Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-401/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 P-1725/2022-8 od 7. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 P-1725/2022-8 od 7. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 19.655,67 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 30. prosinca 2021. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3 da isplati tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 497,50 eura1 / 3.748,41 kuna sa zateznim kamatama od 7. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pravcu udovoljenja tužbenog zahtjeva, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 19.655,67 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu od 30. prosinca 2021. na ime naknade štete koja da mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 164. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zagrebu, KLASA: 141-02/12-01 OB: 03307062434, URBROJ: 341-25-05/3- 12-065758 od 14. prosinca 2012. utvrđeno da je osiguranici tužitelja LB, kod koje je zbog ozljede na radu 60% i profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti 40%, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. svibnja 2012. , da je rješenje postalo pravomoćno 12. siječnja 2013.,

- da je uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini broj K-476/11 od 14. studenog 2011. utvrđeno da je HB proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće koju je prouzročio 1. travnja 2011. u Božjakovini, upravljajući osobnim automobilom marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka] na štetu pješakinje LB koja je pri tome zadobila tjelesne ozljede, dok iz zapisnika o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, PP Dugo Selo od 6. svibnja 2022. koji predstavlja javnu ispravu proizlazi da je osobni automobil marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode bio osiguran kod Euroherc osiguranja d.d. policom broj [broj police], pa da stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da je sud Europske unije u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila, da taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika,

- da je sud na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav stav da je izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev- 388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021- 3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Obveza tuženika kao društva za osiguranje da ne postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. U tom smislu da je bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem. Kako tužitelj na kojem leži teret dokaza osnovanosti i visine štete izvođenje tog dokaza nije predložio pa nije niti dokazao činjenice bine za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, to da je valjalo zahtjev odbiti.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9. Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnji da ZOOP nije posebniji zakon od ZOMO s obzirom da su oba specijalna i hijerarhijski jednaka zakona, te da je zakonodavac problematiku naknade štete regulirao čl. 164. st. 5. ZOMO u kojem je propisano da su za utvrđivanje visine štete u slučajevima iz st. 1. i 3. toga članka mjerodavne odredbe toga Zakona. Tužitelj da je oštećena treća osoba i nije ugovorno vezan s tuženikom, nego se radi o izvanugovornom obveznom odnosu koji tužitelj temelji na čl. 164. ZOMO, kao regresnom zahtjevu zbog isplate mirovine koju tužitelj isplaćuje kao svoju, a ne tuđu obvezu i ima pravo regresa prema tuženiku kod kojeg je štetnik imao sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti. Tvrdnja da tužitelj ne trpi štetu u punom iznosu isplaćene mirovine, a koju ne bi trpio da se nije dogodila prometna nezgoda, suprotna je načelu vladavine prava (čl. 3. Ustava RH) i volji zakonodavca jer da takve presude derogiraju jasne i precizne odredbe ZOMO.

10. Dakle, tužitelj pobija prvostupanjsku presudu isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da su sve odlučne činjenice između stranaka nesporne i da je jedino sporna primjena mjerodavnog prava s obzirom na suprotstavljene teze stranaka.

11. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

12. S obzirom na izražena pravna shvaćanja VSRH u velikom broju odluka (npr. Rev-12/2022, Rev-664/2022, Rev-264/2022, Revd-1700/2024) i do sada već ustaljenu sudsku praksu iz koje proizlazi da se u pravnoj situaciji kao što je u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 27. ZOOP, koji u st. 1. propisuje da društvo za osiguranje (tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je određeno u st. 2. i 3. cit. zakonske odredbe da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koje je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koja shvaćanja prihvaća i ovaj sud, valja zaključiti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kada tužitelj nije predložio provođenje dokaza kojim bi se utvrdilo je li postoji stvarna šteta za koju je odgovoran tuženik da u konkretnom slučaju nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio zahtjev tužitelja.

13. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu žalitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu pod točkom I. potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP.

14. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom članka 154. stavak 1. i 155. ZPP.

15.Tužitelj osporava odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), to je odbio žalbu tužitelja i primjenom članka 380. točka 2. ZPP potvrdio presudu pod točkom II. izreke.

U Splitu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac