Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-73/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem P Ob-130/2021-31 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija kao neosnovana žalba tuženika PC, dok se žalba tužitelja HC djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem P Ob-130/2021-31 od 29. siječnja 2025. se:

a) po žalbi tuženika potvrđuje u dijelu kojim je točkom I. izreke presude tuženiku naloženo da plaća uzdržavanje tužitelju (poviše nepobijanog dijela u iznosu od 125,00 EUR-a mjesečno) u iznosu od daljnjih 75,00 EUR-a mjesečno,

b) po žalbi tužitelja potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude odbijen tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi uzdržavanja u iznosu od 52,56 EUR-a,

c) po žalbi tužitelja preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, na način da ista presuda du tom dijelu glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 316,00 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova postupka u iznosu od 871,50 EUR-a odbija kao neosnovan.“

II. Trošak sastava odgovara na žalbu tuženika, tužitelju se ne priznaje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2848/2006 od 14. prosinca 2007. u točki III. izreke presude, kojom je utvrđena obveza uzdržavanja tuženika PC prema tužitelju HC u visini od 19% njegove mjesečne plaće na način da je tuženik PC dužan doprinositi na ime uzdržavanja tužitelja HC kako slijedi:

- za razdoblje od podnošenja tužbe 27. svibnja 2021. pa do 23. ožujka 2022. iznos od 200,00 EUR-a (slovima: dvjestoeura) mjesečno do svakog 10. -og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje po članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima

- za razdoblje od 24. ožujka 2022. pa do 28. siječnja 2025. tuženik je dužan platiti razliku na ime uzdržavanja u iznosu od 40,73 EUR-a (slovima: četrdeseteuraisedamdesettricenta) mjesečno do svakog 10. -og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje po članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima

- za razdoblje od 29. siječnja 2025. pa nadalje tuženik je dužan doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 200,00 EUR-a (slovima: dvjestoeura) mjesečno dok za tu budu postojali zakonski razlozi do svakog 10. -og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok dužan je platiti zakonski zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje po članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima,uplatom na račun tužitelja HC, IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi uzdržavanja u iznosu od 52,56 EUR-a mjesečno.

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude tuženiku naloženo da plaća uzdržavanje tužitelju (poviše nepobijanog dijela u iznosu od 125,00 EUR-a mjesečno) u iznosu od daljnjih 75,00 EUR-a mjesečno, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, smatrajući da je pravedan iznos uzdržavanja od najviše 125,00 EUR-a mjesečno, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žali se i tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom II. izreke odbijen tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi uzdržavanja u iznosu od 52,56 EUR-a mjesečno, kao i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke presude) presude zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je predložio da ista žalba odbije kao neosnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj, koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio maloljetan, sudu podnio tužbu za donošenje presude, kojom će se izmijeniti točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2848/2006 od 14. prosinca 2007., kojom je utvrđena obveza uzdržavanja maloljetnog tužitelja od strane tuženika u visini od 19% mjesečne plaće tuženika, na način da je tuženik, umjesto iznosa od 19% njegove mjesečne plaće, dužan od podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinositi na ime zakonskog uzdržavanja maloljetnog tužitelja iznos od 3.000,00 kuna mjesečno.

9. Nadalje, podneskom od 13. prosinca 2024. tužitelj, koji je u međuvremenu postao punoljetan, predlaže donošenje presude, kojom će se izmijeniti točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2848/2006 od 14. prosinca 2007., kojom je utvrđena obveza uzdržavanja maloljetnog tužitelja od strane tuženika u visini od 19% mjesečne plaće tuženika, na način da je tuženik dužan, umjesto iznosa od 19% njegove mjesečne plaće, obvezan plaćati uzdržavanje tužitelju u iznosu od 252,56 EUR-a mjesečno počevši od podnošenja tužbe, 27. svibnja 2021., pa nadalje.

10. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2848/06 od 14. prosinca 2007. da je razveden brak roditelja tužitelja, H i PC, te tada maloljetna djeca, LC i HC, da su povjerena majci, uz zajedničku roditeljsku skrb, te otac PC da je dužan za uzdržavanja sina, maloljetnog HC, plaćati iznos od 19% mjesečne plaće;

- iz potvrde o dugovanju od 21. listopada 2021., tuženik, kao djelatnik PU Sisačko-moslavačke, da je dužan otplatiti kreditnu obvezu u iznosu od 36.000,00 kuna na 30 jednakih rata (1.200,00 kuna);

- tuženik da se vodi u evidenciji nezaposlenih osoba od 30. kolovoza 2022. i još uvijek da je prijavljen u evidenciji, te za vrijeme osposobljavanja da je primio novčanu pomoć od 1.381,03 EUR-a tijekom 2024. godine;

- pravomoćnim rješenjem toga suda pod poslovnim brojem P Ob-130/2021 od 12. svibnja

2022. da je određena privremena mjera, kojom da je tuženiku naloženo da na ime uzdržavanja tada maloljetnog tužitelja doprinosi iznos od 1.200,00 kuna / 159,27 EUR-a mjesečno, počevši od 24. ožujka 2022.;

- iz iskaza tuženika, isti da je nakon dugotrajnog bolovanja prestao s radom u policiji u mjesecu svibnju 2022., te da je došlo do sporazumnog raskida ugovora o radu i od tada tuženik da je prijavljen na Zavodu za zapošljavanja u Sisku, bez prava na novčanu naknadu, te isti da je tijekom 2024. započeo s osposobljavanjem za pomoćnog montera klimatizacije, koje osposobljavanje da traje do kraja mjeseca listopada ili mjeseca studenog 2024., a od strane Zavoda, za 2024. godinu, da je primio novčanu pomoć u iznosu od 1.381,03 EUR-a, te da ne ostvaruje nikakva primanja, a supruga da je zaposlena u PU Sisačko-moslavačkoj, s plaćom od 900,00 EUR-a, te tuženik da uzdržava jedno maloljetno dijete, TC, koji da ima 14 godina i ide u prvi razred srednje škole;

- maloljetni TC da je rođen **.**.2009., a kao roditelji da su upisani otac PC, te majka SC;

- tuženik da nema zakonske obveze uzdržavati druge osobe, osim maloljetnog P i sina HC (tužitelja), koji da se školuje;

- tužitelj da ima 19 godina i da pohađa 4. razred srednje škole u [adresa], te zajedno s bratom, koji da ima 24 godine, i majkom da živi u stanu u [adresa], koji stan da je u vlasništvu bake po majci i da ne plaćaju najam stana, te brat tužitelja da nije zaposlen, a majka da radi u obrtu, s mjesečnom plaćom od 800,00 EUR-a, te tužitelj da de u teretanu, a mjesečna članarina da je 30,00 EUR- a, dok za školu da je kupio dio novih knjiga za iznos od 30,00-40,00 EUR-a, a dio knjiga da je kupio kao polovne, također za iznos od 30,00-40,00 EUR-a, te tužitelj s ocem da nije u kontaktu 10 godina;

- obzirom na dob tužitelja, koji da ima 19 godina i njegove ukupne materijalne potrebe u vidu troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i izvanškolske aktivnosti, za uzdržavanje tužitelja da je potreban iznos od oko 200,00 EUR-a mjesečno.

11. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu da je ranija presuda donesena u mjesecu prosincu 2007., kada tužitelj da je imao 2,5 godine, a sada da ima 19 godina i da ide u 4. razred srednje škole, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da tužitelj sada ima povećane potrebe u odnosu na prehranu, odijevanje, higijenu i životne troškove, pa stoga da je na strani tužitelja došlo do potrebe za povećanjem iznosa mjesečnog uzdržavanja, dok otac, koji da je trenutno nezaposlena, ali istodobno i radno sposobna osoba, ali imajući u vidu njegovo imovinsko stanje, primanja, stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, te vlastite potrebe takve osobe, kao i imajući u vidu činjenicu da je tuženik u obvezi uzdržavati jednu maloljetnu osobu, sina TC, rođenog **.**.2009., tuženik da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 200,00 EUR-a mjesečno, pa je ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da za uzdržavanje tužitelja, počevši od podnošenja tužbe pa do obveze uzdržavanja po privremenoj mjeri, plaća iznos od 200,00 EUR-a mjesečno, a od dana donošenja privremene mjere, 24. ožujka 2022. pa do presuđenja, da plati razliku na ime uzdržavanja u iznosu od 40,73 EUR-a mjesečno, dok od presuđenja pa nadalje tuženik da je u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 200,00 EUR-a mjesečno, presuđujući sve na način kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i što je ispravno postupio, kada je odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi uzdržavanja u iznosu od 52,56 EUR-a mjesečno, presuđujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, jer je sve ispravno utemeljeno na odredbama članka 281., 285., 288. stavak 1., 307., 309., 310. stavak 1., 311., 313., 314. i 317 stavka 1. sve Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ).

12. Stoga, niti žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada mu je, a imajući u vidu da je on nezaposlena osoba i bez redovnih mjesečnih primanja, utvrdio obvezu uzdržavanja tužitelja u iznosu od 200,00 RUR-a mjesečno, smatrajući da bi pravedan iznos uzdržavanja bio od najviše 125,00 EUR-a mjesečno - kao ni niti žalbenim navodima tužitelja, kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te prigovara utvrđenom činjeničnom stanju po sudu prvog stupnja i pravilnosti primjene materijalnog prava, kada je sudu prvog stupnja točkom II. izreke svoje presude odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 52,56 EUR-a mjesečno - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja izmijenio točku III. izreke presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P- 2848/2006 od 14. prosinca 2007. presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i kada je točkom II. izreke svoje presude odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 52,56 EUR-a mjesečno, pa se tuženik i tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je odlučio kao u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Žaliteljima je suviše i za navesti, da su se i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, potrebe tužitelja povećale od vremena donošenja presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2848/2006 od 14. prosinca 2007., kada je tužitelj, koji je rođen **.**.2005., imao dvije i pol godine, ne samo zato što tako proizlazi iz stanja spisa predmeta, nego je i notorno da su samim odrastanjem povećane mjesečne potrebe, u vrijeme podnošenja tužbe, maloljetnog tužitelja, koji je tijekom postupka postao punoljetan i sada je u dobi od 19 godina, za razliku od maloljetnog djeteta koje je u dobi od dvije i pol godina, pa je sud prvog stupnja ispravno utvrđujući potrebe tužitelja, kako prije punoljetnosti, tako i nakon punoljetnosti tužitelja, kao i ispravno utvrđujući mogućnosti tuženika za uzdržavanje tužitelja, pravilno postupio, kada je naložio tuženiku da za uzdržavanje tužitelja plaća iznos od 200,00 EUR-a mjesečno, visina kojeg iznosa uzdržavanja je primjereno utvrđena, imajući u vidu potrebe tužitelja, kao i mogućnosti tuženika za uzdržavanje tužitelja, kako sada, tako i kada je isti bio maloljetan, a visina kojeg iznosa je i u skladu s visinom minimalnog iznosa, koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta, koji iznos je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koji minimalni iznos je određen Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, koju je donijelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike („Narodne novine“ broj 49/24) i koji za dijete od 13 do 18 godina iznosi 22% prosječne neto plaće 252,56 EUR-a.

14. Tuženiku je suviše i za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je on relativno mlada osoba (rođen **.**.1971.), da je radno sposoban, pa i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, isti može i mora uložiti dodatne napore, kako bi svojim radom priskrbio sredstva potrebna za uzdržavanje tužitelja, a kojeg je on, kao roditelj, dužan uzdržavati (članak 281. i članak 290 stavak 1. sve ObZ-a) i da se on kao radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja svog sina.

15. Suviše, tuženiku je i za navesti, da se njegova obveza uzdržavanja tužitelja odnosi i na vrijeme kada je tužitelj bio zaposlen, jer iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da se tuženik u evidenciji nezaposlenih osoba vodi od 30. kolovoza 2022. godine, a iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari tužba sudu podnesena 27. svibnja 2021. (tužba – stranice od 1 do 3 spisa).

16. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je tužitelju priznao i pripadajuće zakonske zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05).

17. Prema tome, niti žalba tuženika, kao niti žalba tužitelja, koji prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima osporavaju zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nisu mogle biti uvažene.

18. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi stranaka, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkom I. izreke presude tuženiku naloženo da plaća uzdržavanje tužitelju (poviše nepobijanog dijela u iznosu od 125,00 EUR-a mjesečno) u iznosu od daljnjih 75,00 EUR-a mjesečno, kao niti u ovom pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, kojim je točkom II. izreke presude odbijen tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi uzdržavanja u iznosu od 52,56 EUR-a, nije počinjena, kako žalbom tuženika istaknuta, tako ni niti bilo od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika i žalbu tužitelja odbiti kao neosnovane i u ovim pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I.a) i I.b) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. Međutim, osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke prvostupanjske presude odlučeno o troškovima postupka, na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, pozivajući se pri tome na odredbu članka 366. stavka 1. ObZ-a.

20. To stoga, što je, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku za zakonsko uzdržavanje, ta da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava o troškovima postupka u ovom konkretnom slučaju trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.

21. Obzirom da je tužitelj u osnovu uspio u cijelosti, dakle u omjeru od 100%, a u visini tužbenog zahtjeva u omjeru od cca 79%, to proizlazi da uspjeh tužitelja iznosi 89,5% (100%+79%=179%:2=89,5%), a uspije tuženika da iznosi 10,5%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, to proizlazi da uspjeh tužitelja u postupku iznosi 79%, pa tužitelju, u skladu za zahtijevanim troškovima (troškovnik – list 87 spisa), a primjenom Tbr. 7. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), pripada trošak u iznosu od 316,00 EUR-a, koji iznos troška je tuženik, a pozivom na odredbu 154. stavka 2. ZPP-a, dužan platiti tužitelju, dok je zahtjev tužitelja za više traženi trošak u iznosu od 871,50 EUR-a valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I.c) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužiteljevog odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

23. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe, jer je isti svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

24. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

25. Nepobijani dio (dio točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da plaća uzdržavanje tužitelju u iznosu od 125,00 EUR-a mjesečno), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 29. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac