Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-26/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČU, zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kzd-54/2020-33 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ČU kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika ČU, zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo najprije utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 1., 2., 3. i 4. KZ/11 u svezi čl. 62. st. 2. točka 10. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od jedne godine na ime dospjelih a neplaćenih obroka alimentacije za malodobnu DU u razdoblju od 2. studenog 2018. do 31. kolovoza 2021. te u odnosu na malodobnu MU u razdoblju od 2. studenog 2018. do 23. ožujka 2022. uplati iznos u visini od 63.007,40 kuna (8.362,52 eura), kao i da nastavi doprinositi za uzdržavanje oštećenica na način kako je to određeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-648/2018. od 10. listopada 2018. odnosno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. kolovoza 2018., sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.

2. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik ČU je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti paušal u iznosu od 700,00 kuna (92,91 eura).

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ČU, po branitelju Arisu Šaruniću, odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se njegova žalba u cijelosti uvaži.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-22), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljenika ČU je neosnovana.

8. Nije u pravu okrivljenik ČU kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama da su nejasni i proturječni iskazima danim u postupku, kao i ispravama i zapisnicima.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati ili da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8.2. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika da je u ovom postupku prekoračena optužba jer da je sud prvog stupnja osudio okrivljenika i za period za koji nije proveo nikakve dokaze, bez da je rasprava počela iznova i bez da je optužnica vraćena na optužno vijeće, budući da je izmjenom činjeničnog opisa optužnice na raspravi od 23. ožujka 2022., u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, korigiran činjenični opis u manjem dijelu, tako da se ne radi o takvim izmjenama, niti o novoj optužnici, da bi se spis trebao ponovno dostavljati optužnom vijeću, već je ispravno nastavljeno s raspravom.

9. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koji bi bili neophodni kako bi se utvrdilo je li on počinio kaznena djela za koja se tereti jer da nije saslušao sve predložene svjedoke te je odbio dokazne prijedloge da se u svojstvu svjedoka ispita AU, sestra okrivljenika, na okolnost je li okrivljenik nakon što je izišao iz stana u kojem je živio sa bivšom ženom i djecom preselio u stan u kojem je živjela njegova pokojna majka o kojoj se skrbio do njezine smrti, kao i dokazni prijedlog da se upitom trgovačkom društvu Marti A.B. d.o.o. i obrtu [obrt] pribave podaci o ustezanjima sa primanja okrivljenika na ime uzdržavanja djece. U žalbi se ističe i kako je prvostupanjski sud premalu važnost dao činjenici da je upravo okrivljenik izašao iz stana koji je u njegovom vlasništvu i omogućio svojoj djeci i bivšoj ženi da istog nesmetano koriste bez da plaćaju režije, pa da nije ni čudo da samim time i ekonomskom situacijom u koju je doveden nije bio u mogućnosti plaćati redovno obroke uzdržavanja, ali da je umjesto toga omogućio svojoj djeci i bivšoj ženi da žive u njegovom stanu, dok je on podmirivao sve režije.

9.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika ČU kojom poriče počinjenje kaznenih djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

9.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da okrivljenik ČU, u inkriminiranom razdoblju, nije uzdržavao svoju djecu DU i MU koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, čime je počinio predmetna kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza svjedokinje PU, majke i zakonske zastupnice maloljetnih oštećenica DU i MU, te iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem R1 Ob-648/2018 od 10. listopada 2018. zajedno sa Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. kolovoza 2018., ali i iz ostalih izvedenih dokaza.

9.5. Naime, iz izvedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je, u inkriminiranom razdoblju, okrivljenik svojim maloljetnim kćerkama uskratio dužno uzdržavanje za iznos od ukupno 63.007,40 kuna (8.362,52 eura), tako da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada tvrdi da okrivljenik nije postupao na način kako mu je to bilo određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem R1 Ob-648/2018 od 10. listopada 2018., odnosno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. kolovoza 2018.

9.6. Neosnovani su okrivljenikovi žalbeni navodi kada tvrdi da nije bio u financijskoj mogućnosti plaćati dužno uzdržavanje za svoje maloljetne kćeri zbog brige o sada pokojnoj majci i jer je plaćao režije za stan u kojem su živjela njegova djeca i bivša supruga, jer je svatko dužan ispunjavati obvezu uzdržavanja svog maloljetnog djeteta na način određen sudskom presudom, a kao radno i psihofizički sposobna osoba, koja ne boluje ni od kakve kronične bolesti i koja je radno sposobna, bio je dužan uložiti dodatne napore u cilju pokušaja pronalaženja dodatnog posla, sve u svrhu urednog i redovnog ispunjavanja obveze uzdržavanja maloljetnih oštećenica.

9.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik ČU.

10. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja, za koja je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

11. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Kako žalba okrivljenika, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-24, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

12.1 Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

12.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio njegovu raniju neosuđivanost, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio dugotrajnost i način počinjenja kaznenih djela.

12.3. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika, ispravno ga je sud prvog stupnja, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine i posebnom obvezom da u roku od jedne godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelima i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja oštećenica, koja uvjetna osuda se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika ČU valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić