227 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem vještakinje Petre Blašković (str. 239-240 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari neosnovan i u dijelu u odnosu na kojeg je vođen ponovni postupak.

9. Predmet spora u ovom ponovnom postupku je tužiteljev zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na računima tužitelja u sveukupnom iznosu od 421.096,86 kn po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika i to temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 22. ožujka 2022., a koji zahtjev je podnesen FINA-i 23. svibnja 2022.

10. Na ročištu za glavnu raspravu 17. listopada 2023. ovaj sud odredio je da će se izvesti dokaz financijskim vještačenjem. Rješenjem od 30. studenoga 2023. preciziran je zadatak vještačenja na način da isti treba utvrditi visinu dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženiku na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1865/2007 od 27. listopada 2010. na dan izjave o prijeboju 20. svibnja 2022. i da se utvrdi visina dospjelog potraživanja tuženika prema tužitelju na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020., a koja presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 22. ožujka 2022. na dan izjave o prijeboju 20. svibnja 2022. te da utvrdi konačnu visinu preostalog dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženiku nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022., odnosno da utvrdi da li je prijebojem tužitelja od 20. svibnja 2022. prestala tražbina tuženika prema tužitelju na temelju prethodno navedene presude.

11. U svom osnovnom nalazu i mišljenju od 19. rujna 2024. stalna sudska vještakinja za financije Petra Blašković utvrdila je kako ukupna visina dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženiku na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1865/2007 od 27. listopada 2010. na dan izjave o prijeboju 20. svibnja 2022. ukupno iznosi 94.272,06 Eura. Ukupna visina dospjelog potraživanja tuženika prema tužitelju na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020., a koja presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 2044/2020 od 22. ožujka 2022. na dan izjave o prijeboju 20. svibnja 2022. ukupno iznosi 55.139,32 Eura. Vještakinja zaključuje kako ukupna visina preostalog dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženiku nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022. ukupno iznosi 39.132,74 Eura.

11. Tuženik podneskom od 25. rujna 2024. iznosi prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje. Ističe kako je vještakinja previdila činjenicu da ne postoji potraživanja tužitelja prema tuženiku naime troškova parničnog postupka na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1865/2007 od 27. listopada 2010. Naime, iako je točkom VI. predmetne presude bilo naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 65.974,19 kuna, ta točka Izreke presude ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-335/2011 od 11. svibnja 2011. Nadalje navodi kako je vještakinja neosnovano obračunala zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa. Naime, kao što je to tuženik isticao tijekom cijelog postupka, u odnosu na najveći dio potraživanja na ime zateznih kamata nastupila je zastara. Ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019., koje glasi: " Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava." Navodi, kako uzimajući u obzir navedeno sudska vještakinja nije trebala uzimati u obzir zatezne kamate dospjele prije 20. svibnja 2019., dakle tri godine prije tužiteljeve izjave o prijeboju. Slijedom navedenog, predlaže pozvati vještakinju na izradu ispravka nalaza i mišljenja.

12. U podnesku od 7. listopada 2024. tužitelj se očitovao na osnovni nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković u odnosu na koji nije iznio prigovore.

13. Podneskom od 4. prosinca 2024. vještakinja Petra Blašković dopunila je svoj osnovni nalaz i mišljenje sukladno istaknutim prigovorima tuženika. Utvrđuje kako ukupna visina preostalog dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženiku nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022., pod pretpostavkom da se zatezne kamate obračunavaju od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, iznosi ukupno 21.481,63 Eura i to na ime neisplaćene glavnice 4.643,99 Eura, a na ime obračunate zatezne kamate na glavnicu iznosi 16.837,64 Eura. Nadalje vještakinja utvrđuje kako ukupna visina preostalog dospjelog dugovanja tužitelja prema tuženiku nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022., pod pretpostavkom da se na obračun zateznih kamata primjenjuje zastara, odnosno da se zatezne kamate obračunavaju od 20. svibnja 2019., iznosi ukupno 49.811,54 Eura i to potraživanje na ime uglavničenih zateznih kamata u iznosu od 37.702,48 Eura, obračunate zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 223,59 Eur, potraživanja za troškove parničnog postupka u iznosu od 10.906,50 Eur i obračunate zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 978,97 Eur.

14. U podnesku od 9. prosinca 2024. tuženik je izjavio kako nema primjedbi na dostavljenu dopunu nalaza i mišljenja vještakinje, budući da je ista u potpunosti sukladna sa svim ranije iznesenim navodima tuženika.

15. Podneskom od 19. prosinca 2024. tužitelj je istaknuo prigovore na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković. U bitnome tužitelj citira zadatak vještačenja određen rješenjem ovog suda od 30. studenog 2023. i navodi kako zadatak vještačenja nije bio da vještakinja uzme u obzir izjavu o prijeboju od 8. studenog 2012., a kako je to ista pogrešno učinila. Pri tome se vještakinja i pogrešno upustila u ocjenu pravnih pitanja je li izjava o prijeboju od 8. studenog 2012. valjana ili nije. Dakle, dopuna nalaza i mišljenja protivna je postavljenom zadatku suda i vještakinja je pogrešno u istoj uzela u obzir izjavu o prijeboju od 8. studenog 2012. Nadalje, ističe kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu 3. studenog 2022. nije isticao prigovor zastare u odnosu na dio zateznih kamata na glavnicu.

16. Podneskom od 7. siječnja 2025. tuženik u bitnome osporava sve navode tužitelja iz prethodno navedenoga podneska.

17. S obzirom na iznesene prigovore tužitelja na dopunu nalaza i mišljenja financijske vještakinje Petre Blašković na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2025. izveden je dokaz saslušanjem vještakinje. Vještakinja je u bitnome istaknula kako se kod prigovora tužitelja u dijelu obračuna zateznih kamata radi o pravnom pitanju te je iz tog razloga izradila izračun u dvije varijante. U odnosu na prigovor tužitelja koji se odnosi na izjavu o prijeboju od 8. studenog 2012. navodi kako je Općinski građanski sud u Zagrebu pravomoćnom presudom, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2012. utvrdio kako je izjava o prijeboju zakonita te je dodatno i u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 u točki 39. obrazloženja to dodatno potvrđeno. Zaključuje kako su obije presude bile obuhvaćene postavljenim zadatkom vještačenja te da ona kao vještakinja nije tumačila pravna pitanja jer je to već riješeno u navedenim sudskim postupcima. Pojasnila je kako nije nužno da se u zadatku vještačenja navede svaki dokument koji je potrebno koristiti a pri čemu je ova izjava o prijeboju bitan dokument za potvrđivanja visine potraživanja i to upravo u dva predmeta za koje je naloženo predmetno vještačenje.

18. Ovaj sud ocjenjuje kako je dopuna nalaza i mišljenja financijske vještakinje Petre Blašković izrađena prema svim pravilima struke i ocjenjuje da je vještakinja svojim iskazom otklonila sve prigovore tužitelja na njenu dopunu nalaza i mišljenja. Potrebno je istaknuti kako dopuna nalaza i mišljenja vještakinje predstavlja ujedno i ispravak osnovnog nalaza i mišljenja vještakinje u kojem nije uzela u obzir sve relevantne okolnosti za izradu svog nalaza i mišljenja, a sve sukladno prigovorima tuženika iz podneska od 25. rujna 2024.

19. U odnosu na prigovor tužitelja kako vještakinja nije postupila sukladno postavljenom zadatku vještačenja iz rješenja ovog suda od 30. studenog 2023., ovaj sud isto ocjenjuje kao neosnovano budući da je u točki III. izreke tog rješenja određeno kako je vještakinja obvezna razmotriti dokumentaciju koja prileži ovom spisu kao i dokumentaciju koju će joj stranke na njezin zahtjev dostaviti. Dakle, vještakinja pravilno u svom iskazu navodi kako se u rješenju kojim je sud odredio zadatak vještačenja ne moraju navesti svi dokumenti koje vještak treba uzeti u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja a što upravo i proizlazi iz prethodno citirane točke III. Izreke rješenja kojim je određeno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

20. Nadalje vještakinja pravilno navodi kako se ona nije upustila u ocjenu pravnih pitanja kada je uzela u obzir izjavu o prijeboju od 8. studenog 2012. , budući da je u pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 12369/2019 od 23. srpnja 2020. utvrđena valjanost te izjave o prijeboju a što je dodatno potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 2044/2020 i to izrijekom u točki 39. obrazloženja te presude. Dakle, radi se o već riješenom pravnom pitanju te se vještakinja nije upustila u tumačenje prava.

21. Pored toga ovdje treba istaknuti kako tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu niti osporavao valjanost izjave o prijeboju od 8. studenog 2012. Naime, tužitelj je isključivo u svom podnesku od 22. rujna 2022. istaknuo kako je tumačenje izjave o prijeboju od 8. studenog 2012. u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. i u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 u potpunosti irelevantno za predmetni postupak, budući da u tom predmetu nije sačinjen konačni obračun međusobnih potraživanja stranaka. Dakle, tužitelj nije pravovremeno u ovom postupku osporio valjanosti izjave o prijeboju od 8. studenog 2012., budući da svojim navodom da je ta izjava o prijeboju irelevantna ničime ne osporava njenu valjanost. Zadatak vještačenja u ovoj pravnoj stvari upravo je utvrditi stanje međusobnih potraživanja stranaka i kako bi se to stanje moglo pravilno utvrditi vještakinja morala je uzeti u obzir i izjavu o prijeboju od 8. studenog 2012.

22. U odnosu na pravno pitanje zastare potraživanja tužitelja po osnovi zateznih kamata a koji je prigovor tuženik istaknuo tijekom ovog prvostupanjskog postupka, ovdje treba istaknuti kako tužitelj neosnovano ističe da je tuženik isti morao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, u odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a propisano je ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Dakle, prigovor zastare kao materijalnopravni prigovor može se istaknuti tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, a ne samo do zaključenja prethodnog postupka kako to pogrešno navodi tužitelj.

23. U odnosu na pitanje zastare zateznih kamata, ovaj sud ocjenjuje kako pravilno tuženik tijekom ovog postupka ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019. prema kojem zatezne kamate utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju u trogodišnjem zastarnom roku propisanom ZOO-om za povremene tražbine. Dakle, s obzirom na činjenicu da je zadatak vještačenja bio utvrditi visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku na dan izjave o prijeboju od 20. svibnja 2022., pravilno tuženik ističe kako su u zastari zatezne kamate iz pravomoćne sudske presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1865/2007 od 27. listopada 2010. a koje su dospjele prije 20. svibnja 2019.

24. Posljedično, pravilno je sudska vještakinja Petra Blašković a kako ne bi ušla u područje primjene prava, odnosno u ocjenu pitanja osnovanosti istaknutog prigovora zastare u odnosu na zatezne kamate u svojoj dopuni nalaza i mišljenja izradila dvije varijante izračuna međusobnih potraživanja stranaka na dan 20. svibnja 2022. Ovaj sud s obzirom na osnovanost istaknutog prigovora zastare u odnosu na zatezne kamate dospjele prije 20. svibnja 2019. ocjenjuje kako je pravilna druga varijanta izračuna vještakinje iz dopune nalaza i mišljenja od 4. prosinca 2024. prema kojoj preostalo dospjelo dugovanje tužitelja prema tuženiku nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022. iznosi sveukupno 49.811,54 Eura.

25. Ovdje je potrebno istaknuti kako je tužitelj u ovršnom postupku u svojstvu ovršenika upućen pokrenuti parnični postupak i to iz razloga propisanih u odredbi čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. OZ-a. Iz provedenog postupka proizlazi kako se tužitelj svakako neosnovano poziva na žalbeni razlog iz odredbi čl. 50. st. 1. točka 7. OZ-a kojom je propisan žalbeni razloga ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Naime, tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12369/2019 od 23. srpnja 2020. a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2044/2020 od 20. ožujka 2022.

26. Neosnovano se tužitelj poziva i na žalbeni razlog za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a kojom je odredbom propisano ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Naime, tužitelj tvrdi kako je tražbina tuženika prestala prijebojem kojeg je on izjavio tuženiku 20. svibnja 2022. a koji prijeboj sukladno predmetnoj drugostupanjskoj odluci treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovome predmetu. Međutim, provedenim financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, kao i njenim usmenim saslušanjem nepobitno je utvrđeno kako i nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022. i dalje postoji dugovanje tužitelja prema tuženiku i to u iznosu od 49.811,54 Eura.

27. S obzirom da su nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković i njen usmeni iskaz vjerodostojni i sukladni svim pravilima struke ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2025. odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim financijskim vještačenjem, budući da je izvođenje istog nepotrebno i samo bi u znatnoj mjeri odugovlačilo predmetni postupak, a istim ne bi se mogle utvrditi pravno relevantne činjenice jer su sve već utvrđene provedenim financijskim vještačenjem u ovom ponovljenom postupku a isto je i provedeno sukladno uputi drugostupanjskog suda.

28. Slijedom navedenoga, provedenim ponovnim postupkom utvrđeno je kako postoji dugovanje tužitelja prema tuženiku i nakon izjave o prijeboju tužitelja prema tuženiku od 20. svibnja 2022. te je posljedično odbijen kao neosnovan preostali tužbeni zahtjev o kojem još nije pravomoćno odlučen, odnosno odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom (točka I. izreke presude).

29. S obzirom na to da je u cijelosti odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, tuženik sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 31. kolovoza 2022. u iznosu od 1.000,00 Eura prema Tbr. 8. t. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 128/23, dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 5. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 3. studenog 2022. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 17. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 25. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 9. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 7. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 24. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.000,00 Eura pa kada se tome doda PDV po stopi od 25%, tuženik ima pravo na naknadu sveukupnih troškova parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 Eura (točka II. izreke presude).

30. Naprotiv, tuženik nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu tužitelja protiv ranije prvostupanjske presude od 12. siječnja 2023. u ukupnom iznosu sa uključenim PDV-om od 1.250,00 Eura, budući da mu taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Iz istog razloga tuženik nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 302,68 Eura. Dakle, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.552,68 Eura (točke III. izreke presude).

31. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka budući da je isti bespredmetan, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku.

U Sesvetama 29. travnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Vinku Knezović

- tuženiku po odvjetnici Nataši Owens